Komentari

shit0happens0every0day.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing

  • Tilapončica

    uvijek je teško negdje dalje od kuće, a pogotovo kada živiš tamo... ja se nikako nebi mogla prilagoditi, stvarno ti se divim...

    avatar

    22.02.2011. (19:07)    -   -   -   -  

  • tajanad

    naućit ćeš se...ali bitno je da imaš uz sebe onoga koga voliš i tko tebe voli..

    avatar

    22.02.2011. (20:36)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    za godinu dvije sve će doć na svoje mjesto. samo hrabro :))
    meni je trebalo 15 godina da se tu di jesam osjećem ko doma (a možda ni sad to nije baš to)...

    avatar

    23.02.2011. (08:32)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    kriza identiteta:) meni kažu da prođe pa isto kažem i ja tebi, ako lažu i ja lažem...makar da me pitaš sutra bi otišla i uopće nemam osjećaj da bi mi nešto falilo:)

    avatar

    23.02.2011. (08:54)    -   -   -   -  

  • Vidjeti viđeno

    razumijem o čemu pričaš jer i sam sam već treću godinu izvan Hrvatske... Na početku je bilo grozno, nisam znao ni jednu jedinu riječ talijanskog... a talijani opet ne pričaju ništa osim talijanskog... no, kroz par mjeseci upornog studiranja od jutra do sutra počeo sam pričati pa je sve pomalo krenulo na bolje. Ne znam jel ti se već dogodilo - al meni je bilo koma kad sam počeo sanjati na talijanskom... horor... svi ljudi koje poznaješ i koji su hrvati u snu najednom počnu pričati talijanski... skroz čudno...
    Uglavnom s vremenom postaje lakše... i istina je da se s takvim iskustvom više cijeni pravi dom... a isto tako uvijek će u srcu ostati mali dio tebe koji čezne za rodnim krajem... sretno.

    avatar

    23.02.2011. (08:56)    -   -   -   -  

  • kamena

    nemam takvih iskustava, jer se nisam micala s rodne grude, al', eto, želim ti što bržu i bezbolniju prilagodbu :))) a ljubav ruši sve zidove :)))))))

    avatar

    23.02.2011. (09:35)    -   -   -   -  

  • morskaosa

    Uvijek se misli trava je negdje drugdje zelenija, a i nije baš..

    avatar

    23.02.2011. (09:55)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Jedino sto mogu reci (ankon skoro 15 god zivota izvan Hrvatske), naviknuti ces se. Znanje jezika ti je najvaznije. Isto kad imas dijete/djecu krug poznanstava se drasticno siri i prilike za sklapanje prijateljstava se otvaraju na svakom koraku.
    Sretno!

    avatar

    23.02.2011. (10:14)    -   -   -   -  

  • tajanad

    čestitke na naslovnici bloga :))))))

    avatar

    23.02.2011. (10:30)    -   -   -   -  

  • crna marica

    tesko je nekoga iskreno podupirati u njegovim nastojanjima da ispuni svoje snove
    i meni je san bio otici daleko najdalje od drage mi nase i uspjela
    jedva naucila sta znaci bet lehem i kako se obratiti kome i u pravom licu jednine ili mnozine
    poslije sam naucila sta znaci svetac i tvoj i njihov
    i sta ti znaci boja koze i kose, a ne samo suvisni kilogrami kao najveca prepreka usponu
    al naucila sam i ono sto nisam htjela
    da sam slavenski tip koji nekome predstavlja opasnost u glavi samom svojom pojavom
    da su imali pravo svi oni koji su rekla da ce ti faliti mamica i kavica jer tamo toga nema
    ali kad sve to naucis i vratis se negdje gdje si zamislila da je tvoje doma
    u trenu shvatis da ti je tvoj mali dom postao premali za sve sto su tvoje oci upile i opet ce ti
    poceti nedostajati nova sredina

    avatar

    23.02.2011. (10:32)    -   -   -   -  

  • Marina kuharica

    i ja se pridruzujem komentarima bugenvilije i zvrka. meni je trebalo oko 2-3 godine da se naviknem a onda je Bec jednostavno postao moj dom. sad sam tu vec 12. godinu. jezik je jako vazan. a za ostalo, gdje ti je obitelj tu ti je dom :). tu ne mislim na roditelje nego na obitelj koju si ti s muzem osnovala. kad dodju djeca i postanu 'domaci' u toj zemlji, i ti ces biti domaca i domovina ce ti se poceti ciniti stranom i dalekom :).

    avatar

    23.02.2011. (11:10)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ja nikako na zelenu granu, u italiji mislim na hrvatskom, u hrvatskoj obrnuto i nikako to podesiti :)

    avatar

    23.02.2011. (11:54)    -   -   -   -  

  • odmak

    Živjela sam neko vrijeme u Njemačkoj. Nisam mogla vjerovati da u čovjeku stanuje toliko nostalgije.
    A, jednako se kao ni ti nisam snalazila kući.
    Vratila sam se, takve su bile okolnosti. U početku mi je povratak bio grozan. Još Njemačku doživljavam kao drugu domovinu, ali kuća je uvijek kuća.
    Nauči što hitnije jezik, pa će ti sve ostalo biti lakše.
    Treba raditi i imati dobar hobi. Čitaj malo Bugenvilju (i stare postove) Njen je slučaj poučan.

    avatar

    23.02.2011. (12:48)    -   -   -   -  

  • deklokochet

    15 godina sam izbivao van domovine s povremenim posjetama sve to preko bare a prvi put nakon 8 godina povrata...trebalo mi je 2 godine da se u Kanadi naviknem a od 5. godine sam počeo patit za doma...i da ne opisujem moj život tamo...sad sam povratnik i jako me boli što se Hrvatska nije najbolje snašla u svome okružju osim što je dobila rat i stalno se vrača u političku prošlost zanemarujuči gospodarstvo...pravosuđe...korupciju...socjalnu osjetljivost itd...tako da povratnici nemogu u potpunosti pridonjeti svoje znanje i iskustvo svojoj domovini te pomišljaju na ponovni odlazak...tako da spada to sad još gore nego i biti negdje van...ako budeš imala sreče u ljubavi...ostani gdje jesi i zasnuj obitelj ili več što hočeš...a što se mene tiče imam dvojno državljanstvo i najbolju putovnicu na svijetu i mogu živjeti gdje hoču na zemlji...ali ljubav prema domovini i ono što imaš u njoj je prevagnulo...čovjek nemože lutati cjeli život...a lakše je za sve dok je puno mlađi...a bit moga javljanja tebi i drugima je stanje svih na gdje bili da bili s nekim predrasudama...kompleksnim diskriminacijama drugih te nas samih...a to bi bilo...PRESTANIMO RADITI SEBI ONO ŠTO SU NAM RADILI,RADE NAM I HTJELI BI DA NAM RADE...ako je ovo nekome nerazumljivo ili glupo...to je njegov problem...jer znam o čemu pričam i mnogi če se tu osobno nači...jer s ovim se danas susreče naš narod gdje bio da bio...samo što zaboravlja...zapostavlja i neče da zna...ČUDAN SMO MI NAROD...kao čardak...ni na nebu ni na zemlji...HVALA I VELIKI POZDRAV...i nebrini..što se tebe tiče sve če doč na svoje...jer kao narod nismo u stanju grupno se boriti u miru...več kao pojedinci se pretvaramo u mamine maze Mediteranskog tipa ljudi *casa nostre* ili obiteljskog tipa...dok nas one tamo što nas okružuju malo jače mamine maze gaze.../ tjekom godina...iseljenici u nekim danima imigracije se znaju pitati samim sobom gdje su i što tu rade...i to prođe pa opet dođe...to je normalno...ali još normalnije je živjeti tu gdje si se rodio i odgojio...ako možeš i to ti je dozvoljeno...

    avatar

    23.02.2011. (13:22)    -   -   -   -  

  • Nesto se kuha!

    A da si za početak nađeš neku frendicu na tečaju?

    avatar

    23.02.2011. (13:32)    -   -   -   -  

  • MiB

    Vidim da se ovdje vec okupila mala grupica onih koji su izvan RH, pa evo i ja se prikljucujem njima. Vec vise od tri godine zivim izvan RH (s povremenim posjetama). Kao sto si i sama rekla na pocetku je najteze s jezikom. Vec od prije poznavanje engleskog puno mi je pomoglo u zemlji u kojoj se on ne koristi kao sluzbeni ali je poznat, pa sam bar prvih mjsec dana mogao komunicirat s nekim. Nakon dva mjseca, dok jos nisam svladao u potpunosti sluzbeni jezik, upisao sam se na tecaj jos jednog stranog jezika, malo tezeg od onog sluzbenog (koji se tu govori). Na kraju (nakon 4-5- mjeseci) svaldao sam poteskoce s jezikom, a u ovih par godina pohadjao sam jos poneki tecaj (s pocetnim stupnjem) za druge jezike. Nije da sam znam 10 jezika, nego sam samo htio reci da se sve moze kad se hoce i nista (skoro nista) nije nesavladivo, ako to zelimo! Pozdrav! Navrati!

    avatar

    23.02.2011. (13:56)    -   -   -   -  

  • Dust In The Wind

    @ tilaponcica: da, ova prilagodba me ubi ;9 hvala ti ;))

    @ putovanje kroz misli: e da, tome se i nadam jer to mi svi ponavljaju :)

    @ tajanad: uh, da mi nije toga poludila bih ;) p.s: hvala, dust in the wind? to je od 2007
    otkad sam pocela s blogom ;)

    @ bugenvilija: ojme meni, 15 godina... a ja pricam o 6 mj. svaka cast ;)

    @ Joanna has left Stepford : moze biti, ako je to to, onda me uhvatilo pravo. a tako sam
    i ja govorila da bi otisla bez problema, a vidi me sad... ;)

    @ Vidjeti viđeno: uh, heheh, hvala, nasmijao si me ;) a ja ne sanjam, ali ponekad kad
    razmisljam, to radim pola pola, njemacki-hrvatski ;) bori mi se mozak :D

    @ kamena kućica na škoju: mozda mogu reci, blago ti se, ali ni sama ne znam vise...
    a zbog ljubavi prvenstveno i jesam tu di jesam :)

    @ morska osa: sto je smijesno, u svicarskoj zelenija je (doslovno), ali eto... ;)

    @ Zvrk: znam da cu se naviknuti... ocito treba puno vremena proci... a i dok djeca dodju
    i za to treba vrijeme... do tad se moram sama snalaziti ;)

    @ crna marica: to je vjerojatno istina, ali moram otici doma (tek na ljeto) da bih
    saznala i upoznala taj osjecaj ;)

    @ Marina kuharica za male (i velike!): znaci, ne ginu mi 2-3 godine prvo dok se
    naviknem, super... ali mogu reci da mi je malo lakse, jer sam tek na pocetku, a vasi
    komentari mi bas ulijevaju nadu za dalje ici ;)

    @ neverin: hahhah, meni se takve stvari jos ne dogadjaju... ja jos uvijek mijesam
    sve jezike sto znam, ponekad mi se cini da bi prije kineski naucila, nego ovaj njemacki ;)

    @ odmak: a sve mi se cini da se ne zna di je gore.. ok, financijski nam je svima bolje
    van nasih domovina... (svi smo hrvatskog govornog podrucja, predpostavljam da smo svi
    tu negdje.. ;) ali osjecaj topline i onog pripadajuceg je i dalje doma... budem citala, sami
    mi komentari pomazu malo ;)

    @ themiraclevalley: slazem se u potpunosti s tvojim komentarom. Svi koje poznajem
    da su zivili vanka i sad se vratili, svi bi htjeli natrag u inozemstvo, jer tek tada upoznaju
    situaciju u kojoj se nalaze... i sitina, cudan smo mi narod... jako cudan... a svugdje
    po svijetu nas ima ;)

    @ Nesto se kuha!: nasla sam, dvije cak :D jedna je iz kazakstana, a druga iz libanona,
    pricamo na engleskom i ponekad na njemackom... ali i to je tesko... ali eto, ne cesto,
    nadjemo se ponekad na kavi, i to ponekad je rijetko, ali lijepo nam bude... jer smo svi
    sa razlicitih strana svijeta, a slazemo se u misljenjima i na posljetku, u istoj smo kasi :)

    avatar

    23.02.2011. (14:16)    -   -   -   -  

  • Dust In The Wind

    @ Man in Black: a hocu, nije da necu... samo eto... ide ono, ali polako...
    i ja bih preko noci da pricam savrseno, ali ne ide... nikad i nije nikome...
    bitno je da se trudim ;))

    avatar

    23.02.2011. (15:07)    -   -   -   -  

  • MiB

    Ovaj post (malo nize) o istinitoj prici je stvarno predobar, poucan i....... jako istinit.... Hvala ti na njemu! BTB!

    avatar

    23.02.2011. (15:58)    -   -   -   -  

  • Dust In The Wind

    @ Man in Black: nema na cemu, i ja sam ga negdje pronasla... i mene se dojmio...
    drago mi je da je i tebi ;) saljem blagoslove natrag, s velikim osmijehom na licu :D

    avatar

    23.02.2011. (16:12)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    jezik ćeš naučiti, prilagoditi se hrani i ljudima, ali nostalgija će ostati, ali sve je lakše kad je uz tebe osoba koju voliš
    sve što sam napisala nisu fraze, proživljeno je

    avatar

    23.02.2011. (16:15)    -   -   -   -  

  • Marina kuharica

    ma navikla sam se ja i ranije ali sam dosla bez ikakvog poznavanja jezika i to je bila velika prepreka nekakvom normalnom zivotu. ali idi na tecajeve, druzi se s ljudima i bit ce ti lakse :). a i nisi na kraju svijeta ;). meni je pomoglo kad sam vidjela da sam 'ni na nebu ni na zemlji' te shvatila da moram odabrati izmedju tog dvoje. mucile su me iste misli kao i tebe i vjeruj mi da je svakom tako. ja sam donijela odluku zivjetu tu gdje jesam i znala da sad moram pregristi nostalgiju i slicno i izgurati svoju odluku do kraja a ne biti kukavica i vratiti se ;).

    avatar

    23.02.2011. (17:00)    -   -   -   -  

  • Nesto se kuha!

    Eto vidiš! S vremenom će vam komunikacija biti sve bolja. Pa ćeš preko njih upoznati još neke nove ljude...čim budeš imala svoj krug ljudi, makar i mali, bit će ti puno lakše! Ne govorim ti na pamet- moja frendica iz djetinjstva je bila u vrlo sličnoj situaciji, znala je samo muža, par njegovih frendova, jezik uopće, a i nije baš talent za jezike. Sad nakon 5 godina svi problemi s jezikom su davno zaboravljeni, ima čak i svoj obrt koji dobro posluje...Samo naprijed, možeš ti to!

    avatar

    23.02.2011. (17:21)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    nostalgija nestaje s vremenom. to jest pretvara se u nešto drugo. rado se vratim kući ali moj dom je ipak tu u bavarskoj i tu mi je dobro i ne bi se sad vraćala ni pod razno.
    Posebno kad djeca krenu u školu, nema šanse da ih vadim iz sretnog okruženja i dovodim u nesigurnu Hrvatsku.
    I da, rado bi čula što tvoj muž misli o mojim fotografijama :))
    Možeš me naći i tu: Gusarska banda

    avatar

    23.02.2011. (17:43)    -   -   -   -  

  • marina-bern

    ja zivim 7 g u CH.navikla sam se donekle, ali i meni jezik ponekad zasmeta.
    Premda radim u jednoj Firmi i dosta se dobro snalazim sa jezikom, ali ide mi na zivce to sto stalno moram misliti kako cu nesto reci, jeli to gramaticki tocno.Potpuno te razumijem.

    avatar

    23.02.2011. (21:59)    -   -   -   -  

učitavam...