A što da kažem/napišem? Ja koja cijelog života dopuštam srcu da me vodi...iako razum, s vremena na vrijeme, zlobno se cereći kaže : Jesam ti rekao? Drž' se generacijo!
16.02.2011. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... ne srce nije kamen i nikad neće dozvoliti sjenama da se toliko nadviju da te zaklone... A da ti Njoj zapjevaš onu Gibonnijevu...
Krijesnice, nek' ti je u srcu mir toliko smo bolji od njih da svijetlimo
Mi svijetlimo i neka te ne bude strah ne mogu dobacit do nas svojim podsmijehom...
A nadam se da ćemo i mi ovdje zasvijetiliti toliko da će Ona shvatiti da sjene nisu rješenje... Ti si na pravom putu..., ali to već i sam znaš... Ne sekiraj se, dragi blogoprijatelju... sve uvijek dođe na svoje... nekako... :)
16.02.2011. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volim način na koji pišeš...srcem. Obečao si da ćeš biti nježan prema njemu ali ne znaš kako? Pa zamisli da je tvoje srce Sanjica i odnosi se prema njemu s jednakim poštovanjem koje daješ njoj... i to će sigurno biti to... jer to je ljubav :) Kažeš da si tulipan :) mislim da jesi jednako poseban poput onog na slici inače mi ne bi palo na pamet da ti visim na blogu :) Slijedi svoje srce, ono je najbolji vodić
16.02.2011. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mladen
I nikada, nikada nemoj prestati vjerovati srcu, okrenuti mu leđa. Kume, prijatelju, tvoje je srce preveliko, izdržalo je nešto što neki ne mogu ni pomisliti, i nije niti čudo što povremeno kaže – dosta – zato, slušaj ga! Ne ljuti ga ! Možda je vrijeme da shvatiš da nismo svi isti (zamisli da jesmo, da imaš dvije ovakve sjene ko što sam ja?!), da neki moraju imati sjene kojima bezuvjetno vjeruju jer su, svojom veličinom, pokazale neku snagu – ne, ne ulazim u to u čemu je veličina tih i takvih sjena – i vjeruju joj – ma koliko to suludo zvučilo. Gdje su te sjene bile prije? Pojavile su se da „otvore oči?“ ma nemoj, nemoj prijatelju gubiti snagu na nešto što ne možeš promijeniti – a i da možeš – da li bi mogao s tim i takvim sjenama? Ajde, vrti ti taj film unazad koliko hoćeš – a ostavi samo ono lijepo, ono što srce zna i osjeća - a sjene – ma pusti njih, granuće sunce i sjene će nestati (valjda, vjerujmo zajedno) i toj osobi u sjeni. I ja sam tvoja sjena – nadam se, ne mračna :-)
17.02.2011. (00:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@@@@ uhhhhh,,,,,,,navratim ovdje i gle ... citam knjigu zivota... i bas knjigu zivota,,,sjene... ne plasi se sjena koje su oko tebe... ili si prvi puta ugledao svoju sjenu koja te prati... srce nikad nije pitalo razum.. i nece.... ko ima veliko srce tesko da ce se to ikad dogoditi ali ima ono ali..... neka razum bude u sjeni srca i onda ce donekle biti u redu.. prijatelju , nedaj se , vidim da hrabro koracas kroz zivot i vjeruj svako od nas ima slabih trenutaka neko malo vise neko malo manje i to sve treba izdrzati i ostati na nogama dok nas vrijeme nosi... neznam sta bi jos rekla tvoj post me dao na razmisljanje i razmisljanje i sve je tako vjerovali mi ili ne, bas si dobro opisao neka stanja u kojem se covjek nadje i niko te za to ne pita... jednostavno se nadjes u tome .. glavu gore i lijep pozdrav .. sa proljecem i toplijim vremenom bice bolje.. nadam se..pozdrav iz ATL ( toplije sada :):)
17.02.2011. (05:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš jučer sam sa jednom dragom povrijeđenom prijateljicom razgovarala o sličnoj temi...slušati srce ili razum. Zapravo što reći svojoj djeci...da li da slušaju srce ili razum...I kaže ona meni, ja im kažem da dobro promisle, da dobro odaberu sa kim će osnovati svoju obitelj imati djecu, vidite mama je još uvijek tužna zbog razvoda i vjerojatno više nikad neće biti ista...i tako priča ona, priča... Pitam ja nju, dakle, govoriš da slušaju razum, ha?...Pa, da, na neki način...odgovori ona... E sad, pitam ja nju...da li si ti u stanju sad sa odmakom "razumno" vidjeti gdje si pogriješila i kakav bi to transparent trebao biti iznad glave "pravoga" da ti razum kaže - "e, to je pravi"?!?... Hm, pa...ne znam...kaže ona...transparent, pa...nikad nema transparenta, kaj ti je? E vidiš, nema tu namjere, nema "transparenta" ..kažem joj ja...ta naša slavna dvojba, razum ili srce...ja mislim da ti je to kao disanje...dišeš, ne razmišljaš puno o tome...dišeš. Tako i tu - nema dvojbe...tako je kako mora, može biti i tek poslije, POSLIJE, možemo razumno pametovati, u TRENU, to je kombinacija i teško je odrediti što je prevagnulo...makar, volimo mi svi reći srce...jer - kako srcu zamjeriti ;) ... Zagrljaj prijatelju ostavlja Zelena... :)
17.02.2011. (08:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zadnje vrijeme kod tebe nalazim tekstove o situacijama koje su mi vrlo bliske. Kad nas netko iznevjeri i prokocka povjerenje koje smo imali, čovjek bi se rado distancirao od svih jer ne želi opet biti povrijeđen. Ali, nije dobro da čovjek bude sam! I ja sam često "vrtila film natrag" i pitala se gdje sam pogriješila, da li mi je nešto promaklo, kako nisam vidjela, jesu li emocije "zamračile" pravu sliku... bezbroj pitanja koja iscrpljuju. Možda želimo izvući pouku i ne napraviti opet istu grešku. Ali, jednostavno, dogodi se... jer nemoguće je biti nepogrešiv. Najradije čovjek više nikom ne bi vjerovao. A opet, život i komunikacija bez povjerenja nemaju smisla. Uopće, da bismo živjeli u pravom smislu, potrebno je temeljno povjerenje.
Sjetih se pjesme "Ne vjeruje srce pameti" i još jednog stiha iz Škorine pjesme (ne znam naslov pjesme) ali stih glasi: "srce ti je kompas, slušaj ga". Osim toga, postoje osobe (poput kumice) kojima uvijek možeš vjerovati bez rizika i straha. Hvala Bogu što su takve osobe dio i ljepota naših života! Srdačan pozdrav :-)
17.02.2011. (10:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ali ima nešto što mi niko nikada neće uzeti – a to je srce kojem vjerujem, srce koje vlada sa mnom i koje me vodi...... njemu vjerujem više od ma kakvih sjena nad ma čijim životima.....
Budi s ljudima koji razumiju i vole tvoje srce....
17.02.2011. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tužna
Srce ponekad vara, ali ne podvaljuje; a razum zna biti pravi gnjavator. Pozdrav))
17.02.2011. (13:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZAPISI LJUTIH BABA je, istina, najbolje je da se, svi troje, smirimo;) a moje JA i moje srce – istina , niti ih mogu niti želim mijenjati .... i moji su, kakvi bili – bili
Šašava mamica eh taj razum – uvijek nam sve pokvari....ali, generacijo, ne damo se mi !
Dvadeseti veljače sjene... ne, nisu mene zaklonile...mene su otklonile, ali, zaklonile su meni jako dragu osobu...no, valjda sjene zato i služe..ko zna? A ja sam na putu...ma kakvom, ali jesam....cilj tog puta svima je isti ...i da, tada sve dođe na svoje.... Hvala ti draga Veljačice.:)
Valcer znaš...ma drago mi je da je takvo kakvo je – nisam siguran bi li znao s njim da je drugačije...iako, možda bi neki to više voljeli..ali, ne mogu birati...takav sam... A da shvati.... eh, mislim da smo svi troje ( mislim i na sjenu) shvatili... Hvala ti...
One love one life ljubav...da, pisana srcem ;) znaš, ovo moje ima svo moje poštovanje ali i čuđenje.... nikako mu se ne mogu načuditi (srcu) kako me još trpi..ja bi odavno, na njegovom mjestu, već digao ruke...ali, srce zna...valjda ... A ja jesam tulipan ;) Hvala ti .... i da, slijedit ću srce ma kud me to odvelo;)
Mladen a vidim ja, još neko pati od nesanice... Iskreno, nemam pojma što bi da imam takve dvije sjene ko što si ti – ali, znam, siguran sam, bio bi bogatiji za još jednog najboljeg prijatelja, Kuma ;) I, bez brige, znaš da je kod mene uvijek kao u Betlehemu... tak da tvoju sjenu ni ne vidim;)
Fra gavun ni ja ne znam drugačije – valjda zato boli....i, hvala ti, prika, na sunčanom proljeću..... lijep ti pozdrav
M.Split je, istina...srce zna .... a sad jel najbolje.... ali je najiskrenije;)
Tajna2 ne, ovo nije moja sjena...ali, nadvila se i nad mene...pa mi je malo .... neobično. I ne bojim je se..... od takvih sjena ne treba imati straha .. samo, kad bi to svi znali.... Istina, htjeli ili ne, nekad se „samo nađemo“ ... usred nečega – doduše, možda kriva procjena ili prevelika vjera učine svoje....ali, nikda neću pomisliti da me srce prevarilo .. .samo ću, paziti na..... okolinu.... I, da, proljeće polako kuca na vrata ( samo po kalendaru) a ja.... bez brige, nemam ja razloga spuštati glavu....... Hvala ti, lijep pozdrav i tebi)
Zelenkapica naravno.... tek sa odmakom uvidio sam mnoge stvari..... ali, do tada je vladalo srce.... ma, vlada ono još uvijek.... istina, nikada nema razumnog objašnjenja, zato, ja ću, i dalje, slušati srce...i ne, neću mu nikada zamjeriti jer.... pa ono sam mali ja ;) Hvala ti zelenkapice i, veliki zagrljaj prijatelja i tebi;)
€uro e da..... u pravu si....
Tamo gdje je srce a jesam baš zaredao temama...ali, i to je život... i, mislim, mislim da su nam situacije svima poznate, da se svi, kad tad u njima nađemo... I, potpisujem.... ma koliko htio drugačije ( samo da bi se zaštitio) ne mogu.... i rekao sam, opet bi napravio i ponovio isto.... .i nikada, nikada neću „naučiti“ – ali, niti ne želim drugačije... maa neka i boli, nije važno – jer, ono lijepo uvijek će zasjati i, barem malo, ublažiti bol...ali, i za to malo lijepoga vrijedi i bol pretrpiti..... Istina, nismo uvijek povrijeđeni, i baš zato...vrijedi, vrijedi i malo osjetiti bol da bi znali cijeniti sve ono lijepo, iskreno, potpuno..... u pravu si „ne vjeruje srce pameti“ – i, hvala Bogu da je tako! Hvala ti i srdačan pozdrav i tebi:)
Vidrin smijeh – e malo ti pokisao tvoj ban...ali...tako ti to biva ( i ti to znaš...) A ja, ja ću opet biti tamo gdje me ovaj herc odvuče.... ili me neko dovuče....i bit ću...sve dok me ne dotuče... a možda neki i nauče.... ( ili ja, ko zna..pa vrijeme mi je;)
Tužna ma ne, nije mene moje srce prevarilo...niti pdvalilo.... ali, podvalilo se nešto drugo...a to srce, ovako blentavo kakvo je, nije znalo prepoznati.... a razum...ma ko još mari za razum I, nemoj biti tužna .... Pozdrav i tebi....
Nešto se kuha ;) da.... istina.... Mali princ.... i, ništa bez vida srca...ono najbolje vidi ....;)
17.02.2011. (19:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne zaboravi nikad na tvojoj sam strani, da voliš me niko, ti neće zabraniti, jos minut pa ponoć i suza za kraj, al' tu sam za tebe znaj ...
Jer srce nije kamen, ne, srce nije kamen da ga samo baciš iz kaputa, kao kartu poslije puta... srce nije kamen, ne, srce nije kamen, kad pukne na dva dijela nije vrijedno jer više ne kuca k'o jedno Srce nije kamen ...
Tebi je lako poroglasit me greškom, skupit' sve stvari i otić sa smješkom, sad ti je lako, a loše kad krene, onda se sjetiš mene ...
Jer srce nije kamen, ne, srce nije kamen da ga samo bacis iz kaputa, kao kartu poslije puta... srce nije kamen, ne, srce nije kamen, kad pukne na dva dijela nije vrijedno jer vise ne kuca k'o jedno Srce nije kamen ...
U dušu me tvoj pogled tako, lomim se pucam ko staklo, kako da kažem ti zbogom kad sve gubim s tobom ...
Jer srce nije kamen, ne, srce nije kamen da ga samo baciš iz kaputa, kao kartu poslije puta ... srce nije kamen, ne, srce nije kamen, kad pukne na dva dijela nije vrijedno jer više ne kuca k'o jedno Srce nije kamen ... ....................................................................... ... ... svejedno ću slušati srce ... ... kolikogod da boli su česte... ... izlaže se te ga ranjavaju, ... dopiru mu u samo središte, ... gaze ga i ne poštuju ... ... da, za nj uopće ne haju, ... na svijet samo hladnim razumom gledaju ... te bez srca mrznu i topline više nemaju ... ... ... a bitno vidjet razumom ne mogu ... jer samo srcem, otvorenim srcem ... ... vinut se u visine mogu ... ... samo srce nesebično svima dijeleć ... stići će k Bogu !
...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
17.02.2011. (21:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez obzira što smo s nekim dugogodišnji prijatelji, uvijek treba biti oprezan. Ja kako počinjem stariti, postajem sve opreznija i pomalo sumnjičava, što znam da nije dobro. Potpuno te razumijem kad govoriš o osobama koje si uzimaju za pravo upravljati našim životima, čak i pravo da nam biraju prijatelje i takvo svoje ponašanje i vladanje nama smatraju normalnim. Kao da smo mi stvari, bez duše i osjećaja. No ono što te najgore zaboli je to da te je izigrao i prevario netko za kog bi dao ruku u vatru. Upravo zbog toga treba biti na oprezu kako bismo izbjegli daljnja razočaranja u prijatelje. Lijep ti pozdrav.
17.02.2011. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoje jedan soj ljudi koji nikada neću shvatiti. Na prvi su pogled inteligentni, dobrohotni, imaju neke svoje više ciljeve...... Kako vrijeme odmiče shvatimo da smo se uhvatili zapravo u zamku i da nismo jedini. Shvatimo da su ti " viši " ciljevi zapravo toliko niski da nisu dostojni ljudskog bića. Shvatimo da su lukavi manipulatori, koji ništa ne prepuštaju slučaju i da svaku situaciju znaju okrenuti u svoju korist. Siju zrnca sumnje svud oko sebe i posade zlo sjeme u ljude kako bi ih zavadili, a sve naše dobre i plemenite postupke prikazat će podmuklim i lukavim načinom da iskoristimo onog do kog nam je zapravo stalo.
Što da kažem, mislim da nas se većina na ovaj ili onaj način s njima susrela. Kad se jednom tako opečemo dugo treba da rane zarastu. To se ne zaboravlja i ne treba se zaboraviti, jer iskustvo nas može još mnogo puta izvući na vrijeme iz slične situacije. Uvijek ostaje gorak okus, podsjeća na poraz, da smo bili naivni, .... Uvijek ćemo se pitati je li moglo biti drugačije.....Uvijek će nam biti žao što nije bilo drugačije...... Ali mnogo će manje boljeti, pogotovo ako imamo toliko dragih ljudi oko sebe kao što to imaš ti. Sjene poput Mladena su Bogom dane. To su naši dobri dusi koji nam samo vraćaju ono što mi njima dajemo. Neka ti i moj topli pozdrav srce malo ugrije!!!:)))
18.02.2011. (09:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Repove odrezati - samo smetaju.....(ako ih se već ne možemo ni na kakav drugi način rješiti)... Tada možemo krenuti dalje! Hvala, dragi Smotko, na svim dragim i lijepim Valentinovskim željama - sve sam prenijela "nadležnima" :))))) Pusa, pozdrav, uživaj u svakom trenutku!!!!!! Vole Te Tvoje Luki+Goldie
18.02.2011. (11:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(ne) šašava mamica .... ma, kažu mi da rad oplemenjuje...a ja, ipak, od svega vidim da nikad ne bum takav...ali, nema veze, idemo dalje, generacijo;) I, ugodna ti večer;)
Lady flower eh...da, imam ...ali dovoljna/o je jedno biće da sve to stavi pod veliki upitnik i...pitam se.....
Mirjam znaš, pjesme dragog Toše su nekako mi jako, jako srcu prirasle... neke kao da su za mene pisane....a i ovo je jedna od njih..... svakog dana, nalazim ih sve više.... Ali, ja sam i dalje tu, ma bio i proglašen greškom....
I da, slušat ću srce bez obzira na sve nedaće koje me prate...jer srce zna, osjeti.... ne znam dal vinut ću se u visine...ali znam da ću i dalje vjerovati...jer, takav sam – iskrenog i otvorenog srca.... tako sam odgajan u duhu vjere ...... i, nastojat ću takav i ostati...ma što pojedinci mislili, govorili, uvjeravali.......jer, srce zna....
Hvala ti draga Mirjam
BTB!!!
Topli ti pozdrav...
Kolumna jedne superžene znaš, ne jednom sam rekao NIKAD...ali, dopustio sam, vjerovao sam...i da, ostao ovakav kakav jesam....ali, vjeruj mi, opet bi ponovio isto....samo, možda bi ( ili opet ne bi?) pripazio na te sjene.... I da, boli, boli kad povrijedi onaj za koga bi dao ruku u vatru.....no, jedino što me tješi je činjenica da je to učinila „sjena“ .... i, dok ne čujem od te osobe neću vjerovati... samo ću se nadati, kako sam i rekao, i da, taman da je sve i tako, da je „osoba u sjeni“ sretna...... ma za mene i tako nije važno.... Hvala ti i lijep ti pozdrav ...
Gali eto, ma ko kaže da se nas dvoje ne slažemo..... srce zna ! A ove predivne riječi drage mi Mirjam, siguran sam, bit će sretna da se dijele..... jer, zato su i tu.... a toliko su snažne, duboke....istinite da se i trebaju dijeliti
I da....ovo desno je jedna od meni najdražih.....kao i sam, „moj prijatelj“ Dobriša..... I, nećem se sramiti kaj sam smotan;) i, hvala na ovoj predivnoj slici;)
Sunce na prozoru da draga.... .neću zaboraviti, ali, siguran sam, ponovio bi...jer, ne bi vidio.... nisam takav, nejdem na taj način.... ali, kako si rekla, uvijek postoje oni koji su takvi. Znam, znam da ih se treba „čuvati“...ali, ali kako? Kad ih ne znam prepoznati...a kad uvidim....o...već boli. No, jedno znam, ovakvu bol više nikada neću osjetiti – jednom sam prekršio svoj „nikada“ i...to je dosta..... iako, „ovaj nikada“ bi opet prekršio ...ali, takav sam... A ova sjena zvana Mladen..... eh... takve volim imati oko sebe (samo ne znam kako je njima sa mnom;) Hvala ti... hvala ti drago sunce na ovoj toplini i, lijep i topli ti pozdrav...
Luki 2 a ja kao da sam zavolio frak sa repićima.... no, budem, budem ga jednom i skinuo.... E to, to je bitno da si sve prenijela „nadležnima!“ jer, molim lijepo.... sve se zna;) Veliki pozdrav i pusa obadvjema , a „nadležnom“ veliki pozdrav;)
18.02.2011. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao da ne znam, lako je pričati. Ni ja ih ne znam prepoznati, jer se tako, tako dobro maskiraju... i da, na kraju boli neizrecivo. Zbog toga sam neko vrijeme užasno oprezna i nepovjerljiva, I na hladno pušem, kak se veli. Al to prođe i opet povjerujem. Bez brige, dobro je Mladenu s tobom takvim kakav jesi, dok je njemu važnije kako si od tebe samoga. To i jesu prave " sjene ", one nas paze i čuvaju kad smo si sami najveći neprijatelji. Na trenutak poželjeh da sam pravo sunce, pa da rastjeram " mračnu sjenu " i otvorim nečije oči, ali doći će i to vrijeme. Nitko ne može vječno vjerovati "crnim anđelima". Još jedan topli pozdrav ti ostavljam i ugodan vikend ti želim.
19.02.2011. (07:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragi smotani, svaki put vodi Negdje, možda to vidimo tek na kraju, ali vjerujem da sve ima smisao, i ništa, nitko, nije tek tako prošao kroz naš život. i ne odvajam srce kao zasebnu cjelinu, niti razum, osjećaje.. mislim da je sve jedan veliki dio, nečeg važnijeg od nas samih, nečeg što kroz nas teče i spaja nas sve u jedan mali dio svemira, ali to je jedna druga priča. ne želim ti reći da nikad nije kasno jer ti najbolje znaš na što se to točno odnosilo, isto kao i da se dragi ljudi ne puštaju samo tako, i da svi imamo neke svoje muhice koje popizde s vremena na vrijeme, i sve si to sam već sebi rekao.. opreznije. al možda je sva čar u neizvjesnosti, istom riziku, možda ispadne super, možda budeš razočaran još puno puta.. sve dok znaš da nije tvoja krivnja, pa čak i kada je, sve dok smo živi imamo se pravo dizati, popravljati, prihvatiti i oprostiti, ili ne. vjerujem da si već odlučio što je tu najbolje. pozdravljam te puno, puno..
19.02.2011. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baba ljutica
Uznemiren si sada jako a uznemirio si i mene. I srce. idemo se smiriti. Svi troje :))) Tvoje "ja" ti nitko ne može uzeti. Ni srce.
16.02.2011. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šašava mamica
A što da kažem/napišem? Ja koja cijelog života dopuštam srcu da me vodi...iako razum, s vremena na vrijeme, zlobno se cereći kaže : Jesam ti rekao?
Drž' se generacijo!
16.02.2011. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvadeseti veljace
... ne srce nije kamen i nikad neće dozvoliti sjenama da se toliko nadviju da te zaklone... A da ti Njoj zapjevaš onu Gibonnijevu...
Krijesnice, nek' ti je u srcu mir
toliko smo bolji od njih da svijetlimo
Mi svijetlimo
i neka te ne bude strah
ne mogu dobacit do nas
svojim podsmijehom...
A nadam se da ćemo i mi ovdje zasvijetiliti toliko da će Ona shvatiti da sjene nisu rješenje... Ti si na pravom putu..., ali to već i sam znaš... Ne sekiraj se, dragi blogoprijatelju... sve uvijek dođe na svoje... nekako... :)
16.02.2011. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valcer
Srce rijetko ima pamet...nažalost.
Da joj šapnem nešto? Pa da shvati?
16.02.2011. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
one love one life
Volim način na koji pišeš...srcem. Obečao si da ćeš biti nježan prema njemu ali ne znaš kako? Pa zamisli da je tvoje srce Sanjica i odnosi se prema njemu s jednakim poštovanjem koje daješ njoj... i to će sigurno biti to... jer to je ljubav :)
Kažeš da si tulipan :) mislim da jesi jednako poseban poput onog na slici inače mi ne bi palo na pamet da ti visim na blogu :)
Slijedi svoje srce, ono je najbolji vodić
16.02.2011. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mladen
I nikada, nikada nemoj prestati vjerovati srcu, okrenuti mu leđa. Kume, prijatelju, tvoje je srce preveliko, izdržalo je nešto što neki ne mogu ni pomisliti, i nije niti čudo što povremeno kaže – dosta – zato, slušaj ga! Ne ljuti ga !
Možda je vrijeme da shvatiš da nismo svi isti (zamisli da jesmo, da imaš dvije ovakve sjene ko što sam ja?!), da neki moraju imati sjene kojima bezuvjetno vjeruju jer su, svojom veličinom, pokazale neku snagu – ne, ne ulazim u to u čemu je veličina tih i takvih sjena – i vjeruju joj – ma koliko to suludo zvučilo. Gdje su te sjene bile prije? Pojavile su se da „otvore oči?“ ma nemoj, nemoj prijatelju gubiti snagu na nešto što ne možeš promijeniti – a i da možeš – da li bi mogao s tim i takvim sjenama? Ajde, vrti ti taj film unazad koliko hoćeš – a ostavi samo ono lijepo, ono što srce zna i osjeća - a sjene – ma pusti njih, granuće sunce i sjene će nestati (valjda, vjerujmo zajedno) i toj osobi u sjeni.
I ja sam tvoja sjena – nadam se, ne mračna :-)
17.02.2011. (00:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Ma lijepo je slijediti srce a neki, mi, i ne znamo drukčije. Znam da ti savjet ne treba ali mogu
poželjeti da proljeće bude sunčano. Živio prika!
17.02.2011. (00:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.Split
....ne zaboravi nikad,
na tvojoj sam strani....
srce zna najbolje :))))))
17.02.2011. (01:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajna 2
@@@@ uhhhhh,,,,,,,navratim ovdje i gle ... citam knjigu zivota... i bas knjigu zivota,,,sjene... ne plasi se sjena koje su oko tebe... ili si prvi puta ugledao svoju sjenu koja te prati... srce nikad nije pitalo razum.. i nece.... ko ima veliko srce tesko da ce se to ikad dogoditi ali ima ono ali..... neka razum bude u sjeni srca i onda ce donekle biti u redu.. prijatelju , nedaj se , vidim da hrabro koracas kroz zivot i vjeruj svako od nas ima slabih trenutaka neko malo vise neko malo manje i to sve treba izdrzati i ostati na nogama dok nas vrijeme nosi... neznam sta bi jos rekla tvoj post me dao na razmisljanje i razmisljanje i sve je tako vjerovali mi ili ne, bas si dobro opisao neka stanja u kojem se covjek nadje i niko te za to ne pita... jednostavno se nadjes u tome .. glavu gore i lijep pozdrav .. sa proljecem i toplijim vremenom bice bolje.. nadam se..pozdrav iz ATL ( toplije sada :):)
17.02.2011. (05:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ze_le_na
Baš jučer sam sa jednom dragom povrijeđenom prijateljicom razgovarala o sličnoj temi...slušati srce ili razum. Zapravo što reći svojoj djeci...da li da slušaju srce ili razum...I kaže ona meni, ja im kažem da dobro promisle, da dobro odaberu sa kim će osnovati svoju obitelj imati djecu, vidite mama je još uvijek tužna zbog razvoda i vjerojatno više nikad neće biti ista...i tako priča ona, priča...
Pitam ja nju, dakle, govoriš da slušaju razum, ha?...Pa, da, na neki način...odgovori ona...
E sad, pitam ja nju...da li si ti u stanju sad sa odmakom "razumno" vidjeti gdje si pogriješila i kakav bi to transparent trebao biti iznad glave "pravoga" da ti razum kaže - "e, to je pravi"?!?...
Hm, pa...ne znam...kaže ona...transparent, pa...nikad nema transparenta, kaj ti je?
E vidiš, nema tu namjere, nema "transparenta" ..kažem joj ja...ta naša slavna dvojba, razum ili srce...ja mislim da ti je to kao disanje...dišeš, ne razmišljaš puno o tome...dišeš.
Tako i tu - nema dvojbe...tako je kako mora, može biti i tek poslije, POSLIJE, možemo razumno pametovati, u TRENU, to je kombinacija i teško je odrediti što je prevagnulo...makar, volimo mi svi reći srce...jer - kako srcu zamjeriti ;) ...
Zagrljaj prijatelju ostavlja Zelena... :)
17.02.2011. (08:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
lijepo je kad srce zna pravi put..
17.02.2011. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo gdje je srce
U zadnje vrijeme kod tebe nalazim tekstove o situacijama koje su mi vrlo bliske.
Kad nas netko iznevjeri i prokocka povjerenje koje smo imali, čovjek bi se rado distancirao od svih jer ne želi opet biti povrijeđen. Ali, nije dobro da čovjek bude sam!
I ja sam često "vrtila film natrag" i pitala se gdje sam pogriješila, da li mi je nešto promaklo, kako nisam vidjela, jesu li emocije "zamračile" pravu sliku... bezbroj pitanja koja iscrpljuju. Možda želimo izvući pouku i ne napraviti opet istu grešku.
Ali, jednostavno, dogodi se... jer nemoguće je biti nepogrešiv.
Najradije čovjek više nikom ne bi vjerovao. A opet, život i komunikacija bez povjerenja nemaju smisla. Uopće, da bismo živjeli u pravom smislu, potrebno je temeljno povjerenje.
Sjetih se pjesme "Ne vjeruje srce pameti" i još jednog stiha iz Škorine pjesme (ne znam naslov pjesme) ali stih glasi: "srce ti je kompas, slušaj ga".
Osim toga, postoje osobe (poput kumice) kojima uvijek možeš vjerovati bez rizika i straha.
Hvala Bogu što su takve osobe dio i ljepota naših života!
Srdačan pozdrav :-)
17.02.2011. (10:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Eh....dragi bane moj.....;)
ali ima nešto što mi niko nikada neće uzeti – a to je srce kojem vjerujem, srce koje vlada sa mnom i koje me vodi...... njemu vjerujem više od ma kakvih sjena nad ma čijim životima.....
Budi s ljudima koji razumiju i vole tvoje srce....
17.02.2011. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tužna
Srce ponekad vara, ali ne podvaljuje; a razum zna biti pravi gnjavator. Pozdrav))
17.02.2011. (13:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nesto se kuha!
"Samo se srcem dobro vidi! Bitno je očima nevidljivo!" (sigurno znaš da je to iz Malog prica ;))
17.02.2011. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
ZAPISI LJUTIH BABA je, istina, najbolje je da se, svi troje, smirimo;) a moje JA i moje srce – istina , niti ih mogu niti želim mijenjati .... i moji su, kakvi bili – bili
Šašava mamica eh taj razum – uvijek nam sve pokvari....ali, generacijo, ne damo se mi !
Dvadeseti veljače sjene... ne, nisu mene zaklonile...mene su otklonile, ali, zaklonile su meni jako dragu osobu...no, valjda sjene zato i služe..ko zna?
A ja sam na putu...ma kakvom, ali jesam....cilj tog puta svima je isti ...i da, tada sve dođe na svoje....
Hvala ti draga Veljačice.:)
Valcer znaš...ma drago mi je da je takvo kakvo je – nisam siguran bi li znao s njim da je drugačije...iako, možda bi neki to više voljeli..ali, ne mogu birati...takav sam...
A da shvati.... eh, mislim da smo svi troje ( mislim i na sjenu) shvatili...
Hvala ti...
One love one life ljubav...da, pisana srcem ;) znaš, ovo moje ima svo moje poštovanje ali i čuđenje.... nikako mu se ne mogu načuditi (srcu) kako me još trpi..ja bi odavno, na njegovom mjestu, već digao ruke...ali, srce zna...valjda ...
A ja jesam tulipan ;)
Hvala ti .... i da, slijedit ću srce ma kud me to odvelo;)
Mladen a vidim ja, još neko pati od nesanice...
Iskreno, nemam pojma što bi da imam takve dvije sjene ko što si ti – ali, znam, siguran sam, bio bi bogatiji za još jednog najboljeg prijatelja, Kuma ;)
I, bez brige, znaš da je kod mene uvijek kao u Betlehemu... tak da tvoju sjenu ni ne vidim;)
Fra gavun ni ja ne znam drugačije – valjda zato boli....i, hvala ti, prika, na sunčanom proljeću..... lijep ti pozdrav
M.Split je, istina...srce zna .... a sad jel najbolje.... ali je najiskrenije;)
Tajna2 ne, ovo nije moja sjena...ali, nadvila se i nad mene...pa mi je malo .... neobično. I ne bojim je se..... od takvih sjena ne treba imati straha .. samo, kad bi to svi znali....
Istina, htjeli ili ne, nekad se „samo nađemo“ ... usred nečega – doduše, možda kriva procjena ili prevelika vjera učine svoje....ali, nikda neću pomisliti da me srce prevarilo .. .samo ću, paziti na..... okolinu....
I, da, proljeće polako kuca na vrata ( samo po kalendaru) a ja.... bez brige, nemam ja razloga spuštati glavu.......
Hvala ti, lijep pozdrav i tebi)
Zelenkapica naravno.... tek sa odmakom uvidio sam mnoge stvari..... ali, do tada je vladalo srce.... ma, vlada ono još uvijek.... istina, nikada nema razumnog objašnjenja, zato, ja ću, i dalje, slušati srce...i ne, neću mu nikada zamjeriti jer.... pa ono sam mali ja ;)
Hvala ti zelenkapice i, veliki zagrljaj prijatelja i tebi;)
€uro e da..... u pravu si....
Tamo gdje je srce a jesam baš zaredao temama...ali, i to je život... i, mislim, mislim da su nam situacije svima poznate, da se svi, kad tad u njima nađemo...
I, potpisujem.... ma koliko htio drugačije ( samo da bi se zaštitio) ne mogu.... i rekao sam, opet bi napravio i ponovio isto.... .i nikada, nikada neću „naučiti“ – ali, niti ne želim drugačije... maa neka i boli, nije važno – jer, ono lijepo uvijek će zasjati i, barem malo, ublažiti bol...ali, i za to malo lijepoga vrijedi i bol pretrpiti.....
Istina, nismo uvijek povrijeđeni, i baš zato...vrijedi, vrijedi i malo osjetiti bol da bi znali cijeniti sve ono lijepo, iskreno, potpuno..... u pravu si „ne vjeruje srce pameti“ – i, hvala Bogu da je tako!
Hvala ti i srdačan pozdrav i tebi:)
Vidrin smijeh – e malo ti pokisao tvoj ban...ali...tako ti to biva ( i ti to znaš...)
A ja, ja ću opet biti tamo gdje me ovaj herc odvuče.... ili me neko dovuče....i bit ću...sve dok me ne dotuče... a možda neki i nauče.... ( ili ja, ko zna..pa vrijeme mi je;)
Tužna ma ne, nije mene moje srce prevarilo...niti pdvalilo.... ali, podvalilo se nešto drugo...a to srce, ovako blentavo kakvo je, nije znalo prepoznati.... a razum...ma ko još mari za razum
I, nemoj biti tužna ....
Pozdrav i tebi....
Nešto se kuha ;) da.... istina.... Mali princ.... i, ništa bez vida srca...ono najbolje vidi ....;)
17.02.2011. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šašava mamica
Generacijo...navratih da laku i ugodnu noć oiželim!!! I...manje radi...
17.02.2011. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady flower
Ti si uvijek bio čovjek i to je najvažnije, a imaš veliko srce, čuvaj ga jer ima ljudi koji ga cijene
17.02.2011. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
Ne zaboravi nikad
na tvojoj sam strani,
da voliš me niko,
ti neće zabraniti,
jos minut pa ponoć
i suza za kraj,
al' tu sam za tebe znaj ...
Jer srce nije kamen, ne, srce nije kamen
da ga samo baciš iz kaputa,
kao kartu poslije puta...
srce nije kamen, ne, srce nije kamen,
kad pukne na dva dijela nije vrijedno
jer više ne kuca k'o jedno
Srce nije kamen ...
Tebi je lako poroglasit me greškom,
skupit' sve stvari i otić sa smješkom,
sad ti je lako, a loše kad krene,
onda se sjetiš mene ...
Jer srce nije kamen, ne, srce nije kamen
da ga samo bacis iz kaputa,
kao kartu poslije puta...
srce nije kamen, ne, srce nije kamen,
kad pukne na dva dijela nije vrijedno
jer vise ne kuca k'o jedno
Srce nije kamen ...
U dušu me tvoj pogled tako,
lomim se pucam ko staklo,
kako da kažem ti zbogom
kad sve gubim s tobom ...
Jer srce nije kamen, ne, srce nije kamen
da ga samo baciš iz kaputa,
kao kartu poslije puta ...
srce nije kamen, ne, srce nije kamen,
kad pukne na dva dijela nije vrijedno
jer više ne kuca k'o jedno
Srce nije kamen ...
....................................................................... ...
... svejedno ću slušati srce ...
... kolikogod da boli su česte...
... izlaže se te ga ranjavaju,
... dopiru mu u samo središte,
... gaze ga i ne poštuju ...
... da, za nj uopće ne haju,
... na svijet samo hladnim razumom gledaju
... te bez srca mrznu i topline više nemaju ...
...
... a bitno vidjet razumom ne mogu
... jer samo srcem, otvorenim srcem ...
... vinut se u visine mogu ...
... samo srce nesebično svima dijeleć
... stići će k Bogu !
...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
17.02.2011. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolumna jedne superžene
Bez obzira što smo s nekim dugogodišnji prijatelji, uvijek treba biti oprezan. Ja kako počinjem stariti, postajem sve opreznija i pomalo sumnjičava, što znam da nije dobro.
Potpuno te razumijem kad govoriš o osobama koje si uzimaju za pravo upravljati našim životima, čak i pravo da nam biraju prijatelje i takvo svoje ponašanje i vladanje nama smatraju normalnim.
Kao da smo mi stvari, bez duše i osjećaja.
No ono što te najgore zaboli je to da te je izigrao i prevario netko za kog bi dao ruku u vatru.
Upravo zbog toga treba biti na oprezu kako bismo izbjegli daljnja razočaranja u prijatelje.
Lijep ti pozdrav.
17.02.2011. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
Postoje jedan soj ljudi koji nikada neću shvatiti. Na prvi su pogled inteligentni, dobrohotni, imaju neke svoje više ciljeve...... Kako vrijeme odmiče shvatimo da smo se uhvatili zapravo u zamku i da nismo jedini. Shvatimo da su ti " viši " ciljevi zapravo toliko niski da nisu dostojni ljudskog bića. Shvatimo da su lukavi manipulatori, koji ništa ne prepuštaju slučaju i da svaku situaciju znaju okrenuti u svoju korist. Siju zrnca sumnje svud oko sebe i posade zlo sjeme u ljude kako bi ih zavadili, a sve naše dobre i plemenite postupke prikazat će podmuklim i lukavim načinom da iskoristimo onog do kog nam je zapravo stalo.
Što da kažem, mislim da nas se većina na ovaj ili onaj način s njima susrela. Kad se jednom tako opečemo dugo treba da rane zarastu. To se ne zaboravlja i ne treba se zaboraviti, jer iskustvo nas može još mnogo puta izvući na vrijeme iz slične situacije. Uvijek ostaje gorak okus, podsjeća na poraz, da smo bili naivni, .... Uvijek ćemo se pitati je li moglo biti drugačije.....Uvijek će nam biti žao što nije bilo drugačije...... Ali mnogo će manje boljeti, pogotovo ako imamo toliko dragih ljudi oko sebe kao što to imaš ti. Sjene poput Mladena su Bogom dane. To su naši dobri dusi koji nam samo vraćaju ono što mi njima dajemo.
Neka ti i moj topli pozdrav srce malo ugrije!!!:)))
18.02.2011. (09:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Repove odrezati - samo smetaju.....(ako ih se već ne možemo ni na kakav drugi način rješiti)...
Tada možemo krenuti dalje!
Hvala, dragi Smotko, na svim dragim i lijepim Valentinovskim željama - sve sam prenijela "nadležnima" :)))))
Pusa, pozdrav, uživaj u svakom trenutku!!!!!! Vole Te Tvoje Luki+Goldie
18.02.2011. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
(ne) šašava mamica .... ma, kažu mi da rad oplemenjuje...a ja, ipak, od svega vidim da nikad ne bum takav...ali, nema veze, idemo dalje, generacijo;)
I, ugodna ti večer;)
Lady flower eh...da, imam ...ali dovoljna/o je jedno biće da sve to stavi pod veliki upitnik i...pitam se.....
Mirjam znaš, pjesme dragog Toše su nekako mi jako, jako srcu prirasle... neke kao da su za mene pisane....a i ovo je jedna od njih..... svakog dana, nalazim ih sve više....
Ali, ja sam i dalje tu, ma bio i proglašen greškom....
I da, slušat ću srce bez obzira na sve nedaće koje me prate...jer srce zna, osjeti.... ne znam dal vinut ću se u visine...ali znam da ću i dalje vjerovati...jer, takav sam – iskrenog i otvorenog srca.... tako sam odgajan u duhu vjere ...... i, nastojat ću takav i ostati...ma što pojedinci mislili, govorili, uvjeravali.......jer, srce zna....
Hvala ti draga Mirjam
BTB!!!
Topli ti pozdrav...
Kolumna jedne superžene znaš, ne jednom sam rekao NIKAD...ali, dopustio sam, vjerovao sam...i da, ostao ovakav kakav jesam....ali, vjeruj mi, opet bi ponovio isto....samo, možda bi ( ili opet ne bi?) pripazio na te sjene....
I da, boli, boli kad povrijedi onaj za koga bi dao ruku u vatru.....no, jedino što me tješi je činjenica da je to učinila „sjena“ .... i, dok ne čujem od te osobe neću vjerovati... samo ću se nadati, kako sam i rekao, i da, taman da je sve i tako, da je „osoba u sjeni“ sretna...... ma za mene i tako nije važno....
Hvala ti i lijep ti pozdrav ...
Gali eto, ma ko kaže da se nas dvoje ne slažemo..... srce zna !
A ove predivne riječi drage mi Mirjam, siguran sam, bit će sretna da se dijele..... jer, zato su i tu.... a toliko su snažne, duboke....istinite da se i trebaju dijeliti
I da....ovo desno je jedna od meni najdražih.....kao i sam, „moj prijatelj“ Dobriša.....
I, nećem se sramiti kaj sam smotan;)
i, hvala na ovoj predivnoj slici;)
Sunce na prozoru da draga.... .neću zaboraviti, ali, siguran sam, ponovio bi...jer, ne bi vidio.... nisam takav, nejdem na taj način.... ali, kako si rekla, uvijek postoje oni koji su takvi. Znam, znam da ih se treba „čuvati“...ali, ali kako? Kad ih ne znam prepoznati...a kad uvidim....o...već boli. No, jedno znam, ovakvu bol više nikada neću osjetiti – jednom sam prekršio svoj „nikada“ i...to je dosta..... iako, „ovaj nikada“ bi opet prekršio ...ali, takav sam...
A ova sjena zvana Mladen..... eh... takve volim imati oko sebe (samo ne znam kako je njima sa mnom;)
Hvala ti... hvala ti drago sunce na ovoj toplini i, lijep i topli ti pozdrav...
Luki 2 a ja kao da sam zavolio frak sa repićima.... no, budem, budem ga jednom i skinuo....
E to, to je bitno da si sve prenijela „nadležnima!“ jer, molim lijepo.... sve se zna;)
Veliki pozdrav i pusa obadvjema , a „nadležnom“ veliki pozdrav;)
18.02.2011. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
Kao da ne znam, lako je pričati. Ni ja ih ne znam prepoznati, jer se tako, tako dobro maskiraju... i da, na kraju boli neizrecivo. Zbog toga sam neko vrijeme užasno oprezna i nepovjerljiva, I na hladno pušem, kak se veli. Al to prođe i opet povjerujem.
Bez brige, dobro je Mladenu s tobom takvim kakav jesi, dok je njemu važnije kako si od tebe samoga. To i jesu prave " sjene ", one nas paze i čuvaju kad smo si sami najveći neprijatelji.
Na trenutak poželjeh da sam pravo sunce, pa da rastjeram " mračnu sjenu " i otvorim nečije oči, ali doći će i to vrijeme. Nitko ne može vječno vjerovati "crnim anđelima".
Još jedan topli pozdrav ti ostavljam i ugodan vikend ti želim.
19.02.2011. (07:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kabanica
dragi smotani, svaki put vodi Negdje, možda to vidimo tek na kraju, ali vjerujem da sve ima smisao, i ništa, nitko, nije tek tako prošao kroz naš život. i ne odvajam srce kao zasebnu cjelinu, niti razum, osjećaje.. mislim da je sve jedan veliki dio, nečeg važnijeg od nas samih, nečeg što kroz nas teče i spaja nas sve u jedan mali dio svemira, ali to je jedna druga priča.
ne želim ti reći da nikad nije kasno jer ti najbolje znaš na što se to točno odnosilo, isto kao i da se dragi ljudi ne puštaju samo tako, i da svi imamo neke svoje muhice koje popizde s vremena na vrijeme, i sve si to sam već sebi rekao.. opreznije. al možda je sva čar u neizvjesnosti, istom riziku, možda ispadne super, možda budeš razočaran još puno puta.. sve dok znaš da nije tvoja krivnja, pa čak i kada je, sve dok smo živi imamo se pravo dizati, popravljati, prihvatiti i oprostiti, ili ne. vjerujem da si već odlučio što je tu najbolje.
pozdravljam te puno, puno..
19.02.2011. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...