20.02.2011. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
curica
...u posljednje vrijeme cesto trazim po internetu nesto..nesto sto bi valjda trebalo pomoci... a ne pomaze nista..osim mog uma..naisla sam tako i na ovaj vas blog.. nisam izgubila dijete, ali "izgubila" sam osobu koja mi u zivotu najvise znaci (nekoliko dana prije mog i njegovog 23. rodjendana) pa pretpostavljam da i ja imam pravo nesto reci... nisam procitala sve vase postove, ali vidjela sam na nekoliko mjesta da se neprestano pitate "zasto"... htjela sam vam reci da sam se i ja pitala, ali samo prvih dana, a onda sam shvatila da me niti jedan odgovor ne ce zadovoljiti. to sam i vama zeljela savjetovati-nemojte pokusavati naci odgovor na pitanje "zasto" jer, ako i saznate zasto, hoce li vam taj odgovor biti dovoljno dobar? postoji li ijedan "zato" kojim cete biti zadovoljni? i vidim da vas muci pitanje zasto zivjeti dalje kad "odradjujemo" zivot.. i mene to muci, ali ocito zivim.. i sigurna sam da me to on gura dalje jer ja sama nemam motiva, volje, cilja... ali on ocito zna zasto trebam zivjeti... jednostavno morate misliti pozitivno, zbog nje, i sami znate da ona to zeli. i ona zivi kroz vas, uvijek se toga sjetite. tako da sve sto radite, radite za vas dvije, posjetite mjesta koja je ona zeljela posjetiti, druzite se s dobrim prijateljima (makar se privremeno razveselite, ja sam sretna ako se uspijem barem malo razveseliti jer znam da je tada on jako, jako sretan i ponosan na mene jer znam da najvise voli kad se smijem), pricajte s njezinim prijateljima (sigurno cete saznati jos neke stvari o njoj i jos ju bolje upoznati), pricajte s njom (sto sam sigurna da radite). mozda nemam puno godina, ali, ako sam dobro zapamtila, vasa je kcer imala upravo toliko koliko ja sada imam kada se "to" dogodilo. i ne poznam ju, i nemam apsolutno nikakvo pravo govoriti u njezino ime, ali, da se meni tako nesto dogodi, ne bih htjela da moja mama bude stalno tuzna, da se grize, da prestane zivjeti. nadjite snage zbog nje.. nasla sam i puno citata dok sam lutata internetom, poslat cu vam samo neke od njih, mene poticu na razmisljanje: - u emisiji 8.kat, u razgovoru u klinickoj smrti, jedan je gost rekao da smo uzasno sebicni kad su nam na sahranama lica iskrivljena od boli i placa jer se osobi zbog koje placemo dogadja nesto najljepse u zivotu (nad ovim sam se stvarno zamislila, znam da jesam sebicna, ali opet.. zar toliko???) - "Promjena oblika izgleda kao nestanak oblika. Ti koji promatras kraj, svjedok si pocetku. Radjanje uvijek nalikuje umiranju." M.Gavran, Klara. (meni vjerojatno najdrazi, iz osobnih razloga) - "Bol dovedena do vrhunca donosi oslobadjajucu ravnodusnost." M.Gavran, Klara - "Kad saznas sto dolazi poslije srece, ne ces vise zudjeti za srecom." M. Gavran, Klara. - "Oci kroz suze dobro vide nebo." Kineska poslovica - "Prvi uslov za besmrtnost je smrt." S.J.Lec - "Mi nismo ljudska bića s duhovnim iskustvom. Mi smo duhovna bića s ljudskim iskustvom." P. de Chardin
takodjer, htjela sam vam reci da sam sigurna da su nasi voljeni i dalje s nama-bez obzira na to vjerujemo li ili ne... saljem jos jedan lijepi citat: - "......Nema recepta. Nema čarobne formule,određene količine suza koju ćete proliti, riječi i uspomena koje ćete izgovoriti, a onda će vam odjednom biti lakše, sa srca će vam pasti kamen i vi ćete, eto, nekako krenuti dalje rukovodeći se onom starom-„što te ne ubije to te ojača". Nema tih misa koje ćete platiti, molitava koje ćete izgovoriti, svijeća što ćete upaliti i cvijeća koje ćete kupiti što će vam pomoći da ju naprosto pustite. Pa što nam onda ostaje? Vrlo jednostavno-ostaje ljubav. Kad se skinu svi površinski slojevi vaše boli i kad prođe vrijeme i vi za to budete spremni, ostaje samo čista i ogoljena, nepatvorena LJUBAV. Možda je bolji izraz „energija ljubavi“ koju ne možete pokopati ili spaliti zajedno s tijelom jer je osjećate zauvijek. Vidjet ćete, osjećat ćete je i za pet, i za deset, i dvadeset godina jer ona ne poštuje vremenske granice ljudi. Ako ste vjernici, i ako niste, sve se svodi na isto-vi ste ju voljeli i nje više nema. Sad ste već u stanju s ljubavlju i osmijehom stvarati u glavi slike vaših zajedničkih trenutaka, a da se ne osjećate tužni već sretni što ste ju imali. I ponekad, ali samo ponekad, kad ostanete sami i zaklopite oči, osjetit ćete da je voljena osoba gotovo fizički pored vas, nevidljivom rukom briše vam suze i govori: „Uvijek ću biti tu jer te volim!“…"
uistinu vam zelim sve najbolje u zivotu koji je pred vama, iskoristite ga, za vas i vasu kcerku! pozdrav.
20.03.2011. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjeruj mi draga moja da ovih gotovo pet godina razmišljam apsolutno o svemu što se može premetati u glavi, vezano uz smisao života i našu ulogu u njemu.Neka okosnica mog komentara (na tvoj) bude moje razmišljanje: filozofirati o ovome može, s više ili manje uspjeha, samo onaj tko to nije doživio. Tko je, prestaje s tim misaonim činom i pokušava samo skrpati svoje krhotine. Pa primjerice citat M. Gavrana: "Bol dovedena do vrhunca donosi oslobađajuću ravnodušnost" kod mene može još jedino izmamiti nevjericu. Ravnodušnost - da, oslobođenje - ne.Da bih težila oslobođenju morala bih težiti punom životu, a njega više nema. Ništa više nije isto, sve je postavljeno naglavce. I kad kažeš: "Sad ste već u stanju s ljubavlju i osmijehom stvarati u glavi slike vaših zajedničkih trenutaka, a da se ne osjećate tužni već sretni što ste ju imali" ja odgovaram, ne, nisam i nikada neću biti. Što je pet godina u životu mame koja je izgubila dijete? Pet minuta ili pet sekundi ili pet godina svejedno je jer je vrijeme stalo u momentu saznanja. Nisam vjernik, odnosno svjesno i logički sam odbacila ono malo vjere što sam posjedovala, ne vjerujem, dapače, sigurna sam da Una mnome ne dirigira, onome što je od nje preostalo je svejedno je jer ništa više ne postoji. Naprotiv, kako dani (vrijeme) odmiču nedostaje mi još više, još više osjećam gubitak i odmak.S njezinim prijateljima ne pričam jer sam im zavidna na životu, a ionako su se razbježali, ja jedino još - čekam.
10.04.2011. (16:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Morana The Cat
Curice draga, Ne serite.
23.04.2011. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Morana - direktna kao uvijek... Teško mi je ovdje to reći, ali moram reći da si me nasmijala. Uvijek može i kraće.
24.04.2011. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jaSEKA_VANJvascript: void
Draga moja kao da si mi se uvukla u glavu , pa izvačiš iz men svaki tvoj stih , svaki svoj osjećaj , svaki pogled iza leđa - jednostavno rečeno :PREKRASNI STIHOVI- baš se tako osjećam nekih dana.
01.06.2011. (21:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Prelijepa je .. da..
A dana.. ima ih i previše takvih..
08.02.2011. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tonkolina
savrsen post...savrsen blog :(
20.02.2011. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
curica
...u posljednje vrijeme cesto trazim po internetu nesto..nesto sto bi valjda trebalo pomoci... a ne pomaze nista..osim mog uma..naisla sam tako i na ovaj vas blog..
nisam izgubila dijete, ali "izgubila" sam osobu koja mi u zivotu najvise znaci (nekoliko dana prije mog i njegovog 23. rodjendana) pa pretpostavljam da i ja imam pravo nesto reci...
nisam procitala sve vase postove, ali vidjela sam na nekoliko mjesta da se neprestano pitate "zasto"... htjela sam vam reci da sam se i ja pitala, ali samo prvih dana, a onda sam shvatila da me niti jedan odgovor ne ce zadovoljiti. to sam i vama zeljela savjetovati-nemojte pokusavati naci odgovor na pitanje "zasto" jer, ako i saznate zasto, hoce li vam taj odgovor biti dovoljno dobar? postoji li ijedan "zato" kojim cete biti zadovoljni?
i vidim da vas muci pitanje zasto zivjeti dalje kad "odradjujemo" zivot.. i mene to muci, ali ocito zivim.. i sigurna sam da me to on gura dalje jer ja sama nemam motiva, volje, cilja... ali on ocito zna zasto trebam zivjeti...
jednostavno morate misliti pozitivno, zbog nje, i sami znate da ona to zeli. i ona zivi kroz vas, uvijek se toga sjetite. tako da sve sto radite, radite za vas dvije, posjetite mjesta koja je ona zeljela posjetiti, druzite se s dobrim prijateljima (makar se privremeno razveselite, ja sam sretna ako se uspijem barem malo razveseliti jer znam da je tada on jako, jako sretan i ponosan na mene jer znam da najvise voli kad se smijem), pricajte s njezinim prijateljima (sigurno cete saznati jos neke stvari o njoj i jos ju bolje upoznati), pricajte s njom (sto sam sigurna da radite). mozda nemam puno godina, ali, ako sam dobro zapamtila, vasa je kcer imala upravo toliko koliko ja sada imam kada se "to" dogodilo. i ne poznam ju, i nemam apsolutno nikakvo pravo govoriti u njezino ime, ali, da se meni tako nesto dogodi, ne bih htjela da moja mama bude stalno tuzna, da se grize, da prestane zivjeti. nadjite snage zbog nje..
nasla sam i puno citata dok sam lutata internetom, poslat cu vam samo neke od njih, mene poticu na razmisljanje:
- u emisiji 8.kat, u razgovoru u klinickoj smrti, jedan je gost rekao da smo uzasno sebicni kad su nam na sahranama lica iskrivljena od boli i placa jer se osobi zbog koje placemo dogadja nesto najljepse u zivotu (nad ovim sam se stvarno zamislila, znam da jesam sebicna, ali opet.. zar toliko???)
- "Promjena oblika izgleda kao nestanak oblika. Ti koji promatras kraj, svjedok si pocetku. Radjanje uvijek nalikuje umiranju." M.Gavran, Klara. (meni vjerojatno najdrazi, iz osobnih razloga)
- "Bol dovedena do vrhunca donosi oslobadjajucu ravnodusnost." M.Gavran, Klara
- "Kad saznas sto dolazi poslije srece, ne ces vise zudjeti za srecom." M. Gavran, Klara.
- "Oci kroz suze dobro vide nebo." Kineska poslovica
- "Prvi uslov za besmrtnost je smrt." S.J.Lec
- "Mi nismo ljudska bića s duhovnim iskustvom. Mi smo duhovna bića s ljudskim iskustvom." P. de Chardin
takodjer, htjela sam vam reci da sam sigurna da su nasi voljeni i dalje s nama-bez obzira na to vjerujemo li ili ne... saljem jos jedan lijepi citat:
- "......Nema recepta. Nema čarobne formule,određene količine suza koju ćete proliti, riječi i uspomena koje ćete izgovoriti, a onda će vam odjednom biti lakše, sa srca će vam pasti kamen i vi ćete, eto, nekako krenuti dalje rukovodeći se onom starom-„što te ne ubije to te ojača".
Nema tih misa koje ćete platiti, molitava koje ćete izgovoriti, svijeća što ćete upaliti i cvijeća koje ćete kupiti što će vam pomoći da ju naprosto pustite.
Pa što nam onda ostaje? Vrlo jednostavno-ostaje ljubav.
Kad se skinu svi površinski slojevi vaše boli i kad prođe vrijeme i vi za to budete spremni, ostaje samo čista i ogoljena, nepatvorena LJUBAV.
Možda je bolji izraz „energija ljubavi“ koju ne možete pokopati ili spaliti zajedno s tijelom jer je osjećate zauvijek. Vidjet ćete, osjećat ćete je i za pet, i za deset, i dvadeset godina jer ona ne poštuje vremenske granice ljudi. Ako ste vjernici, i ako niste, sve se svodi na isto-vi ste ju voljeli i nje više nema. Sad ste već u stanju s ljubavlju i osmijehom stvarati u glavi slike vaših zajedničkih trenutaka, a da se ne osjećate tužni već sretni što ste ju imali.
I ponekad, ali samo ponekad, kad ostanete sami i zaklopite oči, osjetit ćete da je voljena osoba gotovo fizički pored vas, nevidljivom rukom briše vam suze i govori: „Uvijek ću biti tu jer te volim!“…"
uistinu vam zelim sve najbolje u zivotu koji je pred vama, iskoristite ga, za vas i vasu kcerku!
pozdrav.
20.03.2011. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Vjeruj mi draga moja da ovih gotovo pet godina razmišljam apsolutno o svemu što se može premetati u glavi, vezano uz smisao života i našu ulogu u njemu.Neka okosnica mog komentara (na tvoj) bude moje razmišljanje: filozofirati o ovome može, s više ili manje uspjeha, samo onaj tko to nije doživio. Tko je, prestaje s tim misaonim činom i pokušava samo skrpati svoje krhotine. Pa primjerice citat M. Gavrana: "Bol dovedena do vrhunca donosi oslobađajuću ravnodušnost" kod mene može još jedino izmamiti nevjericu. Ravnodušnost - da, oslobođenje - ne.Da bih težila oslobođenju morala bih težiti punom životu, a njega više nema. Ništa više nije isto, sve je postavljeno naglavce. I kad kažeš: "Sad ste već u stanju s ljubavlju i osmijehom stvarati u glavi slike vaših zajedničkih trenutaka, a da se ne osjećate tužni već sretni što ste ju imali" ja odgovaram, ne, nisam i nikada neću biti. Što je pet godina u životu mame koja je izgubila dijete? Pet minuta ili pet sekundi ili pet godina svejedno je jer je vrijeme stalo u momentu saznanja. Nisam vjernik, odnosno svjesno i logički sam odbacila ono malo vjere što sam posjedovala, ne vjerujem, dapače, sigurna sam da Una mnome ne dirigira, onome što je od nje preostalo je svejedno je jer ništa više ne postoji. Naprotiv, kako dani (vrijeme) odmiču nedostaje mi još više, još više osjećam gubitak i odmak.S njezinim prijateljima ne pričam jer sam im zavidna na životu, a ionako su se razbježali, ja jedino još - čekam.
10.04.2011. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Morana The Cat
Curice draga,
Ne serite.
23.04.2011. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Morana - direktna kao uvijek... Teško mi je ovdje to reći, ali moram reći da si me nasmijala. Uvijek može i kraće.
24.04.2011. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jaSEKA_VANJvascript: void
Draga moja kao da si mi se uvukla u glavu , pa izvačiš iz men svaki tvoj stih , svaki svoj osjećaj , svaki pogled iza leđa - jednostavno rečeno :PREKRASNI STIHOVI- baš se tako osjećam nekih dana.
01.06.2011. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Austin
Very effective piece of writing, thanks for your post. http://fixfatbelly.com
02.06.2012. (03:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...