"Mogu li se odreći svog života zabilježenog na tim šarenim komadima papira? Ako se odreknem, što ću reći sama sebi kako sam provela zadnje desetljeće i malo više?"
Zašto se odricati? Da, sada je sranje, i znam da nisi ni očekivala ni željela tako nešto, ali sve što se događa ne poništava tebe, sve osijećaje koje si osijećala sve misli koje si smislila, sve balone koje si imala, sve uličice kojima si prošla, sva glazba koju si slušala, sve noći koji si prosanjala i probdijela, sve nježnosti i grubosti koje ste imali, sve to si ti, tvoji doživljaji, tvoje godine, tvoji mjeseci, tvoji dani... to je tvoje, to si ti. Ne, ja ne želim lobotomiziranu Jazzzlo, zombi umjetnu koja se pravi da je ok, ova ranjiva, povrijeđena, ljuta, razočarana mi je draga jer je iskrena i stvarna. Nemožeš biti nitko drugi, svi drugi su zauzeti, ne možeš biti nitko novi jer ti već postojiš... možeš pokušat voljet sebe, nježno i polako, i možda ti se učini da je zadnjih 11 godina tvoj život, i nema nikog drugog da ga voli osim tebe... sebe...
http://www.youtube.com/watch?v=eAOdlgFJDAI
upravo sjediš ispred mene i slatko si se nasmijala na ovu pjesmu, u tom osmjehu život čeka da ga isplačeš, izvičeš, nasmiješ, mrziš, voliš, živiš. to je ljepota ne lobotomizirane Jazzzlo... bogata si, čuvaj to.
03.02.2011. (13:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivka Ljubinka
"Mogu li se odreći svog života zabilježenog na tim šarenim komadima papira? Ako se odreknem, što ću reći sama sebi kako sam provela zadnje desetljeće i malo više?"
Zašto se odricati? Da, sada je sranje, i znam da nisi ni očekivala ni željela tako nešto, ali sve što se događa ne poništava tebe, sve osijećaje koje si osijećala sve misli koje si smislila, sve balone koje si imala, sve uličice kojima si prošla, sva glazba koju si slušala, sve noći koji si prosanjala i probdijela, sve nježnosti i grubosti koje ste imali, sve to si ti, tvoji doživljaji, tvoje godine, tvoji mjeseci, tvoji dani... to je tvoje, to si ti.
Ne, ja ne želim lobotomiziranu Jazzzlo, zombi umjetnu koja se pravi da je ok, ova ranjiva, povrijeđena, ljuta, razočarana mi je draga jer je iskrena i stvarna. Nemožeš biti nitko drugi, svi drugi su zauzeti, ne možeš biti nitko novi jer ti već postojiš...
možeš pokušat voljet sebe, nježno i polako, i možda ti se učini da je zadnjih 11 godina tvoj život, i nema nikog drugog da ga voli osim tebe... sebe...
http://www.youtube.com/watch?v=eAOdlgFJDAI
upravo sjediš ispred mene i slatko si se nasmijala na ovu pjesmu, u tom osmjehu život čeka da ga isplačeš, izvičeš, nasmiješ, mrziš, voliš, živiš. to je ljepota ne lobotomizirane Jazzzlo... bogata si, čuvaj to.
03.02.2011. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...