ne znam tko si, ali tvoje su me riječi dirnule... da,sami smo, da, možda je sve iluzija, a možda se u nama čitav svemir krije a da to ne znamo...možda imamo sve što nam treba, a to ne znamo... sjetila sam se kako je jedna osoba sa mnom, nekada davno stajala na kiši...
31.01.2011. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej, ne znam tko je ovaj gorni komentar ostavio (možda i ti, onako sebi iz štosa?) al i ja imam jednu kišu, danteov trg, nova 2009, pred jutro, kad su već svi otišli. i, kao-nismo se tada voljeli više. (a ni manje :)) "...svakog dana svakog jutra, danas manje nego sutra" aargh, patetična sam, znam. (i šta to mi je neki punk? "ne pričam s ciganima!"-to je bila kod-rečenica, te 2009.) kad me ponesu riječi stvarnim emocijama natopljene. neke kao da sam ih sama pisala. čitam dalje. prije sam preskrolala na brzinu, a sad od početka, pa nek me rasturi skroz.
13.09.2011. (09:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
na stranu to što je stvarno spooky, ko da mi misli čitaš, (ili si neki sofisticirani softver koji ih prevodi u riječi??? buah!!), svaki put kad krenem čitat tvoj blog naletim na još nešto snažnije. ovo npr.: "Znaš, htio sam podjeliti ono naše između nas, a shvatio sam da nikada nije bilo "našeg", jer ja nisam nikada napravio most preko beznađa do tebe, ja sam samo gradio mostove unutar sebe misleći da njime zajedno koračamo,ali, vidim, sada, da jedino moje stope ostaju na mostu tom." to sam mu htjela objasnit. 10 godina tako funkcioniram. "naš" svijet u meni je beskrajan. u njemu ga možda nema ni centimetra, ni sekinde. pretužno luda sam danas. oprosti.
06.10.2011. (16:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m.
ne znam tko si, ali tvoje su me riječi dirnule... da,sami smo, da, možda je sve iluzija, a možda se u nama čitav svemir krije a da to ne znamo...možda imamo sve što nam treba, a to ne znamo... sjetila sam se kako je jedna osoba sa mnom, nekada davno stajala na kiši...
31.01.2011. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela1
hej, ne znam tko je ovaj gorni komentar ostavio (možda i ti, onako sebi iz štosa?) al i ja imam jednu kišu, danteov trg, nova 2009, pred jutro, kad su već svi otišli. i, kao-nismo se tada voljeli više. (a ni manje :)) "...svakog dana svakog jutra, danas manje nego sutra"
aargh, patetična sam, znam. (i šta to mi je neki punk? "ne pričam s ciganima!"-to je bila kod-rečenica, te 2009.) kad me ponesu riječi stvarnim emocijama natopljene. neke kao da sam ih sama pisala. čitam dalje. prije sam preskrolala na brzinu, a sad od početka, pa nek me rasturi skroz.
13.09.2011. (09:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela1
na stranu to što je stvarno spooky, ko da mi misli čitaš, (ili si neki sofisticirani softver koji ih prevodi u riječi??? buah!!), svaki put kad krenem čitat tvoj blog naletim na još nešto snažnije. ovo npr.: "Znaš, htio sam podjeliti ono naše između nas, a shvatio sam da nikada nije bilo "našeg", jer ja nisam nikada napravio most preko beznađa do tebe, ja sam samo gradio mostove unutar sebe misleći da njime zajedno koračamo,ali, vidim, sada, da jedino moje stope ostaju na mostu tom." to sam mu htjela objasnit. 10 godina tako funkcioniram. "naš" svijet u meni je beskrajan. u njemu ga možda nema ni centimetra, ni sekinde. pretužno luda sam danas. oprosti.
06.10.2011. (16:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...