shvaćam :( tako je grozno kad shvatish da netko ne prihvaća ono što jesi.svi uvijek vole malu nasmijanu dječicu s kojom se mogu igrati kao s lutkama, a kad ta ista djeca počnu mislit svojom glavom, ta ista djeca koja su i dalje ona mala zaigrana dječica, za njih nema više kolača. shvaćam,draga,i unatoč svemu treba znati kako i bez toga. voljeti na onoj krvnoj razini,da, al kao osobu..katkad se treba prepustiti vremenu. grlim puuno
31.01.2011. (17:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa, malo tko je zadovoljan djetinjstvom koje je imao. Uvijek nešto fali. Ja sam htjela biti lutkica, mislila sam da imam pravo na to da budem princeza, ali je moja kraljevska garderoba bila sastavljena od predmeta nasljeđenih od brata. A očekivanja roditelja sam razočarala vrlo rano nesposobnošću da se obratim bilo kome u školi, u ulici, u parku. Tko bi htio tako prestrašeno dijete? Živimo u istoj kući, pa mi ne čestita rođendan. :P Meni je uvijek lakše kad se podsjetim da mi nitko ništa ne duguje, da nema stvari u životu na koje svi imaju pravo, i koja im se mora dogoditi. Dok god čovjek nije sputan prošlošću ...
31.01.2011. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hmm, sad mi je palo na pamet da je možda moj komentar pomalo pogrešan, tojest stvarno prenametljiv. To su vrlo teške teme s jedne strane, i ja kao stranac stvarno nemam pojma a možda niti ne mogu pojmiti što se tebi događalo, tako da se nadam da ćeš ga shvatiti kao eto, možda isticanje još jedne perspektive, uz natruhu dobre volje.
31.01.2011. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim kako riječi nekad ne govore ništa i kako definitivno ono što ja napišem nemora biti da sam to ja,a to sa čudan. stvarno ne bih mogao objasniti, zapravo svatko tko odudara od normale, nekakve "krnje prosječnosti" je čudan, tzv. nenormalan, ne znamjeran, doista, blog mi počinje ličit na neko prazno grobljen, nitko ga ne posjećuje >.<
što se tiče tvog posta, posvećen je nekome, koliko svaćam, te dobivam doživljaj kako se ti trudiš oko svega, makar ono i propadalo, samo da imaš osjećaj da si učinila sve od sebe, možda u nekoj daljnoj analizi da ne osjećaj grižnju savjest i krivnju, a možda ja pričam gluposti..
Cuio vae!
01.02.2011. (22:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
taj kic... ...to Vase savrsenstvo gospodo... ...te vase duge haljine i ta prokleta profinjenost... ...taj nakit i torbe...te cipele... ...taj glamurozni igled... ...i te oci koje se ljepe po Vama... ...i maleno dijete savrseno obuceno... ...s masnicom u kosi... ...savrseno rascesljane predivne duge kose...
odlično napisano =)
hvala na komentaru (=
07.02.2011. (00:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reverie
shvaćam :( tako je grozno kad shvatish da netko ne prihvaća ono što jesi.svi uvijek vole malu nasmijanu dječicu s kojom se mogu igrati kao s lutkama, a kad ta ista djeca počnu mislit svojom glavom, ta ista djeca koja su i dalje ona mala zaigrana dječica, za njih nema više kolača. shvaćam,draga,i unatoč svemu treba znati kako i bez toga. voljeti na onoj krvnoj razini,da, al kao osobu..katkad se treba prepustiti vremenu. grlim puuno
31.01.2011. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nyma
Pa, malo tko je zadovoljan djetinjstvom koje je imao. Uvijek nešto fali. Ja sam htjela biti lutkica, mislila sam da imam pravo na to da budem princeza, ali je moja kraljevska garderoba bila sastavljena od predmeta nasljeđenih od brata. A očekivanja roditelja sam razočarala vrlo rano nesposobnošću da se obratim bilo kome u školi, u ulici, u parku. Tko bi htio tako prestrašeno dijete? Živimo u istoj kući, pa mi ne čestita rođendan. :P Meni je uvijek lakše kad se podsjetim da mi nitko ništa ne duguje, da nema stvari u životu na koje svi imaju pravo, i koja im se mora dogoditi. Dok god čovjek nije sputan prošlošću ...
31.01.2011. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nyma
Hmm, sad mi je palo na pamet da je možda moj komentar pomalo pogrešan, tojest stvarno prenametljiv. To su vrlo teške teme s jedne strane, i ja kao stranac stvarno nemam pojma a možda niti ne mogu pojmiti što se tebi događalo, tako da se nadam da ćeš ga shvatiti kao eto, možda isticanje još jedne perspektive, uz natruhu dobre volje.
31.01.2011. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Josy »Suze Sjećanja«
sama znam kako je, kad covijek sam se bori protiv svojih osjecaja.. kada boli.... pozdrav
01.02.2011. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stormedcrow
Mislim kako riječi nekad ne govore ništa i kako definitivno ono što ja napišem nemora biti da sam to ja,a to sa čudan. stvarno ne bih mogao objasniti, zapravo svatko tko odudara od normale, nekakve "krnje prosječnosti" je čudan, tzv. nenormalan,
ne znamjeran, doista, blog mi počinje ličit na neko prazno grobljen, nitko ga ne posjećuje >.<
što se tiče tvog posta, posvećen je nekome, koliko svaćam, te dobivam doživljaj kako se ti trudiš oko svega, makar ono i propadalo, samo da imaš osjećaj da si učinila sve od sebe, možda u nekoj daljnoj analizi da ne osjećaj grižnju savjest i krivnju, a možda ja pričam gluposti..
Cuio vae!
01.02.2011. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don't say goodbye
tek kad 'odrastemo' neka stvari nam postanu jasnije te tada nastupa neko razocarenje
.. ali, ti znas da si dala sve od sebe , a to je najbitnije (:
03.02.2011. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
[Nepoznata ulica 24]
taj kic...
...to Vase savrsenstvo gospodo...
...te vase duge haljine i ta prokleta profinjenost...
...taj nakit i torbe...te cipele...
...taj glamurozni igled...
...i te oci koje se ljepe po Vama...
...i maleno dijete savrseno obuceno...
...s masnicom u kosi...
...savrseno rascesljane predivne duge kose...
odlično napisano =)
hvala na komentaru (=
07.02.2011. (00:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
[Nepoznata ulica 24]
novo kod mene =)
13.02.2011. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...