Komentari

nepoznatizagreb.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Dosadno piskaralo

    Uhh, ovo je prava slika Hrvatske

    avatar

    29.01.2011. (22:42)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Bila je tu odlična prodavaonica igračaka. Šmrc, hoću još :-)).

    avatar

    29.01.2011. (23:34)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Jaka

    avatar

    30.01.2011. (00:02)    -   -   -   -  

  • tuškanac

    Kakva tužna fotografija. Mislim da je ovo do sada najbolja fotografija koju sam vidjela na ovom blogu, ali i najtužnija istovremno.

    avatar

    30.01.2011. (02:22)    -   -   -   -  

  • agramerka

    tužno :(

    avatar

    30.01.2011. (06:59)    -   -   -   -  

  • snoopyshist

    Koliko ironije u jednoj fotografiji...sjajno.

    avatar

    30.01.2011. (08:48)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepa slika sa zanimljivim natpisom nad izlogom, a nekima ne znači puno da li je nešto oblikovano sa stilom.

    avatar

    30.01.2011. (12:42)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Jedna od slika koje govore tisuću riječi!
    A "u nas" tisuće takvih slika...
    I tisuće ispraznih riječi!
    _

    avatar

    30.01.2011. (14:00)    -   -   -   -  

  • gost

    Joj, koliko se divnih maketa aviona, brodova i ostalog nekad moglo tu naći.......

    avatar

    30.01.2011. (14:16)    -   -   -   -  

  • Alright_hear_this

    odlična fotka!

    avatar

    30.01.2011. (15:04)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    Da, ova slika ima veliku "specifičnu težinu", nekim našim sugrađanima je svakodnevni život zaista težak. Vidi se to i u običnoj šetnji po centru grada (tako je i nastala ova fotka, slučajno sam naišao na ovaj prizor), a još i više šetnjama po uličicama starih radničkih kvartova (prije svega u Trnju, na Trešnjevci, Peščenici), u kućicama koje se jedva održavaju na životu.

    Tužne su to slike ... i, iskreno, nerado ih objavljujem. Ne zato što imam neku averziju prema socijalnim motivima (i sam sam odrastao u kućici od 30-tak kvadrata stambene površine i živio sam 20 godina bez kanalizacije i vodovoda, sa poljskim WC-um u vrtu i vodom nošenom sa susjedova bunara, bez vodokotlića, tuša i veš mašine i s pećicom na drva umjesto radijatora) već više zato što smatram da smo tog bolnog dijela svakodnevice već svjesni svi mi koji imamo bar malo socijalnog senzibiliteta i promatramo život oko sebe otvorenim očima. Znamo da u našem gradu ima i tuge i bijede i nadam se da svatko od nas čini bar malo, onoliko koliko je u svačijoj moći, da pomogne tim ljudima koji se nalaze u toj zoni teškog života, fizičkog, ali i psihičkog.

    Nadam se da uživate u svim lijepim stranama života u Zagrebu, od odlaska na Noć muzeja, posjeta novim knjižnicama, zanimljivim šetnjama po gradu i okolici ... ali vas pozivam da budete svjesni i tamne strane gradskog života (tu ne mislim samo na siromaštvo već i na zagađenje, neumjerenu izgradnju, prometnu gužvu ...) i kad budete u prilici da učinite nešto da ju bar malo "posvijetlite" (pa makar ubacivanjem papirića u koš za smeće ili pomoći siromašnima) onda to i učinite.
    Hvala!

    avatar

    30.01.2011. (18:05)    -   -   -   -  

  • sunce na prozoru

    Ponekad nas treba nešto prodrmati, pa da ne idemo svijetom slijepi pored zdravih očiju. Mislimo da su naše brige najveće, problemi nerješivi, a onda se posramimo pred ovakvim prizorom. Nema garancije da se jednog dana i mi ne bi mogli naći na sličnom mjestu. Zar ne bi bilo fer da činimo dobro dok smo u poziciji za to?
    Hvala ti što nas ponekad znaš prizemljiti!!!:)))

    avatar

    30.01.2011. (20:25)    -   -   -   -  

  • tuškanac

    Dugo su na ulicama Zagreba bili samo prosjaci i cigani. Dakle, sloj ljudi koji u svakom društvu postoji i koji svojim izborom ili nesretnim okolnostima živi na ulici ili bolje rečeno, od ulice. Oni su pružali ruku, dakle, prosili su. No, novi zakon o zbrinjavanju plastičnog otpada stvorio je novu kategoriju ljudi s ulice. Oni nisu prosjaci, nisu cigani, oni su ljudi koji su bili punopravni članovi društva dok su bili radno aktivni..., bivši radnici, ali bogme i profesorice u mirovini. I tu je tragika ove slike. Pred 30-tak godina ljudima koji su i jako skromno živjeli (kako kažeš bez kupaonice, grijanja i u malo kvadrata) nije bilo potrebno kopati po smeću! Pretpostavljam da su tvoji roditelji usprkos skromnim uvjetima zadržali svoj ponos i nisu išli na ulicu. Mogli su i skromno preživjeti bez toga, zar ne?
    Ova fotografija me spominje ciklusa fotografija Toše Dabca "Ljudi s ulice". Mislila sam da su to prizori daleke prošlosti...no.
    Bez obzira na temu tvojeg bloga, koja je vedra i pozitivna, bilo bi socijalno vrijedno bilježiti i ove scene. To je slika, produkt nas i našeg vremena, kako god bilo bolno priznati.
    BTW. u mojem kvartu po smeću kopa moj bivši profesor iz gimnazije, samo toliko...

    avatar

    30.01.2011. (22:37)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    Tuškanac, na žalost, s "nesretne okolnosti" bi se moglo opisati i to što je snašlo i tvog bivšeg profesora i još mnoge mnoge druge koji su predano radili čitav život i na kraju završavaju život tako što moraju kopati po smeću ... nesretne društvene, socijalne i ekonomske okolnosti. I tu imaš potpuno pravo, to je jedna od najtužnijih priča našeg današnjeg društva - nije jedina tužna, ali je jedna od najtužnijih.

    Ja svoj skroman život u djetinjstvu nisam osjećao kao nešto posebno teško, vjerojatno i zato što su tada ljudi općenito živjeli skromnije, postojale su socijalne razlike, možda čak i tako velike kao danas, ali one nisu bile toliko vidljive u svakodnevnom životu, tako očite kao u današnjoj svakodnevici. A taj svakodnevni život Zagreba je baš ono što ja pokušavam zabilježiti svojim blogom ... često gledan sa svjetlije i pozitivnije strane, ali i prošarano pokojom tamnom linijom, baš zato da ne zaboravimo da postoji i ta strana grada.

    avatar

    31.01.2011. (08:38)    -   -   -   -  

  • Kvatrić

    Nažalost danas je "normalna" stvar da ljudi koji su 40 godina pošteno radili moraju kopati po smeću da bi preživjeli dok lopovi uživaju.

    avatar

    31.01.2011. (09:38)    -   -   -   -  

  • DUNDO

    Istinita slika . Slika o ISTINI života naših sugrađana . ALI i slika o bogatstvu , kad se može zapustiti ovakav poslovni prostor da propada . I želio bi da se ovoj Gospođi ( sa velikim G ) osmjehne sreča i da pronađe barem jednu od nestalih " Sanaderovih nestalih slika "

    avatar

    31.01.2011. (09:43)    -   -   -   -  

  • tuškanac

    Da nisi doživljavao tragično svoj skroman život, to se osjeća iz redaka kojima si ga opisao. Čini mi se da je bio skroman, ali sretan. I ne tako skroman kao život ove gospođe na slici. No, bilo je to drugo vrijeme, drugi poredak, drugi sustav vrijednosti. Stariji ljudi su danas najugroženiji, čini mi se. Zateklo ih novo doba...a tako malo treba za sreću i dostojanstvo, čak ni Bukovac ne treba visiti na zidu da bi bio sretan.
    Samo naprijed s veselim temama, no kako je to kronika našega grada...valja biti i kritičan...tko zna koji će povjesničar za 50 godina proučavati naš život u ovom vremenu, a izvor će mu biti ovaj blog:))

    avatar

    31.01.2011. (22:16)    -   -   -   -  

  • DenMla

    Vanja, definitvno tvoja NAJJAČA fotka!
    Sve govori i svaki dodatni komentar s moje strane je suvišan :o(

    avatar

    02.02.2011. (14:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...