Čitajući o ranim danima zagrebačke fastfudarije na pamet mi je pao moj davnašnji favorit- topli sendvič u restaurantu Splendid na Zrinjevcu. Ništa posebno, dva tosta, sir i šunka, ali nevjerovatno ukusno...
Posebno me u zadnje vrijeme rastužio novi fast food na uglu Tesline i Gajeve, gdje donedavno bijaše dučanćić sa kvalitetnim vinskim podrumom. Sve to jako lijepo izgleda, ali je tako neinventivno i bezveze, zanemarujući da mi je hamburger bio pregrijan do temperature površine sunca...
24.01.2011. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velim ti, povijest fast fooda u zagrebu je tema za jednu opsežnu studiju i doktorat. sad sam se sjetila da je jedno vrijeme ultrapopularan bio i pohani sir. ali ja sam najviše okidala na riblje krokete u ham-hamu i miješanu u korzu. snimila dotični fast food na mjestu žitnjaka - još jedna u nizu plastika s fensi stranim imenima.
25.01.2011. (00:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad čitam o fast foodu srce mi se stegne. Mislim da je fast food hrana koja krije najveći potencijal za rast u organoleptičkom smislu. Ono, restorani su kao zapadni svijet, a fast food je Kina. Gledam te izloge i kod nas i vani i mogu reć da nema fast fooda di meni nije palo na pamet kak promijeniti neki element da se dobije veliko poboljšanje.
S obzirom da sam vegetarijanac jeo sam masu falafela u masi gradova. Sam falafel je ustvari prezlasta kuglica od grahorice i kao takav uopće nije zanimljiv - on treba biti tek korektno spremljen a čar je u kruhekima, umacima i prilozima. Kad dođeš u Berlin onda imaš uglavnom 2 varijante. Tursku varijantu di imaš 4-5 priloga koje sam biraš da ti stavi u kruhek i afričko-bliskoistočnu varijantu di gazda sam sastavlja falafe po svom ukusu. Jeo sam i jedan i drugi i bili su dobri, lokalac u Berlinu nas je odveo na taj ne-turski i naravno da je bio odličan, ali u stvari preferiram tursku varijantu jer kad te sudbina nanese u lošu prčvarnicu nakon izlaska (npr. u Londonu) onda izbor umaka i priloga može spasiti stvar jer je zadnje što želiš da ti nadrkani zaposlenik u četiri ujutro slaže priloge po svom nahođenju.
U Milanu mi je neki crnac prodao falafel, a kao prilog je stavio majonezu i pomfri. Ali to nije bio najgori falafel koji sam jeo. Najgori je bio u Prateru, nekoliko sati kasnije sam rigao od Graza do Maribora (doslovno sam morao stati na autoputu i rigati). Najbolji gotovo mitski falafel je bio u Grčkoj falafđinici negdje oko centra Pariza. Broj priloga se kretao oko 15ak, više od tri vrste umaka, samoposluživanje i apsolutno vrhunska kvaliteta namirnica (od paprike, preko kalamata maslina do kvalitete krastavca u tzatzikiju, sve je bilo daleko iznad bilo koje razine. Čak i falafel sam po sebi je bio neviđeno iskustvo). U principu, iskustvo kao u Turka, ali ako je Turski falafel Tavria, Grčki je bio Aston Martin. Drugo mjesto drži MAOZ. ako već mjerim kvalitetu autima, ovo je solidni BMW. MAOZ je franšiza poput McDonaldsa, originalno iz Nizozemske, prvi put sam ga probao u New Yorku, ali sad ga ima i u Londonu. On diže razinu falafela jako, jako visoko i nudi standardni okus u svakoj podružnici. Kao da neki fini restoran križaš s McDonaldsom. http://www.maozusa.com/
25.01.2011. (08:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aparatczyk
Čitajući o ranim danima zagrebačke fastfudarije na pamet mi je pao moj davnašnji favorit- topli sendvič u restaurantu Splendid na Zrinjevcu. Ništa posebno, dva tosta, sir i šunka, ali nevjerovatno ukusno...
Posebno me u zadnje vrijeme rastužio novi fast food na uglu Tesline i Gajeve, gdje donedavno bijaše dučanćić sa kvalitetnim vinskim podrumom. Sve to jako lijepo izgleda, ali je tako neinventivno i bezveze, zanemarujući da mi je hamburger bio pregrijan do temperature površine sunca...
24.01.2011. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gurwoman
velim ti, povijest fast fooda u zagrebu je tema za jednu opsežnu studiju i doktorat. sad sam se sjetila da je jedno vrijeme ultrapopularan bio i pohani sir. ali ja sam najviše okidala na riblje krokete u ham-hamu i miješanu u korzu. snimila dotični fast food na mjestu žitnjaka - još jedna u nizu plastika s fensi stranim imenima.
25.01.2011. (00:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gearvana
Kad čitam o fast foodu srce mi se stegne. Mislim da je fast food hrana koja krije najveći potencijal za rast u organoleptičkom smislu. Ono, restorani su kao zapadni svijet, a fast food je Kina. Gledam te izloge i kod nas i vani i mogu reć da nema fast fooda di meni nije palo na pamet kak promijeniti neki element da se dobije veliko poboljšanje.
S obzirom da sam vegetarijanac jeo sam masu falafela u masi gradova. Sam falafel je ustvari prezlasta kuglica od grahorice i kao takav uopće nije zanimljiv - on treba biti tek korektno spremljen a čar je u kruhekima, umacima i prilozima.
Kad dođeš u Berlin onda imaš uglavnom 2 varijante. Tursku varijantu di imaš 4-5 priloga koje sam biraš da ti stavi u kruhek i afričko-bliskoistočnu varijantu di gazda sam sastavlja falafe po svom ukusu. Jeo sam i jedan i drugi i bili su dobri, lokalac u Berlinu nas je odveo na taj ne-turski i naravno da je bio odličan, ali u stvari preferiram tursku varijantu jer kad te sudbina nanese u lošu prčvarnicu nakon izlaska (npr. u Londonu) onda izbor umaka i priloga može spasiti stvar jer je zadnje što želiš da ti nadrkani zaposlenik u četiri ujutro slaže priloge po svom nahođenju.
U Milanu mi je neki crnac prodao falafel, a kao prilog je stavio majonezu i pomfri. Ali to nije bio najgori falafel koji sam jeo. Najgori je bio u Prateru, nekoliko sati kasnije sam rigao od Graza do Maribora (doslovno sam morao stati na autoputu i rigati).
Najbolji gotovo mitski falafel je bio u Grčkoj falafđinici negdje oko centra Pariza. Broj priloga se kretao oko 15ak, više od tri vrste umaka, samoposluživanje i apsolutno vrhunska kvaliteta namirnica (od paprike, preko kalamata maslina do kvalitete krastavca u tzatzikiju, sve je bilo daleko iznad bilo koje razine. Čak i falafel sam po sebi je bio neviđeno iskustvo). U principu, iskustvo kao u Turka, ali ako je Turski falafel Tavria, Grčki je bio Aston Martin.
Drugo mjesto drži MAOZ. ako već mjerim kvalitetu autima, ovo je solidni BMW.
MAOZ je franšiza poput McDonaldsa, originalno iz Nizozemske, prvi put sam ga probao u New Yorku, ali sad ga ima i u Londonu. On diže razinu falafela jako, jako visoko i nudi standardni okus u svakoj podružnici. Kao da neki fini restoran križaš s McDonaldsom.
http://www.maozusa.com/
25.01.2011. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Vidi ovaj blog, oduševio me http://kulinaramater.tumblr.com/
01.02.2011. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nika
MAOZ je najjaci. De, treba ti samo 250-400 000 baksa za otvaranje i pokretanje franshize. Sitnica za takav uzitak :-)
09.06.2011. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...