prijatelju dragi,predragi znam da ti nije lako, ovo što ste se našli nakon toliko izgubljenih godina nije slučajno nebo vas je spojilo jer vi po zvijezdama pripada te jedno drugom. Dozivaj je u mislima, u srcu i duši jer ona uistinu pripada samo tebi sudbina je takova samo što su vas neke druge okolnosti razdvojile ako tvoja djevojčica bude ovo čitala molim je da se ne boji jer tu drugu šansu ni ti ni ona ne bi smjeli propustiti to je teško, ali pokušajte ni tebi ni njoj neće biti žao mislim na tebe, ugodan ti dan
19.01.2011. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojčica
Jadrane moj...tko bi odolio tvojoj ljubavi...ja znam koliko ljubavi u ovim rječima ima...lako je biti vjeran kad ti se ne desi nešto ovako...vuče te k sebi kao svi magneti svijeta...a, moramo ostati svatko na svom mjestu...i odraditi živote koje smo započeli... Ja znam, mnogima ne bi trebao ovaj virtualni susret, jer ovakva ljubav bi živjela skrivena od pogleda, ni prva ni zadnja...a eto odlučili smo voljeti jedan drugog...pustiti ljubav da živi...ne uvrijediti nikoga...žrtvovati ovaj osjećaj kojeg imamo...u ime odgovornosti prema našima s kojima živimo... Netko je komentirao da se ponašamo kao djeca u pubertetu...ovo je više moj klimaks, davno je bio pubertet...ali nije ni pubertet, ni klimaks...već čista ljubav...prema čovjeku koji zaslužuje moju ljubav, i ja njegovu...koji se može katkada ljutiti i ne razumijeti, ali poštuje moju osobnost i moj karakter...
Andrei i Tajanad (mislim da se tako zove, sorry ako sam pogriješila) Drage djevojke, malo sam pogledala vaše blogove...iste neke muke imamo, pa se bolje razumijemo...a i jadranu je drago da ga netko razumije...ovo je preosobna intima, i nešto prekrasno što bi čovjek htio s nekim podijeliti, a ne može...ipak, čovjek je društveno biće i treba drugo...razmijeniti mišljenje, dobiti nekakvu potvrdu...ma eto samo da ga netko sluša, da izbaci iz sebe, toliko toga nakupljenog...
Vidim da i jedna i druga tugujete za svojim ljubavima...mislim da ste mlađe od mene, a ako hocete uciti iz mog 30-godišnjeg iskustva...i nešto iz moje i jadranove priče...onda ova priča i ova ljubav neće biti uzaludne... Vidim da tugujete, moj savjet je...ne tugujte...pustite stvari neka idu kako trebaju ići...i sve će se dogoditi onako kako treba... Nisam ja jadrana tugovala 30 godina, on je bio tu u mom srcu, zaspao,jedna prekrasna uspomena na koju sam bila ponosna, na svoju snagu da sam mogla pravilno postupiti i otići, ja sam živila prekrasan život, pun...nisam ja ni mislila na njega...imala sam svoj život...i vjerojatno bi odživila cijeli život bez misli na njega da nas neka čudna sudbina nije povezala... zato i sad ostavljam stvari neka stoje takve kakve jesu...sve će se dogoditi onako kako treba...nisam nestrpljiva (jadran je)...bit će šta bude...moram osluškivati znakove...tko zna zašto nas je život spojio...jeli da budemo zajedno...ili da nas iskuša koliko smo snažni, ovom iskušenju...koliko smo se spremni žrtvovati za one koje volimo i s kojima živimo, lako se žrtvovati kad nemaš iskušenja, lako je ostati vjeran kad nisi u prilici... ali imaj ljubav svijeta...i žrtvuj je...
Zato vam kažem...ne tugujte...budite darovane za osjećaj ljubavi koji mozete osjećati za nekog...nemojte provesti život tugujući za nekim...on će se dogoditi, ako bude trebao, ako ne tako je bilo bolje...ne budite nestrpljive...30 godina nije proslo još...(šalim se) a to vrijeme iskoristite za sretan i pun život...čeka vas toliko toga...tople ste, drage ste... možda jadranova i moja priča pomogne da shvatite svoju priču... i sljedeći put...ocekujem vedrije postove...za jadrana i mene... volimo vas
Ps. Smiješno je što ispadam neka otimačica tuđih muževa, a zapravo je istina da osim jadranove izjave ljubavi prije 30 godina, nakon čega sam pobjegla...(jer je bio oženjen) moj muž je jedini muškarac u mom životu...
19.01.2011. (20:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojčica
kolumna super žene:
Nisam ostala ravnodušna, drma mi se cijelo tijelo...ne mogu učiniti ništa...osim biti zahvalna na darovanoj ljubavi...i biti bolja prema ovom svijetu...jer puno imam, pa moram puno i dati... a i moj i jadranov je poziv, davati sebe ljudima... pa eto...vraćamo im...svaki dan...
19.01.2011. (20:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga moja prijateljice (ako te tako mogu zvati) sretna sam zbog vaše ljubavi, što volite jedno drugo imala sam i ja svoju priliku prije 16,5 godina, ali sam ju propustila jer s obzirom što sam bila mlada mama i došla sam njemu sa svojim sinom, iznenadio me kada mi je rekao da je to trebalo biti njegovo i moje dijete probudio je u meni ljubav koju sam u sebi potisnula i od tada mi ne izlazi iz glave liježem i ustajem iz kreveta s njegovim likom i imenom u mislima. puno te pozdravljam anđeli čuvali tebe i jadrana jer stvoreni ste jedno za drugo
19.01.2011. (21:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Djevojčice, ovaj komentar ti je jako dobar. Želim ti da ustraješ, i da napraviš rez ukoliko bi vaša ljubav krenula u smjeru koji nije dopušten, kao što si prije 30 godina odabrala ono pravo; žrtvu radi ljubavi. Na taj način ta ljubav ostala je ljubav, skrila se u kutak tvog srca, a ti si živjela u punini ono što ti je dano od Boga. Žrtvovati radi sreće drugih, a ne uzimati i graditi na ruševinama, to je prava ljubav. I prema Bogu, i prema obitelji koju se sačuvalo, a i prema osobi koju se voli. Ne možemo birati što ćemo osjećati, ali možemo birati i moramo birati što ćemo činiti s tim. Eto, on je tu, sad nakon toliko godina, ali put za bilo što ostvariti nije otvoren, dakle, isto je kao onda. Možda ljubav koja je preživjela traži kroz žrtvu još jednu potvrdu sebe.
20.01.2011. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srce
Djevojčice, sada mogu i ja reći - volim te. Jasno mi je zašto te Jadran toliko voli.
21.01.2011. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojčice..srce mi tuguje radi vas.. jer podsjeća me na moju bol i tugu.. na moju ljubav koju nemam..a želim.. šaljem vam svu sreču svijeta.. zaslužujete ju :)
23.01.2011. (14:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolumna jedne superžene
Predivno izrečeno, sa puno ljubavi, pažnje nježnosti.
Ako je ovo pročitala ili će pročitati, vjerujem da neće ostati ravnodušna.
Lijep ti pozdrav.
18.01.2011. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
prijatelju dragi,predragi
znam da ti nije lako, ovo što ste se našli nakon toliko izgubljenih godina nije slučajno nebo vas je spojilo jer vi po zvijezdama pripada te jedno drugom. Dozivaj je u mislima, u srcu i duši jer ona uistinu pripada samo tebi
sudbina je takova samo što su vas neke druge okolnosti razdvojile
ako tvoja djevojčica bude ovo čitala molim je da se ne boji jer tu drugu šansu ni ti ni ona ne bi smjeli propustiti
to je teško, ali pokušajte ni tebi ni njoj neće biti žao
mislim na tebe, ugodan ti dan
19.01.2011. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojčica
Jadrane moj...tko bi odolio tvojoj ljubavi...ja znam koliko ljubavi u ovim rječima ima...lako je biti vjeran kad ti se ne desi nešto ovako...vuče te k sebi kao svi magneti svijeta...a, moramo ostati svatko na svom mjestu...i odraditi živote koje smo započeli...
Ja znam, mnogima ne bi trebao ovaj virtualni susret, jer ovakva ljubav bi živjela skrivena od pogleda, ni prva ni zadnja...a eto odlučili smo voljeti jedan drugog...pustiti ljubav da živi...ne uvrijediti nikoga...žrtvovati ovaj osjećaj kojeg imamo...u ime odgovornosti prema našima s kojima živimo...
Netko je komentirao da se ponašamo kao djeca u pubertetu...ovo je više moj klimaks, davno je bio pubertet...ali nije ni pubertet, ni klimaks...već čista ljubav...prema čovjeku koji zaslužuje moju ljubav, i ja njegovu...koji se može katkada ljutiti i ne razumijeti, ali poštuje moju osobnost i moj karakter...
Andrei i Tajanad (mislim da se tako zove, sorry ako sam pogriješila)
Drage djevojke, malo sam pogledala vaše blogove...iste neke muke imamo, pa se bolje razumijemo...a i jadranu je drago da ga netko razumije...ovo je preosobna intima, i nešto prekrasno što bi čovjek htio s nekim podijeliti, a ne može...ipak, čovjek je društveno biće i treba drugo...razmijeniti mišljenje, dobiti nekakvu potvrdu...ma eto samo da ga netko sluša, da izbaci iz sebe, toliko toga nakupljenog...
Vidim da i jedna i druga tugujete za svojim ljubavima...mislim da ste mlađe od mene, a ako hocete uciti iz mog 30-godišnjeg iskustva...i nešto iz moje i jadranove priče...onda ova priča i ova ljubav neće biti uzaludne...
Vidim da tugujete, moj savjet je...ne tugujte...pustite stvari neka idu kako trebaju ići...i sve će se dogoditi onako kako treba...
Nisam ja jadrana tugovala 30 godina, on je bio tu u mom srcu, zaspao,jedna prekrasna uspomena na koju sam bila ponosna, na svoju snagu da sam mogla pravilno postupiti i otići, ja sam živila prekrasan život, pun...nisam ja ni mislila na njega...imala sam svoj život...i vjerojatno
bi odživila cijeli život bez misli na njega da nas neka čudna sudbina nije povezala...
zato i sad ostavljam stvari neka stoje takve kakve jesu...sve će se dogoditi onako kako treba...nisam nestrpljiva (jadran je)...bit će šta bude...moram osluškivati znakove...tko zna zašto nas je život spojio...jeli da budemo zajedno...ili da nas iskuša koliko smo snažni, ovom iskušenju...koliko smo se spremni žrtvovati za one koje volimo i s kojima živimo, lako se žrtvovati kad nemaš iskušenja, lako je ostati vjeran kad nisi u prilici...
ali imaj ljubav svijeta...i žrtvuj je...
Zato vam kažem...ne tugujte...budite darovane za osjećaj ljubavi koji mozete osjećati za nekog...nemojte provesti život tugujući za nekim...on će se dogoditi, ako bude trebao, ako ne tako je bilo bolje...ne budite nestrpljive...30 godina nije proslo još...(šalim se) a to vrijeme iskoristite za sretan i pun život...čeka vas toliko toga...tople ste, drage ste...
možda jadranova i moja priča pomogne da shvatite svoju priču...
i sljedeći put...ocekujem vedrije postove...za jadrana i mene...
volimo vas
Ps. Smiješno je što ispadam neka otimačica tuđih muževa, a zapravo je istina da osim jadranove izjave ljubavi prije 30 godina, nakon čega sam pobjegla...(jer je bio oženjen) moj muž je jedini muškarac u mom životu...
19.01.2011. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojčica
kolumna super žene:
Nisam ostala ravnodušna, drma mi se cijelo tijelo...ne mogu učiniti ništa...osim biti zahvalna na darovanoj ljubavi...i biti bolja prema ovom svijetu...jer puno imam, pa moram puno i dati...
a i moj i jadranov je poziv, davati sebe ljudima...
pa eto...vraćamo im...svaki dan...
19.01.2011. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
djevojčica
draga moja prijateljice (ako te tako mogu zvati) sretna sam zbog vaše ljubavi, što volite jedno drugo
imala sam i ja svoju priliku prije 16,5 godina, ali sam ju propustila jer s obzirom što sam bila mlada mama i došla sam njemu sa svojim sinom, iznenadio me kada mi je rekao da je to trebalo biti njegovo i moje dijete probudio je u meni ljubav koju sam u sebi potisnula i od tada mi ne izlazi iz glave liježem i ustajem iz kreveta s njegovim likom i imenom u mislima.
puno te pozdravljam
anđeli čuvali tebe i jadrana jer stvoreni ste jedno za drugo
19.01.2011. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
@ Djevojčice, ovaj komentar ti je jako dobar. Želim ti da ustraješ, i da napraviš rez ukoliko bi vaša ljubav krenula u smjeru koji nije dopušten, kao što si prije 30 godina odabrala ono pravo; žrtvu radi ljubavi. Na taj način ta ljubav ostala je ljubav, skrila se u kutak tvog srca, a ti si živjela u punini ono što ti je dano od Boga. Žrtvovati radi sreće drugih, a ne uzimati i graditi na ruševinama, to je prava ljubav. I prema Bogu, i prema obitelji koju se sačuvalo, a i prema osobi koju se voli. Ne možemo birati što ćemo osjećati, ali možemo birati i moramo birati što ćemo činiti s tim. Eto, on je tu, sad nakon toliko godina, ali put za bilo što ostvariti nije otvoren, dakle, isto je kao onda. Možda ljubav koja je preživjela traži kroz žrtvu još jednu potvrdu sebe.
20.01.2011. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srce
Djevojčice,
sada mogu i ja reći - volim te. Jasno mi je zašto te Jadran toliko voli.
21.01.2011. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajanad
djevojčice..srce mi tuguje radi vas..
jer podsjeća me na moju bol i tugu..
na moju ljubav koju nemam..a želim..
šaljem vam svu sreču svijeta..
zaslužujete ju :)
23.01.2011. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...