eh draga moja.... kako si lijepo opisala život i kroz cvjetne naočale ali i stvaran - kakav i je. badave nam zavjese - neće promijeniti svijet - ali, dobro dođu baš od tih napasnih susjeda koji bi silom zavirili u svačiji, samo ne svoj tanjur...... jadno je to - umjesto da udahnemo i pokažemo se tim predivnim sunčevim zrakama ( dok ih još od smoga vidimo) mi se skrivamo od znatiželjnika iza zavjesa s kojima je sama borba - od pranja da nam pogled bude barem malo svijetliji, do stavljanja i ciganja kako bi bile bogatije..... a ova tvoja priča o kupnji ruža podsjetila me na jednu dogodovštinu u ljekarni kada je mlada dama kupovala antibebi pilule..... jako bi pristajala uz tvoju priču...na jedan, malo drugačiji način - o početku života... šljokice izgube sjaj - kad tad... ali, mladost...i ona prolazi.... neka nas zdravlje posluži da se zauvijek osjećamo mladi.... život je okrutan, grub - ali, puno, doista puno, možemo sami nešto učiniti za sebe - makar sreću novih zavjesa, makar neshvaćajući zašto nekome smeta južina a nekome snjieg ( btw ne treba mi ga;) i zašto temperature moraju biti nepodnošljive od usijanja do cvokotanja.... sve je to..... život.... lijep ti pozdrav draga prijateljice i, nećemo snijeg, nećemo cvokotati, gledat ćemo pogledom...kroz zavjese;)
18.01.2011. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mrtvi zive u srcu onoga ko ih voli i ko ih sjecanjem ozivi. Iako se nije culo drvo u prasumi..ono je ipak palo. Nije ni bitan konacan ishod..bitna je briga tog dekice za svojom voljenom. Cak i da ga nisi cula to bi bilo bitno i velicanstveno. Sljokice dobiju sjaj ako nas to veseli. A zavjese nam cuvaju tu toplinu srca i doma..da je nesto samo nase. Te male tajne nisu iluzije onome ko vjeruje u njih. Lijep pozdrav:)
19.01.2011. (17:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jučer sam na groblju bio sa supruginom tetom od osamdeseak i nešto godina. Pridržavao sam je rukom dok smo hodali. Čistio sam grob a ona je razmjestila novi buket cvijeća u vazi. Cijeli su život proveli zajedno. Sjećam se kako su po gradu hodali i držali se za ruke kao osamnaestogodišnjaci. Odvezao sam je natrag doma. Kad smo odlazili prošaptala je: " Vidimo se ubrzo ". I cijelo vrijeme dok sam je vozio pred očima mi je bila ona njihova poznata slika kako se drže za ruke. A tada sam shvatio kako je za sreću dovoljan samo taj blagi stisak ruke.
19.01.2011. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja ne triban zavjese,ja se napušin kreka pa mi panu zavjese.ustvari ne panu ,ali panu.nije da panu,već ne panu,a panu.kao da panu,a ne panu.mislin ono ne panu. tj. panu. ma ne panu. panu,a ne panu. ustvari tija san reć da prekineš s tin didom, ustvari rokeron, ma ne didon već rokeron, da rokeron a ne didom, ma znaš već- ne didom, da rokeron. ma ne da rokeron, već ne rokeron, tj. da ne s rokereon, ma ne da ne, već kad ne da ne, pa ako ne da da, tj ako da ne onda me nazovi pa ćemo imat sex
20.01.2011. (04:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozdrav draga...i hvala na posjeti i čestitci... kao i uvijek prekrasan tekst... baš ovih dana razmišljam kako bi bilo dobro "kupiti zavjese"... i gledati jedno vrijeme u tišini kroz njih u život...
20.01.2011. (09:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi prijatelju, baš tako prolazi život, a ja ga promatram trenutno kroz zavjese. Nije da ne bih htjela sudjelovati, ali ne ide mi se na zimu.:)) A što se bijelog smeća tiče, kroz moj prozor izgleda nekako blijedo žućkast ako i padne. Hvala ti na čestitci, samo ja zaista mislim zamoliti drago nam uredništvo neka me ne primjećuje. Nadam se da je ovo ipak bila samo omaška?
@ primakka
Gledala sam narančasti markizet i razmišljala bih li ga uzela? Hoću, drugi put.
@ neverin
Možda da staviš narančastu stolariju, a mijenjaš dekore samo?
@ BOJE SNA
Zaista ne volim zavjese. Ali, još više me smeta pogled na drugu zgradu. Ovo je kompromis boje vanilije.
@ Hotel Granata
Jako lijepo si ovo napisao. To je čitava mala priča, hvala ti.
@ gustirna
Jako volim šljkoce. Nasljeđe 80-tih.:)))
@ HIP HOP PO DOP
Trebaju mi virtualne zavjese. Neprobojne. Hitno. Sretno ti bilo.
@ ze_le_na
Sretan povratak!
20.01.2011. (16:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rastužilo me ovo s tvojom bakicom. :( Nisam u svojoj obitelji nikada doživjela demenciju, ali vjerujem da je takva bolest strašna i da pogađa sve članove obitelji, a ne samo oboljelu osobu. Posebice na onoj emocionalnoj razini kada se duh tih osoba gubi u kritičnim trenucima do mjere da ih katkad ne prepoznaješ... Zbilja mi je žao. :(
22.01.2011. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
eh draga moja.... kako si lijepo opisala život i kroz cvjetne naočale ali i stvaran - kakav i je. badave nam zavjese - neće promijeniti svijet - ali, dobro dođu baš od tih napasnih susjeda koji bi silom zavirili u svačiji, samo ne svoj tanjur...... jadno je to - umjesto da udahnemo i pokažemo se tim predivnim sunčevim zrakama ( dok ih još od smoga vidimo) mi se skrivamo od znatiželjnika iza zavjesa s kojima je sama borba - od pranja da nam pogled bude barem malo svijetliji, do stavljanja i ciganja kako bi bile bogatije.....
a ova tvoja priča o kupnji ruža podsjetila me na jednu dogodovštinu u ljekarni kada je mlada dama kupovala antibebi pilule..... jako bi pristajala uz tvoju priču...na jedan, malo drugačiji način - o početku života...
šljokice izgube sjaj - kad tad... ali, mladost...i ona prolazi.... neka nas zdravlje posluži da se zauvijek osjećamo mladi.... život je okrutan, grub - ali, puno, doista puno, možemo sami nešto učiniti za sebe - makar sreću novih zavjesa, makar neshvaćajući zašto nekome smeta južina a nekome snjieg ( btw ne treba mi ga;) i zašto temperature moraju biti nepodnošljive od usijanja do cvokotanja.... sve je to..... život....
lijep ti pozdrav draga prijateljice i, nećemo snijeg, nećemo cvokotati, gledat ćemo pogledom...kroz zavjese;)
18.01.2011. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
ja gledam kroz narančasto. malo se zavaravam da je vani malo drugačije...
19.01.2011. (08:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
možda ako stavim narančaste prozore...
19.01.2011. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BOJE SNA
Mrtvi zive u srcu onoga ko ih voli i ko ih sjecanjem ozivi. Iako se nije culo drvo u prasumi..ono je ipak palo. Nije ni bitan konacan ishod..bitna je briga tog dekice za svojom voljenom. Cak i da ga nisi cula to bi bilo bitno i velicanstveno. Sljokice dobiju sjaj ako nas to veseli. A zavjese nam cuvaju tu toplinu srca i doma..da je nesto samo nase. Te male tajne nisu iluzije onome ko vjeruje u njih. Lijep pozdrav:)
19.01.2011. (17:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
sad sam tek vidio.... ( a nisam prije ni stigao) ... čestitam na naslovnici ;)))))
19.01.2011. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hotel granata
Jučer sam na groblju bio sa supruginom tetom od osamdeseak i nešto godina. Pridržavao sam je rukom dok smo hodali. Čistio sam grob a ona je razmjestila novi buket cvijeća u vazi.
Cijeli su život proveli zajedno. Sjećam se kako su po gradu hodali i držali se za ruke kao osamnaestogodišnjaci.
Odvezao sam je natrag doma. Kad smo odlazili prošaptala je: " Vidimo se ubrzo ". I cijelo vrijeme dok sam je vozio pred očima mi je bila ona njihova poznata slika kako se drže za ruke.
A tada sam shvatio kako je za sreću dovoljan samo taj blagi stisak ruke.
19.01.2011. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Da, dementnoj baki kasno je za Ginko, ali za šljokice ne bi trebalo biti kasno. :-)
20.01.2011. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
HIP HOP PO DOP
ja ne triban zavjese,ja se napušin kreka pa mi panu zavjese.ustvari ne panu ,ali panu.nije da panu,već ne panu,a panu.kao da panu,a ne panu.mislin ono ne panu. tj. panu. ma ne panu. panu,a ne panu. ustvari tija san reć da prekineš s tin didom, ustvari rokeron, ma ne didon već rokeron, da rokeron a ne didom, ma znaš već- ne didom, da rokeron. ma ne da rokeron, već ne rokeron, tj. da ne s rokereon, ma ne da ne, već kad ne da ne, pa ako ne da da, tj ako da ne onda me nazovi pa ćemo imat sex
20.01.2011. (04:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ze_le_na
Pozdrav draga...i hvala na posjeti i čestitci...
kao i uvijek prekrasan tekst... baš ovih dana razmišljam kako bi bilo dobro "kupiti zavjese"... i gledati jedno vrijeme u tišini kroz njih u život...
20.01.2011. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
@ smotani
Dragi prijatelju, baš tako prolazi život, a ja ga promatram trenutno kroz zavjese.
Nije da ne bih htjela sudjelovati, ali ne ide mi se na zimu.:))
A što se bijelog smeća tiče, kroz moj prozor izgleda nekako blijedo žućkast ako i padne.
Hvala ti na čestitci, samo ja zaista mislim zamoliti drago nam uredništvo neka me ne primjećuje.
Nadam se da je ovo ipak bila samo omaška?
@ primakka
Gledala sam narančasti markizet i razmišljala bih li ga uzela?
Hoću, drugi put.
@ neverin
Možda da staviš narančastu stolariju, a mijenjaš dekore samo?
@ BOJE SNA
Zaista ne volim zavjese.
Ali, još više me smeta pogled na drugu zgradu.
Ovo je kompromis boje vanilije.
@ Hotel Granata
Jako lijepo si ovo napisao.
To je čitava mala priča, hvala ti.
@ gustirna
Jako volim šljkoce.
Nasljeđe 80-tih.:)))
@ HIP HOP PO DOP
Trebaju mi virtualne zavjese.
Neprobojne.
Hitno.
Sretno ti bilo.
@ ze_le_na
Sretan povratak!
20.01.2011. (16:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
moje su bijele...heklane..al kod mene je šuma..pa sad svjetlo rjeđe ulazi ili ponekad svjetlozeleno
21.01.2011. (00:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
ja imam bijele zavjese, ali su mi zato zidovi narančasti...pa mi u sobi uvijek sunce ma kakvo vrijeme da je vani...i to je dobra kombinacija, zar ne?
21.01.2011. (08:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Rastužilo me ovo s tvojom bakicom. :( Nisam u svojoj obitelji nikada doživjela demenciju, ali vjerujem da je takva bolest strašna i da pogađa sve članove obitelji, a ne samo oboljelu osobu. Posebice na onoj emocionalnoj razini kada se duh tih osoba gubi u kritičnim trenucima do mjere da ih katkad ne prepoznaješ... Zbilja mi je žao. :(
22.01.2011. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
@ cistiliste
Prije ovih isto su bile bijele, onda mi je dosadilo.
Mijenjam pogled na susjednu zgradu za pogled prema šumi.
Hoćeš?
@ Nisam ja odavde
Savršeno, volim narančasto.
@ Kinky Kolumnistica
Nekako mi se čini utješnim što je baka umrla vrativši se djetinjstvu.
Hvala ti na lijepim rječima.
23.01.2011. (00:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
little_psycho
realnost je tuzna...ne pomazu ruzicaste naocale nit zavjese boje vanilije :(
23.01.2011. (01:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
predivno si ovo napisala
posebno mi se na vrat odmah zakačila prva rečenica....
i da...ma tko bi živio ( i kako ) bez šljokičastih naočala...pitam se pitam
i pozdrav ti ostavljam ;)))
28.01.2011. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...