Moram ti odati priznanje za trud. Neke od opisanih slučajeva sam i sâm znao, no većina mi je novost.
Navodeći sve ove slučajeve, koji su ipak u suštini ako ne jednaki onda vrlo slični, želiš pokazati kako moja tvrdnja da se Čovjek ponaša prema svojim regulama ne drži vodu.
Slažem se da na to kako će čovjek živjeti i kako će se ponašati utječe okolina, pa i društvo, makar ono bilo i društvo neljudi ili životinja, no po mojem uvjerenju i u takvim sredinama Čovjek se ponaša prema svojim regulama koje, naravno sticajem okolnosti, usklađuje s okružjem i ozračjem u kojem živi.
"Najvažniji zahtjevi ne dolaze iz našeg načina života i naših stavova, nego [I]izvana, kao zapovijed, zahtjev, poziv na odgovronost: čovjek nije mjerilo svega."[/I]
U ovoj rečenici koju sam istaknuo i u prvom komentaru i sama tvrdiš da "najvažniji zahtjevi ne dolaze iz našeg načina života" nego "izvana", a iz ovih primjera ispada da baš dolaze iz "našeg načina života". Jer da spomenute osobe nisu živjele tako kao su živjele, dakle određenim načinom života, one ne bi bile takve kakve su bile niti bi izgradile stavove takve kakve su imale.
Čovjek se ne rađa sa svojim regulama, on ih izgrađuje u skladu s okruženjem i ozračjem u kojemu živi. I slažem se da pritom određeni impulsi dolaze "izvana". No nakon što Čovjek to "provari" u svom biću, u svom umu, on se ponaša prema onim regulama koje je na osnovu iskustva sam stvorio.
I na kraju: moja tvrdnaj da se Čovjek ponaša prema svojim regulama ne podrazumijeva da je on time i "mjerilo svega". To nisam tvrdio,a niti to mislim. Jedino u što sam uvjeren to je da se Čovjek ponaša prema svojim regulama. Kako je on do njih došao to je drugi par cipela.
Kako nisam ni psiholog, ni psihijatar to naravno moje mišljenje niti mora biti točno niti imam argumente da ga bilo kome namećem. To je jednostavno, za sada, moj stav. Kako nisam dogmatičar možda ga s vremenom i promijenim.
Još jednom hvala na trudu.
18.01.2011. (15:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blesavo mi je upadati u vaš dijalog, ali su tekstovi fantastični, pa da se zahvalim na uloženom trudu, nadahnuću, temi ;0) ne obazirite se na mene, malo ću razmišljati na glas, ne znam što nas kao osobe određuje, u kojoj mjeri naslijeđe a u kojoj okolina, nisam stručnjak, veći mi je dio ovog fenomena već bio poznat, ali je tema kao takva uvijek zanimljiva, sama priča o Kasparu koja doslovno umara nabrajanjem naizgled vrlo bitnih zvučnih podataka (imena, prezimena, titula, datuma, teorija o porijeklu etc.), zapravo svojim tragičnim završetkom pokazuje svu užasnu nebitnost svega toga u odnosu na upropašten život jednog mladog bića, pa se ne mogu othrvati pitanju - tko će divlju djecu spasiti od ljudskog čopora? od društva kojemu su virtualni podaci o ljudskoj jedinci neophodni za njegovu kategorizaciju i valorizaciju, a bez njih, bez njegova identiteta, od subjekta nakon neuspješnih pokušaja da mu ga nametnu - dižu ruke? razmišljam kako su u međuvremenu nastale neke druge, betonske džungle, u kojima su zagubljena mnoga djeca današnjice, pa se pitam čeka li i njih jednako okrutna sudbina potpune izgubljenosti. zapravo razmišljam ponovo odgledati Kubrickovu Paklenu naranču.
18.01.2011. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper contra, ne konfrontiram se kao što ni ti to ne radiš. Imam dojam da si razuman i na neki način blagi čovjek koji još traži smisao. Ja to jesam, dakle smo slični. Možda govorimo o istome. U literaturi ćeš naći da je čovjekovo ponašanje uvjetovano genima i odgojem, pa što tu prevlada. Biheviorizam, jedan od pravaca, daje prednost odgoju. Osobno mislim da je tu nekako pola, pola, ali i genetika zna biti vražja priča. Ne mislim ništa negativno više u smislu nekog jakog gena kojeg je teško svladati. Ono što mene brine, a možda griješim, a to je da nitko ne računa s voljom. Mislim na čovjekovu volju- nota bene ne znam zašto čovjeka pišeš sa velikim č- ajde moguće da neki i jesu vrijedni toga.
Po meni je ta volja skoro najvažnija. Bez jake volje za promjenom stanja, naravno na bolje, bili bi prepušteni bujici raznih ravnodušnosti i propadanja. Mirenja sa vremenitim i bremenitim koje ne biramo nego nam dolaze izvana, a i iznutra jer neminovno naše stanice propadaju i umiru. To je činjenica protiv kojih nemamo nikakvih argumenata.
Pa se često pitam: zašto je to tako? Je li to pravedno? Navečer često zaspem s namjerom da se više ne probudim. Neka netko drugi nosi te brige, a ujutro, ne znam otkuda, navre takva silna volja za životom, za novim. U boj , u boj, samo što ne pjevam onu čuvenu melodiju iz Zrinskoga i evo me u akciji.
O toj volji govorim.
Čak ne bih rekla da je šalju geni. Svakojakih je odustajanja bilo u mojim precima. Možda ima utjecaja u odgoju, ali i tu su me kočili.
Moje je skromno mišljenje da mi ta volja dolazi iz nama nepoznatih izvora onih koje ću ja nazvati osobnim Bogom, netko drugi majčicom prirodom ili već nekim nazivom iz danas popularnog new age i odnosom koji gradimo sa tim beskonačnim svijetom kojeg samo slutimo, nejasan nam je i posve nepoznat, a ne možemo ga ni svladati niti uzeti u posjed što čovjeka naročito muči jer on ne zna ništa drugo nego svladavati i posjedovati.
Ali, tu nepoznanicu to nešto čega ima ili nema nećeš majci. To se ne da svladati ni posjedovati.
Sad ću stati, a imalo bi se još o čemu govoriti.
MODESTI BLEJZ, draga nije blesavo. Ovo otkriva jednu drugu tebe. Ranjivu tebe koja ne hoda samo izbačenih bodlji na svakom dijelu tijela, nego i sumnje jedne pametne cure. A, možda dodatno tako mislim zahvaljujući našem Borgu.
topsicret, ti koja imaš ruke nevinije od mojih ne ostaj na površini. Zaslužuješ više.
19.01.2011. (08:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@odmak Navečer često zaspem s namjerom da se više ne probudim. Kao da mi čitaš misli. No razlike u odnosu na tebe ima: - ja redovito zaspem sa ŽELJOM da se više NIKADA ne probudim. - ujutro kad postanem svjestan sam sebe prva je pomisao: majko moja što si me rodila.
Moje je skromno mišljenje da mi ta volja dolazi iz nama nepoznatih izvora onih koje ću ja nazvati osobnim Bogom, Ako pod pojmom "osobni Bog" podrazumijevaš svoju osobnost onda nisi daleko od mog stava. Sve u svemu, tvoja razmišljanja u ovom posljednjem komentraru su blizu onom što i ja mislim. I tako smo od na prvi pogled suprotnih mišljenja završili na sličnim da ne kažem jednakim stavovima. To je vrijednost uljudbenog dijaloga!
Na kraju zašto čovjek s veliko Č? Da bi netko bio Čovjek osim onog što ga izvana karakterizira kao čovjeka (dvije ruke, dvije noge, glava, uspravni hod, moć govora slično) mora u sebi imati vrijednosti za koje se u običnom žargonu kaže: imati duha. Treba bili Ličnost (i opet s velikim slovom). A kako se u raznim tekstovima često govori o ljudima i čovjeku, da bi u svojim naglasio na koga mislim kada mislim na "čovjeka s duhom", onda pišem s velikim Č.
I zato u poznatoj poslovici "čovjek je čovjeku - vuk" koja u mojoj varijanti glasi "čovjek je čovjeku - čovjeku. Ono drugo je uvreda za vuka!" nema velikog slova ni u jednoj riječi u kojoj se spominje čovjek.
Ovim ću, uz tvoju suglasnost, prekinuti naš dijalog na ovu temu. Ne zato što ga ne bih želio dalje razvijati već zato što dublja analiza ipak prelazi okvir posta i komentara na post. A osim toga treba pisati i nove postove, zar ne? :-)
19.01.2011. (14:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepe pričice, indikativne čak. Da se bolje vidi što jest tabula rasa. :) Ono što bih želio znati je koliko drugačije razmišljaju pripitomljeni divlji ljudi od običnih. I koliko isti drugačije misle od živina s kojima su odrasli. I koliko smo mi drugačiji od vukova ili majmuna. Ipak smo svi mi društveni sisavci. #Da bi moglo doći do klanja, mora biti Neprijatelj. Da bi mogao biti Neprijatelj, mora biti Drugi. Bezvjerstvo gledam kao odmak od svega ilitiga odsustvo neupitnosti. Čim odeš u jednu stranu, ono tomu suprotno ti postane odbojno.
21.01.2011. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@pametni APSOLUTNO. Homocentrizam, narcisoidnost čovjeka dovest će do propasti ove divne planete. To je nevjerojatno kako ljudi misle da je, ako je, Bog stvorio ovu planetu da bi na njoj živio samo čovjek-terminator i radio što mu je volja.
Često mi misli idu ovim redom: Bog stvori predivnu Planetu kakve nema u našem sunčanom sustavu (a možda ni u Svemiru?), onda stvori sve živo na njoj i konačno i čovjeka da bi netko bio svjestan te ljepote.
A onda taj čovjek-terminator čini sve da bi upropastio djelo Njegovih ruku. Čudno je to: biti svemoguć i stvoriti biće koje želi uništiti najljepše što sam stvorio?
25.01.2011. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Moram ti odati priznanje za trud. Neke od opisanih slučajeva sam i sâm znao, no većina mi je novost.
Navodeći sve ove slučajeve, koji su ipak u suštini ako ne jednaki onda vrlo slični, želiš pokazati kako moja tvrdnja da se Čovjek ponaša prema svojim regulama ne drži vodu.
Slažem se da na to kako će čovjek živjeti i kako će se ponašati utječe okolina, pa i društvo, makar ono bilo i društvo neljudi ili životinja, no po mojem uvjerenju i u takvim sredinama Čovjek se ponaša prema svojim regulama koje, naravno sticajem okolnosti, usklađuje s okružjem i ozračjem u kojem živi.
"Najvažniji zahtjevi ne dolaze iz našeg načina života i naših stavova, nego [I]izvana, kao zapovijed, zahtjev, poziv na odgovronost: čovjek nije mjerilo svega."[/I]
U ovoj rečenici koju sam istaknuo i u prvom komentaru i sama tvrdiš da "najvažniji zahtjevi ne dolaze iz našeg načina života" nego "izvana", a iz ovih primjera ispada da baš dolaze iz "našeg načina života". Jer da spomenute osobe nisu živjele tako kao su živjele, dakle određenim načinom života, one ne bi bile takve kakve su bile niti bi izgradile stavove takve kakve su imale.
Čovjek se ne rađa sa svojim regulama, on ih izgrađuje u skladu s okruženjem i ozračjem u kojemu živi. I slažem se da pritom određeni impulsi dolaze "izvana". No nakon što Čovjek to "provari" u svom biću, u svom umu, on se ponaša prema onim regulama koje je na osnovu iskustva sam stvorio.
I na kraju: moja tvrdnaj da se Čovjek ponaša prema svojim regulama ne podrazumijeva da je on time i "mjerilo svega". To nisam tvrdio,a niti to mislim. Jedino u što sam uvjeren to je da se Čovjek ponaša prema svojim regulama. Kako je on do njih došao to je drugi par cipela.
Kako nisam ni psiholog, ni psihijatar to naravno moje mišljenje niti mora biti točno niti imam argumente da ga bilo kome namećem. To je jednostavno, za sada, moj stav. Kako nisam dogmatičar možda ga s vremenom i promijenim.
Još jednom hvala na trudu.
18.01.2011. (15:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
blesavo mi je upadati u vaš dijalog, ali su tekstovi fantastični, pa da se zahvalim na uloženom trudu, nadahnuću, temi ;0) ne obazirite se na mene, malo ću razmišljati na glas, ne znam što nas kao osobe određuje, u kojoj mjeri naslijeđe a u kojoj okolina, nisam stručnjak, veći mi je dio ovog fenomena već bio poznat, ali je tema kao takva uvijek zanimljiva, sama priča o Kasparu koja doslovno umara nabrajanjem naizgled vrlo bitnih zvučnih podataka (imena, prezimena, titula, datuma, teorija o porijeklu etc.), zapravo svojim tragičnim završetkom pokazuje svu užasnu nebitnost svega toga u odnosu na upropašten život jednog mladog bića, pa se ne mogu othrvati pitanju - tko će divlju djecu spasiti od ljudskog čopora? od društva kojemu su virtualni podaci o ljudskoj jedinci neophodni za njegovu kategorizaciju i valorizaciju, a bez njih, bez njegova identiteta, od subjekta nakon neuspješnih pokušaja da mu ga nametnu - dižu ruke? razmišljam kako su u međuvremenu nastale neke druge, betonske džungle, u kojima su zagubljena mnoga djeca današnjice, pa se pitam čeka li i njih jednako okrutna sudbina potpune izgubljenosti. zapravo razmišljam ponovo odgledati Kubrickovu Paklenu naranču.
18.01.2011. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
happywedding
jezive priče...
18.01.2011. (18:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
semper contra,
ne konfrontiram se kao što ni ti to ne radiš. Imam dojam da si razuman i na neki način blagi čovjek koji još traži smisao. Ja to jesam, dakle smo slični. Možda govorimo o istome. U literaturi ćeš naći da je čovjekovo ponašanje uvjetovano genima i odgojem, pa što tu prevlada. Biheviorizam, jedan od pravaca, daje prednost odgoju. Osobno mislim da je tu nekako pola, pola, ali i genetika zna biti vražja priča. Ne mislim ništa negativno više u smislu nekog jakog gena kojeg je teško svladati.
Ono što mene brine, a možda griješim, a to je da nitko ne računa s voljom. Mislim na čovjekovu volju- nota bene ne znam zašto čovjeka pišeš sa velikim č- ajde moguće da neki i jesu vrijedni toga.
Po meni je ta volja skoro najvažnija. Bez jake volje za promjenom stanja, naravno na bolje, bili bi prepušteni bujici raznih ravnodušnosti i propadanja. Mirenja sa vremenitim i bremenitim koje ne biramo nego nam dolaze izvana, a i iznutra jer neminovno naše stanice propadaju i umiru. To je činjenica protiv kojih nemamo nikakvih argumenata.
Pa se često pitam: zašto je to tako? Je li to pravedno? Navečer često zaspem s namjerom da se više ne probudim. Neka netko drugi nosi te brige, a ujutro, ne znam otkuda, navre takva silna volja za životom, za novim. U boj , u boj, samo što ne pjevam onu čuvenu melodiju iz Zrinskoga i evo me u akciji.
O toj volji govorim.
Čak ne bih rekla da je šalju geni. Svakojakih je odustajanja bilo u mojim precima. Možda ima utjecaja u odgoju, ali i tu su me kočili.
Moje je skromno mišljenje da mi ta volja dolazi iz nama nepoznatih izvora onih koje ću ja nazvati osobnim Bogom, netko drugi majčicom prirodom ili već nekim nazivom iz danas popularnog new age i odnosom koji gradimo sa tim beskonačnim svijetom kojeg samo slutimo, nejasan nam je i posve nepoznat, a ne možemo ga ni svladati niti uzeti u posjed što čovjeka naročito muči jer on ne zna ništa drugo nego svladavati i posjedovati.
Ali, tu nepoznanicu to nešto čega ima ili nema nećeš majci. To se ne da svladati ni posjedovati.
Sad ću stati, a imalo bi se još o čemu govoriti.
MODESTI BLEJZ,
draga nije blesavo. Ovo otkriva jednu drugu tebe. Ranjivu tebe koja ne hoda samo izbačenih bodlji na svakom dijelu tijela, nego i sumnje jedne pametne cure.
A, možda dodatno tako mislim zahvaljujući našem Borgu.
topsicret,
ti koja imaš ruke nevinije od mojih ne ostaj na površini. Zaslužuješ više.
19.01.2011. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@odmak
Navečer često zaspem s namjerom da se više ne probudim.
Kao da mi čitaš misli. No razlike u odnosu na tebe ima:
- ja redovito zaspem sa ŽELJOM da se više NIKADA ne probudim.
- ujutro kad postanem svjestan sam sebe prva je pomisao: majko moja što si me rodila.
Moje je skromno mišljenje da mi ta volja dolazi iz nama nepoznatih izvora onih koje ću ja nazvati osobnim Bogom,
Ako pod pojmom "osobni Bog" podrazumijevaš svoju osobnost onda nisi daleko od mog stava.
Sve u svemu, tvoja razmišljanja u ovom posljednjem komentraru su blizu onom što i ja mislim. I tako smo od na prvi pogled suprotnih mišljenja završili na sličnim da ne kažem jednakim stavovima. To je vrijednost uljudbenog dijaloga!
Na kraju zašto čovjek s veliko Č?
Da bi netko bio Čovjek osim onog što ga izvana karakterizira kao čovjeka (dvije ruke, dvije noge, glava, uspravni hod, moć govora slično) mora u sebi imati vrijednosti za koje se u običnom žargonu kaže: imati duha. Treba bili Ličnost (i opet s velikim slovom). A kako se u raznim tekstovima često govori o ljudima i čovjeku, da bi u svojim naglasio na koga mislim kada mislim na "čovjeka s duhom", onda pišem s velikim Č.
I zato u poznatoj poslovici "čovjek je čovjeku - vuk" koja u mojoj varijanti glasi "čovjek je čovjeku - čovjeku. Ono drugo je uvreda za vuka!" nema velikog slova ni u jednoj riječi u kojoj se spominje čovjek.
Ovim ću, uz tvoju suglasnost, prekinuti naš dijalog na ovu temu. Ne zato što ga ne bih želio dalje razvijati već zato što dublja analiza ipak prelazi okvir posta i komentara na post.
A osim toga treba pisati i nove postove, zar ne? :-)
19.01.2011. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Lijepe pričice, indikativne čak. Da se bolje vidi što jest tabula rasa. :)
Ono što bih želio znati je koliko drugačije razmišljaju pripitomljeni divlji ljudi od običnih. I koliko isti drugačije misle od živina s kojima su odrasli. I koliko smo mi drugačiji od vukova ili majmuna. Ipak smo svi mi društveni sisavci.
#Da bi moglo doći do klanja, mora biti Neprijatelj. Da bi mogao biti Neprijatelj, mora biti Drugi.
Bezvjerstvo gledam kao odmak od svega ilitiga odsustvo neupitnosti. Čim odeš u jednu stranu, ono tomu suprotno ti postane odbojno.
21.01.2011. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
zanimala me ta tema jedno vrijeme, a sjećam se i Herzogovog filma o Kasparu. mislim da se mi ljudi precjenjujemo
22.01.2011. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@pametni
APSOLUTNO.
Homocentrizam, narcisoidnost čovjeka dovest će do propasti ove divne planete. To je nevjerojatno kako ljudi misle da je, ako je, Bog stvorio ovu planetu da bi na njoj živio samo čovjek-terminator i radio što mu je volja.
Često mi misli idu ovim redom: Bog stvori predivnu Planetu kakve nema u našem sunčanom sustavu (a možda ni u Svemiru?), onda stvori sve živo na njoj i konačno i čovjeka da bi netko bio svjestan te ljepote.
A onda taj čovjek-terminator čini sve da bi upropastio djelo Njegovih ruku. Čudno je to: biti svemoguć i stvoriti biće koje želi uništiti najljepše što sam stvorio?
25.01.2011. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...