Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • ksenija

    ja nemam potrebu da drugi imaju odgovore na moja pitanja.nikada zapravo i nisam,ali život mi se čini besmislen i prazan bez drugih.pogotovo kad poledam svog muža.bez obzira na sve mane i neslaganja imam osjećaj da je postao dio mene.ta činjenica me gotovo plaši jer život zna biti čudan,nepredvidiv...kako se dogodi to da druga osoba postane dio odraza u ogledalu?čitala sam jednom da je prva faza zaljubljivanje,onda faza svađa-poravnavanja i na kraju ljepljenja čak se govorilo o kemijskim procesima u mozgu zbog kojih se događa ta strahovita povezanost.koliko god te to osnažilo toliko te i oslabilo.djeca također,prestaješ biti potpuno svoj ili ne?

    avatar

    11.01.2011. (08:11)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    naravno, to da je život besmislen i prazan bez drugih, to se razumije, to je nešto drugo. Dobro je da nemaš potrebu da ti drugih odgovaraju na pitanja. Po tome si u manjini.

    avatar

    11.01.2011. (11:04)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Narod je odavno rekao: "Uzdaj se use u u svoje kljuse!" A narod je pametan.
    Inače vlada uvjerenje kako mi Hrvati stalno očekujemo da netko drugi rješava naše probleme. Ima u tome istine, pogotovo ako se to odnosi na one na vlasti koji su tražili pomoć od Austro-Ugarske monarhije pa da današnjeg očekivanja da će nas EU izvući iz govana.
    No ja osobno vjerujem da na onoj mikro razini, da obični puk ipak prvenstveno vjeruje u sebe. Možda je problem samo u tome što pri tome radi po principu "snađi se druže". No mislim da je i to povijesno uvjetovano.

    avatar

    11.01.2011. (18:44)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Nisam baš mislio na pouzdanje u druge u političkom smislu, ili smislu gledanom iz perspektive nacije. Mene više zanima stanje stvari u unutrašnjem smislu, sve ono što se događa unutar čovjeka i kako on reagira na poticaje iz vana, kako se snalazi u tome i gdje traži i nalazi (ili ne nalazi) temelj, pouzdaje li se u nešto "nadnaravno", nevidljivo, izmaštano ili nastoji što jasnije i realnije sagledavati iz sebe, bez bajki, bez priča, bez (iz)praznih vjerovanja. I, napokon, kako izgleda život kada ga se želi, ako je ikako moguće i u kojoj god mjeri je moguće, živjeti autentično. Čini mi se (ne čini, nego znam) da je to područje praktički potpuno neistraženo i ne samo to, nego kao da i ne postoji interes da se zagazi u njega. A mene baš to područje najviše zanima.

    avatar

    11.01.2011. (19:43)    -   -   -   -  

  • ksenija

    kad kažeš ispraznih vjerovanja.nameće se pitanje samo po sebi, što je to isprazno?svakom nešto drugo,doduše imamo poveznice;djeca,obitelj...(iako ni to ne mora biti).nekad davno sam se gnušala ljudi koji gledaju sapunice,sada su mi simpatični.zapravo podržavam i poštujem sve ono što nekoga čini ispunjenim pa makar bilo (meni) glupo i besmisleno.vjerovati u ljubav nekome može biti poput vjerovanja u bajku.ova priča koju ti pričaš na ovom blogu može također izgledati kao vjerovanje u bajku ili nešto ne stvarno.ti svojim postojanjem i pisanjem ovog bloga potvrđuješ suprotno.mi smo kreatori .(ako ništa i nitko drugi ti činiš da postoji)slažeš se.iz tog razloga vjerujem da istina postoji u puno većem obimu nego li je ja mogu sagledati i klanjam joj se s dužnim poštovanjem. zbog toga u svom životu osjećam puno poštovanja ,divljenja,povezanosti i jednu predivnu energiju...kako bi ti rekao ono što će se najbolje izreći šutnjom.

    avatar

    12.01.2011. (12:53)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...to je linija manjeg otpora... svi mi kao samosvijesna bića imamo potrebu tražiti odgovore i zato je s ljudima lako manipulirati, jer je lakše prihvatiti tuđi odgovor nego naći vlastiti... u biti to činimo svi, sve ono što nazivamo znanjem, odnosno ono što mislimo da znamo stiglo je izvana, od drugih, odnosno iz prošlosti... i kada smo kreativni i dolazimo do nekih novih spoznaja, to je posljedica već stečenih znanja koja su došla od drugih, iz prošlosti... kaj misliš, jel je to tak?... kad bolje razmislim o svom ponašanju, o svom činjenju i nečinjenju, jednostavno mi ne pada na pamet niti jedna moja reakcija, ili misao, ili bilo koji čin, a da je došao neuvjetovan prošlošću, odnosno već stečenim znanje, svime onim što sam u životu naučio, odnosno iskusio... pitanje je u biti koji mi to odgovor možemo naći a da nije uvjetovan već stečenim znanjem koje je došlo izvana, a ne od nas, odnosno koji to odgovor dolazi od nas, da li postoji takav odgovor?... zakompliciro sam, ajd bok :)))...

    avatar

    12.01.2011. (23:27)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @ksenija, kad kažem ispraznih vjerovanja, onda mislim ispraznih vjerovanja. Što je isprazno? Bolje reći, a što nije. Puno manje je toga što nije, barem iz mog kuta gledanja. Ja recimo uopće nisam tolerantan u ovom smislu i uopće ne podržavam sve ono što nekog čini ispunjenim. Nekog recimo kokain drži ispunjenim (barem na kratko). Nekog (mnoge) isprazno vjerovanje. Da se razumijemo, svatko slobodno neka vjeruje što hoće, svako ima pravo odabrati svoje zablude i držati ih se ko pijan plota. Ne tvrdim kako su svi u zabludi, a ja nisam. Ali ja samo svoje zablude želim razotkriti i svaku koju razotkrijem riješiti je se. Religije su praktički najveći rasadnik ispraznih vjerovanja. Ne samo one. Tu je i politička, društvena demagogija, ispiranje mozgova s potrošnjom, stvaranje pukih potrošača i unirormiranih idijota od ljudi. Netko svakodnevno guta sapunice. Je li to isprazno? A ovisi. I je i nije. Tko previše živi u sapunicama, sigurno ne živi previše u svom životu. Ako recimo vidiš neku duboko religioznu osobu i vidiš da djeluje vrlo zadovoljno, jer sva je u tom filmu, toj svojoj religijskoj priči itd.., ja joj neću prići i reći: čuj, sve to su ti sranja. Ali, isto tako znam da od te osobe ne mogu naučiti ama baš ništa novo, a još manje čuti i jednu jedinu originalnu riječ. Zašto se ljudi masovno priklanjaju religijama ili nekim drugim oblicima duhovnosti? Na to je praktički odgovorio @smisao života u svom komentaru. "To je linija manjeg otpora..." Ludi su jednostavno bačeni u te ralje. Čim se rode, njima su neke stvari već zacrtane i gura ih se u utabane staze. To je apsolutno isprazno i apsolutno neautentično. Netko kaže: ja vjerujem u to i to, da me je taj i taj spasio itd. Hellou? Netko te je spasio? Fascinira da takve tanke pričice opstaju i danas. A isprazno vjerovati znači jednostavno progutati neku priču i neprestano ju mentalno vrtiti u glavi. Ono kad kažem kako treba skinuti sve slojeve koji su namotani oko nas, zapravo mislim na slojeve ispraznosti. To nije ogoljivanje kako bi se došlo do "ničega", ili do neke "tišine" ili "apsoluta" (što god to bilo), već jednostavno skidanje tih slojeva kako bi se riješili pizdarija i otkrili sadržaj.

    @smisao, na žalost, to je tako, da.

    avatar

    13.01.2011. (07:02)    -   -   -   -  

  • ksenija

    mislim da ti je potpuno jasno da kada prosječan hrvat ili čovijek skine slojeve zabluda zapravo ne ostaje ništa ili gotovo ništa.govorila sam upravo o tome.prihvaćam to i ne bunim se protiv toga jer priznaj uglavnom smo živinčad.također mislim da skidanjem slojeva ponovo upravljaju neki kriteriji koje ponovo zadaje pojedinac.niz je različith procesa(kemijskih...) koji slobodno mogu reći upravljaju nama(povremeno,često,uvijek).dakle neke stvari ne možemo čak ni osvijestiti,a kamo li na njih utjecati.tako da mnoga ponašanja mogu biti uvjetovana nečim čega nismo uopće svjesni.banalan primjer PMS.hormoni rade svoje...bla,bla.kad govorim o izvornom,za mene ne postoji univerzalno izvorno,postoji moje izvorno.također ne mogu spoznati što je tako duboko utkano u moju bit u periodu 0-4g.sve to me čini prilično ne svjesnom.i sad u život imam izbor. birati načine razmišljanja,vući poteze koji se uklapaju u trenutne stavove,a znamo da se i oni mjenjaju s iskustvom,god.,učenjem.činim najbolje što znam i u zadanim uvijetima mogu,nastojim ne osuđivati druge jer i njima je život nešto zadao i ne mogu,ne znaju ...rekao si da nisi tolerantan po ovom pitanju.možda previše očekuješ od onoga što se zove čovijek?nemam pojma.ja sam rođeni altruista (mislim doslovno od kad se sjećam sebe) tako da se tu razilazimo i sad pitanje.jesam li ja rođeni altruista jer moja prva sjećanja mi to govore ili je to nesto što se dogodilo u onom vremenu kojeg se ne sjećam?ne bitno.to mi je dato ovako ili onako.ono što sam ja odlučila je to iskoristiti,a ne popljuvati,baciti,zanemariti,osuditi...mogla bih još dugo pisati,al bilo bi ti dosadno čitati.živ bio i oženio se!

    avatar

    13.01.2011. (15:32)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    evo što najviše volim kod forme bloga, dobru interakciju kojoj joj post tek okidač.

    @ksenija, pa ja sam i živ i oženjen, no worries. :) Pustimo mi sad prosječnog hrvata, slobodno pustimo i altruizam i njegovu suprotnost. Kad kažem da nisam tolerantan prema konfekcijskim izborima ljudi (koji u konačnici uopće nisu njihovi izbori, već su tek kukavičja jaja koja su im podmetnuta/nametnuta), to ne znači da imam nešto protiv tih ljudi, nego samo da su mi njihovi izbori van pameti. Ja mislim da ne očekujem previše od ljudi, već puki minimum (od drugih; a od sebe najviše što mogu). Možda preduga pisanja u neku ruku ubiju prostor komentara, ali ne znači da ih je meni osobno dosadno čitati. Ako imaš nešto takvo za napisati, slobodno pošalji na mail (ta opcija ti uvijek ostaje ponuđena).

    @mariano, tvoji komentari su u pravilu poticajni, za zamisliti se.

    avatar

    13.01.2011. (16:58)    -   -   -   -  

  • ksenija

    jesu van pameti ali oni toga nisu svjesni-znači nisu van pameti ne?veseli me i potičee što postoje ljudi koji od sebe očekuju puno.veliki pozdrav

    avatar

    13.01.2011. (20:08)    -   -   -   -  

  • Vesper

    Slažem se... Čak i kad bi nam teoretski netko mogao bez greške reći što bi trebali radit, čime se bavit, koga ljubit, od koga crpit..., zabadava to kad to nije nastalo u tvojoj glavi, tvojim emocijama, tvojim iskustvom.
    A malo je vjerojatno da tak netko postoji. Zar ne?
    pozdrav!

    avatar

    13.01.2011. (20:58)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @vesper, ja mislim da to uopće nije vjerojatno, da takav netko postoji. A i da kojim čudom postoji, kakva je vjerojatnost da ga sretnem? I koja korist od toga? Baš nikakva. Bolje je što prije odbaciti takve iluzije, kako nam ne bi nepotrebno odnjele suviše energije. Očekivanje da netko drugi ima odgovor za tebe/mene stvara veliku nesigurnost i prebacuje životnu silu koja je u nama na nešto krajnje apstraktno. U cijeloj toj stvari presudno je, rekao bih, samopouzdanje. Samopouzdanu osobu se ne može tek tako vozati. Nesigurne osobe... o da, koliko god se hoće. Davno sam čuo jednu izreku: neurotičan um je sklon sugestijama. To je živa istina. Takav um je podložan progutati što god mu se sugerira. Samopouzdan čovjek ne guta ništa na prvu (a ni na drugu). Prvo provjera, testiranje, a onda reakcija.

    avatar

    14.01.2011. (06:21)    -   -   -   -  

  • ksenija

    eto i opet ću se zakačiti jer si spomenuo samopouzdanje.ono svakako ima veze ili jest slika o sebi.slika o sebi gradi se od najranije dobi.ona uvelike ovisi o našim roditeljima,učiteljima društvu....ona može biti izrazito narušena zbog okolnosti u kojoj je netko živio.kako onda tvrditi da imamo potpuni izbor,da možemo osvjestiti potpuno i kako to uopće očekivati od ljudi.slika o sebi je jedna kompleksna stvar koju uključuje niz čimbenika.mislim da prosjećan čovijek ne može razmotati to klupko ili kako bi ti rekao oljuštiti sloj po sloj.zbog toga bi se njegov slučaj ne sretnih okolnosti trebao nastaviti ili se nastavlja.po drugi put zbog spleta okolnosti.dakle željela sam reći da ponekad malo previše kakamo oko samospoznaje,a ni sam ne znamo što nas točno goni u nekom smjeru.također je gubljenje vremena pretjerano misliti i analizirat.

    avatar

    14.01.2011. (08:18)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    ksenija, slika o sebi se gradi od najranije dobi i čimbenici koji utječu na nas su bezbrojni. Ali ta slika koju imamo o sebi nije nepromjenjiva. Uvijek imamo priliku sagledati se malo dublje. Pri tome ne mislim na beskrajne analize i samoanalize na kojima psihijatri zarađuju silne pare (a i sami su, mnogi od njih, o tome se čuje često, najveći pacijenti koji postoje). Sa samopouzdanjem nije sve tako beznadno kako se čini, bez obzira na sve što čovjeku nejde u prilog. Samopouzdanje se može povećavati, malo po malo, korak po korak, tako da iz situacije u situaciju nastojimo reagirati drukčije, pametnije nego prije. U osnovi, nedostatak samopouzadnje je uvijek uzrokovan nekim strahom, a strahovi su najčešće neracionalni. Kad izazovemo neki neracionalni strah i vidimo koliko je on zapravo bezopasan, to iskustvo nas atuomatski mijenja. Prosječan čovjek ne da ne može razmotati to klupko, nego mu to nije ni na kraj pameti, upravo zbog toga što je bačen u mlin i nema vremena za misliti svojom glavom. Sistem to čini umjesto njega i voza ga.

    avatar

    14.01.2011. (10:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...