Komentari

drinaljudizvornik.blog.hr

Dodaj komentar (77)

Marketing

  • MirsoKava

    I prije nego što je knjiga ugledala "svjetlo dana" čitao sam tvoje zapise objavljivane ovdje.Sad je to cjelina,koja se vjerovatno ne može porediti.Čuo sam da je na svim mjestima bilo naše raje,svuda si bio vrlo rado vidjen gost i to mi je drago.Sad si OSTAO dužnik svima nama koji iz objektivnih razloga nismo mogli prisustvovati promociji.Obezbjedi i nama mogučnost da uživamo u tekstovima i pričama..
    Hajde,ne lijeni se
    Pozdrav Ljilji i ostatku familije

    avatar

    10.01.2011. (11:14)    -   -   -   -  

  • Zajdi

    Jos jednom iskrene cestitke za uspjesnu promociju i sve pohvale za ono sto sam ja propratila.
    Knjiga je ipak poseban dozivljaj i za mene i moje emocije sasvim nesto drugo u odnosu na blog....a o Sinanu da i ne pricam.....:((
    pozdrav svim ucesnicima u komentarima.

    avatar

    10.01.2011. (21:20)    -   -   -   -  

  • Zajdi

    Pozdrav Brankica

    avatar

    10.01.2011. (21:21)    -   -   -   -  

  • -zv-

    Knjiga je losa.Mirzete,uopce nemas talenta za pisanje.

    avatar

    10.01.2011. (22:45)    -   -   -   -  

  • Alija

    Neimam namijeru baviti se knjizevnom kritikom jer za to obijektivno i nisam sposoban. Nisam ni vijest u odredjivanju forme pisanja tj. kojoj formi ( roman, esej, pripovijetka i dr. ) ova knjiga pripada . Nazvacu je sa Mirzetovim dopustenjem " Kazivanje ". Kazivanje o necemu sto je deo jednog covijeka, jednog prezimena, jedne porodice, ukratko jednog vremena.

    Osvrcem se samo na prva dva kazivanja "Dvije slike". Iskreno receno da bih citao dalje trba mi vremena da se saberem, da rijesim u sebi nagomilane uspomene, koje citajuci Mirzetove rijeci jednostavno naviru. Porodica stara, velika , patrijarhalna, u isto vrijeme napredna, koja se nalazi ne svojom voljom u vremenu na vijetrometini dogadjaja u kojima se trebalo snaci i prezivjeti.

    Merzete oprosti mozda je tvoja namjera bila sasvim drugacija, al ko covijeka koji je iz iste carsije, covijeka koji bastini ime Hambiralovic ( po majci ), koji nije nikad uspio iskazati svoju bol, a kamoli osijecanja bolna koja traju, osvrnu cu se i sebe radi i zbog svoje savijesti a zahvaljujuci tebi otvoriti svoju dusu.

    Kako je zivot htijeo da se sudbina poigra na isti nacin, ili to nije bila sudbina jer je sudbina nepredvidiva, to je bio monstruozni plan kroz ponizenje.

    Moj djed Mujaga Hambiralovic, preduzetnik i trgovac, sin hadji Avdage Hambiralovica bio je mlad i po pricanju nene Hajrije dosta plasiv covijek u onim ratnim vremenima 41. -45.

    Hadji Avdaga je imao poveliku porodicu( tri sina iz prvog braka Huseina, Muju, i Jusufa i kceri Zlatiju i Zulku), dvije pastorke Hatidju i Zilhu Avdispahic i dijecu sa drugom zenom, Avdulaha , Muhameda, i Huseina te kceri Zulku i Fatimu.

    Rat 1941. Avdulah napredan omladinac , skojevac ili je vec bio u KP , ilegalac odlazi u stab 20. Romaniske brigade.

    Mujaga Hambiralovic kao i Mustafa Mustafic radi i snalazi se u Zvorniku i gleda kako ce u teskim vremenima sacuvati familiju i imetak.

    1944. god " Partizani" iz 20. Romaniske brigade odvode Mujagu Hambiralovica zajedno sa Ismetom Bektasevicem, Selimom Atlagicem i jednim Bijeljincem na Caparde i ubijaju ih, za grob nismo nikad saznali. U isto vrijeme "partizan "iz Kravice Vule Kaldesic pljacka djedovu kucu i odnosi sve dragocijenosti.

    Avdulah nije mogao pomoci bratu kao sto i Alija bratu Mustafi.

    Komadant 20. Romaniske bio je Nikola Andric sin zvornickog kafandjije Veljka Andrica koji je drzao kafanu na pijaci, komsija kod kojeg moj djed ostavljao dosta para , jer je volio popiti sa drustvom.

    U stabu je bio jevrej Emil Kraus kojem su nove vlasti za posebne zasluge i naziv ulice dale. Slabasna zenica moja nena Hajrija (dijevojacko Delibajric ) provela je dosta u zatvoru da bi bila zaplasena. Sestra mog djeda mujage Zulka inace skojevka i ilegalka kad je nosila hranu za svog bratana upit Emilu gde joj je brat , dobila je odgovor da je Mujo otiso bogu na odgovornost.

    Ovo su samo neke paralele koje napisah a zahvaljujuci Mirzetu koji je na majstorski nacin ispripovijedao ove prve dvije " Slike".

    Moram priznati da se ponovo moram vratiti na njih. Stil i nacin kazivanja za mene je neobicana s druge strane toliko prirodan, dal je to zbog razumijevanja dogadjaja ili zbog Mirzetovog ljudskog pristupa kazivanju, sve ovo moram polahko polahko tabiriti.

    by Alija Coric on Saturday, January 8, 2011 at 4:44pm

    .

    avatar

    12.01.2011. (02:09)    -   -   -   -  

  • Boban

    Uspio si Dvica da i mene natjeraš da pročitam knjigu. Ovo je roman godine. Imam par pitanja ali o tome poslije kad mi se sve slegne.

    avatar

    14.01.2011. (13:57)    -   -   -   -  

  • Ajka

    Hvala na predivnoj promociji i knjizi, doista smo uživali.
    Svako dobro Vam želimo.
    Tajnica KDBH Preporod.
    Ajka Tiro Srebreniković

    avatar

    14.01.2011. (14:37)    -   -   -   -  

  • Aida

    Hvala za "Oprosti mi", evocira divne uspomene i meni i mojoj porodici.

    avatar

    15.01.2011. (10:57)    -   -   -   -  

  • Jasmin H.

    Pozdravljam zvornicku legendu . Izvini sto te ovako "prepadam" ali upravo citam tvoju knjigu,i sve me vise odusevljava. Znao sam da si sklon slikarstvu, ali knjizevna "zica "ti je za 10+.

    avatar

    21.01.2011. (11:36)    -   -   -   -  

  • --------------

    Dragi Mirzete

    Čitao sam tvoju knjigu svaki dan, tako da sam je ovih dana cijelu pročitao. Mnogo mi se svidjela!!

    Naročito mi je interesantan prvi, početni dio, u kojem se govori o našoj porodici. Saznao sam dosta podataka o kojima do sada nisam ništa znao. I ostali su dijelovi interesantni, iako aktere pojedinih događaja ne poznajem. Knjiga nije suhoparna već odiše toplinom, osjećajima, nostalgijom, itd.

    Ako budeš možda nekada radio 2. izdanje ove knjige, ja bih se ponudio da ti dostavim nekoliko podataka o mom ocu. Mislim da on to zaslužuje jer je bio glavna karika u familiji u vremenu poslije smrti Ahmetage, pa do 1945. god.

    Mnogo srdačnih pozdrava tebi i tvojoj familiji.

    Najstariji rođak

    Ahmet Mustafić

    avatar

    21.01.2011. (11:44)    -   -   -   -  

  • begsuja

    Mirza,
    dobio sam tvoju knjigu iz Sarajeva i u *cugu* sam je procitao. Posto jos i dalje zivim od *uspomena* , ovo mi je doslo da malo osvjezim memoriju i podsjetim se na ljude, imena, nadimke i dogadjaje . Pozdrav iz Canade
    Sabirovic A

    avatar

    23.01.2011. (04:39)    -   -   -   -  

  • Jasmin H.

    Ne mogu reci da mi se tvoj rad dopada, jer to mi je premalo.Jednostavno, citajuci vratio si me u onu nasu staru carsiju,dotakao se mnogih zvornickih lica, koja su bila u neku ruku i sinonim za nas gradic.Posle svake pricice,moram sklopiti oci, i na kratko se vratiti u ono vrijeme.
    Ovako iskreno i autenticno prikazivanje jedne sredine,do sada nisam imao prilike nigdje procitati. Hvala ti.

    avatar

    24.01.2011. (01:32)    -   -   -   -  

  • >>>>>>>>>

    /unsa.ba/
    Predstavljena knjiga o Zvorniku „Oprosti mi” na Univerzitetu u Sarajevu

    Knjiga o Zvorniku „Oprosti mi“ autora Mirzeta Mustafića predstavljena je u utorak 28. decembra u prostorijama Rektorata Univerziteta u Sarajevu. Ova knjiga, čija je radnja smještena u Zvornik, njegovu bližu i dalju okolinu, namijenjena je svim ljubiteljima knjige.
    Sam autor je naveo da je ovom knjigom napravio mozaik za jednu čaršiju, za jednu ulicu, s ciljem da pokuša dočarati dušu ulice i čaršije u jednoj maloj sredini kroz prelamanje svih događaja koji su se odvijali kroz njegovu povijest.

    „Preporučujem je svima koji vole lijepu riječ, lijepu knjigu, jer jednostavno ona će i rastužiti, a ujedno i razveseliti“, istakao je gospodin Mirzet Mustafić.

    O knjizi je govorila prof. dr. Remzija Hadžiefendić-Parić, te prilikom svog obraćanja navela da je ova knjiga iznimno zanimljivo štivo ne samo za Zvorničane i Zvorničanke, nego općenito za Bosance. Prema njenim riječima, knjiga tematizira prostor Bosne, Bosnu kroz porodicu autora Mustafića, i započinje zapravo kao bajka: „jednog lijepog dana...“, a završava se kako se obično ne završavaju bajke: „jer znamo da je Zvornik ispražnjen“.

    Prisutne je pozdravio i prof. dr. Faruk Čaklovica, rektor Univerziteta u Sarajevu, te tom prilikom gospodinu Mirzetu Mustafiću poklonio publikacije Univerziteta u Sarajevu posvećene 60. godišnjici: monografiju „60 godina Univerziteta u Sarajevu“ i monografiju „1479 dana opsade Univerziteta u Sarajevu“, kao i film o postojanju i radu Univerziteta u Sarajevu.

    avatar

    25.01.2011. (12:11)    -   -   -   -  

  • ,,,,,

    ;)poozz Mirzete i hvala za prelijepu knjigu sa
    poastovanjem.

    M.Sadikovic

    avatar

    30.01.2011. (21:20)    -   -   -   -  

  • .................

    "Mirzete,sve cestitke i da bude jos,jos novih knjiga i novih promocija"

    Vera F.

    avatar

    31.01.2011. (11:54)    -   -   -   -  

  • == = = = =

    "Mirza svaka cast, ponos si Zvornicana... napravio si veliku stvar za svoj grad,
    cestitam od srca, Familija Odobasic"

    avatar

    02.02.2011. (12:14)    -   -   -   -  

  • Anonimus

    Namere su lepe,pretpostavljam časne. Ali,ima puno praznina,netačnih i subjektivnih stvari. Takođe,stilski neujednačeno. Najlepše stranice(i najtoplije) su o vlastitoj porodici.
    Lično mislim da je nehumano vređati profesore Gimnazije-častiti ih nadimcima koje su im đaci dali zbog telesnih nedostataka-bez obzira da li su prof.živi ili ne.To nije uljudno, i ja sam dosta propatio u Gimnaziji,a oni su radili svoj posao.
    Kritike možemo uputiti njihovom radu a ne telesnom izgledu.
    Deo o nadimcima je nepotpun i ličan.
    Naravno,nije dosta ljudi pomenuto,ali je knjiga lično obojena pa je to razumljivo.Ali,ne može se reći za neke,da se prosto izrazim-"jalijaše" da su određivali imidž Zvornika u bilo koje njegovo vreme.
    Još nešto pozitivno: Delovi o životinjama i proslavama u Zv. mogu se odvojiti,preraditi stilski i štampati kao zasebne priče. Zaslužuju pažnju.

    avatar

    03.02.2011. (13:11)    -   -   -   -  

  • Bowling Green /USA/, 29.1

    HVALA TI !

    Veoma sam srećna što mi je ukazana čast da mogu večeras da vam predstavim jedno predivno umjetničko dijelo, knjigu pod naslovom OPROSTI MI , koju je napisao vaš sugradjanin i moj dragi prijatelj Mirzet Mustafić.
    Ova izvsna , ali vrlo neobična knjiga, za koju je jedan od bosnskih kritičara rekao:
    ''nije ni monografija (a neke vrste jeste), nije ni roman (a mogao bi biti) nije ni autobiografija, a ni pripovjetka, ni putopis'' jeste nazvana ''destruktivnim književnim djelom'' je ustvari zbirka priča o Zvorniku i zvorničanima.
    Ja koja nisam zvorničanka i na žalost nikada nisam bila u njemu, sam doživjela ovu knjigu kao izjavu ljubavi jednoj porodici, gradu i njegovim stanovnicima na Mirzetov način, sa bezuspiješnim pokušajima da prikrije nostalgiju za izgubljenim.
    Obećavam vam da ćete svi vi (kao što sam i ja) čitajuci ovu knjigu pronaći u njoj svoje ZVORNIKE, samo sa različitim registarskim tablicama.
    Mirzet će vam reci zašto je ovu knjigu nazvao OPROSTI MI, ja bih je nazvala HVALA TI, hvala ti Mirzete što si nam oživio uspomene na našu mladost, naše pretke, porodice, rijeke, gradove i ljude u njima, na našu dragu domovinu BOSNU.

    .................................................................... ........................................... Dragana Zaimović

    avatar

    04.02.2011. (03:09)    -   -   -   -  

  • ISKRENE ČESTITKE

    HVALA VAM GOSPODINE MUSTAFIĆU ZA OVU PREDIVNU KNJIGU.NAPRAVITI HRONOLOGIJU GRADA ZVORNIKA T.J.NJEGOVE DUŠE U JEDNOM DUŽEM VREMENSKOM PERIODU, A PROČITATI U JEDNOM DAHU, MISLIM DA JE TIME SVE REČENO.SUVIŠNO JE KOMENTARISATI.
    KAO ŠTO U VIŠEGRADU ČVRSTO STOJI NA DRINI ĆUPRIJA ŠTO BI REKAO IVO ANDRIĆ, TAKO ĆE I VAŠA KNJIGA "OPROSTI MI "BITI PRISUTNA U SVIM NAŠIM SRCIMA I KUĆAMA KAO DOKAZ JEDNOG DIVNOG ODRASTANJA I ŽIVLJENJA KAKO U ZVORNIKU TAKO I PREKO PUTA U MALOM.ŠTO BI REKLA PROFESORICA JULIJANA LAZAREVIĆ, JA SAM SAMO JEDNA NEMOĆNA ŽENA KOJA NE MOŽE POKRENUTI KULA GRAD, TAKO I VI, POKRENULI STE U SVIMA NAMA NEŠTO NAJLEPŠE IZ PROŠLOSTI.
    VELIKO HVALA.
    NADA IZ MALOG ZVORNIKA

    avatar

    05.02.2011. (01:56)    -   -   -   -  

  • profesor

    Mirzete

    Kakva je knjiga takva je i kritika.

    Anonimus je sve lijepo objasnio u par stvari.Ako su navedeni da ne kazem ni ja "jalijasi" cinili bit postojanja zvornicke carsije onda se stidim sto sam Zvornicanin.A nije tako jer ste jako subjektivni i "obojeni".I povrh svega ste upotrebljavali nepotrebne turcizme i slovo H i gdje treba i gdje ne treba.
    Nemojte Mirzete brisati ovaj komentar ako ste pravedni jer znam da ste ranije brisali one koji vam se bas i nisu svidjali.

    Izgleda da je onih starih Zvornicana ostalo bas malo.....

    avatar

    08.02.2011. (20:30)    -   -   -   -  

  • C

    Alma wrote:
    "Hvala od srca i da znas da srce sada ide lakse jugu"

    avatar

    12.02.2011. (03:13)    -   -   -   -  

  • VOZDRICA

    Od srca iskrene cestitke i dovim Allahu da ti uslisa zelje tvoje i podari snage da neostane na jednoj knjizi da ih bude jos.

    avatar

    12.02.2011. (04:35)    -   -   -   -  

  • Mira

    Citam Oprosti mi.
    Mesa Mustafic je bio izuzetan covjek. Nista nisam znala o njemu, a sada, njegov lik je tako ziv, sa izuzetnim osobinama, i posebnim simpatijama.
    Nisam znala ni da je moja sestra bila generacija s tobom, mozda ste bili u istom razredu? Posebno se njen sin obradovao insertu o njenoj "pomoci" muskoj ekipi u fudbalu. Jeste. Ona je voljela i pratila sve sto je bilo vezano za fudbal.........................

    avatar

    13.02.2011. (12:19)    -   -   -   -  

  • -

    Meliha Nakicevic Kroeger:

    ........♥ Knjigu sam procitala u dusak, i konstatovala da imas materijala za jos najmanje jednu knjigu.Odusevljena sam!!! Molim te nastavi da pises...♥

    avatar

    13.02.2011. (12:40)    -   -   -   -  

  • Bato

    Puno Ti se zahvaljujem na knjizi.

    Ja sam je nazvao Melem i So, jer su to neka moja osjecanja kada je citamo.Smijeh kroz suze,tuga i radost,ocaj i sreca zbog proslih vremena i ljudi koje nikada vise necemo imati prilike da vidimo ili sretnemo.Prelijepi mozaik zajednickog zivota,druzenja djeljenja radosti i tuge zvane grad Zvornik je razbijen u hiljade parcica i rasut svuda po Svijetu.Ista ta rana zvana Zvornik sa tvojim pisanjem u jednom momentu pravi je melem za izgnanika da bi se potom pretvorila u so pa onda sve ponovo ispocetka.To je rana koja nikada nece zarasti a knjiigu cemo privijati kada bol postane neidrzljiv barem za trenutak da ga ublazi.
    S postovanjem.

    avatar

    14.02.2011. (06:11)    -   -   -   -  

učitavam...