Poštovani Plave Oči, slučajno sam i ja, evo, rano ustao, pa ću Vas, ukratko, samo podsjetiti da je poezija, bez obzira koliko je autoreferencijalna, hoću reći, duboko intimna, nju se može promatrati i sa sadržajnog, i s refleksivnog aspekta, ali i s nekih drugih polazišta.
Vi ste uzeli tumačiti aspekt ili polazište ono koje je Vama najbliže - sadržaj, a o kojemu možete razlagati do mile volje i ne pitajući se hoće li pjesnku biti ugodno ili pak neće ono što nakanili pisati. Pa, to što ste rekli i u povodu ovog mog II soneta sonetnog mi vijenca "Silazak u sebe" - dobro ste rekli, s obzirom na Vašu percepciju i na Vaše intelektualne i spisateljske mogućnosti, i hvala Vam na tome!
06.01.2011. (06:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dična Helado, lijepog li Vam nicka, Bože! Oprostite što Vas ranije nisam uočio na blogu. Naime, tek sam u nedjelju (03. 01. 2011.) iz komentara svog dobrog kolege i prijatelja pjesmamaslina loza doznao da ste mi bili na blogu, ali Vam u trag nisam, kažem, uspio ući - iz jednostavnog razloga što nije bio, brojem, označen ispod VII soneta, zahvaljujući zasigurno nekoj mojoj nesmotrenosti ili, još preciznije, neznanju.
Elem, pošto sam se, u ove jutarnje trenutke, dao u potragu, pronašao sam Vam komentar i - oduševio se! Naravno, ovako briljantno napisana, odlučio sam ga, evo, prenijeti ovdje kako bi ga i drugi blogeri i blogerice uzmogli pročitati:
"Čitajući Vaše sonete, ostadoh osupnuta njihovom snagom, melodioznošću i vještinom izražavanja! Divim se ljudima koji su u stanju napisati kvalitetne sonete i sonetne vijence, ja tu predivnu, klasičnu formu samo masakriram, ali možda mi Euterpa oprosti ako to priznajem.
Doduše, budući da biste mi po godinama mogli biti djed (godinu dana sam starija od Vašeg unuka), možda ima nade da ću se popraviti, steći iskustvo et cetera. Međutim, naslućujem u čemu je problem: Vi pišete o ljubavi, domovini, uzorima i sličnom, a ja opisujem svoju psihu koja je beznadno usmjerena na samu sebe, nastojim klinički raščlaniti njene slojeve u dvije katrene i dvije tercine, ali bez ikakve veze s petrarkističkim motivima. Tako da sam samo degradirala klasičnu formu na razinu... čega uopće?
Razlog što sam se raspisala o sebi, a ne o Vama - Vašu poeziju ne mogu komentirati, samo joj se diviti, pratiti je i uživati u njoj! In iucunda iuventute stulti sumus, in molesta senectute sapientes!" 31.12.2010. (19:58)
06.01.2011. (07:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E, moj prijatelju Plave Oči, ova je pjesmica izuzetno popularna i uvelike se i dandanas pjeva uzduž i poprijeko bivše države. Osim tolikog broja pjevača, pjevaju je i Ljubomir Milić & Paloma, Seka Aleksić, dok ju, eno, Alen Vitasović pjeva, s istarskim naglaskom, na You Tube!
06.01.2011. (08:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakako da mi smijete reći ,,ti", zapravo se prilično iznenadih što ste mi bili govorili ,,Vi". Puno Vam hvala što ste mi posjetili blog! Niste prvi koji ste me upozorili na nezgrapnost ritmike, pretpostavljam da je stvar u tome što sonete (pitala bih Vas, međutim, smijem li ih tako zvati, jesam li ispunila osnovne uvjete da se to što pišem zove baš ,,sonetom" ili je riječ o kakvu hibridu?), ne čitam naglas, već ih samo pišem onako kako mi ,,zvuče" u umu. Naime, sit venia verbo, ne volim recitiranu poeziju jer kad mi tkogod izgovara kakvu pjesmu, narušava mi način na koji ju ja, u umu, ,,čujem". Općenito, premalo držim do izgovorene riječi, što po svoj prilici nije dobro. Iz tog razloga, zacijelo, ne znam ni kada treba staviti cezuru jer ne znam kad bih, da izgovaram pjesmu, bila uzela dah. Veoma sam zahvalna na pohvalama, nadam se kako ih barem djelomično zaslužih! Ni ja nisam poslije mogla naći svoj komentar, drago mi je da ste ga ipak vidjeli! Cura ut valeas!
06.01.2011. (16:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je da smo se složili i da ću te u buduće oslovljavati s "ti". Neka nas, dična Helado, s manje konvencionalnosti, a s više neposrednosti!
Inače, na dobru si putu kad tako promišljaš ovaj naš današnji sonet. Jest, surogat je onog klasičnog. Inače, rano sam ih počeo pisati, kako bih se usprotivio onima koji su favorizirali nevezani stih, smatrajući ga Biblijom ondašnjeg pjesništva. Dok sam ja dumao: tko nije u stanju i osrednji sonet napisati, taj se ne bi smio osjećati pravim pjesnikom.
Dakle, pravi, klasični sonet podrazumijeva, osim stroge forme, i tipičnu dužinu stiha, i pripadajuću vrstu rima, dok su sadržaji katrena i tercina uvijek bili različiti, tako da se u katrenima uglavnom opjevavala radost življenja, a u tercinama tuga, bol i smrt, odnosno Eros i Thanatos.
No, tko danas više o tome vodi računa? Rijetko tko. Prema tome, mi ne pišemo pravi, klasični sonet, pišemo ga kao i sve druge pjesme, a nazivamo ga sonetom, uglavnom zahvaljujući njehovoj sonetnoj formi, i stoga je, kažemo, današnji sonet u postmodernizmu - doma.
A o čemu će, pak, mnogo kasnije iza toga, uvaženi akademik Zvonimir Mrkonjić, osvrćući se (u Matičunu “Vijencu”) na knjigu mi sabranih 101 soneta “Zatočenik mora”, između ostalog, I ovo napisati:
„Dobra se u IV. sonetu služi izumom opkoračenja (anžambmana) usred riječi, tj. prekidanja riječi na kraju stiha u svrhu dobivanja rime (»mi slijedimo stope osuđena Aha– / svera luku tražeć lišeni kompasa«), što su usvojili svi praktičari postmodernog soneta. Dobrini začinjavački soneti više su postsimbolistički hermetični nego postmoderno otvoreni reinterpretaciji soneta, ali nedvojbeno nezaobilazni za razmatranje udjela sonetnog iskustva u nas.“
Da bi, nešto kasnije, u predgovoru zbirci mi soneta „Zlato moga praha“ ovaj izvrsni književni analitičar o mom doprinosu recentnoj sonetistici bio još konkretniji, napisavši:
„Pretežni dio svoje pjesničke energije Roko Dobra je usredotočio u sonetu te bio jedan među onima koji su ga obnovili nakon što su zamrli posljednji odjeci sonetne tradicije Gričana, Wiesnera, Majera i Quiena. Naime godine 1969. Dobra je objavio zbirku u kojoj je, jedan od prvih u nas, objavio jedan sonetni vijenac, "Nakon brodoloma", s uključenom tezom kako je sonet univerzalna pjesnička forma, prilagodljiva novim pjesničkim nemirima“
Međutim, besprijekornost se ritma postiže jednakim brojem slogova u stihovima, a, time, i muzikalnost soneta, odnosno zvonjelice, kako se nekad i nazivao.
Evo, ovako:
Na izložbi ima // zanimljivih stvari (12-rac; cezura je iza 6 sloga)
Nad sivilom kaosa // da promeditira (13-rac; cezura iza 7 sloga)
i svako duha // uzdizanje kvari (11- rac; cezura iza 5 sloga)
Naravno, upravo zbog ove neujednačenosti, rekoh, ritam škripi, a što će reći da nije ostvarena ritmička konstanta, odnosno harmonija.
Čuvaj i ti zdravlje, i srdačno!
07.01.2011. (19:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Poštovani Plave Oči, slučajno sam i ja, evo, rano ustao,
pa ću Vas, ukratko, samo podsjetiti da je poezija, bez obzira
koliko je autoreferencijalna, hoću reći, duboko intimna,
nju se može promatrati i sa sadržajnog, i s refleksivnog
aspekta, ali i s nekih drugih polazišta.
Vi ste uzeli tumačiti aspekt ili polazište ono koje je Vama
najbliže - sadržaj, a o kojemu možete razlagati do mile
volje i ne pitajući se hoće li pjesnku biti ugodno ili pak
neće ono što nakanili pisati. Pa, to što ste rekli i u povodu
ovog mog II soneta sonetnog mi vijenca "Silazak u sebe" -
dobro ste rekli, s obzirom na Vašu percepciju i na Vaše
intelektualne i spisateljske mogućnosti, i hvala Vam na tome!
06.01.2011. (06:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Dična Helado, lijepog li Vam nicka, Bože! Oprostite što Vas ranije nisam
uočio na blogu. Naime, tek sam u nedjelju (03. 01. 2011.) iz komentara
svog dobrog kolege i prijatelja pjesmamaslina loza doznao da ste mi bili
na blogu, ali Vam u trag nisam, kažem, uspio ući - iz jednostavnog
razloga što nije bio, brojem, označen ispod VII soneta, zahvaljujući
zasigurno nekoj mojoj nesmotrenosti ili, još preciznije, neznanju.
Elem, pošto sam se, u ove jutarnje trenutke, dao u potragu, pronašao
sam Vam komentar i - oduševio se! Naravno, ovako briljantno napisana,
odlučio sam ga, evo, prenijeti ovdje kako bi ga i drugi blogeri i blogerice
uzmogli pročitati:
"Čitajući Vaše sonete, ostadoh osupnuta njihovom snagom, melodioznošću
i vještinom izražavanja! Divim se ljudima koji su u stanju napisati kvalitetne
sonete i sonetne vijence, ja tu predivnu, klasičnu formu samo masakriram,
ali možda mi Euterpa oprosti ako to priznajem.
Doduše, budući da biste mi po godinama mogli biti djed (godinu dana sam
starija od Vašeg unuka), možda ima nade da ću se popraviti, steći iskustvo
et cetera. Međutim, naslućujem u čemu je problem: Vi pišete o ljubavi,
domovini, uzorima i sličnom, a ja opisujem svoju psihu koja je beznadno
usmjerena na samu sebe, nastojim klinički raščlaniti njene slojeve u dvije
katrene i dvije tercine, ali bez ikakve veze s petrarkističkim motivima. Tako
da sam samo degradirala klasičnu formu na razinu... čega uopće?
Razlog što sam se raspisala o sebi, a ne o Vama - Vašu poeziju ne mogu
komentirati, samo joj se diviti, pratiti je i uživati u njoj! In iucunda iuventute
stulti sumus, in molesta senectute sapientes!"
31.12.2010. (19:58)
06.01.2011. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
E, moj prijatelju Plave Oči, ova je pjesmica izuzetno popularna
i uvelike se i dandanas pjeva uzduž i poprijeko bivše države. Osim
tolikog broja pjevača, pjevaju je i Ljubomir Milić & Paloma, Seka Aleksić,
dok ju, eno, Alen Vitasović pjeva, s istarskim naglaskom, na You Tube!
06.01.2011. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Dakako da mi smijete reći ,,ti", zapravo se prilično iznenadih što ste mi bili govorili ,,Vi". Puno Vam hvala što ste mi posjetili blog!
Niste prvi koji ste me upozorili na nezgrapnost ritmike, pretpostavljam da je stvar u tome što sonete (pitala bih Vas, međutim, smijem li ih tako zvati, jesam li ispunila osnovne uvjete da se to što pišem zove baš ,,sonetom" ili je riječ o kakvu hibridu?), ne čitam naglas, već ih samo pišem onako kako mi ,,zvuče" u umu. Naime, sit venia verbo, ne volim recitiranu poeziju jer kad mi tkogod izgovara kakvu pjesmu, narušava mi način na koji ju ja, u umu, ,,čujem". Općenito, premalo držim do izgovorene riječi, što po svoj prilici nije dobro. Iz tog razloga, zacijelo, ne znam ni kada treba staviti cezuru jer ne znam kad bih, da izgovaram pjesmu, bila uzela dah.
Veoma sam zahvalna na pohvalama, nadam se kako ih barem djelomično zaslužih!
Ni ja nisam poslije mogla naći svoj komentar, drago mi je da ste ga ipak vidjeli!
Cura ut valeas!
06.01.2011. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Drago mi je da smo se složili i da ću te u buduće oslovljavati s "ti".
Neka nas, dična Helado, s manje konvencionalnosti, a s više
neposrednosti!
Inače, na dobru si putu kad tako promišljaš ovaj naš današnji sonet.
Jest, surogat je onog klasičnog. Inače, rano sam ih počeo pisati, kako
bih se usprotivio onima koji su favorizirali nevezani stih, smatrajući ga
Biblijom ondašnjeg pjesništva. Dok sam ja dumao: tko nije u stanju
i osrednji sonet napisati, taj se ne bi smio osjećati pravim pjesnikom.
Dakle, pravi, klasični sonet podrazumijeva, osim stroge forme, i tipičnu
dužinu stiha, i pripadajuću vrstu rima, dok su sadržaji katrena i tercina
uvijek bili različiti, tako da se u katrenima uglavnom opjevavala radost
življenja, a u tercinama tuga, bol i smrt, odnosno Eros i Thanatos.
No, tko danas više o tome vodi računa? Rijetko tko. Prema tome, mi ne
pišemo pravi, klasični sonet, pišemo ga kao i sve druge pjesme, a nazivamo
ga sonetom, uglavnom zahvaljujući njehovoj sonetnoj formi, i stoga je,
kažemo, današnji sonet u postmodernizmu - doma.
A o čemu će, pak, mnogo kasnije iza toga, uvaženi akademik Zvonimir
Mrkonjić, osvrćući se (u Matičunu “Vijencu”) na knjigu mi sabranih 101
soneta “Zatočenik mora”, između ostalog, I ovo napisati:
„Dobra se u IV. sonetu služi izumom opkoračenja (anžambmana) usred
riječi, tj. prekidanja riječi na kraju stiha u svrhu dobivanja rime (»mi
slijedimo stope osuđena Aha– / svera luku tražeć lišeni kompasa«), što
su usvojili svi praktičari postmodernog soneta. Dobrini začinjavački
soneti više su postsimbolistički hermetični nego postmoderno otvoreni
reinterpretaciji soneta, ali nedvojbeno nezaobilazni za razmatranje
udjela sonetnog iskustva u nas.“
Da bi, nešto kasnije, u predgovoru zbirci mi soneta „Zlato moga praha“
ovaj izvrsni književni analitičar o mom doprinosu recentnoj sonetistici
bio još konkretniji, napisavši:
„Pretežni dio svoje pjesničke energije Roko Dobra je usredotočio u sonetu
te bio jedan među onima koji su ga obnovili nakon što su zamrli posljednji
odjeci sonetne tradicije Gričana, Wiesnera, Majera i Quiena. Naime godine
1969. Dobra je objavio zbirku u kojoj je, jedan od prvih u nas, objavio jedan
sonetni vijenac, "Nakon brodoloma", s uključenom tezom kako je sonet
univerzalna pjesnička forma, prilagodljiva novim pjesničkim nemirima“
Međutim, besprijekornost se ritma postiže jednakim brojem slogova u
stihovima, a, time, i muzikalnost soneta, odnosno zvonjelice, kako se
nekad i nazivao.
Evo, ovako:
Na izložbi ima // zanimljivih stvari (12-rac; cezura je iza 6 sloga)
Nad sivilom kaosa // da promeditira (13-rac; cezura iza 7 sloga)
i svako duha // uzdizanje kvari (11- rac; cezura iza 5 sloga)
Naravno, upravo zbog ove neujednačenosti, rekoh, ritam škripi,
a što će reći da nije ostvarena ritmička konstanta, odnosno harmonija.
Čuvaj i ti zdravlje, i srdačno!
07.01.2011. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...