Mmmm...The Game...sjajno! Ako si bar pred Silvestrovo smijem utvarati da ovo jest poklon meni, kao prvo, hvala lijepo! Jedan je od najljepših! Sugestivno me odveo na najljepše partiture života, koliko god bogohulno zvučalo, bar nekima, do same njegove svrhe. Jer taj, tako lijepo, iskreno i precizno, opisani ženski osjećaj jest najljepši cilj. Podići nekoga na dlanovima sve do zvijezda, isključenja stvarnosti, nemjerljivo je. Zbilja me pokrenulo, podsjetilo, koliko je Svijet zaista lijep. Puno ti želim takvih trenutaka idućih godina, trenutaka gdje čak i memorija počinje otkazivati, gdje se fokus posve suzi, mozak počinje rastapati, a duša i tijelo se doista sjedine u čisto zadovoljstvo, bez ijednog upitnika ili pukotine! Osim toga, ako načas stavimo na stranu moguće namjere ovoga teksta, moram ipak reći da je on i prekrasan, snažan i rijetko sugestivan, sam za sebe, sasvim književno. Mislim najbolje tvoje što sam pročitao! Bez obzira je li ga doista pokrenula plima nastala stvarnim okidačem, ili je sasvim plod razigrane mašte! Koliko god bi osobno volio da je prvo....
31.12.2010. (09:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema na čemu, užitak je i meni samoj oživjeti kroz riječi neke lijepe trenutke.... Naravno da i ja tebi želim puno, puno takvih trenutaka o kojma ćemo izmjenjivati (ili ne- ako sve bude idealno poslagano) dojmove i grijati se na njima do novih.... Glede hvale za kvalitetu teksta, ipak mislim da pretjeruješ raznježen blagdanski duhom, ali ću se zahvaliti i malo bahatiti pred samom sobom, tek kako sve pročitano do sad ipak ima nekog utjecaja i na način pretvaranja misli u riječi. Sretna ti Nova Karmelo!
31.12.2010. (15:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hja, uvijek zapravo pretjerujemo, svejedno, oduševljenjem kada nam se sviđa što, ili kritikom, kada ne. Jer nas priča ponese...ili ne, jer je preradimo osobnim iskustvom, mjerilima, znanjem i maštom! Ali si utvaram da mogu procijeniti je li priča "opipljiva", ima li snagu uvući još koga, čitaoca! Što je osnova, bar meni, linija što dijeli. Pa ovaj tvoj tekst sigurno jest dobar, za neprofesionalku, vrlo, vrlo dobar! Sasvim neovisno o tome što je i pogodio cilj...ili baš dapače, bolje rečeno! Koja kombinacija talenta i naučenog je točno zaslužna, pri tome je irelevantno, uvijek jest, u temeljima svakog teksta, određeni odnos toga!
03.01.2011. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A kad ja to nisam tebe uspjela uvući u priču kad sam se bavila tvojom omiljenom temom:-)))?Ili netko drugi, svejedno....Stvar i jeste u tvom osobnom pristupu za koji znamo kakav je. No, sad čekamo izvještaj sa dočeka, hoćeli i ove godine biti kakav dobar postić ?
03.01.2011. (10:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mojom omiljenom temom, he,he,he....ajd, dobro... No, tema je jedno, interpretacija, izvedba, nešto sasvim drugo...svi pjevaju, je li?! Misliš li da imati omiljenog književnika umanjuje njegovu vrijednost? Ili pisca ovdje.... He, Nova godina nije dočekana ovaj puta osobito maštovito, na žalost, tek malko previše alkohola i crnog humora. Opet, pouzdano društvo koje samo za sebe jest dar, pa na koncu može biti i pristojna ocjena. Ali jest, sudeći po prvom danu, počela sasvim zanimljivo, pa bih i mogao nešto napisati, da, ovih dana!
03.01.2011. (15:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa dobro sad, nećemo cjepidlačiti oko teme i favoriziranja iste :-)))) Nešto zanimljivo??? Jedva čekam.... Da, dobro društvo jest uistinu dar , meni se još vilice pomalo koče od smijeha sa dočeka-ali nema baš nešto posebno što bih stavila u post-mislim nečeg što bi zadovoljilo standarde naše (eto ,priznajem) omiljene teme. Nego, nigdje ne pominješ kako je prošao konačan razilazak, ima li kakvih problema ili je to već dobro uhodani sistem koji te ne uznemiruje previše? Može analiza prekida i vrremena nakon toga iz muškog kuta?Ne posebno vezano za ovu priču gdje možda nije bilo toliko emocija , više neko općenito stajalište ili nešto iz vremena kad si uistinu bio duboko u Igri?
03.01.2011. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U ovoj priči je uglavnom bilo sve Ok, civilizirano i konačno. Nitko ne pokušava nikakve gluposti, nismo niti pokušali ostati prijatelji, pozdravimo se suzdržano kada se rijetko sretnemo. Možda me tek mama jednom izbacila iz takta oko toga, ali ona i predobro zna kako, pa nije čudo! Ništa novo...I Nesuđena je očito uživala neki dan na jednom domjenku. S nekom otrovnom primjedbom o većim očima od trbuha, kako si je to protumačila. Malu sam vidio kako izlazi s nekim pripravnikom kod njih, struke slične mojoj...i bila je samo jedan mjesec u onom stanu! A prije, hja, različito. S Kanađankom, davno, bio sam prvenstveno zbunjen, nisam mogao objasniti kako to, ako je među nama tako nešto jako, a još uvijek vjerujem da jest bilo, da je ona otišla, pa i kako to da ja nisam bez razmišljanja pošao s njom?! Čak sam i pitao kada je došla nakon puno godina, ali samo je rekla, čudeći se, pa morala sam ići, valjda baš kao što si ti morao ostati !!! Valjda.... Nesuđena me strašno povrijedila pak! Ono, od svega sam bio ponajviše ljut i povrijeđen, ponižen možda, vjerojatno, nekako mi se jako nije sviđala misao da je morala biti s njim, kao da joj nisam bio dovoljan. Muški kompleksi valjda...alfa i te kombinacije. Mada je bar sto puta ponovila kako lupetam, kako to dvoje nema veze. Sada bih možda mogao shvatiti i povjerovati da i nema, ali onda nikako... S godinama i inače postajem manje isključiv. Koji puta, kada mi se činilo da ima nešto, ali da obične gluposti vode katastrofi.... nerazumjevanje, znao sam pokušavati beskonačno objašnjavati i čačkati njih, te žene, uzalud pokušavajući istjerati mak na konac, tražiti neke istine od njih, dokazivati svoje i tako to...Naravno, pogađaš, nisam uspijevao, jer to niti ne postoji...objašnjenje i istina. Tako da sam postajao sve veći fatalist oko muško-ženakih odnosa, ide-ide, ne-ne... Nisam baš, bar većinom, žalio u tim slučajevima, lagano sam si slagao da sam ja učinio što sam mogao, znao, pa.... Vjerojatno mi je i količina žena, uvijek interes neke druge, pomagala da brzo premjestim fokus! Nikada nisam bio niti ljubomoran na njih, njihove buduće veze i to, a pristajao sam i na neke vidove prijateljstva s nekima, mada uvijek na njihov podsticaj. Od tih žena sam naučio recimo nešto što dugo nisam znao, da sex ženama ne mora biti niti malo važniji nego muškarcima, da nije uvijek jako važan, središte....da doista možete zaboravljati jednako brzo i uspješno! I iskreno nas nadomjestiti.
03.01.2011. (23:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa možemo zaboravljati, ili možda naučiti živjeti bez nekoga, ipak mislim kako sve ovisi od osobe do osobe...Meni je uvijek trebalo prilično vremena i dosta truda da zaboravim, prestanem voljeti, a nadomjestak mi se nije baš činio kako neki mudar potez. No, dobro, valjda emotivni račić ima svoje prste (ili kliješta) u takvom načinu razmišljanja. No, s vremenom se i meni čini kako teza ide-ide, ne-ne ipak najmudriji način, a tjeranje maka na konac sasvim uzaludna rabota. Jedino ne znam kako bih usvojila i tezu sa češćim eksperimentiranjem, bržim premještanjem fokusa sa jednog na drugog igrača....Baš sam pomalo kruta u tom pristupu, ali jednostavno nisam ja ako radim drugačije..Ili i ja sama sebi lažem da činim što znam i mogu da bih izbjegla neke veće potrese ? Još nešto, nakon prekida , jeste li i vi skloni doslovno cviliti i plakati , pa makar kad ostanete sami sa sobom? Plačeš li ti ikada Karmelo?
04.01.2011. (17:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hja, kako naučiti? Rutinom, vjerojatno, i vrag nije baš tako crn pogledaš li ga izbliza! Znam da su žene opetrećene teškim bremenom odgoja u suprotnom smjeru, da to nije lako preskočiti, da je postalo dio vas. Da vi zbilja mislite kako nije dobro da žena ima puno partnera, znatno iznad neke prihvatljive brojke, 3-4 za našu sredinu, pretpostavljam. Mada je zapravo to prilično blesavo, najprije od svega jedan od boljih muških trikova. Toliko dobra opsjena, da ju dalje šire same žene. A jedino stvarno u toj tezi jest da mi ne volimo mogućnost usporedbe, eventualno loše procjene. Što je opet, držim, još jedna opsjena, jer nekako vjerujem da vi to uopće tako ne uspoređujete, odnosno da nitko živ u normalnim godinama i relativno zdrav, a tko je ispunio prethodne uvjete kod vas, nije uopće tako jako loš u sexu da bi vam to prevagnulo, ili da si kažete u sebi poslije svakoga puta, e vidiš XY me je puno bolje....Dapače, skoro sam siguran da se to uči, i to najuspješnije nadogradnjom s istom partnericom. Drugim riječima, najpaktičnije bi vam bilo ignorirati pravilo u stvarnosti, ali ga se doslovce držati u teoriji, u povijesnoj interpretaciji. Jer, niti je moguće promijeniti diskurs, niti je osobito pametno odricati se zbog njega! Naravno, uz pretpostavku da želja postoji, da je samo socijalni problem. Mada nisam nikako sasvim siguran oko točne važnosti sexa u ženskom životu, pa čak niti je li to bar približnbo ujednačeno. Sasvim konkretno, što vam sam čin znači poslije, neku stalniju povezanost, neku specijalno osobitu gestu koja dvoje ljudi na neki način bar za duže drugačije poveže, ili je moguć sex kao obično zadovoljstvo...dok traje i bez ikakvih socijalnih posljedica. Pitao sam to više puta i dobivao prilično kontradiktorne odgovore. Od niti mi ne padne na pamet više da se desilo, nakon tolikih godina, do, kako bih ikada mogla zaboraviti da se tako nešto desilo. Ja primjerice spadam u ovu drugu skupinu, kako god se hladno ponašao, kada sretnem koju god bivšu, ožive mi sasvim konkretne sličice, specifični detalji! A plač, pa ne baš, ne plačem od kada je rat završio, tamo sam se naplakao za nekoliko života, od tuge, bijesa i nemoći! Mislim da sam zadnji put zbog žene plakao na rastanku s Nesuđenom, a i tada iz bijesa i nemoći da joj objasnim što mi je učinila...ili poštenije rečeno nemoći da je navedem da prizna da je kriva....valjda! Nego, kada smo oko plača, reći ću sada nešto prilično bogohulno. Ja nikada nisam doživio ljubav kao iz romana, kao neku silu neovisnu o ičemu, koja bi me proganjala uprkos svega. Ako to postoji..... misliš li ti da postoji? Naime uvijek sam se znao uhvatiti kako mi djelić mozga nastavlja sasvim nemilosrdno logički i racionalno funkcionirati. Ono, super je, krasna, pametna, ali vidim i to i to, svjestan sam...bilo što, da ima celulita, premale sise, da joj je smisao za humor katastrofalan, da joj inteligencija nije reprezentativna, da kuha očajno, da zaboli glava od odjevnih kombinacija, da laže ili glumata oko detalja u svezi sexa...tako svašta nešto! UVIJEK! Ne da me to presudno smeta, ali vidim... A toga u tim bajkama nema, ne bi trebalo biti....Pa i u stvarnom životu sam sretao ljude, i muškarce i žene, a koji mi nisu imali razloga lagati, koji nekoga smatraju savršenim, najljepšim, najboljim u krevetu...ukratko bez mane! Ti si vidjela nekada nekoga tako iole duže? Hoću reći, meni je do sada doživljena ljubav zapravo prilično jednaka osjećaju ugode, zadovoljstva, nagona da uživam u nečijem društvu, dobrog osjećaja što sam s nekim. Ne baš puno više, kamoli drastično više....
04.01.2011. (18:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hoćeš reći kao do sad nisi uistinu neku volio-baš onakvu kakva je , usprkos svemu što nije? I baš zbog onoga što jest? Racio uništava ružičastu zavjesu koja je u tim slučajevima potrebna da bi se do kraja mogli predati, pa makar na samom početku. Svidjela mi se neki dan jedna Einsteinova izjava o tome kako je intuitivni um gospodar, a racionalni sluga -a mi smo naučili više cijeniti mišljenje sluge...Ne znam , Uzbudljivi, kako bih ti odgovorila, mislim da jesam gledala tako dugo, čak i predugo neke osobe, no opet ne mogu reći jesam li uistinu voljela kao iz romana-mada bih mogla napisati jedan priličan roman na temu slijepe ljubavi. E sad, kad upitam racio , on će mi reći kako nisam voljela, ne taj put i ne kako treba, intuitivni odgovara da jesam ali ne pravu osobu....Za jednu ljubav baš mogu reći da sam ga smatrala savršenim -bez obzira na sve-no to je opet bilo iz sasvim neke druge perspektive..Teško pitanje, baš. Tjeraš me da odgovaram sama sebi na neka pitanja koja volim gurnti pod tepih...Ali, da vidim savršeno, gdje nije-pa to mi je u karakteru :-)) i da vjerujem u silu prave ljubavi koja opstaje usprkos svemu-ja sam ipak sanjalica više nego što to ponekad i sama sebi želim priznati... Moguće da baš zbog rata, svega što si prošao, potreba da racio bude glavni -zbog golog opstanka u tebi postoje neke barijere koje ne možeš porušiti. Jer ako isključiš u potpunosti racionalne prosudbe-a mislim da je to kod ljubavi neophodno-naći ćeš se opet u situaciji u kojoj ćeš plakati, osjećati se nemoćan, a to nikako nije lijep osjećaj. Baš kao što možda i ja sama tako radim-uvijek si nađem more dobrih izgovora da u nešto i nekoga ne ulazim do kraja iako krenem sa srcem na dlanu-pa onda pobjegnem... No, nazad na našu omiljenu temicu:-))) mogu sasvim jasno sebi dokazati sve te teze oko trikova, ali opet ne mogu seliti fokus bez promišljanja, ne zbog sela-kere će uvek da laju-već zbog toga što meni to ipak predstavlja čin stalnije povezanosti, nešto što činim osobi do koje mi je već stalo , s kojom želim ostvariti još dublju i ljepšu komunikaciju. Ne šlag na torti, već svi oni fini sastojci koji se time povežu u skladnu , rajsku deliciju...Mislim, sex je kuharica koja od dobrih sastojaka napravi remek-djelo kulinarstva. Tako da to uvijek pamtim, bar poneke trenutke u kojima su bili prisutni svi drugi čimbenici. Tu sam tipična žena-trebam povod za sex.
04.01.2011. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pretpostavljaš dakle da je ljubav doista magični okidač koji navlači zavjesu, ružičastu ili kakvu več, koji bi trebao posve uspješno zapravo maskirati stvarnost...ili neki njen dio, bar onaj neminovno nesavršen? Ne bih rekao da nisam niti jednu volio kakva jest, ali je točno da sam vrlo brzo uočio, shvatio, kakva nije. Nije me to uglavnom niti smetalo, nemam oko žena primjerice nikakv posebni tip, broj grudnjaka i tako...niti sam tražio najljepšu, sasvim mi je dovoljan neki prihvatljiv prag svega, od uma, mašte, do tjelesne ljepote. Ali mi se, kažem, iz priča i knjiga i filmova, učinilo da ljudi govore iz iskustva o nečemu suštinski drugačijem, drugom nivou međuljudskih odnosa. Kako bih rekao, apsolutnijem, sveobuhvatnijem. Pričama u kojima nema analiziranja i zlopamtila. Primjerice u sexu, ne tražim ništa što nije zajednički interes, a tako mnogo puta su mi žene dopuštale ili činile koješta, bitno više od nečega što bi se moglo zvati proba, pokušaj, a da se kasnije pokazalo, bilo izravno, bilo da im je izletjelo, kako ih to ne samo ne privlači, nego da su to činile isključivo da mi udovolje, dodovore se na neki način. Iza toga mi automatski skoči stotinu upitnika u svezi svega. Što je onda uopće stvarno, prvo ! Shvaćaš, i ti si u zaključku rekla čuvenu tezu kako tebi, kao i svim ženama, za sex treba povod, ispunjeni uvjeti...Ali to je samo pola priče. Jer što kada se očito ispune uvjeti? Što dalje... Primjerice, jedan od meni ljepših, sugestivnijih, svime nabijenih doživljaja s Malom zbio se u kabini nekog trgovačkog centra u Mađarskoj. Koji mjesec kasnije je maknula moju ruku s komentarom da ako je jednom dopustila, to ne znači da će to postati stalna praksa...Pa čekaj malo! Prvo dopustila, drugo, ako je doživlja bio približno zajednički, zašto ne bi bila lijepa praksa??? Pogodilo me kao munja i postalo početak našeg kraja! Ne znam razumiješ li, možda vi žene i nemate taj problem pitanja koliko i zašto vas netko želi sexati, bar nisam mnogo puta od žena slušao o tome, ali mislim da je muškarcima to srž. Ženska želja, potreba za nama! Ili bar meni sasvim izvjesno jest! Držim posve nerealnim, apsurdnim, čistom iluzijom, tu tezu kako ljubav pretpostavlja isključenje racia. To mi nije u duhu čovjeka kakv on jest, Intuicija je također priličnim dijelom racionalna, spoj iskustva, znanja i tek dijelom i osjećaja. Primjerice, bez ikakve sumnje volim mamu, sasvim vjerojatno nepromjenjivo, ali svejedno joj se često u sebi nasmijem, vidim koliko griješi u nekim prosudbama i postupcima, bilo prema meni, prema ocu, ili trećima. I automatski joj smjesta oprostim zbog toga. Niti trenutka, od kada sam odrastao, ne držim je savšenom u bilo kojem pogledu!Pretpostavljam zbog mehanizma ogromnog povjerenja, svijesti da je međusobna osnova, bit našeg odnosa, ljubav, neupitna. To bi trebala biti ta platforma, nivo odnosa koji nazivamo Ljubav, zar ne?!? Odnosno, trebali bismo se odreći svakog glumatanja, staviti karte na stol i vidjeti je li, ili pak nije....Vrlo jednostavno u teoriji i u konačnici puno manje bolno. Sviđamo se međusobno, zadovoljava nas sex, ugodno i lijepo živimo, pa čemo živjeti zajedno! Ili nešto od toga nije, pa nećemo.... To je moja jedina zamjerka ženama, tu mislim da vi mnogo više zakomplicirate priču i prekombinirate!!! Pa se svi pogubimo u bespućima pretpostavki, neizrečenog, očekivanog...i tako to!
05.01.2011. (09:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa o povjerenju kako osnovnom preduvjetu za prepuštanje stalno i govorim-bar je meni jako bitno. Ne mogu shvatiti parove koje funkcioniraju na način kako da su dvije suprotstavljene strene, pa tko će koga nadigrati, pokazivati isključivo što ono drugo želi vidjeti ,činiti neke stvari samo zbog dodovoravanja i postizanja nekih ciljeva. I nije to samo ženama svojstveno-mada se mi , poučene evolucijom kao slabije, češće time koristimo-puno muškaraca čini iste stvari... U kombinaciji sa Malom , najviše me je začudila njena izjava(ako si dobro citirao)-radila je neke stvari u sexu koje ne bi ni pijana zbog tebe-pa zašto ako nije u njima uživala? Nije li ti mogla reći da to ne želi ili joj se ne sviđa? A opet, znam kako bih možda i ja napravila nešto što mi nije po volji ako postoji mogućnost da time izgubim naklonost osobe do koje mi je ozbiljno stalo... Prokletstvo odgoja i obrazaca koje smo upile. Možda je tu odgovor na tvoje pitanje zašto-mislim da nesigurnost u vlastite vrijednosti leži u korjenu takvog reagiranja. Svakako bi trebalo glumatanje i kombiniranje ostaviti sa strane , očekivanja i pretpostavke su klimavi temelji za bilo kakvu kvalitetnu komunikaciju a kamoli za pokušaj suživota ili trajnije veze. Glede muške želje da nas sexaju, mislim da se stvarno ne pitamo previše oko toga-pa to se podrazumijeva:-)))) Programirani ste za to , zar ne:-)? Mi se pitamo zašto i što leži u pozadini te želje, ima li tu nešto više ili smo tek puki objekt požude? To je onaj bitan preduvjet, povod u većini slučajeva. E sad, jel smo to usvojile kao obrambeni mehanizam još od doba pramajki kad je posljedica sexa bila potomstvo koje trebamo izdržavati-pa je trebalo dobro procijeniti ima li šanse da taj čupavac iz komšijske pećine hrani i brani to što posije; ili opečene iskustvima s modernijim mužjacima koji ostavljaju slomljena srca, usađenim odgojem koji je kažeš posljedica muške manipulacije (vjerojatno isto tako zbog zaštite vlastitog genskog materijala)- o tome bi se dalo raspravljati. U pozadini jest dobro skrojena igra prirode,Onog Gore, opstanka vrste-kontracepcija je u procesu evolucije čudo od prije tri dana-pa vjerujem da su mnoge naše reakcije ipak starijih korjena. Zato nam je dana mogućnost komunikacije, čarobna sposobnost ulaska u tuđi svijet riječima . Tu racio može i te kako pomoći intuitivnom umu. Možda sam uporabila prejaku riječ kad sam napisala da racio treba u potpunosti isključiti, tek mu ne dozvoliti da bude onaj odlučujući faktor ako sve one pretpostavke-klik u umu, srcu i trbuhu uistinu postoji. A kako to učiniti, e i to trebam naučiti. Tvrdiš kako muškarci žele potvrdu ženske želje-za vama osobno, kao cjelinom ,ne kao potencijalnim braniteljem i hraniteljem, izvorom ugode već baš za onim esencijalnim čovjekom, onim što jeste ? Pa i žene govore isto, pitamo se jesmo li vam objekti lil subjekti? A možemo li uopće isključiti baš sve uokolo, bilo sa muške ili sa ženske strane?
05.01.2011. (19:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa zapravo oko muških želja, odnosno potrebe da nas želite, nisam siguran da je toliko komlicirano....Osobno ne pokušavam nijansirati, niti se osobito pitam zašto sve. Da bude jasno, utvaram pri tome da razlikujem žensku želju od toga da mi je dala. Bar me se ne može dugo muljati, relativno brzo izleti nešto.... Ne mislim da se sve može isključiti oko pojedinca, da on ostane čist, na koncu to uokolo nas je oblikovalo, učinilo kvalitetnim tamo gdje jest. Sasvim je dovoljno da nas takve netko prihvati, poželi. Jedino što je teško, kada je oko sexa riječ, ne dati osobitu važnost strasti, leptririćima i tako to. To je negdje naša razlika, vama samo to nije dosta, nama jest. Ostalo može i poslije, ako se desi, uklopi....Tako da ta dilema, objekt ili subjekt, kod nas ne postoji, rado smo objekti, osim naravno u klasičnim trgovačkim kobinacijama. Uopće na početku ne kombiniramo jako daleko, niti s ikakvim ciljem u budućnosti, mogućnostima. Uostalom, meni je i s vaše strane malo nategnuta teza da to uopće možete saznati prije nego li proživite s nekim muškarcem sve bitne kombinacije, dijelove života, isprobate ga u njima. A kako je pri vrhu te priče zajednički sex, koja je svrha odgađati ga? Valjda je teže, bolnije, biti svjestan da je u pitanju jedan divan, pametan čovjek, ali ga moramo odbaciti jer nam ne pruža dovoljno strasti, uzbuđenja...a svejedno ga valjda zbog toga odbacite?! Treće, što je zapravo slomljeno srce? Neuzvraćena ljubav? Ili nečiji zaključak da vi, kada je sve probao, ipak niste Ta? Pa to je realna opcija, podjednako i nama i vama!
06.01.2011. (19:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakle tajna uspjeha je u tome da pročitate želju iz našeg pogleda-to je ono što vas čini zadovoljnima?Nisam baš razmišljala o razlici između poželjela i dala....Ali da postoji, sigurno-ovisno o okolnostima. Nekako je najsretnija kombinacija kad poželimo dati. ha;-))? Razlika u muškom i ženskom poimanju svijeta jest najuočljivija upravo pri toj kombinatorici-mi se pitamo (uglavnom) što poslije, a vi tražite što prije...To odbacivanju divnog .pametnog čovjeka baš i nije neka točna teza-jer ako se takvim pokaže,sex ne bude razlog za potpuno odbacivanje-pa kakvog bi ti uspjeha imao kod dama u vezi da je tako? I opet se vraćamo na tvoju tvrdnju kako ženama sex nije uvijek na prvom mjestu. A ja je ne želim osporiti, jer bih tada indirektno osuđivala sve žene koje imaju ljubavnika uz trajnu vezu . Slomljeno srce? U osnovi možda jest povrijeđeni ego, potvrda neke naše nesigurnosti kako nismo dovoljno dobri za nekoga, možda irealne slike o drugome i njegovom poimanju nas, ali ipak tako nazivamo stanje kad smo nesretni zbog ljubavi, sami, ostavljeni ili razdvojeni nekim trećim faktorima od odabranika srca. Ne možeš tvrditi kako ti Nesuđena nije slomila srce, da se nisi tako osjećao-ma što da sad iz ovog kuta i vremenskog odmaka o tome mislio. Postoje muškarci koji su mi slomili srce, postoje i oni kojima sam ja slomila srce-bar tako tvrde. Sad , što je ta fraza, tek uzrečica ili stvarno stanje kad te emocije( ma čime izazvane, kojim god nivoom čovjekovog sebstva) toliko pritisnu da se uistinu osjećaš kao da će ti srce puknuti, mislim da ipak ovisi o pristupu situaciji koja nas je do tog osjećaja dovela. Ako ti je stalo-onda je stanje. Ako nije-fraza.
07.01.2011. (17:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iz muškog kuta, ili bar moga, zapravo je malo razlike između odbacivanja i potpunog odbacivanja. Naježim se pri pomisli da bi neka mogla zadržati mene, a hendikep koji doživljava samnom riješiti drugdje....To su kompromisi koji nemaju puno veze s osnovnom temom....više s trgovanjem životom. Nije, što bi ti rekla, rijetko, srećom, he,he,he...ali samo je podvrsta neuspjeha, za one koje se odluče. Sumnjam bar da takva kombinacija baš donese mir, ikada. Vidim to i kod Anđela, uvijek joj treba nešto vremena da prebaci preklopnike, nekad manje, nekad više, ali nije joj lako u načelu. Uza svu sreću zbog zbilja sjajne logistike i okolnosti, pa i mene, izvan naše priče, posve nezahtjevnog ljubavnika. Vidio sam je nekidan, trgnuvši se iz drijemanja, kako gleda kroz prozor...i nije baš izgledala sretno! I rekla je nedavno nešto slično...kao da sam opasan čovjek, koji se neprimjetno uvlači pod kožu, ne traži ništa, a uzima previše...tako nekako! Nisam nikada mislio da me Nesuđena nije povrijedila, zaljuljala, samo nisam to povezivao sa slomljenim srcem. To mi je nekako zvučalo tajanstvenije, osobnije, kako bih rekao.... više ljubavno. Dok sam ja bio povrijeđen i ljut, beskrajno bijesan....zbog događaja i njezina postupka, ne zbog gubitka ljubavi! To kao da je nestalo...ili možda, kao što smo nedavno razgovarali, nije bila riječ o pravoj Ljubavi?! Uvijek mi se učini kada čujem ili čitam o tako nekim velikim izrazima, da ja to baš i nisam doživio tako velikim, sudbonosnim, nekontrolivim, nesvedivim na običan život! Nisam li, primjerice u njezinu slučaju, po tim pričama, trebao nastaviti voljeti podjednako? Nije li mi trebalo bar na čas pasti na pamet da joj oprostim, bar pokušam? A nije! Niti u jednom trenutku! Nisam nikada zbog žene osjećao da će mi srce puknuti, više bih racionalizirao, nadao se možda nečemu bez realnih temelja u neizvjesnoj budućnosti...Kao kada je Kanađanka odlazila! Jedino je nekoliko smrti u ratu izazvalo osjećaj koji bi se recimo mogao podvesti pod taj termin....
09.01.2011. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da sve ima svoju cijenu, pa i rješavanje hendikepa na drugom mjestu, samo ovisi koliko tko može platiti, slagati sebi da nema drugog izbora ili prihvatiti paralelne svijetove i mentalno ih odvojiti...A ni to nije u potpunosti moguće, uvijek se nekako izmješaju, i to baš kad se najviše trudiš razdvojiti ih.Koliko si se recimo puta upitao tko uistinu stoji iza ove prijepiske? Ili ja , svejedno... I ovo je neka varijanta trgovanja, zar ne? I bi li mogli ispričati nekom jako dragom o ovoj komunikaciji? Ne znam za tebe., no mislim da je vrlo teško reći nekom muškarcu kako postoji netko sa kim rješavam dio komunikacije, ma koji da je oblik- vjeurjem da bi ga ljubomora prilično izjedala. ili ženi , svejedno. Ali, nikako to ne smatram podvrstom neuspjeha, više srećom u nesreći. Anđeo, hm, nešto više ima u toj izjavi.....nije to baš tek tako rekla. Uzeo previše-to znači kako je ipak emotivno zagrizla puno jače no što je željela. A ne bi te ubilo da malo ispitaš u tom smjeru, možda dobiješ odgovor koji bi te jako obradovao...Netko mora imati hrabrosti pomaknuti granice, ne brinuti da će se lomljenjem starih izgubiti zaokružena cjelina u kojoj možda nema više prostora za novonastale okolnosti. Za Nesuđenu je onda ipak bolje što je to i ostala , vrlo brzo bi shvatio da je to samo privid prave Ljubavi i oboje bi bili prilično jadni. Jer one koje voliš, svašta im opraštaš. Reci da je Anđeo tebi napravlia to što si ti njoj, odbila te zbog drugog, bi li je ponovno pokušao upitati? Znam za tvoju praksu, ali možda bi ti to moglo dati odgovor o snazi povezanosti? I zašto bi uopće doživlaj ljubavi trebao biti isti za tebe i nekog drugog ? Možda je to cijena različitosti? Bar ja sebi tako ponekad kažem , kad ne mogu racionalno objasniti neke svoje stavove i postupke... Rekoh, a i mislim tako da je rat ostavio duboke rane u tebi , možda si tamo potrošio velik dio zalihe emocija a da bi ti dostajalo za sve vidove života.
10.01.2011. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anđeo i ja, hja, malo posebna situacija, mada i dalje vjerujem da ja ne bih pitao ponovo...na koncu nije niti ona dva puta. Ili već jesam, kada se vratila, a na koncu i jest otišla radi drugog muškarca? A pomicanje granica mi, za sada bar, ne pada na pamet, iskreno. Baš nekako uživam što mi život lagano teče poznatim koritom, sasvim poznatim okukama. To je Slavonac u meni, ha? Tko zna što će donijeti, ali mislim da ga više neću forsirati, da sve manje vjerujem kako je to moguće. Stvari moraju naići, uklopiti se.....to je jedini uspješan način! Da zabiti gol svaki puta kada si u izvjesnoj šansi, ali ne pucati s 40 metara...tako nekako. A nas dvoje, pa da, vidiš da su i ostali ovdje shvatili, da se više nitko ne pojavljuje. Dakle ti neki ne bi bez veze bili ljubomorni, nije ugodno znati da ti partnerica ili partner treba još nekoga suprotnog spola. Nitko nije tako savršen da ga to ne bi kopkalo, pa čak niti da bi nam do kraja povjerovao u istinu! Stoga valjda i moramo imati odvojene niše u životu, ne pretjerivati s raznim bajkama i apsolutnim izrazima u svakodnevnoj komunikaciji. Siguran sam da svatko živi samo svoj život, a tek se povremeno, duže ili kraće, taj život preklopi s nekim drugim, teku zajedno. Uopće ne zbog nečega svemirskog i uopće ne niti približno podložno ikakavim prognozama, a baratajući sadašnjosti, trenutačnim, koliko god točnim, argumentima. Tako da ja tebe vrlo odrješito brojim u svoje uspjehe i smatram komplimentom pažnju koju ti zaokupljam! Tu nemam nikakvih dvojbi, bez obzira na toliko osebujan i nikako svakidašnji, niti svakidašnjim mjerilima mjerljiv odnos nas dvoje! Na koncu, nije li neusporedivost žena, ljudi uopće, jedna od najljepših, najintrigantnijih pojava?!
10.01.2011. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina, baš to lagano i poznato i mene nosi, a odsustvo želje da forsiram neke stvari ne vidim kao nedostatak...Prije kao sposobnost da se radujem svemu lijepom u pojedinačnim segmentima, bez obzira ispunjava li to uobičajenu predodžbu što je potrebno da bi se netko mogao smatrati sretnim. Što se drugi ovdje ne pojavljuju, ne znači da ne prate što piskaramo, bar tako mislim. Ali, nije mi ni važno. Lijep je osjećaj kad naiđem na novi kom i mišljenje ili savjet koji mogu ugraditi u svoj svijet iza ugla, pa si slobodno pripiši bodove za osvajanje moje pažnje. Omnia mea mecum porto-baš mi se čini kako je ta izreka bit života-sve svoje sa sobom nosimo-sami....Tek ponekad se neki svijet preklopi sa našim, podijeli to što nosimo, doda ili oduzme nešto na tu hrpu,ostane ili nestane... Neusporedivost , ili bolje rečeno pronalaženje i otkrivanje jedinstvenosti u svemu oko nas i u svakome oko nas bi trebala biti i neka svrha života, način na koji u potpunosti u njemu uživamo, zar ne?
10.01.2011. (22:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, ugodno je tako, ali nekako ipak postoji opasnost da prijeđe u naviku, da prevagne melankolična strana koju svi imamo, defetistička. A činjenica je da se stvari rijetko ipak dešavaju same od sebe. I listić lota ipak prvo treba uplatiti, ha?! Onda još i prokletstvo vremena, nekada imam tako loš osjećaj gubitka vremena, bacanja, rasipavanja. Raspoloživog vremena i snage, mogućnosti. Čak i u dobrim stvarima sam stalno svjestan opasnosti prolaznosti, opasnosti zaustavljanja oko nekoliko, malo, lijepih stvari, a koje će neumitno proći. Nekako je ipak pametnije stalno otvarati nove opcije, oko svega, držati mnoga vrata odškrinutim...koliko god taj napor troši i koliko god takva stalna aktivnost nije baš svojstvena čovjeku, koliko god troši čovjeka....pa i nosi sasvim realnu opasnost da nas lupi po glavi ona polovina koja sasvim vjerojatno neće dobro završiti. Čisto statistički gledano. Teško je naći pravi balans između živjeti sam sa svojim odlukama, koliko god one bile dobre ili manje dobre, i prelaska u sebičnost, klasični egoizam, kada prestanemo pažljivo slušati, kada se uvjerimo kako sve znamo bolje, ha?! A što jest napast, nekako kao programirana u čovjeku....
12.01.2011. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu prozvati defetizmom potrebu da uživam u malim stvarima kad mi velike nisu dostupne -ili uistinu i nisu toliko velike koliko se misli, samo prilagodbom. Budem li neprekidno živjela u sutra, u planiranim snovima, promaknut će mi zasigurno ono lijepo što imam već sad-a puno imam-ili bar tako volim misliti. I nemam baš problema sa gubitkom vremena,bar ne često,a prolaznost možeš il ne moraš prihvatiti, ali to ne mijenja činjenicu kako je dio nas.Jednostavno treba ne dozvoliti tom osjećaju da ti kvari lijepe trenutke, kad oni prođu doći će novi, možda još ljepši... Ali naravno da treba otvarati nove opcije, jedna od svrha života je baš istraživanje, učenje kroz nove situacije-a ako ne probaš , nećeš ni znati( ma od koga sam li samo načula ovu mudru tvrdnju:-))?) E sad, koliko je se držim u praksi, moglo bi se razglabati-i ne bi baš išlo u moju korist... A život -sto posto neće dobro svršiti gledajući po svim statistikama-pa si moramo dozvoliti i pokoju grešku , što misliš:-))? Problem je kad za veći dio onoga što radimo mislimo da je greška... Postizanje balansa između zadovoljenja ega i neke druge razine nas je posao koji traje cijeli vijek-što će prevagnuti, ovisi o prioritetima koje imamo, snagama, osobnosti, okolnostima. No, moram se osvrnuti i na novi post-jako lijepo je započela Nova:-)
12.01.2011. (20:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Je, lijepo je započela.... Naravno da si moramo opraštati pogreške, poludjeli bismo inače. Pa i stalno prebacivati krivnju, kada god nije eklatantno jasno tko je kriv! Previše puta smo mogli bolje, bar u detaljima, a i objektivno je teško razdvojiti prije i nakon bitke, raščlaniti što jesmo a što doista nismo znali, pa onda niti mogli bolje odlučiti. Onda prokletstvo "osjećaja", povjerujemo mu i pogriješimo, sasvim vjerojatno podjednako puta, koliko mu i ne povjerujemo, a pokaže se pogreškom, krivom procjenom. Onda, tu je i vrlo osobna procjena uspjeha, svi, skoro svi, nešto uspijemo, ostvarimo, ali letvica iznad koje brojimo uspjehe nikako nije na istoj visini, niti približno. Niti je uopće konačna, definirana. Čim se previše opustim počinje me obuzimati osjećaj prolaska vremena bez veze, izvjesne promašenosti, a u suprotnom umara puni pogon, osobito poslije nekoliko fijaska uzastopce, a koja serija uvijek mora doći. Biti će zapravo da želja, motivacija, sama daje dobar osjećaj, više čak i od konkretnog uspjeha. Dobra ti je ova da život svakako neće dobro završiti, he,he,he....jako dobra!
14.01.2011. (09:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka se još ljepše i nastavi... Glede prebacivaja krivnje- mislim kako tu tehniku koristimo i kad je jasno tko je kriv-tako je jednostavno naći dobro ali .... Što bi mogao nazvati svojom letvicom uspjeha,koliko je definirana i nepromjenjva u odnosu na vrijeme, koje ciljeve misliš da si dostigao, a do kojih još želiš doskočiti? Znam taj osjećaj, kad misliš kako si mogao sto stvari činiti umjesto neke banalne svari, čak i običnog predaha.....Ali, uspjela sam naučiti kako je to krivi pristup, kako je ponekad dovoljno i pustiti stvari da teku same po sebi.Rezultat zna iznenaditi. Sve mi se više čini da je tajna u putu ,a ne u cilju-ali ipak želim stići kamo sam krenula.I obično suočeni sa ostvarenim ciljem ne osjećamo zadovoljstvo koje smo očekivali. Naša prevelika očekivanja ili su ciljevi precijenjeni?
14.01.2011. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stanja su precijenjena uopće, to je kvaka. Očito smo sazdani za pokret, stremljenje, kombiniranje, akciju. I društveni život s bezbroj kombinacija i različitih odnosa. Samo nas to diže, drži, sve ostalo postaje prebrzo dosadno. Zamisli pusti rajski otok i bilo koga po želji s tobom, vrhunsku opskrbu i sve to.... Koliko dugo bi zbilja uživala? Nekoliko mjeseci do koje godine, ne više, sasvim sigurno! Moja letvica? Hmmm... Pa nema je baš, najdalje do završetka kakvog posla, ideje, projekta. Dulje me nikada nije držalo. A za prave, rijetke, uspjehe treba veća upornost, motiv, puno duži trud. Možda me nije uspjelo ništa ponijeti, preokupirati, stoga što mi zapravo nikada ništa nije previše nedostajalo? Nikada nije bilo niti približno ili-ili, da baš moram naprijed, da nemam izbor. A ne možeš doista nešto veliko napraviti, uspjeti, ako to ne želiš radi nečega. Možda sam pisao, kada je bilo realno da vjerojatno odem u Zagreb, prvi puta u Sabor, pa onda u Vladu, sam sam se povukao shvativši da baš neću dobiti nešto što već nemam, bar ne samim time. A raditi 16 sati dnevno što drugi određuju, više godina, da i od tamo možda nastavim višlje, mi se nikako nije dalo.... Tako je završilo i koketiranje s pravim biznsom. Tako da je moja letvica ostala da radim manje-više što hoću i koliko hoću, naravno u okviru razumnih ograda, te da imam dovoljno novca i vremena. Onda, naravno, s vremena na vrijeme, toga vremena bude previše, postane mi dosadno, a valjda i priroda iskoristi priliku da pozove....oko svojih spletki.
14.01.2011. (23:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakle letvica podešena na hedonizam:-))?Uživati u životu i prilikama koje donosi , a pri tome biti u mogućnosti utjecati na njihovu učestalost. A višak vremena je valjda cijena koju moraš platiti,dosada i osjećaj kako vrijeme ponekad uludo prolazi dolaze u paketu sa slobodom da (uglavnom ) činimo ono što želimo. Čini mi se kako malo pritiska nije na odmet u životu, nešto što će te vući iako pomisliš da ne možeš dalje-no i to u granicama , naravno... Glede dosade, i ovo je jedan zgodan način da joj stanemo ukraj, kad već nemamo nekih jarića...(znam da ti se povremeno servira ta fraza :-)) Ne pominnji mi sad taj rajski otok, zima baš i nije vrijeme u godini u kojem uživam...No, sigurno je da bi nakon nekog vremena dosadilo, ako ništa drugo, koga god da izaberemo , posvađali bi se na pasja kola, to nam je u osnovnom programu... Pitanje-postoji li po tvom mišljenju pozitivna manipulacija? Ili je i to u konačnici negativan proces gdje su pravi razlozi puno bolje prikriveni?
15.01.2011. (21:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerujem da je većina manipulacija zapravo smišljena u pozitivnom smislu, da je tako počela. Ako izuzmemo baš zločeste povode....osvete ili konkretne probitke. Ali stoji i da je put u pakao popločan dobrim namjerama, zar ne? Pa nekako na toj crti i manipulacije na koncu budu na jednoj ili drugoj strani. Manipulirati po definiciji znači koristiti nekoga i nešto za prikriveni cilj, svoj, ili određene grupe, a onda je u praksi teško kontrolirati objektivno tumačenje dobrog i pozitivnog u bilo kojoj priči. Kada već na početku ima snažan štih osobnog, uskog, sa svim negativnim značajkama toga pojma. Recimo pogledaj načelno opravdane prosvjede naših seljaka i štetu koju nanose svim slučajno zainteresiranim, kada blokiraju promet. Ili kada roditelji manipuliraju djecom kako bi ih usmjerili k ciljevima za koje bi doista ruku u vatru stavili da su u najboljem njihovom interesu. Što uopće ne mora biti točno, kadikad čak i upravo obratno. Opet, nemoguće je izbjeći manipulaciju, stalno i posvuda u životu, već zbog ogromne razlike u znanju , pameti i ljudskog poimanja istine, nemogućnosti da svi podjednako i u isto vrijeme prihvate istinu, shvate. Jer odsustvo manipulacije, mislim, u prvom redu podrazumijeva istinu stalno. I sve posljedice koje slijede, a koje tako rado izbjegavamo. Tome treba dodati i sve refleksije egoizma, odnosno loše posljedice i sasvim iskrenog osobnog pogleda na pravdu i istinu. Čitava povijest ljudi počiva na stalnoj manipulaciji nekoga za nešto, a to već logički govori da onda postoji i druga strana, na nečiju štetu, ili bar na štetu dijela nekih drugih interesa, koliko god oni mogli biti sasvim legitimni iz tog kuta. Neki dan smo na poslu vodili zanimljivu diskusiju kako bi trebala raditi Socijalna služba, uspostavllajući stalan transparentan sistem koji je iznad ljudi pojedinačno, ili pak sasvim suprotno, baveći se slučajem za slučajem. Mada mene načelno groze svi kruti sistemi, argumentirano su me uvjerili da je druga opcija siguran put u kaos i još veću nepravdu. Jer bi tada sve bilo svedeno na posve osoban susret pojedinog korisnika i pojedinog socijalnog radnika, a koja bi osebujna tumačenja i doživljaji zajedno dali posve nepredvidive i neprihvatljive rezultante...i slomili svaku logiku i pravednost. A svaki unaprijed smišljeni sistem s propisanim granicama i razredima jest u osnovi manipulacija stvarnošću od nekoga prema svim ostalima....
19.01.2011. (10:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Mmmm...The Game...sjajno! Ako si bar pred Silvestrovo smijem utvarati da ovo jest poklon meni, kao prvo, hvala lijepo! Jedan je od najljepših! Sugestivno me odveo na najljepše partiture života, koliko god bogohulno zvučalo, bar nekima, do same njegove svrhe. Jer taj, tako lijepo, iskreno i precizno, opisani ženski osjećaj jest najljepši cilj. Podići nekoga na dlanovima sve do zvijezda, isključenja stvarnosti, nemjerljivo je. Zbilja me pokrenulo, podsjetilo, koliko je Svijet zaista lijep.
Puno ti želim takvih trenutaka idućih godina, trenutaka gdje čak i memorija počinje otkazivati, gdje se fokus posve suzi, mozak počinje rastapati, a duša i tijelo se doista sjedine u čisto zadovoljstvo, bez ijednog upitnika ili pukotine!
Osim toga, ako načas stavimo na stranu moguće namjere ovoga teksta, moram ipak reći da je on i prekrasan, snažan i rijetko sugestivan, sam za sebe, sasvim književno. Mislim najbolje tvoje što sam pročitao! Bez obzira je li ga doista pokrenula plima nastala stvarnim okidačem, ili je sasvim plod razigrane mašte! Koliko god bi osobno volio da je prvo....
31.12.2010. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Nema na čemu, užitak je i meni samoj oživjeti kroz riječi neke lijepe trenutke....
Naravno da i ja tebi želim puno, puno takvih trenutaka o kojma ćemo izmjenjivati (ili ne- ako sve bude idealno poslagano) dojmove i grijati se na njima do novih....
Glede hvale za kvalitetu teksta, ipak mislim da pretjeruješ raznježen blagdanski duhom, ali ću se zahvaliti i malo bahatiti pred samom sobom, tek kako sve pročitano do sad ipak ima nekog utjecaja i na način pretvaranja misli u riječi.
Sretna ti Nova Karmelo!
31.12.2010. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Hja, uvijek zapravo pretjerujemo, svejedno, oduševljenjem kada nam se sviđa što, ili kritikom, kada ne. Jer nas priča ponese...ili ne, jer je preradimo osobnim iskustvom, mjerilima, znanjem i maštom! Ali si utvaram da mogu procijeniti je li priča "opipljiva", ima li snagu uvući još koga, čitaoca! Što je osnova, bar meni, linija što dijeli. Pa ovaj tvoj tekst sigurno jest dobar, za neprofesionalku, vrlo, vrlo dobar! Sasvim neovisno o tome što je i pogodio cilj...ili baš dapače, bolje rečeno! Koja kombinacija talenta i naučenog je točno zaslužna, pri tome je irelevantno, uvijek jest, u temeljima svakog teksta, određeni odnos toga!
03.01.2011. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
A kad ja to nisam tebe uspjela uvući u priču kad sam se bavila tvojom omiljenom temom:-)))?Ili netko drugi, svejedno....Stvar i jeste u tvom osobnom pristupu za koji znamo kakav je.
No, sad čekamo izvještaj sa dočeka, hoćeli i ove godine biti kakav dobar postić ?
03.01.2011. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Mojom omiljenom temom, he,he,he....ajd, dobro...
No, tema je jedno, interpretacija, izvedba, nešto sasvim drugo...svi pjevaju, je li?! Misliš li da imati omiljenog književnika umanjuje njegovu vrijednost? Ili pisca ovdje....
He, Nova godina nije dočekana ovaj puta osobito maštovito, na žalost, tek malko previše alkohola i crnog humora. Opet, pouzdano društvo koje samo za sebe jest dar, pa na koncu može biti i pristojna ocjena. Ali jest, sudeći po prvom danu, počela sasvim zanimljivo, pa bih i mogao nešto napisati, da, ovih dana!
03.01.2011. (15:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Pa dobro sad, nećemo cjepidlačiti oko teme i favoriziranja iste :-))))
Nešto zanimljivo??? Jedva čekam....
Da, dobro društvo jest uistinu dar , meni se još vilice pomalo koče od smijeha sa dočeka-ali nema baš nešto posebno što bih stavila u post-mislim nečeg što bi zadovoljilo standarde naše (eto ,priznajem) omiljene teme.
Nego, nigdje ne pominješ kako je prošao konačan razilazak, ima li kakvih problema ili je to već dobro uhodani sistem koji te ne uznemiruje previše? Može analiza prekida i vrremena nakon toga iz muškog kuta?Ne posebno vezano za ovu priču gdje možda nije bilo toliko emocija , više neko općenito stajalište ili nešto iz vremena kad si uistinu bio duboko u Igri?
03.01.2011. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
U ovoj priči je uglavnom bilo sve Ok, civilizirano i konačno. Nitko ne pokušava nikakve gluposti, nismo niti pokušali ostati prijatelji, pozdravimo se suzdržano kada se rijetko sretnemo. Možda me tek mama jednom izbacila iz takta oko toga, ali ona i predobro zna kako, pa nije čudo! Ništa novo...I Nesuđena je očito uživala neki dan na jednom domjenku. S nekom otrovnom primjedbom o većim očima od trbuha, kako si je to protumačila. Malu sam vidio kako izlazi s nekim pripravnikom kod njih, struke slične mojoj...i bila je samo jedan mjesec u onom stanu!
A prije, hja, različito. S Kanađankom, davno, bio sam prvenstveno zbunjen, nisam mogao objasniti kako to, ako je među nama tako nešto jako, a još uvijek vjerujem da jest bilo, da je ona otišla, pa i kako to da ja nisam bez razmišljanja pošao s njom?! Čak sam i pitao kada je došla nakon puno godina, ali samo je rekla, čudeći se, pa morala sam ići, valjda baš kao što si ti morao ostati !!! Valjda....
Nesuđena me strašno povrijedila pak! Ono, od svega sam bio ponajviše ljut i povrijeđen, ponižen možda, vjerojatno, nekako mi se jako nije sviđala misao da je morala biti s njim, kao da joj nisam bio dovoljan. Muški kompleksi valjda...alfa i te kombinacije. Mada je bar sto puta ponovila kako lupetam, kako to dvoje nema veze. Sada bih možda mogao shvatiti i povjerovati da i nema, ali onda nikako... S godinama i inače postajem manje isključiv.
Koji puta, kada mi se činilo da ima nešto, ali da obične gluposti vode katastrofi.... nerazumjevanje, znao sam pokušavati beskonačno objašnjavati i čačkati njih, te žene, uzalud pokušavajući istjerati mak na konac, tražiti neke istine od njih, dokazivati svoje i tako to...Naravno, pogađaš, nisam uspijevao, jer to niti ne postoji...objašnjenje i istina. Tako da sam postajao sve veći fatalist oko muško-ženakih odnosa, ide-ide, ne-ne... Nisam baš, bar većinom, žalio u tim slučajevima, lagano sam si slagao da sam ja učinio što sam mogao, znao, pa.... Vjerojatno mi je i količina žena, uvijek interes neke druge, pomagala da brzo premjestim fokus! Nikada nisam bio niti ljubomoran na njih, njihove buduće veze i to, a pristajao sam i na neke vidove prijateljstva s nekima, mada uvijek na njihov podsticaj. Od tih žena sam naučio recimo nešto što dugo nisam znao, da sex ženama ne mora biti niti malo važniji nego muškarcima, da nije uvijek jako važan, središte....da doista možete zaboravljati jednako brzo i uspješno! I iskreno nas nadomjestiti.
03.01.2011. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Pa možemo zaboravljati, ili možda naučiti živjeti bez nekoga, ipak mislim kako sve ovisi od osobe do osobe...Meni je uvijek trebalo prilično vremena i dosta truda da zaboravim, prestanem voljeti, a nadomjestak mi se nije baš činio kako neki mudar potez. No, dobro, valjda emotivni račić ima svoje prste (ili kliješta) u takvom načinu razmišljanja.
No, s vremenom se i meni čini kako teza ide-ide, ne-ne ipak najmudriji način, a tjeranje maka na konac sasvim uzaludna rabota. Jedino ne znam kako bih usvojila i tezu sa češćim eksperimentiranjem, bržim premještanjem fokusa sa jednog na drugog igrača....Baš sam pomalo kruta u tom pristupu, ali jednostavno nisam ja ako radim drugačije..Ili i ja sama sebi lažem da činim što znam i mogu da bih izbjegla neke veće potrese ?
Još nešto, nakon prekida , jeste li i vi skloni doslovno cviliti i plakati , pa makar kad ostanete sami sa sobom? Plačeš li ti ikada Karmelo?
04.01.2011. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Hja, kako naučiti? Rutinom, vjerojatno, i vrag nije baš tako crn pogledaš li ga izbliza! Znam da su žene opetrećene teškim bremenom odgoja u suprotnom smjeru, da to nije lako preskočiti, da je postalo dio vas. Da vi zbilja mislite kako nije dobro da žena ima puno partnera, znatno iznad neke prihvatljive brojke, 3-4 za našu sredinu, pretpostavljam. Mada je zapravo to prilično blesavo, najprije od svega jedan od boljih muških trikova. Toliko dobra opsjena, da ju dalje šire same žene. A jedino stvarno u toj tezi jest da mi ne volimo mogućnost usporedbe, eventualno loše procjene. Što je opet, držim, još jedna opsjena, jer nekako vjerujem da vi to uopće tako ne uspoređujete, odnosno da nitko živ u normalnim godinama i relativno zdrav, a tko je ispunio prethodne uvjete kod vas, nije uopće tako jako loš u sexu da bi vam to prevagnulo, ili da si kažete u sebi poslije svakoga puta, e vidiš XY me je puno bolje....Dapače, skoro sam siguran da se to uči, i to najuspješnije nadogradnjom s istom partnericom. Drugim riječima, najpaktičnije bi vam bilo ignorirati pravilo u stvarnosti, ali ga se doslovce držati u teoriji, u povijesnoj interpretaciji. Jer, niti je moguće promijeniti diskurs, niti je osobito pametno odricati se zbog njega! Naravno, uz pretpostavku da želja postoji, da je samo socijalni problem. Mada nisam nikako sasvim siguran oko točne važnosti sexa u ženskom životu, pa čak niti je li to bar približnbo ujednačeno. Sasvim konkretno, što vam sam čin znači poslije, neku stalniju povezanost, neku specijalno osobitu gestu koja dvoje ljudi na neki način bar za duže drugačije poveže, ili je moguć sex kao obično zadovoljstvo...dok traje i bez ikakvih socijalnih posljedica. Pitao sam to više puta i dobivao prilično kontradiktorne odgovore. Od niti mi ne padne na pamet više da se desilo, nakon tolikih godina, do, kako bih ikada mogla zaboraviti da se tako nešto desilo. Ja primjerice spadam u ovu drugu skupinu, kako god se hladno ponašao, kada sretnem koju god bivšu, ožive mi sasvim konkretne sličice, specifični detalji!
A plač, pa ne baš, ne plačem od kada je rat završio, tamo sam se naplakao za nekoliko života, od tuge, bijesa i nemoći! Mislim da sam zadnji put zbog žene plakao na rastanku s Nesuđenom, a i tada iz bijesa i nemoći da joj objasnim što mi je učinila...ili poštenije rečeno nemoći da je navedem da prizna da je kriva....valjda!
Nego, kada smo oko plača, reći ću sada nešto prilično bogohulno. Ja nikada nisam doživio ljubav kao iz romana, kao neku silu neovisnu o ičemu, koja bi me proganjala uprkos svega. Ako to postoji..... misliš li ti da postoji? Naime uvijek sam se znao uhvatiti kako mi djelić mozga nastavlja sasvim nemilosrdno logički i racionalno funkcionirati. Ono, super je, krasna, pametna, ali vidim i to i to, svjestan sam...bilo što, da ima celulita, premale sise, da joj je smisao za humor katastrofalan, da joj inteligencija nije reprezentativna, da kuha očajno, da zaboli glava od odjevnih kombinacija, da laže ili glumata oko detalja u svezi sexa...tako svašta nešto! UVIJEK! Ne da me to presudno smeta, ali vidim... A toga u tim bajkama nema, ne bi trebalo biti....Pa i u stvarnom životu sam sretao ljude, i muškarce i žene, a koji mi nisu imali razloga lagati, koji nekoga smatraju savršenim, najljepšim, najboljim u krevetu...ukratko bez mane! Ti si vidjela nekada nekoga tako iole duže?
Hoću reći, meni je do sada doživljena ljubav zapravo prilično jednaka osjećaju ugode, zadovoljstva, nagona da uživam u nečijem društvu, dobrog osjećaja što sam s nekim. Ne baš puno više, kamoli drastično više....
04.01.2011. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Hoćeš reći kao do sad nisi uistinu neku volio-baš onakvu kakva je , usprkos svemu što nije? I baš zbog onoga što jest?
Racio uništava ružičastu zavjesu koja je u tim slučajevima potrebna da bi se do kraja mogli predati, pa makar na samom početku. Svidjela mi se neki dan jedna Einsteinova izjava o tome kako je intuitivni um gospodar, a racionalni sluga -a mi smo naučili više cijeniti mišljenje sluge...Ne znam , Uzbudljivi, kako bih ti odgovorila, mislim da jesam gledala tako dugo, čak i predugo neke osobe, no opet ne mogu reći jesam li uistinu voljela kao iz romana-mada bih mogla napisati jedan priličan roman na temu slijepe ljubavi. E sad, kad upitam racio , on će mi reći kako nisam voljela, ne taj put i ne kako treba, intuitivni odgovara da jesam ali ne pravu osobu....Za jednu ljubav baš mogu reći da sam ga smatrala savršenim -bez obzira na sve-no to je opet bilo iz sasvim neke druge perspektive..Teško pitanje, baš. Tjeraš me da odgovaram sama sebi na neka pitanja koja volim gurnti pod tepih...Ali, da vidim savršeno, gdje nije-pa to mi je u karakteru :-)) i da vjerujem u silu prave ljubavi koja opstaje usprkos svemu-ja sam ipak sanjalica više nego što to ponekad i sama sebi želim priznati...
Moguće da baš zbog rata, svega što si prošao, potreba da racio bude glavni -zbog golog opstanka u tebi postoje neke barijere koje ne možeš porušiti. Jer ako isključiš u potpunosti racionalne prosudbe-a mislim da je to kod ljubavi neophodno-naći ćeš se opet u situaciji u kojoj ćeš plakati, osjećati se nemoćan, a to nikako nije lijep osjećaj. Baš kao što možda i ja sama tako radim-uvijek si nađem more dobrih izgovora da u nešto i nekoga ne ulazim do kraja iako krenem sa srcem na dlanu-pa onda pobjegnem...
No, nazad na našu omiljenu temicu:-))) mogu sasvim jasno sebi dokazati sve te teze oko trikova, ali opet ne mogu seliti fokus bez promišljanja, ne zbog sela-kere će uvek da laju-već zbog toga što meni to ipak predstavlja čin stalnije povezanosti, nešto što činim osobi do koje mi je već stalo , s kojom želim ostvariti još dublju i ljepšu komunikaciju. Ne šlag na torti, već svi oni fini sastojci koji se time povežu u skladnu , rajsku deliciju...Mislim, sex je kuharica koja od dobrih sastojaka napravi remek-djelo kulinarstva. Tako da to uvijek pamtim, bar poneke trenutke u kojima su bili prisutni svi drugi čimbenici. Tu sam tipična žena-trebam povod za sex.
04.01.2011. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Pretpostavljaš dakle da je ljubav doista magični okidač koji navlači zavjesu, ružičastu ili kakvu več, koji bi trebao posve uspješno zapravo maskirati stvarnost...ili neki njen dio, bar onaj neminovno nesavršen? Ne bih rekao da nisam niti jednu volio kakva jest, ali je točno da sam vrlo brzo uočio, shvatio, kakva nije. Nije me to uglavnom niti smetalo, nemam oko žena primjerice nikakv posebni tip, broj grudnjaka i tako...niti sam tražio najljepšu, sasvim mi je dovoljan neki prihvatljiv prag svega, od uma, mašte, do tjelesne ljepote. Ali mi se, kažem, iz priča i knjiga i filmova, učinilo da ljudi govore iz iskustva o nečemu suštinski drugačijem, drugom nivou međuljudskih odnosa. Kako bih rekao, apsolutnijem, sveobuhvatnijem. Pričama u kojima nema analiziranja i zlopamtila. Primjerice u sexu, ne tražim ništa što nije zajednički interes, a tako mnogo puta su mi žene dopuštale ili činile koješta, bitno više od nečega što bi se moglo zvati proba, pokušaj, a da se kasnije pokazalo, bilo izravno, bilo da im je izletjelo, kako ih to ne samo ne privlači, nego da su to činile isključivo da mi udovolje, dodovore se na neki način. Iza toga mi automatski skoči stotinu upitnika u svezi svega. Što je onda uopće stvarno, prvo ! Shvaćaš, i ti si u zaključku rekla čuvenu tezu kako tebi, kao i svim ženama, za sex treba povod, ispunjeni uvjeti...Ali to je samo pola priče. Jer što kada se očito ispune uvjeti? Što dalje... Primjerice, jedan od meni ljepših, sugestivnijih, svime nabijenih doživljaja s Malom zbio se u kabini nekog trgovačkog centra u Mađarskoj. Koji mjesec kasnije je maknula moju ruku s komentarom da ako je jednom dopustila, to ne znači da će to postati stalna praksa...Pa čekaj malo! Prvo dopustila, drugo, ako je doživlja bio približno zajednički, zašto ne bi bila lijepa praksa??? Pogodilo me kao munja i postalo početak našeg kraja! Ne znam razumiješ li, možda vi žene i nemate taj problem pitanja koliko i zašto vas netko želi sexati, bar nisam mnogo puta od žena slušao o tome, ali mislim da je muškarcima to srž. Ženska želja, potreba za nama! Ili bar meni sasvim izvjesno jest!
Držim posve nerealnim, apsurdnim, čistom iluzijom, tu tezu kako ljubav pretpostavlja isključenje racia. To mi nije u duhu čovjeka kakv on jest, Intuicija je također priličnim dijelom racionalna, spoj iskustva, znanja i tek dijelom i osjećaja.
Primjerice, bez ikakve sumnje volim mamu, sasvim vjerojatno nepromjenjivo, ali svejedno joj se često u sebi nasmijem, vidim koliko griješi u nekim prosudbama i postupcima, bilo prema meni, prema ocu, ili trećima. I automatski joj smjesta oprostim zbog toga. Niti trenutka, od kada sam odrastao, ne držim je savšenom u bilo kojem pogledu!Pretpostavljam zbog mehanizma ogromnog povjerenja, svijesti da je međusobna osnova, bit našeg odnosa, ljubav, neupitna. To bi trebala biti ta platforma, nivo odnosa koji nazivamo Ljubav, zar ne?!? Odnosno, trebali bismo se odreći svakog glumatanja, staviti karte na stol i vidjeti je li, ili pak nije....Vrlo jednostavno u teoriji i u konačnici puno manje bolno. Sviđamo se međusobno, zadovoljava nas sex, ugodno i lijepo živimo, pa čemo živjeti zajedno! Ili nešto od toga nije, pa nećemo.... To je moja jedina zamjerka ženama, tu mislim da vi mnogo više zakomplicirate priču i prekombinirate!!! Pa se svi pogubimo u bespućima pretpostavki, neizrečenog, očekivanog...i tako to!
05.01.2011. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Pa o povjerenju kako osnovnom preduvjetu za prepuštanje stalno i govorim-bar je meni jako bitno. Ne mogu shvatiti parove koje funkcioniraju na način kako da su dvije suprotstavljene strene, pa tko će koga nadigrati, pokazivati isključivo što ono drugo želi vidjeti ,činiti neke stvari samo zbog dodovoravanja i postizanja nekih ciljeva. I nije to samo ženama svojstveno-mada se mi , poučene evolucijom kao slabije, češće time koristimo-puno muškaraca čini iste stvari...
U kombinaciji sa Malom , najviše me je začudila njena izjava(ako si dobro citirao)-radila je neke stvari u sexu koje ne bi ni pijana zbog tebe-pa zašto ako nije u njima uživala? Nije li ti mogla reći da to ne želi ili joj se ne sviđa? A opet, znam kako bih možda i ja napravila nešto što mi nije po volji ako postoji mogućnost da time izgubim naklonost osobe do koje mi je ozbiljno stalo... Prokletstvo odgoja i obrazaca koje smo upile. Možda je tu odgovor na tvoje pitanje zašto-mislim da nesigurnost u vlastite vrijednosti leži u korjenu takvog reagiranja. Svakako bi trebalo glumatanje i kombiniranje ostaviti sa strane , očekivanja i pretpostavke su klimavi temelji za bilo kakvu kvalitetnu komunikaciju a kamoli za pokušaj suživota ili trajnije veze.
Glede muške želje da nas sexaju, mislim da se stvarno ne pitamo previše oko toga-pa to se podrazumijeva:-)))) Programirani ste za to , zar ne:-)? Mi se pitamo zašto i što leži u pozadini te želje, ima li tu nešto više ili smo tek puki objekt požude? To je onaj bitan preduvjet, povod u većini slučajeva. E sad, jel smo to usvojile kao obrambeni mehanizam još od doba pramajki kad je posljedica sexa bila potomstvo koje trebamo izdržavati-pa je trebalo dobro procijeniti ima li šanse da taj čupavac iz komšijske pećine hrani i brani to što posije; ili opečene iskustvima s modernijim mužjacima koji ostavljaju slomljena srca, usađenim odgojem koji je kažeš posljedica muške manipulacije (vjerojatno isto tako zbog zaštite vlastitog genskog materijala)- o tome bi se dalo raspravljati. U pozadini jest dobro skrojena igra prirode,Onog Gore, opstanka vrste-kontracepcija je u procesu evolucije čudo od prije tri dana-pa vjerujem da su mnoge naše reakcije ipak starijih korjena.
Zato nam je dana mogućnost komunikacije, čarobna sposobnost ulaska u tuđi svijet riječima . Tu racio može i te kako pomoći intuitivnom umu. Možda sam uporabila prejaku riječ kad sam napisala da racio treba u potpunosti isključiti, tek mu ne dozvoliti da bude onaj odlučujući faktor ako sve one pretpostavke-klik u umu, srcu i trbuhu uistinu postoji. A kako to učiniti, e i to trebam naučiti.
Tvrdiš kako muškarci žele potvrdu ženske želje-za vama osobno, kao cjelinom ,ne kao potencijalnim braniteljem i hraniteljem, izvorom ugode već baš za onim esencijalnim čovjekom, onim što jeste ? Pa i žene govore isto, pitamo se jesmo li vam objekti lil subjekti? A možemo li uopće isključiti baš sve uokolo, bilo sa muške ili sa ženske strane?
05.01.2011. (19:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Pa zapravo oko muških želja, odnosno potrebe da nas želite, nisam siguran da je toliko komlicirano....Osobno ne pokušavam nijansirati, niti se osobito pitam zašto sve. Da bude jasno, utvaram pri tome da razlikujem žensku želju od toga da mi je dala. Bar me se ne može dugo muljati, relativno brzo izleti nešto....
Ne mislim da se sve može isključiti oko pojedinca, da on ostane čist, na koncu to uokolo nas je oblikovalo, učinilo kvalitetnim tamo gdje jest. Sasvim je dovoljno da nas takve netko prihvati, poželi. Jedino što je teško, kada je oko sexa riječ, ne dati osobitu važnost strasti, leptririćima i tako to. To je negdje naša razlika, vama samo to nije dosta, nama jest. Ostalo može i poslije, ako se desi, uklopi....Tako da ta dilema, objekt ili subjekt, kod nas ne postoji, rado smo objekti, osim naravno u klasičnim trgovačkim kobinacijama. Uopće na početku ne kombiniramo jako daleko, niti s ikakvim ciljem u budućnosti, mogućnostima. Uostalom, meni je i s vaše strane malo nategnuta teza da to uopće možete saznati prije nego li proživite s nekim muškarcem sve bitne kombinacije, dijelove života, isprobate ga u njima. A kako je pri vrhu te priče zajednički sex, koja je svrha odgađati ga? Valjda je teže, bolnije, biti svjestan da je u pitanju jedan divan, pametan čovjek, ali ga moramo odbaciti jer nam ne pruža dovoljno strasti, uzbuđenja...a svejedno ga valjda zbog toga odbacite?!
Treće, što je zapravo slomljeno srce? Neuzvraćena ljubav? Ili nečiji zaključak da vi, kada je sve probao, ipak niste Ta? Pa to je realna opcija, podjednako i nama i vama!
06.01.2011. (19:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Dakle tajna uspjeha je u tome da pročitate želju iz našeg pogleda-to je ono što vas čini zadovoljnima?Nisam baš razmišljala o razlici između poželjela i dala....Ali da postoji, sigurno-ovisno o okolnostima. Nekako je najsretnija kombinacija kad poželimo dati. ha;-))?
Razlika u muškom i ženskom poimanju svijeta jest najuočljivija upravo pri toj kombinatorici-mi se pitamo (uglavnom) što poslije, a vi tražite što prije...To odbacivanju divnog .pametnog čovjeka baš i nije neka točna teza-jer ako se takvim pokaže,sex ne bude razlog za potpuno odbacivanje-pa kakvog bi ti uspjeha imao kod dama u vezi da je tako? I opet se vraćamo na tvoju tvrdnju kako ženama sex nije uvijek na prvom mjestu. A ja je ne želim osporiti, jer bih tada indirektno osuđivala sve žene koje imaju ljubavnika uz trajnu vezu .
Slomljeno srce? U osnovi možda jest povrijeđeni ego, potvrda neke naše nesigurnosti kako nismo dovoljno dobri za nekoga, možda irealne slike o drugome i njegovom poimanju nas, ali ipak tako nazivamo stanje kad smo nesretni zbog ljubavi, sami, ostavljeni ili razdvojeni nekim trećim faktorima od odabranika srca. Ne možeš tvrditi kako ti Nesuđena nije slomila srce, da se nisi tako osjećao-ma što da sad iz ovog kuta i vremenskog odmaka o tome mislio. Postoje muškarci koji su mi slomili srce, postoje i oni kojima sam ja slomila srce-bar tako tvrde. Sad , što je ta fraza, tek uzrečica ili stvarno stanje kad te emocije( ma čime izazvane, kojim god nivoom čovjekovog sebstva) toliko pritisnu da se uistinu osjećaš kao da će ti srce puknuti, mislim da ipak ovisi o pristupu situaciji koja nas je do tog osjećaja dovela. Ako ti je stalo-onda je stanje. Ako nije-fraza.
07.01.2011. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Iz muškog kuta, ili bar moga, zapravo je malo razlike između odbacivanja i potpunog odbacivanja. Naježim se pri pomisli da bi neka mogla zadržati mene, a hendikep koji doživljava samnom riješiti drugdje....To su kompromisi koji nemaju puno veze s osnovnom temom....više s trgovanjem životom. Nije, što bi ti rekla, rijetko, srećom, he,he,he...ali samo je podvrsta neuspjeha, za one koje se odluče. Sumnjam bar da takva kombinacija baš donese mir, ikada. Vidim to i kod Anđela, uvijek joj treba nešto vremena da prebaci preklopnike, nekad manje, nekad više, ali nije joj lako u načelu. Uza svu sreću zbog zbilja sjajne logistike i okolnosti, pa i mene, izvan naše priče, posve nezahtjevnog ljubavnika. Vidio sam je nekidan, trgnuvši se iz drijemanja, kako gleda kroz prozor...i nije baš izgledala sretno! I rekla je nedavno nešto slično...kao da sam opasan čovjek, koji se neprimjetno uvlači pod kožu, ne traži ništa, a uzima previše...tako nekako!
Nisam nikada mislio da me Nesuđena nije povrijedila, zaljuljala, samo nisam to povezivao sa slomljenim srcem. To mi je nekako zvučalo tajanstvenije, osobnije, kako bih rekao.... više ljubavno. Dok sam ja bio povrijeđen i ljut, beskrajno bijesan....zbog događaja i njezina postupka, ne zbog gubitka ljubavi! To kao da je nestalo...ili možda, kao što smo nedavno razgovarali, nije bila riječ o pravoj Ljubavi?! Uvijek mi se učini kada čujem ili čitam o tako nekim velikim izrazima, da ja to baš i nisam doživio tako velikim, sudbonosnim, nekontrolivim, nesvedivim na običan život! Nisam li, primjerice u njezinu slučaju, po tim pričama, trebao nastaviti voljeti podjednako? Nije li mi trebalo bar na čas pasti na pamet da joj oprostim, bar pokušam? A nije! Niti u jednom trenutku! Nisam nikada zbog žene osjećao da će mi srce puknuti, više bih racionalizirao, nadao se možda nečemu bez realnih temelja u neizvjesnoj budućnosti...Kao kada je Kanađanka odlazila! Jedino je nekoliko smrti u ratu izazvalo osjećaj koji bi se recimo mogao podvesti pod taj termin....
09.01.2011. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Naravno da sve ima svoju cijenu, pa i rješavanje hendikepa na drugom mjestu, samo ovisi koliko tko može platiti, slagati sebi da nema drugog izbora ili prihvatiti paralelne svijetove i mentalno ih odvojiti...A ni to nije u potpunosti moguće, uvijek se nekako izmješaju, i to baš kad se najviše trudiš razdvojiti ih.Koliko si se recimo puta upitao tko uistinu stoji iza ove prijepiske? Ili ja , svejedno... I ovo je neka varijanta trgovanja, zar ne? I bi li mogli ispričati nekom jako dragom o ovoj komunikaciji? Ne znam za tebe., no mislim da je vrlo teško reći nekom muškarcu kako postoji netko sa kim rješavam dio komunikacije, ma koji da je oblik- vjeurjem da bi ga ljubomora prilično izjedala. ili ženi , svejedno. Ali, nikako to ne smatram podvrstom neuspjeha, više srećom u nesreći.
Anđeo, hm, nešto više ima u toj izjavi.....nije to baš tek tako rekla. Uzeo previše-to znači kako je ipak emotivno zagrizla puno jače no što je željela. A ne bi te ubilo da malo ispitaš u tom smjeru, možda dobiješ odgovor koji bi te jako obradovao...Netko mora imati hrabrosti pomaknuti granice, ne brinuti da će se lomljenjem starih izgubiti zaokružena cjelina u kojoj možda nema više prostora za novonastale okolnosti.
Za Nesuđenu je onda ipak bolje što je to i ostala , vrlo brzo bi shvatio da je to samo privid prave Ljubavi i oboje bi bili prilično jadni. Jer one koje voliš, svašta im opraštaš. Reci da je Anđeo tebi napravlia to što si ti njoj, odbila te zbog drugog, bi li je ponovno pokušao upitati? Znam za tvoju praksu, ali možda bi ti to moglo dati odgovor o snazi povezanosti? I zašto bi uopće doživlaj ljubavi trebao biti isti za tebe i nekog drugog ? Možda je to cijena različitosti? Bar ja sebi tako ponekad kažem , kad ne mogu racionalno objasniti neke svoje stavove i postupke...
Rekoh, a i mislim tako da je rat ostavio duboke rane u tebi , možda si tamo potrošio velik dio zalihe emocija a da bi ti dostajalo za sve vidove života.
10.01.2011. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Anđeo i ja, hja, malo posebna situacija, mada i dalje vjerujem da ja ne bih pitao ponovo...na koncu nije niti ona dva puta. Ili već jesam, kada se vratila, a na koncu i jest otišla radi drugog muškarca? A pomicanje granica mi, za sada bar, ne pada na pamet, iskreno. Baš nekako uživam što mi život lagano teče poznatim koritom, sasvim poznatim okukama. To je Slavonac u meni, ha? Tko zna što će donijeti, ali mislim da ga više neću forsirati, da sve manje vjerujem kako je to moguće. Stvari moraju naići, uklopiti se.....to je jedini uspješan način! Da zabiti gol svaki puta kada si u izvjesnoj šansi, ali ne pucati s 40 metara...tako nekako.
A nas dvoje, pa da, vidiš da su i ostali ovdje shvatili, da se više nitko ne pojavljuje. Dakle ti neki ne bi bez veze bili ljubomorni, nije ugodno znati da ti partnerica ili partner treba još nekoga suprotnog spola. Nitko nije tako savršen da ga to ne bi kopkalo, pa čak niti da bi nam do kraja povjerovao u istinu! Stoga valjda i moramo imati odvojene niše u životu, ne pretjerivati s raznim bajkama i apsolutnim izrazima u svakodnevnoj komunikaciji. Siguran sam da svatko živi samo svoj život, a tek se povremeno, duže ili kraće, taj život preklopi s nekim drugim, teku zajedno. Uopće ne zbog nečega svemirskog i uopće ne niti približno podložno ikakavim prognozama, a baratajući sadašnjosti, trenutačnim, koliko god točnim, argumentima. Tako da ja tebe vrlo odrješito brojim u svoje uspjehe i smatram komplimentom pažnju koju ti zaokupljam! Tu nemam nikakvih dvojbi, bez obzira na toliko osebujan i nikako svakidašnji, niti svakidašnjim mjerilima mjerljiv odnos nas dvoje! Na koncu, nije li neusporedivost žena, ljudi uopće, jedna od najljepših, najintrigantnijih pojava?!
10.01.2011. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Istina, baš to lagano i poznato i mene nosi, a odsustvo želje da forsiram neke stvari ne vidim kao nedostatak...Prije kao sposobnost da se radujem svemu lijepom u pojedinačnim segmentima, bez obzira ispunjava li to uobičajenu predodžbu što je potrebno da bi se netko mogao smatrati sretnim.
Što se drugi ovdje ne pojavljuju, ne znači da ne prate što piskaramo, bar tako mislim. Ali, nije mi ni važno. Lijep je osjećaj kad naiđem na novi kom i mišljenje ili savjet koji mogu ugraditi u svoj svijet iza ugla, pa si slobodno pripiši bodove za osvajanje moje pažnje.
Omnia mea mecum porto-baš mi se čini kako je ta izreka bit života-sve svoje sa sobom nosimo-sami....Tek ponekad se neki svijet preklopi sa našim, podijeli to što nosimo, doda ili oduzme nešto na tu hrpu,ostane ili nestane...
Neusporedivost , ili bolje rečeno pronalaženje i otkrivanje jedinstvenosti u svemu oko nas i u svakome oko nas bi trebala biti i neka svrha života, način na koji u potpunosti u njemu uživamo, zar ne?
10.01.2011. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Da, ugodno je tako, ali nekako ipak postoji opasnost da prijeđe u naviku, da prevagne melankolična strana koju svi imamo, defetistička. A činjenica je da se stvari rijetko ipak dešavaju same od sebe. I listić lota ipak prvo treba uplatiti, ha?! Onda još i prokletstvo vremena, nekada imam tako loš osjećaj gubitka vremena, bacanja, rasipavanja. Raspoloživog vremena i snage, mogućnosti. Čak i u dobrim stvarima sam stalno svjestan opasnosti prolaznosti, opasnosti zaustavljanja oko nekoliko, malo, lijepih stvari, a koje će neumitno proći. Nekako je ipak pametnije stalno otvarati nove opcije, oko svega, držati mnoga vrata odškrinutim...koliko god taj napor troši i koliko god takva stalna aktivnost nije baš svojstvena čovjeku, koliko god troši čovjeka....pa i nosi sasvim realnu opasnost da nas lupi po glavi ona polovina koja sasvim vjerojatno neće dobro završiti. Čisto statistički gledano.
Teško je naći pravi balans između živjeti sam sa svojim odlukama, koliko god one bile dobre ili manje dobre, i prelaska u sebičnost, klasični egoizam, kada prestanemo pažljivo slušati, kada se uvjerimo kako sve znamo bolje, ha?! A što jest napast, nekako kao programirana u čovjeku....
12.01.2011. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Ne mogu prozvati defetizmom potrebu da uživam u malim stvarima kad mi velike nisu dostupne -ili uistinu i nisu toliko velike koliko se misli, samo prilagodbom. Budem li neprekidno živjela u sutra, u planiranim snovima, promaknut će mi zasigurno ono lijepo što imam već sad-a puno imam-ili bar tako volim misliti. I nemam baš problema sa gubitkom vremena,bar ne često,a prolaznost možeš il ne moraš prihvatiti, ali to ne mijenja činjenicu kako je dio nas.Jednostavno treba ne dozvoliti tom osjećaju da ti kvari lijepe trenutke, kad oni prođu doći će novi, možda još ljepši...
Ali naravno da treba otvarati nove opcije, jedna od svrha života je baš istraživanje, učenje kroz nove situacije-a ako ne probaš , nećeš ni znati( ma od koga sam li samo načula ovu mudru tvrdnju:-))?) E sad, koliko je se držim u praksi, moglo bi se razglabati-i ne bi baš išlo u moju korist...
A život -sto posto neće dobro svršiti gledajući po svim statistikama-pa si moramo dozvoliti i pokoju grešku , što misliš:-))? Problem je kad za veći dio onoga što radimo mislimo da je greška...
Postizanje balansa između zadovoljenja ega i neke druge razine nas je posao koji traje cijeli vijek-što će prevagnuti, ovisi o prioritetima koje imamo, snagama, osobnosti, okolnostima.
No, moram se osvrnuti i na novi post-jako lijepo je započela Nova:-)
12.01.2011. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Je, lijepo je započela....
Naravno da si moramo opraštati pogreške, poludjeli bismo inače. Pa i stalno prebacivati krivnju, kada god nije eklatantno jasno tko je kriv! Previše puta smo mogli bolje, bar u detaljima, a i objektivno je teško razdvojiti prije i nakon bitke, raščlaniti što jesmo a što doista nismo znali, pa onda niti mogli bolje odlučiti. Onda prokletstvo "osjećaja", povjerujemo mu i pogriješimo, sasvim vjerojatno podjednako puta, koliko mu i ne povjerujemo, a pokaže se pogreškom, krivom procjenom. Onda, tu je i vrlo osobna procjena uspjeha, svi, skoro svi, nešto uspijemo, ostvarimo, ali letvica iznad koje brojimo uspjehe nikako nije na istoj visini, niti približno. Niti je uopće konačna, definirana.
Čim se previše opustim počinje me obuzimati osjećaj prolaska vremena bez veze, izvjesne promašenosti, a u suprotnom umara puni pogon, osobito poslije nekoliko fijaska uzastopce, a koja serija uvijek mora doći. Biti će zapravo da želja, motivacija, sama daje dobar osjećaj, više čak i od konkretnog uspjeha.
Dobra ti je ova da život svakako neće dobro završiti, he,he,he....jako dobra!
14.01.2011. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Neka se još ljepše i nastavi...
Glede prebacivaja krivnje- mislim kako tu tehniku koristimo i kad je jasno tko je kriv-tako je jednostavno naći dobro ali ....
Što bi mogao nazvati svojom letvicom uspjeha,koliko je definirana i nepromjenjva u odnosu na vrijeme, koje ciljeve misliš da si dostigao, a do kojih još želiš doskočiti?
Znam taj osjećaj, kad misliš kako si mogao sto stvari činiti umjesto neke banalne svari, čak i običnog predaha.....Ali, uspjela sam naučiti kako je to krivi pristup, kako je ponekad dovoljno i pustiti stvari da teku same po sebi.Rezultat zna iznenaditi.
Sve mi se više čini da je tajna u putu ,a ne u cilju-ali ipak želim stići kamo sam krenula.I obično suočeni sa ostvarenim ciljem ne osjećamo zadovoljstvo koje smo očekivali. Naša prevelika očekivanja ili su ciljevi precijenjeni?
14.01.2011. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Stanja su precijenjena uopće, to je kvaka. Očito smo sazdani za pokret, stremljenje, kombiniranje, akciju. I društveni život s bezbroj kombinacija i različitih odnosa. Samo nas to diže, drži, sve ostalo postaje prebrzo dosadno. Zamisli pusti rajski otok i bilo koga po želji s tobom, vrhunsku opskrbu i sve to.... Koliko dugo bi zbilja uživala? Nekoliko mjeseci do koje godine, ne više, sasvim sigurno!
Moja letvica? Hmmm... Pa nema je baš, najdalje do završetka kakvog posla, ideje, projekta. Dulje me nikada nije držalo. A za prave, rijetke, uspjehe treba veća upornost, motiv, puno duži trud. Možda me nije uspjelo ništa ponijeti, preokupirati, stoga što mi zapravo nikada ništa nije previše nedostajalo? Nikada nije bilo niti približno ili-ili, da baš moram naprijed, da nemam izbor. A ne možeš doista nešto veliko napraviti, uspjeti, ako to ne želiš radi nečega. Možda sam pisao, kada je bilo realno da vjerojatno odem u Zagreb, prvi puta u Sabor, pa onda u Vladu, sam sam se povukao shvativši da baš neću dobiti nešto što već nemam, bar ne samim time. A raditi 16 sati dnevno što drugi određuju, više godina, da i od tamo možda nastavim višlje, mi se nikako nije dalo.... Tako je završilo i koketiranje s pravim biznsom. Tako da je moja letvica ostala da radim manje-više što hoću i koliko hoću, naravno u okviru razumnih ograda, te da imam dovoljno novca i vremena. Onda, naravno, s vremena na vrijeme, toga vremena bude previše, postane mi dosadno, a valjda i priroda iskoristi priliku da pozove....oko svojih spletki.
14.01.2011. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Dakle letvica podešena na hedonizam:-))?Uživati u životu i prilikama koje donosi , a pri tome biti u mogućnosti utjecati na njihovu učestalost. A višak vremena je valjda cijena koju moraš platiti,dosada i osjećaj kako vrijeme ponekad uludo prolazi dolaze u paketu sa slobodom da (uglavnom ) činimo ono što želimo. Čini mi se kako malo pritiska nije na odmet u životu, nešto što će te vući iako pomisliš da ne možeš dalje-no i to u granicama , naravno...
Glede dosade, i ovo je jedan zgodan način da joj stanemo ukraj, kad već nemamo nekih jarića...(znam da ti se povremeno servira ta fraza :-))
Ne pominnji mi sad taj rajski otok, zima baš i nije vrijeme u godini u kojem uživam...No, sigurno je da bi nakon nekog vremena dosadilo, ako ništa drugo, koga god da izaberemo , posvađali bi se na pasja kola, to nam je u osnovnom programu...
Pitanje-postoji li po tvom mišljenju pozitivna manipulacija? Ili je i to u konačnici negativan proces gdje su pravi razlozi puno bolje prikriveni?
15.01.2011. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Vjerujem da je većina manipulacija zapravo smišljena u pozitivnom smislu, da je tako počela. Ako izuzmemo baš zločeste povode....osvete ili konkretne probitke. Ali stoji i da je put u pakao popločan dobrim namjerama, zar ne? Pa nekako na toj crti i manipulacije na koncu budu na jednoj ili drugoj strani. Manipulirati po definiciji znači koristiti nekoga i nešto za prikriveni cilj, svoj, ili određene grupe, a onda je u praksi teško kontrolirati objektivno tumačenje dobrog i pozitivnog u bilo kojoj priči. Kada već na početku ima snažan štih osobnog, uskog, sa svim negativnim značajkama toga pojma. Recimo pogledaj načelno opravdane prosvjede naših seljaka i štetu koju nanose svim slučajno zainteresiranim, kada blokiraju promet. Ili kada roditelji manipuliraju djecom kako bi ih usmjerili k ciljevima za koje bi doista ruku u vatru stavili da su u najboljem njihovom interesu. Što uopće ne mora biti točno, kadikad čak i upravo obratno. Opet, nemoguće je izbjeći manipulaciju, stalno i posvuda u životu, već zbog ogromne razlike u znanju , pameti i ljudskog poimanja istine, nemogućnosti da svi podjednako i u isto vrijeme prihvate istinu, shvate. Jer odsustvo manipulacije, mislim, u prvom redu podrazumijeva istinu stalno. I sve posljedice koje slijede, a koje tako rado izbjegavamo. Tome treba dodati i sve refleksije egoizma, odnosno loše posljedice i sasvim iskrenog osobnog pogleda na pravdu i istinu. Čitava povijest ljudi počiva na stalnoj manipulaciji nekoga za nešto, a to već logički govori da onda postoji i druga strana, na nečiju štetu, ili bar na štetu dijela nekih drugih interesa, koliko god oni mogli biti sasvim legitimni iz tog kuta.
Neki dan smo na poslu vodili zanimljivu diskusiju kako bi trebala raditi Socijalna služba, uspostavllajući stalan transparentan sistem koji je iznad ljudi pojedinačno, ili pak sasvim suprotno, baveći se slučajem za slučajem. Mada mene načelno groze svi kruti sistemi, argumentirano su me uvjerili da je druga opcija siguran put u kaos i još veću nepravdu. Jer bi tada sve bilo svedeno na posve osoban susret pojedinog korisnika i pojedinog socijalnog radnika, a koja bi osebujna tumačenja i doživljaji zajedno dali posve nepredvidive i neprihvatljive rezultante...i slomili svaku logiku i pravednost. A svaki unaprijed smišljeni sistem s propisanim granicama i razredima jest u osnovi manipulacija stvarnošću od nekoga prema svim ostalima....
19.01.2011. (10:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...