Svatko može, mislim si ja. Samo je potrebno puuuuuno strpljenja, što je moj najveći problem (ono, Bože podari mi strpljenja, ali odmaaaaaah :D ). Sve to već dođe na svoje , opet kaže onaj tamo neki dobro nam poznati autor.
U međuvremenu, drago mi je što si me čitala. I ja nalazim sličnost u našim postovima. Iako mi se čini da živimo živote na posve drugačije načine, ali sa istim, ili barem jako sličnim, stavovima i pogledima na isti. Mene nekad uhvati panika kad pročitam neki svoj post od početka bloga i onda samu sebe uhvatim kako se jednako osjećam kao tada. Kao, je li se išta od onda promijenilo? Ni da ni ne . :D
Neću više razmišljat, boli me :D Aj aj, čitamo se! I meni je drago što smo naletjele jedna na drugu!
26.12.2010. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da ti ne spamam blog, odgovorit ću ovdje...mijenja se sve, tako i mi, tako i ono gdje smo bili prije nekog vremena i gdje smo sada, pa makar nam se ponekad činilo da se vrtimo u krug...ako i vrtimo, mora postojati neki razlog tome...
26.12.2010. (14:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova pjesma je odličan izbor. Dom se gradi u srcu i to traje. Ništa se ne događa odmah i sad i dobro je biti toga svjestan, makar i ne imali uvijek strpljenja. Sretno ti bilo, draga moja. :-)))
27.12.2010. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo onih koji...mirišu na dom tako nekako se valjda osjećamo svi koji smo nekako prerasli svoje rodne krajeve...
i kao što lijepo kažeš, dom se polako gradi u srcu...ciglu po ciglu..da i ne primijetimo, tek kad se nakon nekog izvjesnog vremena osvrnemo natrag.... i ja sam neumorna i nezasitna lutalica..no sinoć sam osjetila da sam se vratila. kući. u svojih pedeset i nešto iznajmljenih kvadrata zasigurno privremenog doma. ali kući. jer ja sam sada ovdje. a tu je i mnogo toga što, i nekih njih, koje volim. ovdje i sada. :)
lijepi ti pozdrav :)
03.01.2011. (21:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala
Svatko može, mislim si ja. Samo je potrebno puuuuuno strpljenja, što je moj najveći problem (ono, Bože podari mi strpljenja, ali odmaaaaaah :D ). Sve to već dođe na svoje , opet kaže onaj tamo neki dobro nam poznati autor.
U međuvremenu, drago mi je što si me čitala. I ja nalazim sličnost u našim postovima. Iako mi se čini da živimo živote na posve drugačije načine, ali sa istim, ili barem jako sličnim, stavovima i pogledima na isti. Mene nekad uhvati panika kad pročitam neki svoj post od početka bloga i onda samu sebe uhvatim kako se jednako osjećam kao tada. Kao, je li se išta od onda promijenilo? Ni da ni ne . :D
Neću više razmišljat, boli me :D Aj aj, čitamo se! I meni je drago što smo naletjele jedna na drugu!
26.12.2010. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
so far away...
da ti ne spamam blog, odgovorit ću ovdje...mijenja se sve, tako i mi, tako i ono gdje smo bili prije nekog vremena i gdje smo sada, pa makar nam se ponekad činilo da se vrtimo u krug...ako i vrtimo, mora postojati neki razlog tome...
26.12.2010. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Ova pjesma je odličan izbor.
Dom se gradi u srcu i to traje. Ništa se ne događa odmah i sad i dobro je biti toga svjestan,
makar i ne imali uvijek strpljenja.
Sretno ti bilo, draga moja. :-)))
27.12.2010. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OPIJMO KOČIJAŠA ŠTO VOZI NAŠE DANE
malo onih koji...mirišu na dom
tako nekako se valjda osjećamo svi koji smo nekako prerasli svoje rodne krajeve...
i kao što lijepo kažeš, dom se polako gradi u srcu...ciglu po ciglu..da i ne primijetimo, tek kad se nakon nekog izvjesnog vremena osvrnemo natrag....
i ja sam neumorna i nezasitna lutalica..no sinoć sam osjetila da sam se vratila.
kući. u svojih pedeset i nešto iznajmljenih kvadrata zasigurno privremenog doma. ali kući.
jer ja sam sada ovdje. a tu je i mnogo toga što, i nekih njih, koje volim. ovdje i sada. :)
lijepi ti pozdrav :)
03.01.2011. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...