Komentari

babl.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Neverin

    mene too podsjeća na skupljanje u hrčka

    avatar

    17.12.2010. (23:55)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Ja jučer skoro kupio mikroskop u Lidlu i to onaj šta ga možeš priključiti Na USB.
    Šta bi gledao, a vragsigaznal.

    avatar

    18.12.2010. (07:50)    -   -   -   -  

  • babl

    Supruga me spriječila kupiti taj mikroskop, kao za sina, s obrazloženjem da ih već ima tri, jedan bolji od drugoga, i ne koristi ih, nasuprot mom argumentu da bi OVAJ sigurno počeo rabiti zato jer ga se može priključiti na kompjutor (vjerojatnon i snimiti fotografiu), pa bi jednoga dana možda dobio Nobelovu nagradu za biologiju.

    avatar

    18.12.2010. (10:18)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    ja sam cijeli ovaj tjedan u šopingu: prvo sam slučajno razbila peglu, što je bila prilika da se kupi nova. onda i zvučnici za komp, pa web-kamera, pa još par jastuka za put, pa nešto donjeg veša i na kraju ukrasne kartonske kutije u kojima ću sve to nositi. sutradan je zaključeno da se ne mogu pojaviti na novom radnom mjestu u starom kaputu i čizmama, pa sam se ponovila u oboje, i još dodala i jedne hlaće i nešto donjeg veša jer je akcija bila 4 za 3 ili nešto tako.

    uglavnom, grozim se sebe kad trošim novac. nisam pomislila da ću za ovo vrijeme posuditi peglu od mame, ili da mi zvučnici ustvari još ni ne trebaju, barem dok nisam dobila ni prvu plaću. nažalost, prije sam uspijevala potrošiti novac bez ikakve grižnje savjesti (i to onda kad sam imala višestruko manje novca), ali ovo danas vidim posljedicom recesije, krize - strah me ne imanja novca, strah me siromaštva i strah me da nikad ništa neću moći imati ako nastavim kupovati gluposti.

    bah, ne volim razgovarati o novcu...

    avatar

    18.12.2010. (10:40)    -   -   -   -  

  • deklokochet

    DIVNO HVALA I SRETNI BLAGDANI

    avatar

    18.12.2010. (11:55)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    zaključala sam se u kuću i ne izlazim, dešopingacija... svejedno, reklamni leci dolaze poštom ;P

    avatar

    18.12.2010. (12:03)    -   -   -   -  

  • j.

    Naprotiv, ja imam čvrstu i neoborivu teoriju da je sve otišlo u kk onoga dana kada sam, sav užurban na svojoj «šegrtskoj» pauzi dotrčao u kvartovski dućan (s pultom, lijepo molim, a ne neku samouslugu) i zatražio jogurt (da popunim frtalj kuha i sirni namaz). Prodavačica me relativno hladno upitala «tekući ili obični». Ja, odrasao na «jogurtu» kao temeljnoj kategoriji života (zabiješ kavenu žličicu u njega i ona stoji uspravno; zeleni poklopac na guljenje na kojem je fontom kao sa treće, "žute" strane «Sportskih» pisalo «jogurt») ostao sam vjerojatno toliko dugo u dilemi i napravio takvu facu da je teta snuždeno posegnula za običnim jogurtom (bilo je naime već i tih tekućih, i acidofila i sličnih tvorevina, ali se još nitko nije sjetio na upit o jogurtu probati plasirati štogod drugo).
    Eto, tu je po meni počeo kapitalizam: u brizi (nametnutoj ili dobrovoljnoj, svejedno) o stvarima. Mrtvim, tvrdim i šutljivim predmetima. Znam da je i prije bilo ekipe u bundama i NIK-ovim odijelima koji su sav svoj svijet gradili u viksama i bendžolama, ali kao općedruštvena pojava sada fokus pažnje nije više na ljudima, ljubavima, seksu, mokrim prijateljima, vrućim prijateljima, ili samo prijateljima; kome god...
    Na koncu, znam da je demode i ofucano, ali kako razmatrati ovu temu bez slavne Lao-Ceove («nije siromašan onaj koji malo ima, nego onaj koji puno treba»).
    Kao što se nekada za ugledna pojedinca lijepo govorilo «čovjek i komunista» (ma što to kome tada značilo) tako sada bez problema možemo za nekog novog Josefa K. reći «čovjek i građanin» (želim, naime, naglasiti razliku ova dva pojma).
    Ključno je, stoga, pitanje – je li pojedinac dostojan izbora ili je izbor dostojan pojedinca?
    p.s. Što se tiče žala za proćerdanim stablima, sjećam se časa kada sam, kao mobilizirani domobran švejkovskog tipa u kišnu jesen 91 ušao u jednu perifernu zagrebačku kasarnu. U hodniku, zadnje četiri sobe, dvije nasuprot dvije, svaka barem šest sa šest, i u svakoj barem pedeset dužnih metara Marxa, Tita, Lenjina, Kardelja... Hoću reći: uvijek se štampalo ono što nitko ne čita, i uvijek je dijamante trebalo tražiti u gomili. Zato sam negdje u kutu jedne spavaone, bačen, napušten, prašnjav i skoro rastrgan, našao svoj jedini i istinski ratni plijen: «Recepture za pripremu jela u JNA»!
    Pozdrav!

    avatar

    18.12.2010. (15:48)    -   -   -   -  

  • barba

    babl: nema Nobelove nagrade za biologiju, a o amerima je bolje ne razmisljati.
    ja sam tako alumni Vanderbilt University.

    avatar

    18.12.2010. (18:55)    -   -   -   -  

  • baba ljutica

    Sve ima svoju cijenu.

    avatar

    18.12.2010. (23:58)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    definitvno si u pravu,amerikanci su uvijek bili glupi,ostali su takvi,a mi smo valjda
    još gluplji jer ih kopiramo danas u najretardiranijim stvarima...nije mi jasno...

    avatar

    19.12.2010. (00:59)    -   -   -   -  

  • Kruha i igara

    Priznajem da ne razumijem problematiku shoppinga niti sniženja... Povremeno nešto baš moram kupiti, i tu onda nekako iskopam optimum cijene i kvalitete (čitaj: malo jeftinije :D ). I to je to. Blitzkrieg. Dođoh-vidjeh-kupih ("odlučih" se dogodi u međuvremenu). I da - na kraju ispadne da sam siromašan. :))

    avatar

    19.12.2010. (01:27)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Jako mi se sviđa ovaj post.
    Jedan indijanski poglavica, kada su ga pitali što misli o napretku koji su mu ipak omogućili bijelci (krediti, struja, kućanski aparati) je otprilike ovo izjavio:

    Ujutro bi lovili, popodne bi se zezali, navečer bi vodili ljubav sa svojim ženama.
    Samo je bijelac bio dovoljno glup da misli da može izmislit nešto pametnije.

    avatar

    20.12.2010. (07:59)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Zanimljivo bi bilo i dati odgovor na pitanje što je (meni ili općenito ljudskom stvoru) doista potrebno, a što je nepotrebno.
    Ako koristimo nešto, bilo to ruž za usne ili dvadeset pari sličnih cipela, (može li cd ili dvd player, tv, kolekcija glazbe isto ući u ovu kategoriju) a psihički je potrebno za održanje samopouzdanja ili lakše plivanje kroz život, možda to spada pod potrebu.

    Mikroskopi ili neke takve pizdarije koje nam podvale (pekač kruha, vakumiranje namirnica, super usisavači) možda su ipak nastavak ili nadogradnja (doduše potreba dobro uzgojena u potrošačkom društvu) gore navedene potrebe koja nije stvarna potreba.

    Čovjek u potrazi za novim luksuzom je prešao iz lovca za hranom i skloništem u lovca na pizdarije (pri tom ima manje vremena i za sebe i važne stvari kao obitelj i slično). S druge strane, većina ekipa koja traži prave krpice i obilazi trgovačke centre, nema vlastiti stan, zadovoljavajući posao, općenito mi Hrvati nismo zadovoljni životom. To nezadovoljstvo prikrivamo nekim iluzijama, našim izgledom prema vani nastojimo zadovoljiti ono što nam je unutra, duša valjda. Hrvatsko "amerikaniziranje" - natrpavanje pizdarijama u neadekvatnim životnim uvjetima - možda je time i duplo debilnije nego kod Amerikanaca.

    avatar

    20.12.2010. (08:18)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ono što zaista želimo kupiti ne popušta ni mrvicu

    avatar

    20.12.2010. (16:20)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    meni hanuma poklonila okvir za ogledalo; gore, kao na vratima konclogora, u bauhaus-fontu, ARHAIK. sad si ja mislim.

    avatar

    20.12.2010. (18:40)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    e

    avatar

    29.12.2010. (08:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...