Takvo je žensko srce. :) Daje se cijelo. A pjesma vam je savršena. Ni jedna riječ previše. Uz to je veselog ritma iako govori o ranjenom srcu. Zapravo kao da ublažava tu ranjenost i želi ojađenu osobu probuditi i podsjetiti na sve ono dobro što ona jest i što opet može biti, ako sve to što ima a što joj je uzeto usmjeri na nekog tko će doći i možda biti draži od ovog što je izazvao toliki bijes. Samo ne znam jel pjesnik onaj koji bi mogao postati taj draži, da li on pjesmom njoj pokazuje na sebe, ili je on onaj koji ju je ostavio. Nekako bi mi draže bilo ovo prvo, jer bi me na njenom mjestu dodatno razbijesnio u drugom slučaju.:)))
10.12.2010. (08:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Napomena: Evo, opet sam, zbog jedne krivo napisane riječi (osmeračkog umjesto sedmeračkog) i jednog tipfelera (podsvujesti), bio primoran naknadno intervenirati u odgovoru vrijednoj i pametnoj Emi, uz molbu da mi oprosti. ___________________________________________________
Ema, suputnice draga, silno si me razveselila ovim svojim izuzetno mislenim i osmišljenim komentarom! Naime, sve si rekla što je bilo potrebito reći, s obirom na sadržaj i poruku ovog sedmeračkog soneta, elizabetinskog kroja. Čak si našla za shodno istaći i njegovu, sonetnu, humornost koja bi imala za cilj "ublažiti" i težinu bola, i svu onu srdžbu u srcu Malene, izazvanu gubitkom voljenog ...
A što se pak tiče tvog pitanja na kraju ti komentara,, mogu ti odgovoriti i ovako:
Vjerojatno je u pitanju i zrno podsvijesti? Jer, on, autor, s obzrom na godine mu (mada ljubav, uvijek, ne priznaje dob, godine), svaki je direktni odgovor prepustio čitatelju, rekao bih, iz čiste pristojnosti. Ali, kako kuja ne laje radi sela, kako bi se ono reklo, moglo bi se, dakako, i u znaku one Ciceronove Pro domo sua (za svoju kuću) pomisliti da joj je on, poeta, koji je svim onim atributima kiti, moguće onaj – "bliži" ...
10.12.2010. (19:06) - - - -
11.12.2010. (01:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rado bih vam oprostila kad bih imala što. Ja naime uopće ne primjećujem vaše pogreške, pa čak ni kad ih vi navedete ja pojma nemam o njima. Pojma nemam o gramatici, tako da bez brige kad meni pišete. Ja mogu vidjeti i osjetiti samo ono što pišete, a način, forma, pravilno ili pogrešno pisanje, meni je sve to nepoznato. :)
13.12.2010. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš lijepo od tebe, draga Ema, ovo mi se pitanje o nastavku priče "Iznenadni susret", moram ti priznati, jako svidjelo, i to s dva aspekta:
prvi je – da se moj način pisanja proze ipak dade čitati, a drugi je, pak, da u meni ovo ti pitanje skroz poticajno djeluje.
Stoga mi nije druge, nego, bude li vremena, da priču, za koju sam smatrao da je zaokružena cjelina – raščlanim na poglavlja i napišem roman. Daj, Bože, da to samo nastavim! Zahvalio bih ti se negdje na početku knjige kao „krivcu“ za njezin nastanak, odnosno za roman.
Hvala ti za to već sada, draga suputnice Ema!
19.12.2010. (03:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tome sam se i nadala, da ću izazvati pitanjem nastavak priče. I, zar je moguće da ste sumnjali u to da se vaš "način pisanja proze ipak dade čitati"? Ne samo da se dade čitati, već čitatelja drži budnim. Uz to, priča koju ste započeli jest priča u kojoj se svatko može prepoznati, naime svi mi nailazimo na zamršenost međuljudskih odnosa u svom životu, pa mene npr čitanje ovog započetog romana dovodi na promatranje odnosa u vlastitom životu, a mislim da to i jest bit romana. To ja onako, laički, bez znanja, tek iz svog kuta promatranja. I veselim se tom romanu koji se upravo stvara, i baš mi je drago biti krivcem.:) Kao što ste rekli, dao Bog da nastavite.
19.12.2010. (13:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Takvo je žensko srce. :) Daje se cijelo.
A pjesma vam je savršena. Ni jedna riječ previše. Uz to je veselog ritma iako govori o ranjenom srcu. Zapravo kao da ublažava tu ranjenost i želi ojađenu osobu probuditi i podsjetiti na sve ono dobro što ona jest i što opet može biti, ako sve to što ima a što joj je uzeto usmjeri na nekog tko će doći i možda biti draži od ovog što je izazvao toliki bijes.
Samo ne znam jel pjesnik onaj koji bi mogao postati taj draži, da li on pjesmom njoj pokazuje na sebe, ili je on onaj koji ju je ostavio. Nekako bi mi draže bilo ovo prvo, jer bi me na njenom mjestu dodatno razbijesnio u drugom slučaju.:)))
10.12.2010. (08:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Pa....meni bi na njezinu mjestu ona bol izgubila na težini, zahvaljujući poeti:)
10.12.2010. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Napomena: Evo, opet sam, zbog jedne krivo napisane riječi (osmeračkog umjesto
sedmeračkog) i jednog tipfelera (podsvujesti), bio primoran naknadno
intervenirati u odgovoru vrijednoj i pametnoj Emi, uz molbu da mi oprosti.
___________________________________________________
Ema, suputnice draga, silno si me razveselila ovim svojim izuzetno mislenim
i osmišljenim komentarom! Naime, sve si rekla što je bilo potrebito reći,
s obirom na sadržaj i poruku ovog sedmeračkog soneta, elizabetinskog
kroja. Čak si našla za shodno istaći i njegovu, sonetnu, humornost koja bi
imala za cilj "ublažiti" i težinu bola, i svu onu srdžbu u srcu Malene, izazvanu
gubitkom voljenog ...
A što se pak tiče tvog pitanja na kraju ti komentara,, mogu ti odgovoriti i ovako:
Vjerojatno je u pitanju i zrno podsvijesti? Jer, on, autor, s obzrom na godine
mu (mada ljubav, uvijek, ne priznaje dob, godine), svaki je direktni odgovor
prepustio čitatelju, rekao bih, iz čiste pristojnosti. Ali, kako kuja ne laje radi
sela, kako bi se ono reklo, moglo bi se, dakako, i u znaku one Ciceronove
Pro domo sua (za svoju kuću) pomisliti da joj je on, poeta, koji je svim onim
atributima kiti, moguće onaj – "bliži" ...
10.12.2010. (19:06) - - - -
11.12.2010. (01:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Rado bih vam oprostila kad bih imala što. Ja naime uopće ne primjećujem vaše pogreške, pa čak ni kad ih vi navedete ja pojma nemam o njima. Pojma nemam o gramatici, tako da bez brige kad meni pišete. Ja mogu vidjeti i osjetiti samo ono što pišete, a način, forma, pravilno ili pogrešno pisanje, meni je sve to nepoznato. :)
13.12.2010. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Dragi Roko, gdje je nastavak Iznenadnog susreta?
18.12.2010. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Baš lijepo od tebe, draga Ema, ovo mi se pitanje o
nastavku priče "Iznenadni susret", moram ti priznati,
jako svidjelo, i to s dva aspekta:
prvi je – da se moj način pisanja proze ipak dade čitati,
a drugi je, pak, da u meni ovo ti pitanje skroz poticajno
djeluje.
Stoga mi nije druge, nego, bude li vremena, da priču, za
koju sam smatrao da je zaokružena cjelina – raščlanim na
poglavlja i napišem roman. Daj, Bože, da to samo nastavim!
Zahvalio bih ti se negdje na početku knjige kao „krivcu“
za njezin nastanak, odnosno za roman.
Hvala ti za to već sada, draga suputnice Ema!
19.12.2010. (03:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Tome sam se i nadala, da ću izazvati pitanjem nastavak priče.
I, zar je moguće da ste sumnjali u to da se vaš "način pisanja proze ipak dade čitati"? Ne samo da se dade čitati, već čitatelja drži budnim. Uz to, priča koju ste započeli jest priča u kojoj se svatko može prepoznati, naime svi mi nailazimo na zamršenost međuljudskih odnosa u svom životu, pa mene npr čitanje ovog započetog romana dovodi na promatranje odnosa u vlastitom životu, a mislim da to i jest bit romana. To ja onako, laički, bez znanja, tek iz svog kuta promatranja. I veselim se tom romanu koji se upravo stvara, i baš mi je drago biti krivcem.:)
Kao što ste rekli, dao Bog da nastavite.
19.12.2010. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...