11.12.2010. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojčica
Davno kad si me sreo, rekao si da me voliš. Tada si bio sve ono o čemu sam sanjala. Potreban kao zrak, kao disanje, kao život. ..imao si svoj život...svoje obaveze. Toliko sam te voljela da ničim nisam pokazala ono što osjećam, da ne bih unijela nemir u tvoj život, stvarala dileme... Nosila sam te cijeli život, u svojj tišini, u mojoj nutrini. Bez patne, bez drama, sretna što postojiš, sretna što me tvoje postojanje ispunjava iz pristojne daljine...tako je moralo biti...što rušiti nešto već sagrađeno. Tvoja tiha prisutnost, nije me sputavala da živim puninu svoga života, ostvarim ljubav, obitelj... Ja te volim, volit ću te cijeli život, ali ne umišljaj da si nešto posebnije u mom životu od ostalih. Sve koje volim posebni su na svoj način, zašto bi ti bio posebniji od drugih. A skoro najmanje si zaslužio. Znam, ljubav se dijeli po zaslugama. Ljubav je ljubav. Nema kontrole. Zapravo količina moje ljubavi te čini posebnim... Možda znaš reći najdivnije rijeći, ali što su riječi bez djela. Šta je ljubav bez žrtve... ljubav je ljubav,...ali u ime ljubavi ne mogu biti razmažena i kršiti sve oko sebe... mogu izbjegavati ogledalo, ali kad tad ću sebi morati pogledati u oči, kako sebi tako i drugima. Molim te, ne razvijaj naš odnos, ne potiči ovu ljubav, ona treba ostati ondje gje je i bila...neka spava. neće otići, neće nestati...uvijek će se moći aktivirati...jer ako nije nestala sve ove godine...neće ni ovaj ostatak koji je sigurno manje vrijeme od nog što je prošlo...
12.12.2010. (11:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
Ah. Možeš jedino postati žena da bi to shvatio.
11.12.2010. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojčica
Davno kad si me sreo, rekao si da me voliš. Tada si bio sve ono o čemu sam sanjala. Potreban kao zrak, kao disanje, kao život. ..imao si svoj život...svoje obaveze. Toliko sam te voljela da ničim nisam pokazala ono što osjećam, da ne bih unijela nemir u tvoj život, stvarala dileme...
Nosila sam te cijeli život, u svojj tišini, u mojoj nutrini. Bez patne, bez drama, sretna što postojiš, sretna što me tvoje postojanje ispunjava iz pristojne daljine...tako je moralo biti...što rušiti nešto već sagrađeno. Tvoja tiha prisutnost, nije me sputavala da živim puninu svoga života, ostvarim ljubav, obitelj...
Ja te volim, volit ću te cijeli život, ali ne umišljaj da si nešto posebnije u mom životu od ostalih.
Sve koje volim posebni su na svoj način, zašto bi ti bio posebniji od drugih. A skoro najmanje si zaslužio. Znam, ljubav se dijeli po zaslugama. Ljubav je ljubav. Nema kontrole. Zapravo količina moje ljubavi te čini posebnim...
Možda znaš reći najdivnije rijeći, ali što su riječi bez djela. Šta je ljubav bez žrtve... ljubav je ljubav,...ali u ime ljubavi ne mogu biti razmažena i kršiti sve oko sebe...
mogu izbjegavati ogledalo, ali kad tad ću sebi morati pogledati u oči, kako sebi tako i drugima.
Molim te, ne razvijaj naš odnos, ne potiči ovu ljubav, ona treba ostati ondje gje je i bila...neka spava.
neće otići, neće nestati...uvijek će se moći aktivirati...jer ako nije nestala sve ove godine...neće ni ovaj ostatak koji je sigurno manje vrijeme od nog što je prošlo...
12.12.2010. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...