"Velite da škola nije nužna za ženske" - govorio je Didak- "no ja vam kažem uprav na to prilažem važnost, da se naše žene školuju, jer je mjerilom naobrazbe svakog pojedinog naroda naobrazba njegove žene.... K tome je, kako vam je poznato, majka prvi i glavni učitelj svog poroda, a to nitko do dragoga Boga nadomjestit ne može.."
Mudar i još k tome dobar čovjek taj fra Didak! Lijepo je i kad su unuci zahvalni nekome tko je nešto dobro učinio za njihove pretke. Verba movent, exempla trahunt.
@Zd (ako navratiš) Jesi li poslušao onu egzotičnu pjevačicu? ;-)
05.12.2010. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Htjedoh citirati isto što i "Tamo gdje je srce" ))))
05.12.2010. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zd
Je, baš odlično i promišljeno rečeno, pravi narodni čovik i rodoljub. Daj nam Bože takvih ljudi. @ Srce Pogledao, ne znam iz čega ona pjeva, da mi onako zapjeva - zvao bih egzorcistu :) Ma šalim se, ono je nekakvo Tibetansko narodno pjevanje, ali meni to izgleda smiješno, što ću kad sam primitivac. Sjećam se jednom neke priredbe gdje su gostovali Indijski drobušni plesači odjeveni u žene i našminkani, nisam se mogao suzdržati od smijeha pa me skoro nisu izbacili. LP
06.12.2010. (13:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo me bartimej croata@ podsjetio na ubijene svećenike iz Hercegovačke franjevačke provincije. Iz mržnje na Katoličku crkvu partizani-komunisti ubili su tijekom Drugoga svjetskog rata, pogotovo pred kraj rata i kada je već bio završio, stotine katoličkih svećenika, redovnika i redovnica te tisuće i tisuće vjernika Hrvata. Među tim svećenicima je i 66 pobijenih hercegovačkih franjevaca – svećenika, braće laika i klerika. Prvi je stradao fra Stipan Naletilić, župnik u Kongori, 1942. No najstrašniji je pokolj izvršio Osmi dalmatinski korpus početkom veljače 1945. na Š. Brijegu: tu su ubili i u bunkeru zapalili 12 franjevaca, sve koji su nosili habit, od staraca do klerika. Evo njihovih imena: fra Marko Barbarić, fra Stanko Kraljević, fra Ivo Slišković, fra Krsto Kraljević, fra Arhanđeo Nuić, fra Dobroslav Šimović, fra Tadija Kožul, fra Borislav Pandžić, fra Žarko Leventić, fra Viktor Kosir, fra Stjepan Majić, fra Ljudevit Radoš. Potom je ubijeno i devet fratara koji su se do tada skrivali u električnoj hidrocentrali na rijeci Lištici: fra Bonifacije Majić, fra Fabijan Kordić, fra Radoslav Vukšić, fra Fabijan Paponja, fra Andrija Jelčić, fra Leonard Rupčić, fra Melhior Prlić, fra Miljenko Ivanković, fra Mariofil Sivrić. Tih dana su iz župnog ureda u Mostarskom Gracu odvedena šestorica franjevaca i uskoro ubijena: fra Augustin Zubac, fra Krešimir Pandžić, fra Roland Zlopaša, fra Rudo Jurić, fra Kornelije Sušac, fra Zvonko Grubišić. U župi Izbično ubijena su trojica: fra Marko Dragićević, fra Bono Andačić, fra Nevinko Mandić.
Iz samostana u Mostaru odvedena su sedmorica fratara, ubijena i bačena u Neretvu: fra Leon Petrović (provincijal), fra Grgo Vasilj (gvardijan), fra Jozo Bencun, fra Bernardin Smoljan, fra Rafo Prusina, fra Kažimir Bebek, fra Nenad Pehar. U drugim mjestima ubijeni su sljedeći: fra Križan Galić, fra Makso Jurčić, fra Petar Sesar, fra Julije Kožul, fra Paško Martinac, fra Martin Sopta, fra Zdenko Zubac, fra Slobodan Lončar, fra Filip Gašpar, fra Ćiril Ivanković, fra Jako Križić, fra Vale Zovko, fra Andrija Topić. U bijegu pred partizanima na kraju rata uhvaćeni su i ubijeni na raznim mjestima: fra Bono Jelavić, fra Radoslav Glavaš Ml., fra Bruno Adamčik, fra Dane Čolak, fra Svetislav Markotić, fra Darinko Mikulić, fra Julijan Petrović, fra Lujo Milićević, fra Anđelko Nuić, fra Metod Puljić, fra Emil Stipić, fra Branko Sušak, fra Jenko Vasilj, fra Tihomir Zubac, fra Ante Majić. Brojni su se uspjeli spasiti bijegom u inozemstvo, a dobar broj onih koji su ostali mnoge su godine proveli u komunističkim kazamatima.
09.12.2010. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od sedmorice hercegovački franjevaca bačenih u Neretvu samo je tijelo fra Rafe Prusine bilo “isplivalo” na suho tlo, i to u blizini Žitomislića. Bilo je povezano žicom i mještani su ga htjeli pokopati u grob. Ali čim su komunisti za to saznali, uzeli su tijelo i ponovno ga baciiiI u rijeku. Fra Leon se je bavio i znanstvenim radom i povijesnim istraživanjima. Posebnu brigu posvetio je starijoj hrvatskoj povijesti i pojavi kršćanske vjerske sekte bogumila, koji su u 12. i 13. stoljeću djelovali na području Bosne. Napisao je o njima i knjigu pod naslovom “Krstjani bosanske crkve” koja je tiskana 1953. godine u Sarajevu. Knjiga je izazvala živu reakciju među povjesničarima i znanstvenicima toga vremena. Prije toga, tiskao je i svoju doktorsku disertaciju (radnju) na latinskom jeziku još 1908. godine u Mostaru. Komunisti su ga ubili u 62. godini života i povezana žicom bacili u Neretvu. Tijelo mu je potonulo na dno korita rijeke. Strah i nemir lebdjeli su u zraku, a narod mračnim putovima srljao u ropstvo. I dok pšenično zrno umire u zemlji i “donosi obilan plod” (Iv 12,24), fra Leonovo tijelo je zaronilo u dubinske vode rijeke i oplemenilo ih svetošću njegova života i krvlju mučeništva.
09.12.2010. (16:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Kada smo sami, ostavljeni, usamljeni,
On se javlja glasom tišine u srcu,
želeći nam pružiti ruku i potaći nas,
da sami hodimo u svojoj slobodi .
Drago mi je da sam čuo za fra Buntića.
svi su nam pisali povijest pa se za ovako kvalitetne
osobe rijetko čuje...Lp
05.12.2010. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo gdje je srce
"Velite da škola nije nužna za ženske" - govorio je Didak- "no ja vam kažem uprav na to prilažem važnost, da se naše žene školuju, jer je mjerilom naobrazbe svakog pojedinog naroda naobrazba njegove žene....
K tome je, kako vam je poznato, majka prvi i glavni učitelj svog poroda, a to nitko do dragoga Boga nadomjestit ne može.."
Mudar i još k tome dobar čovjek taj fra Didak!
Lijepo je i kad su unuci zahvalni nekome tko je nešto dobro učinio za njihove pretke.
Verba movent, exempla trahunt.
@Zd (ako navratiš)
Jesi li poslušao onu egzotičnu pjevačicu? ;-)
05.12.2010. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baba ljutica
Htjedoh citirati isto što i "Tamo gdje je srce" ))))
05.12.2010. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zd
Je, baš odlično i promišljeno rečeno, pravi narodni čovik i rodoljub. Daj nam Bože takvih ljudi.
@ Srce
Pogledao, ne znam iz čega ona pjeva, da mi onako zapjeva - zvao bih egzorcistu :)
Ma šalim se, ono je nekakvo Tibetansko narodno pjevanje, ali meni to izgleda smiješno, što ću kad sam primitivac. Sjećam se jednom neke priredbe gdje su gostovali Indijski drobušni plesači odjeveni u žene i našminkani, nisam se mogao suzdržati od smijeha pa me skoro nisu izbacili.
LP
06.12.2010. (13:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo gdje je srce
Ej, ne radi onaj link koji si mi "zalijepio".
Moraš na "popravni" ;-)
07.12.2010. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
evo me bartimej croata@ podsjetio na ubijene svećenike iz Hercegovačke franjevačke provincije.
Iz mržnje na Katoličku crkvu partizani-komunisti ubili su tijekom Drugoga svjetskog rata, pogotovo pred kraj rata i kada je već bio završio, stotine katoličkih svećenika, redovnika i redovnica te tisuće i tisuće vjernika Hrvata. Među tim svećenicima je i 66 pobijenih hercegovačkih franjevaca – svećenika, braće laika i klerika. Prvi je stradao fra Stipan Naletilić, župnik u Kongori, 1942. No najstrašniji je pokolj izvršio Osmi dalmatinski korpus početkom veljače 1945. na Š. Brijegu: tu su ubili i u bunkeru zapalili 12 franjevaca, sve koji su nosili habit, od staraca do klerika. Evo njihovih imena: fra Marko Barbarić, fra Stanko Kraljević, fra Ivo Slišković, fra Krsto Kraljević, fra Arhanđeo Nuić, fra Dobroslav Šimović, fra Tadija Kožul, fra Borislav Pandžić, fra Žarko Leventić, fra Viktor Kosir, fra Stjepan Majić, fra Ljudevit Radoš. Potom je ubijeno i devet fratara koji su se do tada skrivali u električnoj hidrocentrali na rijeci Lištici: fra Bonifacije Majić, fra Fabijan Kordić, fra Radoslav Vukšić, fra Fabijan Paponja, fra Andrija Jelčić, fra Leonard Rupčić, fra Melhior Prlić, fra Miljenko Ivanković, fra Mariofil Sivrić. Tih dana su iz župnog ureda u Mostarskom Gracu odvedena šestorica franjevaca i uskoro ubijena: fra Augustin Zubac, fra Krešimir Pandžić, fra Roland Zlopaša, fra Rudo Jurić, fra Kornelije Sušac, fra Zvonko Grubišić. U župi Izbično ubijena su trojica: fra Marko Dragićević, fra Bono Andačić, fra Nevinko Mandić.
Iz samostana u Mostaru odvedena su sedmorica fratara, ubijena i bačena u Neretvu: fra Leon Petrović (provincijal), fra Grgo Vasilj (gvardijan), fra Jozo Bencun, fra Bernardin Smoljan, fra Rafo Prusina, fra Kažimir Bebek, fra Nenad Pehar.
U drugim mjestima ubijeni su sljedeći: fra Križan Galić, fra Makso Jurčić, fra Petar Sesar, fra Julije Kožul, fra Paško Martinac, fra Martin Sopta, fra Zdenko Zubac, fra Slobodan Lončar, fra Filip Gašpar, fra Ćiril Ivanković, fra Jako Križić, fra Vale Zovko, fra Andrija Topić. U bijegu pred partizanima na kraju rata uhvaćeni su i ubijeni na raznim mjestima: fra Bono Jelavić, fra Radoslav Glavaš Ml., fra Bruno Adamčik, fra Dane Čolak, fra Svetislav Markotić, fra Darinko Mikulić, fra Julijan Petrović, fra Lujo Milićević, fra Anđelko Nuić, fra Metod Puljić, fra Emil Stipić, fra Branko Sušak, fra Jenko Vasilj, fra Tihomir Zubac, fra Ante Majić.
Brojni su se uspjeli spasiti bijegom u inozemstvo, a dobar broj onih koji su ostali mnoge su godine proveli u komunističkim kazamatima.
09.12.2010. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
Od sedmorice hercegovački franjevaca bačenih u Neretvu
samo je tijelo fra Rafe Prusine bilo “isplivalo” na suho tlo, i to u
blizini Žitomislića. Bilo je povezano žicom i mještani su ga htjeli pokopati
u grob. Ali čim su komunisti za to saznali, uzeli su tijelo i ponovno
ga baciiiI u rijeku.
Fra Leon se je bavio i znanstvenim radom i povijesnim istraživanjima.
Posebnu brigu posvetio je starijoj hrvatskoj povijesti i pojavi
kršćanske vjerske sekte bogumila, koji su u 12. i 13. stoljeću djelovali
na području Bosne.
Napisao je o njima i knjigu pod naslovom “Krstjani bosanske crkve” koja je
tiskana 1953. godine u Sarajevu.
Knjiga je izazvala živu reakciju među povjesničarima i znanstvenicima
toga vremena. Prije toga, tiskao je i svoju doktorsku disertaciju
(radnju) na latinskom jeziku još 1908. godine u Mostaru.
Komunisti su ga ubili u 62. godini života i povezana žicom bacili
u Neretvu. Tijelo mu je potonulo na dno korita rijeke.
Strah i nemir lebdjeli su u zraku, a narod mračnim putovima
srljao u ropstvo. I dok pšenično zrno umire u zemlji i “donosi obilan
plod” (Iv 12,24), fra Leonovo tijelo je zaronilo u dubinske vode rijeke i
oplemenilo ih svetošću njegova života i krvlju mučeništva.
09.12.2010. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...