..."Crkva se ponaša kao da posjeduje istinu. Time uništava vlastite temelje"... ovo mi je najjača izjava iz cjelokupnog intervjua :)... daj Bože da se ti temelji što brže uruše :)... jao, sad će me proglasit zlonamjernikom, sotoninim izaslanikom, jer prizivam uništenje crkve, ha, ha, ha, (ovo je moj zlobni smijeh)... što ću, kad je to za mene dobro djelo... za mene će svetac biti jedino onaj papa koji raspusti crkvu kao instituciju moći, jer od toga nema pravednijeg djela (što se crkve tiče)... e, da je u crkvi više ljudi poput don Grubišića... čovjek je humanist, to je neosporno, ali za mene prenježan, nedovoljno radikalan :)))... ali to je njegov izbor, kad bi bio radikalniji već bi odavno bio ekskomuniciran... a isti, koliko sam ja shvatio iz njegovih javnih nastupa, ostaje vjeran crkvi i većini njenih dogmi, a svojim djelovanjem uzalud pokušava doprinijeti promjeni unutar crkve (npr. isti se zalaže da se katolički svećenici žene kako njihov "grijeh" vanbračnih seksualnih odnosa više ne bi bio grijeh, i kako bi djeca iz tih veza bila priznata, odnosno isti smatra kako je vanbračni seks zlo, "grijeh", a da se isti može ispraviti sakramentom ženidbe), a crkveni centar moći se neda tako lako, ali to opet ne znači da i dalje ne treba pokušavati rušiti crkveno posjedovanje istine, na manje ili više radikalan način :)))...
02.12.2010. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjeran
Uf, zadržao sam se predugo na blogu gosponprofesor-a (kao U.G.K. :-) pa nikako da tvoj dođe na red (iako sam ga otvorio i spustio na dno ekrana još u dvi uri). Slažem se sa Smislom Života da bi se i don Ivanu Grubišiću štošta moglo zamjeriti (jer je katolički svećenik po default-u u proturječju s čistim životnim istinama), no više od toga ja se trajno čudim da postoji jedan takav čovjek poput njega i stalno mislim da je on jednostavno tek greška u Matrici, anomalija, krivi "enter" nekog nebeskog Operatera. :-) Imaju i u Bosni i Hercegovini jednog takvog, ime mu je fra Petar Jeleč, predaje crkvenu povijest ili nešto takvo na franjevačkoj Teologiji u Sarajevu i pripadnik je franjevačke provincije Bosna Srebrena (vrag će znati što od svega ovoga ide velikim, a što malim početnim slovom). Njegovi intervjui također odaju čovjeka posvećena istini bez obzira na svoju ulogu u Crkvi i moguće posljedice. Iako se načelno čudim, što takvi pametni ljudi rade u Crkvi, zapravo mi je jako drago da ih ima i da su tamo. Mnogo je dobrih i bezazlenih ljudi priklonjeno Crkvi i vezano uz nju, na njenim se duhovnim osnovama napaja i nadahnjuje, pa nekako mislim da je zbog njih jako dobro da u redovima Crkve ima časnih, istinoljubivih i mudrih pojedinaca. Osobno mi se sviđa i Bonaventura Duda. Početkom devedesetih u jednom sam relativno kratkom periodu odlazio katkada na Opatovinu u franjevačku crkvu slušati Bonaventurine propovijedi na večernjim misama. Bile su zaista odlične. Idem sad pročitati taj intervju na koji si ukazao. Pozdrav!
02.12.2010. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni su Grubišićevi nastupi u javnosti u pravilu osvježenje, jer obično nagazi na mjesta na koja treba nagaziti, a većina drugih se (iz svojih komformističkih ili neki drugih razloga) to ne usudi ili jednostavno ne želi. Grubišić je zanimljiv po tome što osvjetljava grijehove crkve. A činjenica da je i on sam unutar tog sistema meni je dobrim djelom kontradiktorna i nije nešto što me očarava. I to upravo zbog toga što i on zapravo voli te dogme, a dogma i tijek života teško mogu ići zajedno. Zato ga s jedne strane uzimam s rezervom, a s druge, kada raskrinkava ono što već odavno ne bi trebalo ni postojati, a kamoli raskrinkavati, volim poslušati šta kaže. Da recimo imam priliku sjesti s njim i popričati vjerojatno se ne bismo složili oko koječega. A oko ovih stvari o kojima je govorio u intervjuu, potpuno bi se složili. Možda je njegova uvjerljivost kao kritičara tim veća što je i sam insajder. A s druge strane, baš to što je insajder ga istovremeno i diskreditira. Začarani krug, čini mi se. :)
03.12.2010. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjeran
Da, dijelim tvoje mišljenje. Ima jedna rijetka osobina iza sedam gora i sedam mora, a zove se sposobnost ulaženja u meritum stvari. Kad vidim u nekoga tu sposobnost, odmah me je pridobio. Osim Grubišića i Jeleča, primijetio sam ju primjerice i u Zvonka Makovića pa vrlo često i u Predraga Raosa (iako je on pomalo spržen pa se ne računa). Genijalni engleski redatelj Mike Leigh svojim filmovima tako dobro i lucidno ulazi u meritum životnih situacija. Kada neki komičar unutar komičnog diskursa umije vidjeti meritume, onda dobijemo Jerry Seinfelda ili South Park. Film Tanka crvena linija Terrence-a Malicka po mom mišljenju odlično ulazi u meritum stvari unutar ratnog diskursa. Dvojica Krishnamurtija, za razliku od mnogih, mnogih duhovnjaka, odlično ulaze u meritum unutar duhovnog diskursa, jer Zapadnjak zaista nije dužan pokušavati se ufurati u neke zastarjele slikovite prispodobe, poslovice, uzrećice, poskočice i druge indirektne poredbe. Još u školi ili na faksu živciralo me je kad ljudi ne bi znali vidjeti bitno pa bi podcrtavali bezveze ili zapisivali nebitne dijelove predavanja. Što se tiče don Ivana Grubišića, on mi djeluje poput svih onih osoba koje u nekom društvenom trenutku ili kontekstu zablistaju kao pametna opozicija pa se o njima stvori dojam vrsnijih osoba nego što su možda uistinu. Sjećam se, u vojsci sam 1997. imao prijatelja s kojim sam mogao vrlo dobro komunicirati, djelovao je vrlo čestito i istinoljubivo. Sve dok se nije povela riječ o nacionalnosti. Bio je Hrvat iz Petrinje, odgojen vjerojatno u duhu ratnih prilika. Malo pomalo bili smo došli do toga da, ikao nema ništa ni protiv koga, nikada ne bi svoju potencijalnu kćer dao za Srbina. Zašto? Nije znao ponuditi nikakvo normalno obrazloženje. Pokazao se kao još jedan od isključivih, netolerantnih i nemiroljubivih. Da nismo slučajem poveli razgovor o tome, nikada ne bih saznao da zapravo uopće nije ni čestit ni istinoljubiv. Možda (kažem samo možda) je slična stvar i s ljudima poput don Ivana Grubišića. Vrlo ga cijenim, a unutar crkve više nego ikoga, no bojim se da bi o nekim zaista neuralgičnim pitanjima za Crkvu progovorio podjednako razočaravajuće. Tko zna, možda i ne bi, jer jednom je prilikom negdje spomenuo da čita Belu Hamvasa i da je njime oduševljen, a Hamvas je nastrojen gnostički i puno bliže univerzalnom ezoteričkom nauku.
03.12.2010. (15:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
..."Crkva se ponaša kao da posjeduje istinu. Time uništava vlastite temelje"... ovo mi je najjača izjava iz cjelokupnog intervjua :)... daj Bože da se ti temelji što brže uruše :)... jao, sad će me proglasit zlonamjernikom, sotoninim izaslanikom, jer prizivam uništenje crkve, ha, ha, ha, (ovo je moj zlobni smijeh)... što ću, kad je to za mene dobro djelo... za mene će svetac biti jedino onaj papa koji raspusti crkvu kao instituciju moći, jer od toga nema pravednijeg djela (što se crkve tiče)... e, da je u crkvi više ljudi poput don Grubišića... čovjek je humanist, to je neosporno, ali za mene prenježan, nedovoljno radikalan :)))... ali to je njegov izbor, kad bi bio radikalniji već bi odavno bio ekskomuniciran... a isti, koliko sam ja shvatio iz njegovih javnih nastupa, ostaje vjeran crkvi i većini njenih dogmi, a svojim djelovanjem uzalud pokušava doprinijeti promjeni unutar crkve (npr. isti se zalaže da se katolički svećenici žene kako njihov "grijeh" vanbračnih seksualnih odnosa više ne bi bio grijeh, i kako bi djeca iz tih veza bila priznata, odnosno isti smatra kako je vanbračni seks zlo, "grijeh", a da se isti može ispraviti sakramentom ženidbe), a crkveni centar moći se neda tako lako, ali to opet ne znači da i dalje ne treba pokušavati rušiti crkveno posjedovanje istine, na manje ili više radikalan način :)))...
02.12.2010. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjeran
Uf, zadržao sam se predugo na blogu gosponprofesor-a (kao U.G.K. :-) pa nikako da tvoj dođe na red (iako sam ga otvorio i spustio na dno ekrana još u dvi uri). Slažem se sa Smislom Života da bi se i don Ivanu Grubišiću štošta moglo zamjeriti (jer je katolički svećenik po default-u u proturječju s čistim životnim istinama), no više od toga ja se trajno čudim da postoji jedan takav čovjek poput njega i stalno mislim da je on jednostavno tek greška u Matrici, anomalija, krivi "enter" nekog nebeskog Operatera. :-) Imaju i u Bosni i Hercegovini jednog takvog, ime mu je fra Petar Jeleč, predaje crkvenu povijest ili nešto takvo na franjevačkoj Teologiji u Sarajevu i pripadnik je franjevačke provincije Bosna Srebrena (vrag će znati što od svega ovoga ide velikim, a što malim početnim slovom). Njegovi intervjui također odaju čovjeka posvećena istini bez obzira na svoju ulogu u Crkvi i moguće posljedice. Iako se načelno čudim, što takvi pametni ljudi rade u Crkvi, zapravo mi je jako drago da ih ima i da su tamo. Mnogo je dobrih i bezazlenih ljudi priklonjeno Crkvi i vezano uz nju, na njenim se duhovnim osnovama napaja i nadahnjuje, pa nekako mislim da je zbog njih jako dobro da u redovima Crkve ima časnih, istinoljubivih i mudrih pojedinaca. Osobno mi se sviđa i Bonaventura Duda. Početkom devedesetih u jednom sam relativno kratkom periodu odlazio katkada na Opatovinu u franjevačku crkvu slušati Bonaventurine propovijedi na večernjim misama. Bile su zaista odlične. Idem sad pročitati taj intervju na koji si ukazao. Pozdrav!
02.12.2010. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
meni su Grubišićevi nastupi u javnosti u pravilu osvježenje, jer obično nagazi na mjesta na koja treba nagaziti, a većina drugih se (iz svojih komformističkih ili neki drugih razloga) to ne usudi ili jednostavno ne želi. Grubišić je zanimljiv po tome što osvjetljava grijehove crkve. A činjenica da je i on sam unutar tog sistema meni je dobrim djelom kontradiktorna i nije nešto što me očarava. I to upravo zbog toga što i on zapravo voli te dogme, a dogma i tijek života teško mogu ići zajedno. Zato ga s jedne strane uzimam s rezervom, a s druge, kada raskrinkava ono što već odavno ne bi trebalo ni postojati, a kamoli raskrinkavati, volim poslušati šta kaže. Da recimo imam priliku sjesti s njim i popričati vjerojatno se ne bismo složili oko koječega. A oko ovih stvari o kojima je govorio u intervjuu, potpuno bi se složili. Možda je njegova uvjerljivost kao kritičara tim veća što je i sam insajder. A s druge strane, baš to što je insajder ga istovremeno i diskreditira. Začarani krug, čini mi se. :)
03.12.2010. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjeran
Da, dijelim tvoje mišljenje. Ima jedna rijetka osobina iza sedam gora i sedam mora, a zove se sposobnost ulaženja u meritum stvari. Kad vidim u nekoga tu sposobnost, odmah me je pridobio. Osim Grubišića i Jeleča, primijetio sam ju primjerice i u Zvonka Makovića pa vrlo često i u Predraga Raosa (iako je on pomalo spržen pa se ne računa). Genijalni engleski redatelj Mike Leigh svojim filmovima tako dobro i lucidno ulazi u meritum životnih situacija. Kada neki komičar unutar komičnog diskursa umije vidjeti meritume, onda dobijemo Jerry Seinfelda ili South Park. Film Tanka crvena linija Terrence-a Malicka po mom mišljenju odlično ulazi u meritum stvari unutar ratnog diskursa. Dvojica Krishnamurtija, za razliku od mnogih, mnogih duhovnjaka, odlično ulaze u meritum unutar duhovnog diskursa, jer Zapadnjak zaista nije dužan pokušavati se ufurati u neke zastarjele slikovite prispodobe, poslovice, uzrećice, poskočice i druge indirektne poredbe. Još u školi ili na faksu živciralo me je kad ljudi ne bi znali vidjeti bitno pa bi podcrtavali bezveze ili zapisivali nebitne dijelove predavanja. Što se tiče don Ivana Grubišića, on mi djeluje poput svih onih osoba koje u nekom društvenom trenutku ili kontekstu zablistaju kao pametna opozicija pa se o njima stvori dojam vrsnijih osoba nego što su možda uistinu. Sjećam se, u vojsci sam 1997. imao prijatelja s kojim sam mogao vrlo dobro komunicirati, djelovao je vrlo čestito i istinoljubivo. Sve dok se nije povela riječ o nacionalnosti. Bio je Hrvat iz Petrinje, odgojen vjerojatno u duhu ratnih prilika. Malo pomalo bili smo došli do toga da, ikao nema ništa ni protiv koga, nikada ne bi svoju potencijalnu kćer dao za Srbina. Zašto? Nije znao ponuditi nikakvo normalno obrazloženje. Pokazao se kao još jedan od isključivih, netolerantnih i nemiroljubivih. Da nismo slučajem poveli razgovor o tome, nikada ne bih saznao da zapravo uopće nije ni čestit ni istinoljubiv. Možda (kažem samo možda) je slična stvar i s ljudima poput don Ivana Grubišića. Vrlo ga cijenim, a unutar crkve više nego ikoga, no bojim se da bi o nekim zaista neuralgičnim pitanjima za Crkvu progovorio podjednako razočaravajuće. Tko zna, možda i ne bi, jer jednom je prilikom negdje spomenuo da čita Belu Hamvasa i da je njime oduševljen, a Hamvas je nastrojen gnostički i puno bliže univerzalnom ezoteričkom nauku.
03.12.2010. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
praktikum
volim tvoj blog :)
04.12.2010. (21:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...