Meni je taj praznik značio mnogo i željno sam ga svaki put čekao da posle tri meseca škole ponovo vidim svoje najmilije! Ne daj Bože da se dobije slaba ocena, nego jak motiv je bio i bolji uspeh, da se dobije –“zaradi” dan pre ili dan duže a ponekad i bingo! A putovanje je samo po sebi bilo uzbudljivo i nezaboravno kao kada iščekuješ nešto veliko i važno ili još bolje rečeno, kao da je prvi put ! U vozu "nesnosna" gužva i "borba" za poziciju bliže nekoj devojci da "zaboravim" na bol u nogama i leđima! Najčešće avion da osetim ostvarenje dečačkog sna da letim i da sam ponekad u blizini poznatih lica, a "daljina" između ST i BG je "neosetljiva"! Osećao sam više "daljinu" između između Surčina i Mladenova ! A, uniforma, podrazumevala se sa sve belim rukavicama, krojena po meri prvi put u životu i na kojoj su pogledi i onih poznatih rado završavali! To su obično bili i dani "svinjekolja", pa su tu stričevi sa porodicom i drugi meni bliski ljudi! To je bila prava atmosfera opuštenosti i izobilja iz perspektive moga detinjstva i mladosti ! Ali došlo je i vreme za pitanje šta je to Republika i što je to toliko važno i odgovore sam prirodno tražio kod našeg profesora i sekretara Paje, kasnije doktora "društvenih" nauka, mentor mu je bio čuveni profesor na BGU Najdan Pašić. Odgovor nisam dobio na jedno od pitanja, koje će se pokazati i ključnim za moj i nas većine život i sudbinu! Pitanje se ticalo Ustava SFRJ i prava republika članica i naroda na otcepljenje? Posle “vrludanja” stali smo na činjenici da može, ako se svi slože, kao sada kada se prima u EU. Ali mene interesuje, baš, šta biva ako neko hoće “svoju baklju” a ostali mu to ne daju? E, tu nema odgovora, to nije propisano, predviđeno i nije moguće, ...!? A koliko je moguće nije trebalo puno čekati!? Ne samo da shvatim nego da doživljavam, na moju sreću, jer nekima je i to uskraćeno a možda nisu stigli da shvate!? Odgovor nam se nudio na “tacni istorije”, mada je “tacna” malo bila sklonjena u stranu, kao i sve što se pokazalo kroz život važnim i presudnim. Ne sećam se da nam je Ivan pričao o Američkom građanskom ratu, surovostima, uzrocima, posledicama, o generalu Šermanu i onome šta je čovek sve doživeo i šta je iz toga izvukao kao pouku prvo za sebe, pa za sve Amerikance a na kraju i ceo učen i civilizovan svet. Uglavnom su “Punski” ratovi bili važniji zato što su i meni delovali, sa milenijumske distance, kao bajke a ne nešto gde trebam naći svoju buduću ulogu i sudbinu!? Dosađivao mi je “doktrinarni” o tenkovima Šerman iz II SR, sve moraš znati, samo ne ko je taj čovek bio i zašto je taj isti tenk dobio ime po njemu a na kraju i II SR, da bi završio u našem dvorištu kao humanitarna pomoć čuvena kao “Trumanova jaja”! To sam dobijao kao i svi površni i mladi u stereotipu iz filmova western produkcije uz nezaobilaznu rok muziku koja sve to preliva dajući sladunjav i primamljiv ukus, kao i kolači naše čuvene slastičarke u restoranu! A to se zbivalo samo 100 godina pre rođenja naše klase. Nastavak priče bio je na MVA gde profesoru političke ekonomije i poslaniku u saveznom veću skupštine SFRJ postavih pitanje: kako to da u ST marketu ne možeš videti mineralnu vodu Vrnjci ili KM a kod mene ne samo da ima već ljudi rado kupuju i Jamničku a posebno Radensku!? Pa tako imamo i lokalnu anegdotu posvećenu čuvenoj “trikuori”? E to je nešto što traži kompleksan ekonomski odgovor a za to nemamo vremena!? Evo i dan danas ceo svet traži odgovor na to pitanje i čuveni trgovinski deficit koji vodi narode i države u bankrot a svet u ratove!? Argentina koja je prošla sve od populizma, vojne hunte, rata sa UK do bankrota sada to rešava tako što joj Porše i BMW prodaju pirinač i vino a Mitsubiši mineralnu vodu da bi mogli da prodaju svoje skupocene limuzine. A o republici još po nešto!? Sada živim u samostalnoj državi čiji je dan D ili DR, Sretenje, 15.februar . To je dan kada je dignut I SU i izglasan prvi demokratski Ustav KS, 1835.g. a i još po nešto! Taj Ustav nije poživeo ni da se osuši mastilo na njemu a već je bio pocepan, ukinut i sklonjen od očiju, od strane “gospodara”! E toga dana 2000 i neke godine u ni jednim državnim ili opozicionim novinama nije napisano ni slovo u spomen na taj dan, tako da nisam mogao verovati svojim očima! Eto za kraj ću napisati nešto što je i moj utisak i što sam “oteo” našem klasiću dok smo letos ćaskali o svemu proteklom u hladu pored Dunava na NS štrandu! To je čovek kome je prvom naša idila drugačije izgledala i kome je i bivša velika zemlja bila mala za njegov neobuzdani mladalački duh čije smo svi pomalo težnje imali, samo bez dovoljno smelosti i koji dugi niz godina živi u kulturom i svim ostalim bogatom delu Evrope! Rekao mi je dok su njegova slatka deca trčkarala po širokom štrandu, parafraziraću : Tek sa ove distance vidim šta smo sve imali i koliko mi to u stvari nismo znali iskoristiti ! Ne verujem da će naša deca a ni bilo čija deca tako nešto imati!
10.11.2011. (15:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Željko Bukvić
Meni je taj praznik značio mnogo i željno sam ga svaki put čekao da posle tri meseca škole ponovo vidim svoje najmilije! Ne daj Bože da se dobije slaba ocena, nego jak motiv je bio i bolji uspeh, da se dobije –“zaradi” dan pre ili dan duže a ponekad i bingo! A putovanje je samo po sebi bilo uzbudljivo i nezaboravno kao kada iščekuješ nešto veliko i važno ili još bolje rečeno, kao da je prvi put ! U vozu "nesnosna" gužva i "borba" za poziciju bliže nekoj devojci da "zaboravim" na bol u nogama i leđima! Najčešće avion da osetim ostvarenje dečačkog sna da letim i da sam ponekad u blizini poznatih lica, a "daljina" između ST i BG je "neosetljiva"! Osećao sam više "daljinu" između između Surčina i Mladenova ! A, uniforma, podrazumevala se sa sve belim rukavicama, krojena po meri prvi put u životu i na kojoj su pogledi i onih poznatih rado završavali! To su obično bili i dani "svinjekolja", pa su tu stričevi sa porodicom i drugi meni bliski ljudi! To je bila prava atmosfera opuštenosti i izobilja iz perspektive moga detinjstva i mladosti !
Ali došlo je i vreme za pitanje šta je to Republika i što je to toliko važno i odgovore sam prirodno tražio kod našeg profesora i sekretara Paje, kasnije doktora "društvenih" nauka, mentor mu je bio čuveni profesor na BGU Najdan Pašić. Odgovor nisam dobio na jedno od pitanja, koje će se pokazati i ključnim za moj i nas većine život i sudbinu! Pitanje se ticalo Ustava SFRJ i prava republika članica i naroda na otcepljenje? Posle “vrludanja” stali smo na činjenici da može, ako se svi slože, kao sada kada se prima u EU. Ali mene interesuje, baš, šta biva ako neko hoće “svoju baklju” a ostali mu to ne daju? E, tu nema odgovora, to nije propisano, predviđeno i nije moguće, ...!?
A koliko je moguće nije trebalo puno čekati!? Ne samo da shvatim nego da doživljavam, na moju sreću, jer nekima je i to uskraćeno a možda nisu stigli da shvate!?
Odgovor nam se nudio na “tacni istorije”, mada je “tacna” malo bila sklonjena u stranu, kao i sve što se pokazalo kroz život važnim i presudnim. Ne sećam se da nam je Ivan pričao o Američkom građanskom ratu, surovostima, uzrocima, posledicama, o generalu Šermanu i onome šta je čovek sve doživeo i šta je iz toga izvukao kao pouku prvo za sebe, pa za sve Amerikance a na kraju i ceo učen i civilizovan svet. Uglavnom su “Punski” ratovi bili važniji zato što su i meni delovali, sa milenijumske distance, kao bajke a ne nešto gde trebam naći svoju buduću ulogu i sudbinu!? Dosađivao mi je “doktrinarni” o tenkovima Šerman iz II SR, sve moraš znati, samo ne ko je taj čovek bio i zašto je taj isti tenk dobio ime po njemu a na kraju i II SR, da bi završio u našem dvorištu kao humanitarna pomoć čuvena kao “Trumanova jaja”! To sam dobijao kao i svi površni i mladi u stereotipu iz filmova western produkcije uz nezaobilaznu rok muziku koja sve to preliva dajući sladunjav i primamljiv ukus, kao i kolači naše čuvene slastičarke u restoranu! A to se zbivalo samo 100 godina pre rođenja naše klase.
Nastavak priče bio je na MVA gde profesoru političke ekonomije i poslaniku u saveznom veću skupštine SFRJ postavih pitanje: kako to da u ST marketu ne možeš videti mineralnu vodu Vrnjci ili KM a kod mene ne samo da ima već ljudi rado kupuju i Jamničku a posebno Radensku!? Pa tako imamo i lokalnu anegdotu posvećenu čuvenoj “trikuori”? E to je nešto što traži kompleksan ekonomski odgovor a za to nemamo vremena!? Evo i dan danas ceo svet traži odgovor na to pitanje i čuveni trgovinski deficit koji vodi narode i države u bankrot a svet u ratove!? Argentina koja je prošla sve od populizma, vojne hunte, rata sa UK do bankrota sada to rešava tako što joj Porše i BMW prodaju pirinač i vino a Mitsubiši mineralnu vodu da bi mogli da prodaju svoje skupocene limuzine.
A o republici još po nešto!? Sada živim u samostalnoj državi čiji je dan D ili DR, Sretenje, 15.februar . To je dan kada je dignut I SU i izglasan prvi demokratski Ustav KS, 1835.g. a i još po nešto! Taj Ustav nije poživeo ni da se osuši mastilo na njemu a već je bio pocepan, ukinut i sklonjen od očiju, od strane “gospodara”!
E toga dana 2000 i neke godine u ni jednim državnim ili opozicionim novinama nije napisano ni slovo u spomen na taj dan, tako da nisam mogao verovati svojim očima!
Eto za kraj ću napisati nešto što je i moj utisak i što sam “oteo” našem klasiću dok smo letos ćaskali o svemu proteklom u hladu pored Dunava na NS štrandu!
To je čovek kome je prvom naša idila drugačije izgledala i kome je i bivša velika zemlja bila mala za njegov neobuzdani mladalački duh čije smo svi pomalo težnje imali, samo bez dovoljno smelosti i koji dugi niz godina živi u kulturom i svim ostalim bogatom delu Evrope!
Rekao mi je dok su njegova slatka deca trčkarala po širokom štrandu, parafraziraću : Tek sa ove distance vidim šta smo sve imali i koliko mi to u stvari nismo znali iskoristiti ! Ne verujem da će naša deca a ni bilo čija deca tako nešto imati!
10.11.2011. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...