Komentari

2012-transformacijasvijesti.blog.hr

Dodaj komentar (2)

Marketing


  • Boris

    @Veki - Čini mi se da si odličan teoretičar, a nedovoljno dobar praktičar. To proizlazi iz konteksta izlaganja, a takav utisak se dobiva i iz palete tvojih postova. Zato je vrijedno truda na ovu ozbiljnu temu dati komentar, kako slijedi:

    1) Prvo, da bi smo razumjeli ovu temu trebali bi se složiti s činjenicom, da čovjek nije čisti duh, nego duh u duši odnosno tzv. "duhovna duša ( izraz kršćanske filozofije, učiteljstva Crkve ). Dakle, drugim jezikom, duhovna duša nije isto što i psihička duša ( psiha ) . Psiha ima senzitivan karakter, podložna je uzbuđenjima, duhovna duša naprotiv ima ontološki i trenscendentalni pricip, konstitutivni karakter bitka ( ili bića, ono što jest ) . U tom, uvjetno rečeno, prostoru događa se svjesnost ( jastvo = ja ). Ona ( svjesnost ) je bit čovjeka. Dakle, " Ja" ( transcendentalni princip ) nije naša osobnost, ali taj "ja"uvjetuje našu osobnost ( svijesnost ), a ontološki princip uvjetuje jedinstvo tijela i duha. Na kraju moramo reči da je duh "onaj" koji sve to drži na okupu ( čitav organizam, Jedno u svemu ).

    2) Ovo prvo je neka vrsta uvoda. Proizlazi, "ja" je točka u kojoj čovjek sebe reflektira ( dobija sliku o sebi, introspekcija , osvijetljen prostor svijesti, najviša duhovna sposobnost čovjeka, razmišljanje o sebi, čini djela koja obljavljuju njegovu bit ). Prema tome, "ja" je vrhunac duhovne duše ( čovjeka ) koja je sposobna ostvariti identitet bitka i spoznaje. Čovjek je sposoban ispitati svoju savjest, svjestan svoje duhovne spoznaje, pa i BOŽJEG GOVORA.. O dolazi u situaciju da odlučuje ( dobro ili zlo ). Zato što je materijalno-duhovno biće on je ograničen i relativan u spoznaji. Kad zamjeni duhovno za materijalno postaje ranjen u duši, gubi izvornu snagu Stvoritelja, te doživljava besmisao života - patnju. Boli ga duša, ne možu mu pomoć lječnici i psihijatri nego Bog ( iskustveno i znanstveno jasno utvrđeno, terapijska teologija ) ). Lijek za čovjekovu duhovnu dimenziju rijetko može biti čovjek, ali sigurno to može apsolutni duh, Stvoritelj svijeta, Božji duh i Božja milost. Čovjek se mora otvoriti univerzalnim vrednotama ( pokajanju, obraćenju, molitvi ). Obraćenje = buđenje, osviješćenje, prosvijetljenje, novo rođenje.

    3) Treba imati i ovo na umu: Duhovna duša nije samo to, navedeno pod 2, nego i sve ostalo, kao savjest, volja, pamćenje, karakter, srce, vjera, ljubav i dr. Kao što se svijetlo vidi očima, ili misao razumom, tako se i duhovne stvarnosti " vide" duhom, a ne očima i razumom. Sve je shvatljivo duhom koji nema prostora i vremenskog ograničenja. Da bi imali spoznaju o nečijem duhu, njegovom moralnom stanju, smislu života, tegobama i patnjama, moramo ga prvo pažljivo saslušati da bi mu vjerovali. To se znanje može dobiti jedino vjerom. A tako je isto i s Bogom. Bog sebe objaljuje čovjeku, a čovjek Bogu vjeruje. Zato se vjeruje da Bog postoji. Nema potrebe kazati izričitim riječima ( inzistirati ) da ja to znam, da on jest ( to se razumije samo po sebi ) . To ne spada u prirodno znastveno područje istraživanja. Kada ne bismo vjerovali jedni drugima čitav život bi se srušio odjednom kao kuća od karata. Ali onome kojemu se vjeruje mora biti vjerodostojan. Nesmije se nerazumno vjerovati. Znači, vjera i razum idu zajedno. Tzv. razumska vjera, ona koja počiva na zdravim riječima, riječima koje priopćavaju vrednote ( pouke za život ) koje se mogu iskustveno provjeriti. Zato je povjerenje u Boga izvor duhovnog zdravlja jer je vjerodostojan. On svoja obećanja izvršava.

    4. Slažem se s tobom da smo svi ranjeni, da to boli i da to izaziva agresiju, strah ( napadili bijeg ), ili potiskivanje. Točno je i to da ti procesi idu od samog začeća. Tko je tome svemu kriv, naše majke, očevi, preci, iluzorno je o tome raspravljati ( nema kraja ). Rane treba liječiti. Ti apostrofiraš tzv. "bezuvjetnu lljubav". Lijepo rečeno, i to je točno, ali ti u toj prezentaciji nisi vjerodostojan, i to kako ti prezentiraš ne može razumjeti svatko. Ja te razumjem, ali mnogi će te krivo razumjeti. Je li čovjek sposoban dati bezuvjetnu ljubav ? Mnogi su dobri u tome ali nisu savršeni. Uvjek nešto nedostaje u tome i tu je problem. E, tu je kvaka, upravo zbog toga Bog se je utjelovio u čovjeku ( Isusu ) da bi imali živi uzor bezuvjetne ljubavi. Onaj koji ga primi u svoj život bit će spašen u svojoj nesavršenosti. Kada bi ti svoje djete odgajao po principima "bezuvjetne ljubavi " ti bi ga na izvjestan način "upropastio", i takovo dijete moralo bi također potražiti svoj spas u Kristu.

    avatar

    25.11.2010. (05:29)    -   -   -   -  

  • ksenija

    dotakao si se složene teme i jako je banalizirao .radim godinama s djecom imam svoje dvoje i mislim da si izbanalizirao iako tekst kao takav ima neku prođu i u realitetu.zaboravio si da nam strah piše u dnk kodu i da je on često dobro došla i poz. emocija jer nas može spasiti pogibelji.prava duhovnost počinje tek kada se prihvati i shvati ljudskost.ne treba se bojati straha on zna biti odličan učitelj kao i sve drugo uostalom.pitanje je samo želimo li učiti?

    avatar

    26.12.2010. (11:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...