Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • žnj

    krotak=ponizan
    korištenje - u zezanciji, naglašavanje nečije osobine ali više kao sarkazam
    jest, pače, vrlo je dobro biti krotak, ali negdje drugdje npr. među amišima
    suprotno je - bahat, antikrotak, nekrotak
    čak nije ni loša riječ, zvučna je, možda si sina nazovem Krotak

    avatar

    24.11.2010. (14:54)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    zgrmkost (Dragoslav Andrić)

    avatar

    24.11.2010. (15:26)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Dragi moj profesore, ništ ti nama ne brini,
    Dok je nama HČSP, HDZ-a i raznih nasljednika Francekovih,
    dotle bu se čupali arhaizmi, sam da se vidi kak smo univerzalni, posebni,
    od stoljeća VII. Prvo mi, pa amebe.
    A ta crkvena i politička krotkost, kao kod krotke stoke sitnog zuba,
    to nas i dovede do ovud.
    A kaj drugo da ti velim?
    Krotka danas, more bit sam ofca.
    Krotkost mi je nekaj iz Biblije.
    Ni Isus krotak ni bil, kad je u hram Božji ušel, pa sve razbacal okolo.

    avatar

    24.11.2010. (16:34)    -   -   -   -  

  • alexxl

    To je i tad bilo DéjĂ  vu i znal je on to dobro i znal je kaj ga čeka za tu pizdariju,
    koju je napravil u hramu,......nema više krotkih, sam divljih s zgubljenim fundamentom morala.
    Pozdrav

    avatar

    24.11.2010. (16:40)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Riječ mi je vrlo dobro poznata. A što mislim o njoj ili bolje o onome kojeg krasi "krotkost" to je već druga i duga priča.
    Općenito osobe s takvim karakterom najviše cijene oni na Vlasti i oni u Crkvi. A nije da nisu mile i Poslodavcima/Kapitalistima pogotovo ako rade uz proizvodne trake.
    Osobno mislim da je među Hrvatima takv tip ljudi dosta rasprostranjen. Oni ipak u nekim trenucima postaju suprotnost tome: kada popiju koji gemištek više i u svojim kletima zapopevaju: "A kaj pak nam moreju?"

    avatar

    24.11.2010. (17:14)    -   -   -   -  

  • primakka

    to što se više ne čuje ne znači da je pojam izumro. samo se koriste novi termini.
    goropadnih ima, ali na krivim mjestima.
    (općenito za riječi pitati experta zuba.)

    avatar

    24.11.2010. (18:25)    -   -   -   -  

  • Ekstrasolarni planet

    Većinom smo (u našoj zemlji a i na Zemlji) jako krotki pa se prepuštamo da nas vode nametljivci čak i kad su nedobronamjerni ili nesposobni.
    Katolici u članku Isus - krotki Mesija daju samo pola definicije: "krotki su podvrsta duhovno siromašnih". (Ne kažu po čemu se krotki razlikuju od drugih podvrsta duhovno siromašnih.) Možemo se pitati npr. kako ukrotiti (dakle učiniti krotkom) kovrčavu kosu, bankarsku pohlepu, neku bolest. Neukrotiva je nekad bila priroda, bile su rijeke, tu i tamo netko još uvijek ima neukrotiv duh.

    avatar

    24.11.2010. (20:04)    -   -   -   -  

  • j.

    Ono što me uvijek iznova oduševi jest taj neumrli petarpanovski duh pučkog akcionarstva. Čim netko ne prijeti kažiprstom ili čitavom šakom, ili čak šuti, na njega se gleda svisoka i posprdno. Ne dvojim da se radi o istom onom fenomenu koji društvo čini masom od nekoliko milijuna nogometnih izbornika, koji put s jeftinom razvodnjenom pivom u ruci, jer počiva na neoborivoj premisi kako se ipak ovdje (pa nije to valjda “dolina suza”) dade nešto učiniti. Potrebno je samo imati zer’cu pustolovnog duha i (što bi rekao Pavičić) otploviti kao neustrašivi češki turist luftmadracem na pučinu.
    Sjećam se dobro oštrih rasprava u mojim ranim dvadesetima u kojima je (u pogledu ambicija u karijeri) stav kojeg bi izrekao kakav friški diplomac "kad će pemzija" bio a priori proglašavan besperspektivnim i konzervativnim. Ne zaboravite, bilo je to vrijeme propasti tromog i toplog samoupravljačkog svemira te velikog praska crne rupe poduzetničkog duha, u koje se vrijeme već pomaljala zloslutna, ljepljiva magla "laissez fairea" obavijajući dostižan i svake žrtve (kako smo mislili) vrijedan Olimp.
    Žalosni smo svjedoci da nas povijest uči kako se dobroga dade učiniti vrlo malo ("za jedan časak radosti hiljadu dana žalosti", dirliče narodni genij), ali - je li to razlog da se odustane, i postane, "ne daj Bože" - krotak? I osobito - da li pojam krotkost znači – ne činiti ništa? Jer, ako krotkost podrazumijeva poniznost, onda ona obuhvaća akciju i poslušnost pa se nameće pitanje: kome?
    Zato mi se posebno sviđa komentar @na začelju, jer kao što su pred multiprakticima i usisavačima izumrle flajšmašine i miščafli tako će i krotkost izumrijeti ne budemo li se bar povremeno osvrtali nad bahatošću, nepromišljenošću i "v se se ja razmem" svjetonazorom.
    Jer, konačno, držim da je osnovna razvodnica našeg svijeta to što svaki nepatvoreni pripadnik zapadne civilizacije za bližnjeg nesumnjivo drži da je gluplji, nesposobniji i lošiji. Dok se ne riješimo tog smrtonosnog poriva kompetitivnosti u "brušenju" čovjeka o čovjeka i ne zamislimo nad proizvoljnom dihotomijom Ja/Svemir, nema nam spasa. Ili više niti s time?
    p.s. Elem, da krotkost i nije baš takva mana, svjedoči jedno jednostavno pitanje: ne biste li ipak radije za svoj život poželjeli krotka partnera? :))))

    avatar

    24.11.2010. (21:21)    -   -   -   -  

  • Filip Latinovicz

    Riječ krotak dijelom je biblijskog imaginarija animalističko-fitoloških prispodoba. Odnosi se na lane, ovcu, idiota i debila. Krotkost nije vrlina poniznog prihvaćanja života ili zahvalnost zbog svega što nam Život ili Bog daje. Krotkost je pitomost budale koja se da iskoristiti, prevariti, nasamariti, koja je minusinteligentna pa joj ne pada na pamet da bi mogla reći NE, pobuniti se, usprotiviti, proniknuti u tuđe zle namjere. Biti krotak znači pristajati na sve zbog nesvjesnosti, a ne zbog pravog razumijevanja života. Krotak i ukroćen znače isto. Ukroćen je onaj koji je u vlasti koga i po naredbama postupa bez pogovora i promišljanja.

    avatar

    24.11.2010. (21:24)    -   -   -   -  

  • Titikaka

    @ j. - Kao prvo, miščafli nisu izumrli, trajat će vječno; kao drugo, diskurs ti baš nije jasan, ne kužim baš što hoćeš reći.
    @ Filip Latinovicz - Krotkost je riječ koju Isus spominje upravo u smislu ukroćenosti našeg ega i potpune predanosti Volji Božjoj. U tome smislu krotkost je mistička formula kojom se otvaraju Vrata Nebeska. U Bibliji krotkost nije mišljena tako ekstenzivno kako su svećenici sugerirali puku, u smislu obične poslušnosti. I uopće, nijedna prispodoba Novog Zavjeta nije trivijalna, niti mišljena u kontekstu svakodnevna života. Novi Zavjet su pisali mistici koji su na pameti imali ezoterične duhovne istine.

    avatar

    24.11.2010. (21:48)    -   -   -   -  

  • Helada

    Krotkost je po mom mišljenju čovjekova sposobnost da uvaži tuđe mišljenje, a ne misli da mora sve najbolje znati. Tu sam riječ posljednju upotrijebila ovih dana u prijevodu Cezarovih ,,Komentara o Galskom ratu", a čula je zaista nisam dugo (osim što bih je pročitala u rječniku).
    Riječ ,,krotkost" u meni izaziva pozitivne asocijacije jer smatram da je doza krotkosti potrebna kako čovjek ne bi prešao razumnu mjeru i počinio kakvo zlo.
    Nažalost, ne znam hrvatsku riječ koja bi bila suprotnost krotkosti, samo mi ,,hibris" pada na pamet...

    avatar

    24.11.2010. (22:38)    -   -   -   -  

  • j.

    @Titikaka, evala, kod mene sve na struju, ali flajmašine valjda jesu izumrle (mislim na one za kućanstvo, sa križnim sjekačem, kojeg si - kad je otupio - mogao odnesti nekud u Bakačevu - pored Cahuna? - na brušenje ili čak tam kupiti novi? :)))
    Za potrebe slijedećeg zaključka priznajem da nadiru kumulusi na horizontu, ali sve u svemu, hoću reći da bi evo ovaj naš egzemplaran razgovor u svijetlom okružju zapadnoeuropskog civilizacijskog raja uobičajeno morao završiti na način da sugovornici jedan za drugoga zaključe da je glup. I da je to ono što bismo po svaku cijenu morali izbjeći, pa makar nas krstili i krotkima :)))
    Dapače, izuzetno mi se dopada jasno lučenje Biblije i prakse (1.Tim, 2:5-6). Na žalost, to je nešto što se danas jedva ili nikako percipira. Možda upravo zato što je Apsolutni Ja, baš kao i njegova potpuna negacija, zapravo savršen put stvaranja mase ukroćenih nezadovoljnika kojima nije teško vladati, bez obzira na to da li se klanjuju u crkvama ili mallovima, umjesto da prebivaju u duhu i istini.

    avatar

    24.11.2010. (22:40)    -   -   -   -  

  • Titikaka

    @ j. - Kao prvo, ne dao Bog razvodnjena piva. Kao drugo, pročitao sam tvoj komentar odaslan u 21,21h koncentrirano valjda deset puta, i svejedno i dalje ne vidim veze između nekih tvojih riječi i/ili rečenica. Jednostavno se ne uspijevam koncentrirati na tvoj tekst i u duhu krotkosti zaključujem da sam očito ishlapio (tako sam nekada davno čitao Žižeka - izmicali su mi ključevi njegovih asocijativnih slijedova i ma koliko se trudio, bilo mi je jasno da zapravo ne razumijem kako je nabasao na sve te svoje poveznice, zaključke, sinteze, uvide i druge šašave kognicije). Kao treće, ne shvaćam kako to Apsolutni Ja može biti savršen put stvaranja mase ukroćenih nezadovoljnika kojima nije teško vladati. Kao četvrto, što je to potpuna negacija Apsolutnog Ja? Ja sam mislio da nešto što je apsolutno ne može imati svoju negaciju, svog blizanca unutar para suprotnosti. Kao deveto, da me ubiješ ne znam kaj je to osnovna razvodnica našeg svijeta, i nije mi jasno zašto bi svaki nepatvoreni pripadnik zapadne civilizacije za bližnjeg nesumnjivo držao da je gluplji, nesposobniji i lošiji. Ali oko jednoga se ipak slažemo: i ja smatram da je dihotomija, ili opreka između Ja i Svemira nadasve i sveudilj proizvoljna. Viva la advaita!

    avatar

    25.11.2010. (00:00)    -   -   -   -  

  • Herostrat

    Sjecam se da Dostojevski ima jednu priču "Krotka". Inace, iznenadjuje me da kod vecine izraz "krotkost" budi negativne konotacije...u kontekstu "kad si budala nek' te onda jebu". Čudi me to.
    Ja tu osobinu vidim kao pozitivnu....

    avatar

    25.11.2010. (13:01)    -   -   -   -  

  • emil

    Usuđujem se otići tako daleko pa reći kako zvonkost riječi krotak (dva staccato sloga: kro-tak) upućuje na njezinu etimologiju. Nedvojbeno je nastala u nastojanju da se nešto ili netko podčini, stavi pod nadzor, pa riječ sadrži i zvučnu, onomatopejsku funkciju.
    Što se tiče našeg doživljaja riječi, naravno da je on posve osoban i ovisi o konturama naše individualne svijesti, kronologiji našeg osobnog rasta. Netko će na riječ –ruža- pomisliti na kumicu s Dolca, netko na splet vjetrova, netko na trnje, a u nekome će riječ proizvesti umjetničko-estetski doživljaj….iliti… u kojoj mjeri će se iz sjemena razviti biljka, posve ovisi o kakvoći podloge.
    U mojem osobnom leksikonu, pojam krotak je jedan nadasve pozitivan pridjev kojim se opisuje onaj koji je ovladao svim važnijim duševnim vještinama, i najvažnijom među njima: da prihvaća.

    avatar

    25.11.2010. (13:57)    -   -   -   -  

  • barba

    o tempora , o mores

    avatar

    25.11.2010. (14:25)    -   -   -   -  

  • j.

    @Titikaka, evo me krotko s arbeita, nisam do sada vidio komentar. Ispričavam se što sam svojim komentarom oduzeo toliko vremena, zapravo sam htio relativizirati negativne konotacije pojma krotkosti. Naravno da su pojmovi "apsolutnog" koje sam koristio bili štikleci ideološke karikaturalnosti, jer radi se ili o
    1. konceptu koji apsolutizira kolektivitet (negirajući individualitet)
    2. konceptu koji - obrnuto - naprasno negira svaki kolektivitet za račun individualiteta.
    I dok nam je prvi koncept iz povijesti manje-više dobro poznat, drugi mnijem da ne bi trebao proći nezapažen kao vješt pokušaj gradnje nove krotkosti na virtualnom zidu platonovske spilje.
    Vještina vlasti (mogućnosti provođenja svoje volje protiv volje drugih) upravo i jest u tome da se smanji područje pobune a poveća područje poslušnosti sa što manje troška. Čista ekonomija. Kako ljudska aktivnost u masi počiva na nekom interesu, krucijalno pitanje vlastodršca jest kako odvratiti gojime od kakvog njihovog interesa i upregnuti ih u pravcu ostvarivanja svog. I dok je povijest prepuna primjera neposredne prisile pa potom i čiste, recimo to tako "izravne" krotkosti uvjetovane golim strahom od batine kolektiviteta, suvremene metode otišle su još korak dalje i koriste mnogo efikasniju, jeftiniju i neprozirniju metodu internaliziranja pravila koja tek na prvi pogled znače korak naprijed u smislu zlatnog teleta Oslobođenja. I otuda negacija svakog kolektiviteta: nacije, vjere, klase, obitelji, jezika, zavičaja, svakog osjećaja pripadnosti, a sve pak nauštrb tobožnjeg procvata pojedinca kao centra svake usmjerenosti. Taj i takav pojedinac, ogoljen od svake definicije (osim naravno one tržišne) - ne dvojim da ćemo se lako složiti - postaje daleko krotkiji no što bi inače bio, a da toga nije niti svjestan. Jer, ako svijest promatramo kao sposobnost shvaćanja značaja svojih djela, a volju - posljedično - kao mogućnost upravljanja svojim postupcima, morat ćemo se očešati o već pomalo ofucanu Lao Ce-ovu o tome kako nije siromašan onaj koji malo ima, nego onaj koji puno treba. E pa onda - ako se usredotočimo na tog i takvog "bogataša" - nije li on onako, zdravo i samosvjesno krotak, bumo rekli, pravi čoek i komunista? :)))
    I zato krotkost (u čemu se očito ni nas dvojica ne razilazimo) ne bi trebali, kako to lijepo i @Herostrat i @emil nagovijestiše, a priori promatrati kao učmalu baru. Možda je stvar u tome da je predivan pojam "zgrmkosti" kojeg citira @zub stvar onak, više - bumo rekli - temperamenta, nečega što ne biraš. A krotkost je stvar svjesna odabira, samo je ključno pitanje u tome kako se ta svijest formirala.
    Štaš kume,
    otiša diskurs na sve strane,
    baš ka kora od banane,
    ako se išta trudim u životu, a to je da ne zalupim nijedna vrata za sobom. Koliko mi uspijeva, to je već druga priča. Ajd živili, i najte kaj zameriti!

    avatar

    25.11.2010. (17:04)    -   -   -   -  

  • Titikaka

    @ j. - Sve 5. Jedino mi je malo zapela pri gutanju ona fraza "nauštrb tobožnjeg procvata". ;-)) Slažem se s tobom da bi krotkost mogla biti oaza zdravog srca i zdrava razuma u pustinji potrošačkog superkonsenzusa koji je od ljudi napravio tamagučije vrlo oskudna softvera i posve prigušena i potisnuta hardvera.

    avatar

    26.11.2010. (15:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...