gustirna, potpuno sam bez sluha, ali problem je što se stvari ponavljaju i ako ne shvatimo svi skupa da treba strahovito puno truda uložiti da se to ne dogodi, ponovit će se. A,kad sila krene uzalud molbe i žalbe. Svi bi najradije zatvorili oči, ali može li se to zauvijek?
21.11.2010. (05:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ekstrapolacija mržnje s ubojice na njegovu rodbinu. Početak svakog novog rata. Bliže si huškanju nego što si u stanju prihvatiti. Sam bih obje nacije stavio pod navodnike. Ironija je da će trebati treći, zajednički Neprijatelj za promjenu. To ćemo pričekati još koje desetljeće.
22.11.2010. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja bih rekla da je svaki od sinova na neki način u pravu! Lani sam bila u toplicama sa ženom iz Vukovara koja je izgubila u Vukovaru sina. Slušajući o tome, to je bilo prestrašno. Našli su ga u nekoj rupi tek 2008.-e. Grozno! Ja sam to veče gledala film o Glavaševiću. Pozdrav!:-))
22.11.2010. (17:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bilo je to jaaaako davno. Moj mlađi sin krenuo u školu i nakon dva tri dana više neće! Žena ga je pokušavala "urazumiti" no on neće pa neće. Prve nedjelje nakon tih nekoliko dana "štrajka" poveo sam ga u šetnju i onda smo otišli u jedan ugodan kafić, sjeli, naručili piće i porazgovarali "muški". U ponedjeljak je otišao u školu. Naši razgovori su se nastavili i nakon što je sve bilo sređeno još puuuno godina. Tijekom jednog od tih kasnih razgovora sin me upitao: "Tata, primjećuješ li da sada više govorimo o tvojim problemima nego o mojim?" Bio je u pravu.
No onda je otišao na faks, razgovori su se prorijedili, pa se oženio, razgovori su se još više prorijedili i na kraju je došao unuk, a razgovori su otišli. A žao mi je!
23.11.2010. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dosta sam razmišljao baš o toj temi (ukopanosti umjetničkog djela). mislim da ukopavanje treba izbjegavati što je više moguće (jer to je diktatura socijane stvarnosti) - ali kad joj skroz pobjegneš, onda je to loša umjetnost
27.11.2010. (09:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naša djeca, ili da ih nazovemo zajedničkim nazivnikom" mladi ", htjeli to mi ili ne, ostaju živjeti poslije nas. Žaliti za propuštenim, sada je prekasno. Trebalo im je više govoriti " Volimo vas! " Zato oni koji još uvijek imaju vremena neka izgovore tu jednostavnu rečenicu. Ostat ću uvijek uz " mlade " i na njihovo strani, ma kakvi bili.
02.01.2011. (19:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Koliko god mislili da smo mudriji zato šta smo stariji, mlade triba poslušat pogotovo kad pjevaju. :-)
20.11.2010. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
gustirna,
potpuno sam bez sluha, ali problem je što se stvari ponavljaju i ako ne shvatimo svi skupa da treba strahovito puno truda uložiti da se to ne dogodi, ponovit će se. A,kad sila krene uzalud molbe i žalbe. Svi bi najradije zatvorili oči, ali može li se to zauvijek?
21.11.2010. (05:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
svaki od sinova ti je na neki način u pravu.
možda ipak treba učiti od njih jer živimo u istom vremenu, a oni su u njemu domaćini.
22.11.2010. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Ekstrapolacija mržnje s ubojice na njegovu rodbinu. Početak svakog novog rata. Bliže si huškanju nego što si u stanju prihvatiti. Sam bih obje nacije stavio pod navodnike. Ironija je da će trebati treći, zajednički Neprijatelj za promjenu. To ćemo pričekati još koje desetljeće.
22.11.2010. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mendula
I ja bih rekla da je svaki od sinova na neki način u pravu! Lani sam bila u toplicama sa ženom iz Vukovara koja je izgubila u Vukovaru sina. Slušajući o tome, to je bilo prestrašno. Našli su ga u nekoj rupi tek 2008.-e. Grozno! Ja sam to veče gledala film o Glavaševiću. Pozdrav!:-))
22.11.2010. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Bilo je to jaaaako davno.
Moj mlađi sin krenuo u školu i nakon dva tri dana više neće! Žena ga je pokušavala "urazumiti" no on neće pa neće. Prve nedjelje nakon tih nekoliko dana "štrajka" poveo sam ga u šetnju i onda smo otišli u jedan ugodan kafić, sjeli, naručili piće i porazgovarali "muški". U ponedjeljak je otišao u školu.
Naši razgovori su se nastavili i nakon što je sve bilo sređeno još puuuno godina. Tijekom jednog od tih kasnih razgovora sin me upitao: "Tata, primjećuješ li da sada više govorimo o tvojim problemima nego o mojim?" Bio je u pravu.
No onda je otišao na faks, razgovori su se prorijedili, pa se oženio, razgovori su se još više prorijedili i na kraju je došao unuk, a razgovori su otišli.
A žao mi je!
23.11.2010. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
dosta sam razmišljao baš o toj temi (ukopanosti umjetničkog djela). mislim da ukopavanje treba izbjegavati što je više moguće (jer to je diktatura socijane stvarnosti) - ali kad joj skroz pobjegneš, onda je to loša umjetnost
27.11.2010. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hotel granata
Naša djeca, ili da ih nazovemo zajedničkim nazivnikom" mladi ", htjeli to mi ili ne, ostaju
živjeti poslije nas. Žaliti za propuštenim, sada je prekasno. Trebalo im je više govoriti " Volimo vas! "
Zato oni koji još uvijek imaju vremena neka izgovore tu jednostavnu rečenicu.
Ostat ću uvijek uz " mlade " i na njihovo strani, ma kakvi bili.
02.01.2011. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...