Bog jest na našoj strani. Pitam se koliko smo mi na svojoj strani. To me više brine. Gledam danas na tv snimke Vukovara...i svjedočanstva preživjelih. Oni kažu; Nije Vukovar grad heroj. On je grad heroja.
Da. Svi su oni bili heroji. I nije pao samo Vukovar taj dan nego svijet koji je dopustio te strahote...Kaže jedan od preživjelih heroja; Svijet je bio prepun kukavica...Da... Bog je bio na strani zaboravljenih...I mali čovjek, veliki heroj, molio se Bogu. I pomagalo se jedan drugome. Rane se previjalo. Logoraši svjedoče kako su jedni drugima na masnice stavljali hladnu vodu ne bi li olakšali. A danas se zaboravlja...I Bog i čovjek. Hedonizam je posvuda. Sa zapada su nam stigli raznoraza zla. Mladi hrle na modne piste, izbore za ljepotu, Farme, Big Brother emisije, gdje se razgolićuju u svakom pogledu. Trenutak istine; emisija u kojoj iznose sve intimno ne bi li došli do pet minuta slave makar sablažnjavajući...Što se vjere tiče, kršćanstvo se smatra zastarjelim. Tarot karte, gatanja, reklamiraju se na veliko. LJudi zovu u emisije i pitaju za budućnost. Odlaze se liječiti kod šarlatana. Vjeruju u lažne bogove. Tehnički sve imamo, a sve smo usamljeniji. Čovjek čovjeka ne vidi. Nema vremena za njega. Smijeh se rijetko čuje. Gdje je radost življenja? Zagušena je ispraznošću. Nema ni pjesme, ni masline, ni loze... I gledam opet snimke Vukovara....Ta nije bilo tako davno. Brzinom svjetlosti svijet se izvitoperio, kao i onda kad su Izraelci, Božjom pomoću, zbacili jaram ropstva i hodali pustinjom prema obećanoj zemlji. Brzo su zaboravili Božja dobročinstva, brzo su se odmetnuli od njega. Zašto je čovjek takav.... I ja imam ljubavi i ponosa, i volim svoju Hrvatsku. Volim i njezinog palog čovjeka. Upravo zato ovo pišem, ponosna i tužna, zabrinuta...Zar čovjeku treba uvijek nevolja da bi se vraćao k Bogu i samome sebi, vrednotama zaboravljenim? Danas sam u mislima s herojima...to su preživjeli, i poginuli...branitelji, djeca, žene, starci...maleni, i ponosna sam. Voljela bih kad bismo čuvali svoje i učili od naših heroja kako svakodnevno njegovati svoju vjeru i paziti na čovjeka pokraj sebe.
18.11.2010. (13:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na tragu sam Eminog razmišljanja. Iako bih rado napisao i nešto u stilu "semper conte" na tvom blogu neću. Citirat ću samo Emu: Danas sam u mislima s herojima...to su preživjeli, i poginuli...branitelji, djeca, žene, starci...maleni, i ponosna sam
18.11.2010. (16:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospodine Semperu Contra! Hvala na javljanju! Bilo bi bolje otvoreno napisati nešto i "u stilu semper contre", nego izazivati. Šta će ti, bolan ne bio, uvijek ta kontra?
18.11.2010. (18:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospođo Ema! Ovo je nadvisilo običan šturi komentar. Ovo je napis dostojan divljenja. Zanosna oda u slavu najvrjednijeg dijela hrvatskog nacionalnog bića. Ovo je vaš duhovni obol, dar hrvatskoj slobodi, svim hrabrim, nesebičnim hrvatskim braniteljima, hrvatskom dostojanstvu, hrvatskoj veličini. Kad se piše iz duše, svaka riječ ima mjesto u smislu životnog pogleda. Pokazali ste čisto i veliko hrvatsko srce, čistu i veliku hrvatsku dušu. Dijelim s vama velike opasnosti za hrvatsko društvo od sablažnjavajućih ugledanja na najgore pojave u hrv. okruženjima. "Kršćanstvo se smatra zastarjelim..."kažete. Nažalost, i domoljublje i poštenje već su gotovo arhaizmi. Kad bi čovjek slušao hirove modernog, ne bi bio ni gol ni odjeven! Lijepo i časno je biti Hrvat, biti član i vjernik katoličke vjere, ispovijedati svoju vjeru djelom: "paziti na čovjeka pokraj sebe," kako divno kažete..
Kap po kapi eto nam kiše u pustinji!
18.11.2010. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upravo zbog Eminig teksta, a koji se vidim i tebi sviđa, odlučih svojim komentarom ne kvariti ozračje njezinog komentara. Zašto "semper contra". Duga je to priča moja "maslino". U najkraćem: previše mi se puta dogodilo u životu (a još mi se događa) da sam bio "za" pa se poslije ispostavilo da sam loše odabrao. No kao što rekoh u ovoj prilici ne bih o tome.
18.11.2010. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Bog jest na našoj strani. Pitam se koliko smo mi na svojoj strani. To me više brine.
Gledam danas na tv snimke Vukovara...i svjedočanstva preživjelih. Oni kažu; Nije Vukovar grad heroj. On je grad heroja.
Da. Svi su oni bili heroji. I nije pao samo Vukovar taj dan nego svijet koji je dopustio te strahote...Kaže jedan od preživjelih heroja; Svijet je bio prepun kukavica...Da...
Bog je bio na strani zaboravljenih...I mali čovjek, veliki heroj, molio se Bogu. I pomagalo se jedan drugome. Rane se previjalo. Logoraši svjedoče kako su jedni drugima na masnice stavljali hladnu vodu ne bi li olakšali. A danas se zaboravlja...I Bog i čovjek. Hedonizam je posvuda. Sa zapada su nam stigli raznoraza zla. Mladi hrle na modne piste, izbore za ljepotu, Farme, Big Brother emisije, gdje se razgolićuju u svakom pogledu. Trenutak istine; emisija u kojoj iznose sve intimno ne bi li došli do pet minuta slave makar sablažnjavajući...Što se vjere tiče, kršćanstvo se smatra zastarjelim. Tarot karte, gatanja, reklamiraju se na veliko. LJudi zovu u emisije i pitaju za budućnost. Odlaze se liječiti kod šarlatana. Vjeruju u lažne bogove. Tehnički sve imamo, a sve smo usamljeniji. Čovjek čovjeka ne vidi. Nema vremena za njega. Smijeh se rijetko čuje. Gdje je radost življenja? Zagušena je ispraznošću. Nema ni pjesme, ni masline, ni loze...
I gledam opet snimke Vukovara....Ta nije bilo tako davno. Brzinom svjetlosti svijet se izvitoperio, kao i onda kad su Izraelci, Božjom pomoću, zbacili jaram ropstva i hodali pustinjom prema obećanoj zemlji. Brzo su zaboravili Božja dobročinstva, brzo su se odmetnuli od njega. Zašto je čovjek takav....
I ja imam ljubavi i ponosa, i volim svoju Hrvatsku. Volim i njezinog palog čovjeka. Upravo zato ovo pišem, ponosna i tužna, zabrinuta...Zar čovjeku treba uvijek nevolja da bi se vraćao k Bogu i samome sebi, vrednotama zaboravljenim?
Danas sam u mislima s herojima...to su preživjeli, i poginuli...branitelji, djeca, žene, starci...maleni, i ponosna sam. Voljela bih kad bismo čuvali svoje i učili od naših heroja kako svakodnevno njegovati svoju vjeru i paziti na čovjeka pokraj sebe.
18.11.2010. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Na tragu sam Eminog razmišljanja.
Iako bih rado napisao i nešto u stilu "semper conte" na tvom blogu neću. Citirat ću samo Emu:
Danas sam u mislima s herojima...to su preživjeli, i poginuli...branitelji, djeca, žene, starci...maleni, i ponosna sam
18.11.2010. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Gospodine Semperu Contra!
Hvala na javljanju!
Bilo bi bolje otvoreno napisati nešto i "u stilu semper contre", nego
izazivati.
Šta će ti, bolan ne bio, uvijek ta kontra?
18.11.2010. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Gospođo Ema!
Ovo je nadvisilo običan šturi komentar.
Ovo je napis dostojan divljenja. Zanosna oda u slavu najvrjednijeg dijela
hrvatskog nacionalnog bića.
Ovo je vaš duhovni obol, dar hrvatskoj slobodi, svim hrabrim, nesebičnim
hrvatskim braniteljima, hrvatskom dostojanstvu, hrvatskoj veličini.
Kad se piše iz duše, svaka riječ ima mjesto u smislu
životnog pogleda.
Pokazali ste čisto i veliko hrvatsko srce, čistu i veliku hrvatsku dušu.
Dijelim s vama velike opasnosti za hrvatsko društvo od sablažnjavajućih ugledanja
na najgore pojave u hrv. okruženjima.
"Kršćanstvo se smatra zastarjelim..."kažete.
Nažalost, i domoljublje i poštenje već su gotovo arhaizmi.
Kad bi čovjek slušao hirove modernog, ne bi bio ni gol ni odjeven!
Lijepo i časno je biti Hrvat, biti član i vjernik katoličke vjere, ispovijedati svoju vjeru
djelom: "paziti na čovjeka pokraj sebe," kako divno kažete..
Kap po kapi eto nam kiše u pustinji!
18.11.2010. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Upravo zbog Eminig teksta, a koji se vidim i tebi sviđa, odlučih svojim komentarom ne kvariti ozračje njezinog komentara.
Zašto "semper contra". Duga je to priča moja "maslino". U najkraćem: previše mi se puta dogodilo u životu (a još mi se događa) da sam bio "za" pa se poslije ispostavilo da sam loše odabrao. No kao što rekoh u ovoj prilici ne bih o tome.
18.11.2010. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Da, u ovoj prilici ne ćemo "o tome", ne ćemo u dubinu.
Zar je sve krinka, šminka...?
Razumio sam te, vjerujem, razumiješ i ti mene!
19.11.2010. (13:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...