nije bezveze rečeno 100 ljudi 100 čudi, ljudi su ti čudne biljke čim ih više zaljevaš pohlepniji su i beščutni svako misli samo na sebe, nije bitno da li će nekoga povrijediti sa svojim postupcima jer njima je dobro tebi kako bude ugodan ti dan
16.11.2010. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo baš sad...rasipam svoje živce koji i nisu baš čvrsti na tuđe bračne probleme ..to valjda da nemislim o svojim problemima onda mi lakše tuđe podnjeti....i sve to a znam da nikada neću dobiti ni hvala...kako je rekla andrea 100 ljudi 100 čudi..
16.11.2010. (17:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
je, je.. kad ja to kažem, blijedo me gledaju:)) moja stara izreka-ništa nije toliko loše da nema svoju dobru stranu. osim ljudi. Najsretnija sam bila onog dana kad sam shvatila da mi ne trebaju ljudi oko mene da budu refleksija mene. Potvrda ili pokuda. Sada su mi ili zadovoljstvo ili nisu uopće u mojem životu. Sada je to moj izbor, nije više potreba. Pripisujem to godinama i nekoj zrelosti i Bogu zahvaljujem na tome skoro svaki dan :)) (nisam ono ja iz priče, napisala sam da je pričica, ispod naslova, baš zbog tebe. jer mi je nekad žao da trošiš emocije bespotrebno. ti imaš tu sposobnost da suosjećaš s ljudima i da ih osjećaš, to je dovoljno teško makar je vrijedno divljenja. samo je "put" potpuno istinit i zato ima posvetu baš tebi, kao neko moje hvala za svu tvoju brigu i pažnju koju mi daješ. pozdrav draga, i ne brigaj. sad već smiješ bit i malkice zločesta:))
16.11.2010. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne, mislim da ne razmišljam tako. Općenito, nastojim živjeti u skladu sa nekim osobnim kriterijima, u sustavu vrijednosti koji smatram ispravnim i vrijednim življenja. U tom sustavu, ja sam ja, takav kakav jesam, a baš isto to nastojim dozvoliti i drugima. Očekivanja od drugih vrlo često podrazumijevaju neku vrstu nagrade za neko naše ponašanje, a to je u konačnici obično sebeljublje koje je možda dobra početna pozicija, ali svakako nije neki osobiti domet na ljestvici razvoja duhovnosti. Teško nas mogu ljudi iznevjeriti. Ono što nas iznevjeri su naša nerealna očekivanja, krive prosudbe, ne prepoznavanje sasvim jasnih znakova i slično. Često je najveći problem vlastiti ego koji ne podnosi da nas ne uvažavaju oni čije smo uvažavanje "zaslužili". Razumijem distancu na poslu, dapače, posao je posao i tamo smo zbog nekih sasvim drugih razloga nego što je to slučaj u privatnim kontaktima tj. druženju. Kako god, ljudi me mogu povrijediti taman toliko koliko sam ja slab, nesiguran i koliko si to zapravo dozvolim. Vjerujem da to što ljudima ponudim dio sebe, svog vremena, energije i dobre volje, predstavlja znak povjerenja u život i ljude. Eto, ja i nakon svega što se događa i meni i drugima, vjerujem u dobro u ljudima i čaroliju života, ljubav koja se da izraziti na nebrojeno mnogo načina, a ljubav, da bi uistinu bila ljubav nema u sebi računicu, uzvraćanje i slično. Sa druge strane, slažem se da je krajnje smisleno biti svrhovit, i da psu moje susjede, ma koliko u svojoj šašavosti bio simpatičan, nema smisla recitirati Jesenjina.
16.11.2010. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
'Mašta me je upropastila...Uvijek sam uz likove smišljala karaktere, boju glasa, male navike i omiljene pisce, i nikad se to nije poklopilo sa njihovim pravim osobinama. Uvijek sam ljude zamišljala boljim nego sto jesu, i tako sam nekako i prošla...' Ovo je neki dan napisla moja prijatejica.....tako je dobro rekla ono što i ja mislim.....a i meni se nakako sve više čini da mi ljudi idu na živce i izbjegavam ih....odnosno, ne podnosim ih u velikim količinama.
16.11.2010. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kod mene je suprotno...sve što sam starija, sve više želim komunikaciju sa što više ljudi. Prijateljski sam uvijek raspoložena ali se i tada dogodi da me neko povrijedi svojim stavovima, ali onda takvu osobu ne mrzm već samo izbjegavam u širokom luku i ne dozvoljavam da mi sruši nadu u to da ima i dobrih ljudi.... od stotinu bar polovica mora to i biti....ako imaš samo jednu osobu kraj sebe a ona nije ono što očekuješ, ne ostaje ti ništa... lijepi pozdrav ti šaljem :)
17.11.2010. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad te prijatelj iznevjeri onda upravo ovako razmišljam i sam. i uvijek se pitam da li sam umislio da smo prijatelji ili........ zato... iskreno, teži sam malo na "novim" prijateljstvima.... nepovjerljiv, sumnjičav...kako god... jer rane prijatelja nikada ne cijele.... i potpuno te razumijem.... lijep ti pozdrav .....
18.11.2010. (23:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
nije bezveze rečeno 100 ljudi 100 čudi, ljudi su ti čudne biljke čim ih više zaljevaš pohlepniji su i beščutni svako misli samo na sebe, nije bitno da li će nekoga povrijediti sa svojim postupcima jer njima je dobro tebi kako bude
ugodan ti dan
16.11.2010. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jadikovke jedne mame
evo baš sad...rasipam svoje živce koji i nisu baš čvrsti na tuđe bračne probleme ..to valjda da nemislim o svojim problemima onda mi lakše tuđe podnjeti....i sve to a znam da nikada neću dobiti ni hvala...kako je rekla andrea 100 ljudi 100 čudi..
16.11.2010. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lisbeth
je, je..
kad ja to kažem, blijedo me gledaju:))
moja stara izreka-ništa nije toliko loše da nema svoju dobru stranu. osim ljudi.
Najsretnija sam bila onog dana kad sam shvatila da mi ne trebaju ljudi oko mene da budu refleksija mene. Potvrda ili pokuda. Sada su mi ili zadovoljstvo ili nisu uopće u mojem životu. Sada je to moj izbor, nije više potreba. Pripisujem to godinama i nekoj zrelosti i Bogu zahvaljujem na tome skoro svaki dan :))
(nisam ono ja iz priče, napisala sam da je pričica, ispod naslova, baš zbog tebe. jer mi je nekad žao da trošiš emocije bespotrebno. ti imaš tu sposobnost da suosjećaš s ljudima i da ih osjećaš, to je dovoljno teško makar je vrijedno divljenja. samo je "put" potpuno istinit i zato ima posvetu baš tebi, kao neko moje hvala za svu tvoju brigu i pažnju koju mi daješ. pozdrav draga, i ne brigaj. sad već smiješ bit i malkice zločesta:))
16.11.2010. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali dražeN :)
Ne, mislim da ne razmišljam tako. Općenito, nastojim živjeti u skladu sa nekim osobnim kriterijima, u sustavu vrijednosti koji smatram ispravnim i vrijednim življenja. U tom sustavu, ja sam ja, takav kakav jesam, a baš isto to nastojim dozvoliti i drugima. Očekivanja od drugih vrlo često podrazumijevaju neku vrstu nagrade za neko naše ponašanje, a to je u konačnici obično sebeljublje koje je možda dobra početna pozicija, ali svakako nije neki osobiti domet na ljestvici razvoja duhovnosti. Teško nas mogu ljudi iznevjeriti. Ono što nas iznevjeri su naša nerealna očekivanja, krive prosudbe, ne prepoznavanje sasvim jasnih znakova i slično. Često je najveći problem vlastiti ego koji ne podnosi da nas ne uvažavaju oni čije smo uvažavanje "zaslužili". Razumijem distancu na poslu, dapače, posao je posao i tamo smo zbog nekih sasvim drugih razloga nego što je to slučaj u privatnim kontaktima tj. druženju. Kako god, ljudi me mogu povrijediti taman toliko koliko sam ja slab, nesiguran i koliko si to zapravo dozvolim. Vjerujem da to što ljudima ponudim dio sebe, svog vremena, energije i dobre volje, predstavlja znak povjerenja u život i ljude. Eto, ja i nakon svega što se događa i meni i drugima, vjerujem u dobro u ljudima i čaroliju života, ljubav koja se da izraziti na nebrojeno mnogo načina, a ljubav, da bi uistinu bila ljubav nema u sebi računicu, uzvraćanje i slično. Sa druge strane, slažem se da je krajnje smisleno biti svrhovit, i da psu moje susjede, ma koliko u svojoj šašavosti bio simpatičan, nema smisla recitirati Jesenjina.
16.11.2010. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
'Mašta me je upropastila...Uvijek sam uz likove smišljala karaktere, boju
glasa, male navike i omiljene pisce, i nikad se to nije poklopilo sa
njihovim pravim osobinama. Uvijek sam ljude zamišljala boljim nego sto
jesu, i tako sam nekako i prošla...'
Ovo je neki dan napisla moja prijatejica.....tako je dobro rekla ono što i ja mislim.....a i meni se nakako sve više čini da mi ljudi idu na živce i izbjegavam ih....odnosno, ne podnosim ih u velikim količinama.
16.11.2010. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
romantika
Kod mene je suprotno...sve što sam starija, sve više želim komunikaciju sa što više ljudi. Prijateljski sam uvijek raspoložena ali se i tada dogodi da me neko povrijedi svojim stavovima, ali onda takvu osobu ne mrzm već samo izbjegavam u širokom luku i ne dozvoljavam da mi sruši nadu u to da ima i dobrih ljudi.... od stotinu bar polovica mora to i biti....ako imaš samo jednu osobu kraj sebe a ona nije ono što očekuješ, ne ostaje ti ništa... lijepi pozdrav ti šaljem :)
17.11.2010. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
kad te prijatelj iznevjeri onda upravo ovako razmišljam i sam. i uvijek se pitam da li sam umislio da smo prijatelji ili........
zato... iskreno, teži sam malo na "novim" prijateljstvima.... nepovjerljiv, sumnjičav...kako god... jer rane prijatelja nikada ne cijele.... i potpuno te razumijem....
lijep ti pozdrav .....
18.11.2010. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...