Komentari

duliba.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • misko

    Donirati!
    Tu nema dileme, ne bi je smjelo biti. A to, što smo se odvojili od Prirode, pa se i medicina specijalizirala, pa vidi samo određenu bolest, a ne čovjeka, stoji, ali pitam ja autoricu: strefi li je slučajno nešto gadnog, hoće k kućnom liječniku ili specijalisti?
    Vrlo je lako blebetati dok si zdrav! Ja to vrlo dobro znam. Jer živim od poklonjenog vremena, inače sam trebao se preseliti na onu stranu još 2003-će.

    Pozdrav! :):):)

    avatar

    03.11.2010. (14:57)    -   -   -   -  

  • Ali dražeN :)

    U okviru društva dogovoriti granice, osobno dozvoliti izbor.

    avatar

    03.11.2010. (15:35)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Božji poslovi i njihova procjena su oximoron samo za sebe. Prvo, tumačenje božjih namjera od bilo kojega čovjeka je dvojbeno i sigurno jako nategnuto. Pa je apsurdno organizirati život ljudi u skladu s onim što mislimo da On misli! Na koncu i kao najslijepiji sljedbenik, koji baš ništa ne propituje, morali bismo prihvatiti Njegovom voljom sve što se dešava, pa i transplantaciju, zar ne?! Drugim riječima, jako sumnjam da Bog jest netko tko hoda uokolo i zabada nos u svaku sitnicu, ima neki stav o njoj, uputstvo. Prije bih rekao da Bog, kako ga god zamišljali, jest samo univerzalna sila dobra, pojednostavljeno, opće uputstvo za življenje. U koje je moguće smjestiti svaku dobru namjeru, pa i pokušaj da se transplantacijom nekome produži, spasi život! Čak uključujući i one pokušaje koji se u budućnosti, razvojem, pokažu pogrešnim izborom... Uostalom, slijedeći tvoju zadnju rečenicu, trebali bismo pustiti da iskrvare i svi oni kojima treba samo litra krvi, zar ne? Malo sumnjam da bi se bilo koje božje učenje moglo tako prevesti, čak i bez obzira na pojedino trenutačno tumačenje crkvene oligarhije, koja je bar podjednako griješila kroz povijest kao i sve druge organizacije!
    Volim, drugim riječima, misliti da je ljudski život najviša vrijednost na ovom Svijetu, a najlogičniji, najbolji odgovor, onaj koji ljudi toga trenutka zajedno mogu domisliti, procijeniti!
    Bez apsolutnih tvrdnji poput one da je dostojanstvo smrti dovoljno da odustanemo i od jedne moguće šanse!

    avatar

    03.11.2010. (18:35)    -   -   -   -  

  • o b l a k

    Joj, ta tema mi je doista teška i iz nekog, meni nepoznatog razloga, nisam spremna "sebe" donirati, valjda to dolazi od mojeg vlastitog straha od smrti i činjenice da bih zaokruživanjem da na donorskoj kartici priznala sebi da sam smrtna i da je smrt neizbježna. Plašim se i da nisam spremna da dio mene živi u nekom, ne znam, doista što me tu muči, ali nije mi bistro. S druge strane da se nekom od mojih nešto dogodi spremno bih "pomogla" nekom kome je moguće spasiti život...
    A što se tiče poimanja o Crkvi vezano za ovu temu meni je potpuno jasno, mi smo duša, nismo tijelo i ako tijelo može nekome pomoći, bilo kome, onda je potrebno to i učiniti iz ljubavi prema bliženjem.
    Teška tema, a ja pravim kolače za jedan dragocjeni 5-ti rođendan. Hvala na komentaru!

    avatar

    03.11.2010. (19:46)    -   -   -   -  

  • gustirna

    E vidiš, to je tema koja me zaokuplja već duže vremena.
    Osjećam se kao da sam na korak od odluke, a opet taj korak kao da mi je najteži u životu.
    Željela bih ispuniti donorsku karticu, a opet se nećkam i to što se nećkam me grize, pa onda ostavim tu odluku sa strane. Ali svako malo uleti mi, ili u obliku kartončića donorske kartice kojeg su priložili uz dnevne n ovine, ili u obliku neke vijesti, filma, ili u obliku posta kao što je ovaj tvoj sada.
    I opet znam da ću razmišljat o tome, a da neću odliučit.
    Znam da ću odluku donit u hipu, bez razmišljanja, jednog lijepog ili jednog ružnog dana i vjerujem da će biti - da.
    Iskreno, ne zanima me što crkva misli, niti oni mogu utjecati na moju odluku.
    Donijet ću je sama-kad budem spremna za to. :-)

    avatar

    03.11.2010. (22:24)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    nameće se tu mnoštvo pitanja,a čovjek teško može biti pametan,
    bojim se da tu ima manipulacije s tim organima...

    avatar

    04.11.2010. (00:22)    -   -   -   -  

  • Teofil

    Ne znam u čemu je problem? Mislim da je malo pogrešno poistovjećivati se s tijelom. Jer mi nismo tijelo...

    avatar

    04.11.2010. (09:14)    -   -   -   -  

  • tajanad

    definitivno da...
    jer moje srce, pluća, jetra, bubrezi, i sve ostalo što se može iskoristiti
    a u mom slućaju je još uvijek u dobrom stanju..
    nekome će dati još godine sreće s njihovom obitelji..s njihovim najmilijima..
    i jednom kada dođe do mog kraja, ne vidim poantu da to pojedu crvi u nekom grobu
    ili bolje da kažem da to spale skupa samnom..
    zato uvijek kažem DA..

    avatar

    04.11.2010. (09:40)    -   -   -   -  

  • duliba

    @nazacelju - Nekako razmišljam slično kao i ti. Pozdrav ti.
    @miško - Imaš jake argumente, razumijem te i voljela bi da mogu tako
    sigurno i hrabro odlučiti. Pozdrav ti.
    @, ali ... - ... i naravno tolerirati različite stavove... Pozdrav.
    @Svašta, ali nek je uzbudljivo! - Ne bih miješala crkvu i onog što ili koga nazivamo
    Bog.
    Donacija organa i transplatacijska medicina su tema ovog posta, a ne
    litra krvi.

    Pročitana Knjiga navela me je na drugačije razmišljanje i potakla
    mnoga pitanja ii suosjećanje s različitim sudbinama.
    Pozdrav.
    @o b l a k - Tema je zaista preteška za hitre odluke. Takve se obično traže kad ljudi
    dođu pred zid i moraju odlučiti u ime svojih najbližih... to je ono od čega
    bježim. Hvala ti na iskrenosti. Pozdrav.
    @gustirna - Razumijem tvoju dilemu. Mene je ova knjiga potpuno zbunila. Eto zato
    sam pokrenula ovu temu. Više ne znam da li mogu kao prije odlučiti.
    Znam da će se u jednom trenutku posložiti stvari i kod mene...
    Hvala na iskrenosti. Pozdrav.
    @nihonkichigai - Manipulacije na žalost ima i to je još jedna otežavajuća okolnost
    u sve većem zamahu transplatacijske medicine. Pozdrav.
    @Teofil     - Slažem se s tobom, no nije sve tako jednostavno. Pozdrav.
    @tajanad - Što reći tebi nego da se divim tvojoj hrabrosti i odlučnosti.
    Pozdrav ti.

    avatar

    04.11.2010. (11:14)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Ni ja nisam tako hrabra i odlučna i mislim da se u okviru toga pitanja otvaraju i brojna druga vrlo delikatna ...ne znam ...doista treba svakom ostaviti izbor i odluku !
    Pozdrav , Duly

    avatar

    04.11.2010. (12:20)    -   -   -   -  

  • duliba

    @Vitae - Imaš pravo, ovo je samo djelić problema koji se otvaraju tom temom.
    Pozdrav.

    avatar

    05.11.2010. (11:48)    -   -   -   -  

  • Andrea-Pisma

    istog sam mišljenja kao i tajanad
    ugodan ti vikend

    avatar

    05.11.2010. (20:30)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Pa, baš i nisam za...

    avatar

    05.11.2010. (23:25)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Teška ti je tema dozlaboga, teška kao i život o kome pišeš. Teško da će se tu svi složiti
    jednoznačno oko ove teme. Po srijedi je razdvajanje na vjarnike i one koji to nisu.
    I vjernik će biti u dilemi jer s jedne strane "ne diraj u Božje posle" a s druge strane čovjeku
    valja pomoći kao što je to slučaj sa davanjem krvi, i to je tkivo, i to je dio tijela.
    Ateisti će to promatrati čisto sa strane medicine i života koji prestaje sa smrtnim hropcem.
    Dakle udruženje biologije, kemije i mehanike sa jednim malim čipom u glavi.
    Da nije onog vjerničkog u nama i bogobojaznosti lakše bi se odredili, ovako...neodlučni smo.
    No budimo praktični i razumni, valja pomoći čovjeku i spasiti život. Gledano s te strane ja sam
    za donaciju. Pozdrav!

    avatar

    06.11.2010. (15:08)    -   -   -   -  

  • e.t.

    Slažem se skoro sa mišljenjima prethodnika jer su rijetki protiv, svakako treba pomoći
    ali i izbjeći mogućnost ( što je vrlo teško ) komercijalizacije koja je već zahvatila i humanost i ljudskost . Sama bih bila toliko hrabra i spremna na sve kada bi se radilo o nekom meni bliskom i dragom . Inače , izabrala si jako tešku i slojevitu temu .

    avatar

    06.11.2010. (19:03)    -   -   -   -  

  • EuM

    Ljubav koja rađa život i obnavlja svijet,
    nosi u sebi zakone života...Lp

    avatar

    07.11.2010. (00:12)    -   -   -   -  

  • duliba

    Andrea - .... Pozdrav !
    žubor vode - Nije to lako odlučit. Pozdrav ti !
    fra gavun - Neki put me uvate teške teme, ali nije često...
    Osjećaji i nisu baš mudri kao razum. I ja sam za
    kad bi se samo na razum mogla osloniti, no osjećaj obuhvaća puno više.
    Hvala i pozdrav ti.
    E.T. - Dobro govoriš. Pozdrav.
    evandjeljeumolitvama - Istina !

    avatar

    08.11.2010. (12:17)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    ima duliba,ali je navodno skup,mislim da ga ima u Bio & Bio dućanima, i
    u kući čaja u zagrebu,radi se o japanskom zelenom čaju : )

    avatar

    08.11.2010. (22:16)    -   -   -   -  

  • 1977

    Još za vrijeme studija postala sam vlasnica donorske kartice. Apsolutno sam "za".
    Jako interesantan post, pokrenuo je nanovo neka moja goruća razmišljanja... uživala sam čitajući ga Duli....

    avatar

    09.11.2010. (11:42)    -   -   -   -  

  • duliba

    nihonkichigai - Hvala ti !
    gali - ....ma ko te ne bi volio .... :))))))))))))
    sedamdesete - Kao što sam spomenula, mene je eto knjiga potakla.
    Hvala :))

    avatar

    09.11.2010. (12:46)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    nema na čemu i drugi put,
    ponizno sagibljem glavu : )

    avatar

    09.11.2010. (21:36)    -   -   -   -  

  • duliba

    Vjeran - Pitanja i teme otvaraju se jedno za drugim kad o nečem razmišljamo...
    I meni se čini boljim posvajanje napuštene djece, ako već ne možemo prirodnim putem dobiti svoju.
    Što se tiče produljivanja i spašavanja života po svaku cijenu, nisam sigurna da vrijedi,
    ali to je samo moja dilema. U meni je kao u većini ljudi duboko usađen osjećaj da treba pomoći i poduzeti sve što se može u korist života, a dokle to seže, nisam ni sama sigurna.
    Donaciju organa kao što su srce i pluća odvajam od doniranja krvi, koštane srži i sl.
    Srce i pluća ne možeš primiti od živog čovjeka i tu se otvara nova tema koja je ovim postom samo načeta. Dovoljno da možemo izmijeniti razmišljanja i stavove. Stavove se može promijeniti tijekom života kako sazrijevamo. Ne bi ni bilo u redu da se uvijek držimo nekih usađenih principa.
    Eto progovorio si o smrti na zanimljiv način. Zapad ne može prihvatiti da su život i smrt dio neodvojive Cjeline. Također osjećaj odvojenosti i usamljenosti je tako snažan da je gotovo nemoguće povjerovati u postojanje povezanosti s duhovnim svijetom.
    Fascinira me istočnjačka kultura smrti i taj normalniji i prirodniji način na koji primaju i prihvaćaju smrt. Vjerujem da su naša tijela duboko povezana s našim nesvjesnim umom i unutarnjom mudrosti. Intuitivnio prihvaćam one stavove koji u mom tijelu izazivaju pozitivnu reakciju. Odluku o donaciji organa, bilo svojih ili nekog bliskog ne bih mogla donijeti, ne još, budući da intuitivno osjećam duboku nelagodu, težinu i zatvorenost.
    Hvala na javljanju i pozdravljam te !

    avatar

    11.11.2010. (13:10)    -   -   -   -  

  • duliba

    Vjeran - Dosta sam čitala o karmi, ali nisam razmišljala na ovaj način:
    kad ga po smrti predamo drugome, njime predajemo i dio naše karme
    Nadajmo se samo da kao što kažeš taj zapis nema toliku snagu u doniranom organu.
    Pozdrav!

    avatar

    12.11.2010. (10:23)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    uz interesantan post vrijedi pročitati i komentare ovdje kod tebe : )

    avatar

    12.11.2010. (20:03)    -   -   -   -  

  • plavozeleni

    Čim čujem izraze: Mješat se u božje poslove ili igrati se boga, odmah se sjetim koliko je crkva u ime svoga boga zaustavila kotač napretka. Svi imamo pravo na vlastiti izbor.

    avatar

    17.11.2010. (14:41)    -   -   -   -  

učitavam...