Doživjela sam strašno razočaranje, izdaju, prevaru od najbolje prijateljice koja mi je kao sestra....bila.... Užasan je to osjećaj..... Prešla sam preko toga jer je ona jednostavno takva osoba, ustvari, i nema nikoag drugog tko joj je iskreni prijatelj osim mene a i pomogla mi je u trenucima kad je meni zaista bilo teško i kad mi je trebala pomoć, jedina ona..... zbog svaga toga se pravimo kao da se ništa nije dogodilo, ali, ja ne zaboravljam. I inače praštam, ustvari, da li se prelaženje preko nečeg može nazvati praštanjem ako to zauvijek pamtimo?
03.11.2010. (07:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
drag superženo. vidi ovako, ima tu nekoliko stvarčica s kojima nisam načisto. nije mi nikada bilo jasno zašto ljudi kad spominju praštanje govore i o nekakvom zaboravu i tko je bila ta budaletina koja je to dvoje ikada dovela u vezu? što to uopće znači da treba neki događaj koji me pogodio -zaboraviti? da si amputiram mozak? kakve su to gluparije? ne vidim zašto bih zaboravljala osim ako nemam sklerozu (a čini mi se da me to pomalo vata). dakle, taj dio koji se tiče zaboravljanja službeno proglašavam glupošću i bedastoćom i o tome više ne želim razmišljati. no onaj dio koji se tiče opraštanja - to je sasvim druga priča. meni je život namjenio cijeli niz razočarenja u ljude, od onih sasvim i vrlo bliskih do onih manje bliskih i očito je da trebam savladati neku bitnu lekciju, ali svaki takav događaj je kao vrlo gorka i bolna tableta. znam da se nije moguće razočarati u one ljude od kojih ništa ne očekujemo, pa je ipak izgleda problem u našim očekivanjima i njihovoj opravdanosti. imamo li pravo na očekivanja ili njima stavljamo okove oko drugih ljudi zahtjevajući da žive ili se ponašaju na načine koji nama gode iako njima možda i nisu ugodni? imamo li na to pravo? i ako ih zaista volimo, bismo li im zaista na takav način makar i nesvjesno i nenamjerno oduzimali slobodu izbora, djelovanja, mišljenja, osjećanja....svega. ne znam razumiješ li moju dilemu...ja razumijem tvoju bol, jer sam nešto slično osjetila i sama, no grešku sam tražila u sebi....meni nitko, baš nitko ništa ne duguje niti ja to želim, i stoga nitko ne mora ispunjavati moja očekivanja. od onih koje volim nastojim ne imati očekivanja -jer mene u tom odnosu usrećuje ljubav koju osjećam prema njima znatno više od bilo kakvih njihovih postupaka. u stvari - možda bi smo trebali biti jednostavno i samo zahvalni bliskim ljudima što nam pružaju priliku da ih volimo i time usrećimo -sebe. jednom davno mi se urezala u sjećanje jedna kratka izreka: bol je greška u mišljenju. promijeni način na koji razmišljaš. time će otpasti i potreba za praštanjem, jer će nestati zamjerka, a nema ni potrebe za zaboravljanjem - jer nema ni povrede. tako jednostavno. teoretski...haha....pozdrav, sperženo:))
03.11.2010. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neki ljudi nesvjesno povrijede druge u svom neznanju kako se odnositi prema drugom a ima i onih koji su ovisni o tom osjećaju da nekog povrijede takvi ne očekuju i ne znaju što znači "oprosti im bože jer ne znaju što rade" oko takvih se ne vrijedi truditi.....takve je najbolje zaobilaziti u najvećem luku i što manje kontaktirati.To je najbolji lijek. Ne pomaže nikakav oprost. Oprostiti trebamo samo onima koji nesvjesno i ne namjerno načine grešku i na taj način nekog povrijede.. ..Tu treba biti psiholig i sabrati sve strane onog tko je napravio grešku, razmisliti kakva je to osoba, jel je sklona takvim postupcima ili se to dogodilo slučajno. Svi griješimo,griješiti je ljudski, oprostiti je božanski :)))
05.11.2010. (05:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
Doživjela sam strašno razočaranje, izdaju, prevaru od najbolje prijateljice koja mi je kao sestra....bila.... Užasan je to osjećaj..... Prešla sam preko toga jer je ona jednostavno takva osoba, ustvari, i nema nikoag drugog tko joj je iskreni prijatelj osim mene a i pomogla mi je u trenucima kad je meni zaista bilo teško i kad mi je trebala pomoć, jedina ona..... zbog svaga toga se pravimo kao da se ništa nije dogodilo, ali, ja ne zaboravljam. I inače praštam, ustvari, da li se prelaženje preko nečeg može nazvati praštanjem ako to zauvijek pamtimo?
03.11.2010. (07:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali dražeN :)
Povrijeđenost uvijek dolazi iznutra.
03.11.2010. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
drag superženo. vidi ovako, ima tu nekoliko stvarčica s kojima nisam načisto. nije mi nikada bilo jasno zašto ljudi kad spominju praštanje govore i o nekakvom zaboravu i tko je bila ta budaletina koja je to dvoje ikada dovela u vezu? što to uopće znači da treba neki događaj koji me pogodio -zaboraviti? da si amputiram mozak? kakve su to gluparije? ne vidim zašto bih zaboravljala osim ako nemam sklerozu (a čini mi se da me to pomalo vata). dakle, taj dio koji se tiče zaboravljanja službeno proglašavam glupošću i bedastoćom i o tome više ne želim razmišljati. no onaj dio koji se tiče opraštanja - to je sasvim druga priča. meni je život namjenio cijeli niz razočarenja u ljude, od onih sasvim i vrlo bliskih do onih manje bliskih i očito je da trebam savladati neku bitnu lekciju, ali svaki takav događaj je kao vrlo gorka i bolna tableta. znam da se nije moguće razočarati u one ljude od kojih ništa ne očekujemo, pa je ipak izgleda problem u našim očekivanjima i njihovoj opravdanosti. imamo li pravo na očekivanja ili njima stavljamo okove oko drugih ljudi zahtjevajući da žive ili se ponašaju na načine koji nama gode iako njima možda i nisu ugodni? imamo li na to pravo? i ako ih zaista volimo, bismo li im zaista na takav način makar i nesvjesno i nenamjerno oduzimali slobodu izbora, djelovanja, mišljenja, osjećanja....svega. ne znam razumiješ li moju dilemu...ja razumijem tvoju bol, jer sam nešto slično osjetila i sama, no grešku sam tražila u sebi....meni nitko, baš nitko ništa ne duguje niti ja to želim, i stoga nitko ne mora ispunjavati moja očekivanja. od onih koje volim nastojim ne imati očekivanja -jer mene u tom odnosu usrećuje ljubav koju osjećam prema njima znatno više od bilo kakvih njihovih postupaka. u stvari - možda bi smo trebali biti jednostavno i samo zahvalni bliskim ljudima što nam pružaju priliku da ih volimo i time usrećimo -sebe.
jednom davno mi se urezala u sjećanje jedna kratka izreka: bol je greška u mišljenju. promijeni način na koji razmišljaš. time će otpasti i potreba za praštanjem, jer će nestati zamjerka, a nema ni potrebe za zaboravljanjem - jer nema ni povrede. tako jednostavno. teoretski...haha....pozdrav, sperženo:))
03.11.2010. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
romantika
Neki ljudi nesvjesno povrijede druge u svom neznanju kako se odnositi prema drugom a ima i onih koji su ovisni o tom osjećaju da nekog povrijede takvi ne očekuju i ne znaju što znači "oprosti im bože jer ne znaju što rade" oko takvih se ne vrijedi truditi.....takve je najbolje zaobilaziti u najvećem luku i što manje kontaktirati.To je najbolji lijek. Ne pomaže nikakav oprost. Oprostiti trebamo samo onima koji nesvjesno i ne namjerno načine grešku i na taj način nekog povrijede.. ..Tu treba biti psiholig i sabrati sve strane onog tko je napravio grešku, razmisliti kakva je to osoba, jel je sklona takvim postupcima ili se to dogodilo slučajno. Svi griješimo,griješiti je ljudski, oprostiti je božanski :)))
05.11.2010. (05:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...