Ovaj tvoj post bavi se pitanjima o kojima u zadnje vrijeme i sama razmišljam i zato mi se jako dopao :-) Nikako ne mogu shvatiti da u zadnje vrijeme feminizam doživljavaju nepotrebnim, a još manje mi je jasno kada žena odbija razumjeti drugu ženu, samo zato što živi drugačiju stvarnost. Kada mi napišu postove po kojima je krivica pretučenih žena u tome što trpe maltretiranja nasilnika u vidu muža, sve u stilu " same su krive što trpe", onda su mi daleko, daleko draže feministkinje koje bez mnogo pitanja pružaju pomoć i otvaraju vrata sigurnh kuća. Što se pak tiče "istraživanja su pokazala" iz prve ruke ti mogu posvjedočiti da sve ovisi o interpretaciji rezultata, pa i cijenjeni stručnjaci vrlo uspješno navode vodu na svoj mlin.
31.10.2010. (10:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja uključujem suđericu, drugarica vešericu, jer su nove i prekomplicirano je da bi učili oboje, za svaki slučaj smo ostavili pismene naputke na samoljepivom papiru iznad strojeva :P p.s. u bišem DDR-u, čiji sam stipendist svojevremeno bio, čini mi se da su se najviše približili idealima jednakosti, cjelodnevni vrtići i slično, no uvijek se postavlja pitanje naličja sustava.
31.10.2010. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
netko
U al' ova ima jezičinu!
31.10.2010. (12:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od obožavanih bića kojima su skladali pjesme postale su dekoracija za naslovnice časopisa, po mogućnosti sa što manje odjeće na sebi. S druge strane, kad uzmemo u obzir što se sve smatra naprednim u današnje vrijeme, rezultat emancipacije je još i iznenađujuće dobar. Znam da slobodna volja podrazumijeva i slobodnu volju za greške, ali moraju li se baš najgluplje stvari stalno raditi...
31.10.2010. (13:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U SAD-u je zbog famozne recesije otpušten vrlo veliki broj radnika. Interesantan podatak je da su u ukupnom broju otpuštenih radnika većinu činili muškarci. Ne bih sada ulazio u sociološke i ekonomske razloge iako si nikako ne mogu izbaciti sliku uplakane žene i moje nemoći pri tome...“
Dakle, prvi put u povijesti, omjer zaposlenih žena i muškaraca je prevagnuo na stranu žena. Kojih li sretnica! Nije li ovo vrhunac ženske borbe za jednakost spolova? Napokon rade više od muškaraca. A što je najbolje, žene su ostale potpuno dosljedne sebi: ni jedan posao u kući nisu izgubile ili, ne daj bože, prepustile nama muškarcima. I dalje se brinu za djecu, idu na tržnicu po spizu, spremaju kućno gnjezdo, peglaju, kuhaju, peru...
Nemate pojma koliko me je to počelo frustrirati. A gdje su moja muška prava? Zar sam zauvijek osuđen na ležanje na kauču s daljinskim u ruci? Zar sam i dalje osuđen na žensko nerazumijevanje moje strasti prema sportu i sportskim događanjima? Ta ja sam sasvim izgubljen. A tko je krivac? A tko drugi nego jednostrana ženska borba za jednakost spolova. Vjerujte mi na riječ, ja bih veoma rado pomagao samo kad to ne bi bila sramota. Za boga miloga kako bih susjedu pogledao u oči kad bi on saznao kako peglam, usisavam, kuham ili (daleko bilo) perem čarape? Ne usudim se ni zamisliti takvu mogućnost...
Naravno situacija nije nerješiva. Moj osobni prijedlog: Haj'mo mi muškarci dići revoluciju kojom bi se izborili za svoja prava, za prava na čišćenje prašine, kuhanje, peglanje... E sad se tu pojavljuje problem. Naime, ako mi muškarci ne znamo ni ručak podgrijati kako treba, ako ne znamo ni čarape oprati, a još manje nakon pranja ih složiti, kako pobogu, onda od nas očekivati da znamo i da ćemo biti u stanju dići revoluciju?
Nema nam druge nego se opet osloniti na vas žene koje ste već iskusne u borbi za jednakost spolova. Trebate nas lijepo organizirati, pripremiti nam transparente, poslati nas na ulice, napisati nam govore, i ... što je najvažnije sve lijepo za nama počistiti nakon uspješne revolucije...
Naravoučenije (poanta priče): Pazite što želite, moglo bi vam se ostvariti!
P.S. Inspirirano člankom Petre Hrupelj.
31.10.2010. (13:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nije bitno kategorizirati se u (ne)/feministicu. Lijepo je samo promišljati na nekoj razini, tj. promišljati o sebi i sebe. Svaka se žena razlikuje (na sreću) i svakoj nešto odgovara. Jedna uživa imati macho muškarca kod kuće i "biti potlačena", dok drugoj više odgovara uloga "pater familia". Važno je osjećati se vrijedno. Što nas čini vrijednima? I to je opet relativno i ovisi od odgoja te sto različitih utjecaja od prije. Čim jedna strana osjeti moć nad drugom, nažalost, nesvjesno ju iskorištava. Dakle, veza je borba, igra nadmoći (ne u punom smislu riječi) kako bi se i jedno i drugo osjećali voljeni i održali privlačnost. Razmišljaj, ali nemoj puno. ;) Dok osjećaš da te tvoj odabranik voli i ne vrijeđa namjerno, ustraj na njemu i pokaži mu uvijek što ti paše, a što ne. Biti svoja, a ujedno i nečija prava je sreća danas!
31.10.2010. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odličan tekst :-)). Ono što mi je od tih slinih međutim istraživanja upalo u oči jest; muškarci koji su imali dadilje varaju žene. Genijalno :-)). Znači, ako nije imao dadilju, ako je imao mamu doma, ne smije varati svoju ženu :-)). Argument koji ću koristiti uzduž i poprijeko :-)).
31.10.2010. (18:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ta Ayaan je pogodila u srž stvari. Ja osobno ne mislim da sam imalo ugrožena zbog toga što sam žena, a i ne vidim oko sebe ugroženih žena, vidim samo ugroženih ljudi. Zbog toga što primaju mizernu, ili nikakvu, plaću, zbog toga što su marginalizirani, zbog toga nemaju posla.... Menadžerske pozicije i ravnopravnost muškaraca i žena na tom nivou je nešto strahovito daleko za "običnog" čovjeka. Istraživanja također ne uzimam za ozbiljno, ljudi rade ono što mogu i moraju, dakle, žena koja mora zaraditi svoj kruh nema izbora nego dati dijete na čuvanje i otići na posao. Ne mislim da muškarac MORA raditi sve ono što žena radi samo da bi bili ravnopravni... Npr., zašto bi on morao peglati, znači li to da će ona morati cijepati drva? Ja ne bih, hvala.... A što se djece tiče, ona ipak jesu nečiji vlastiti izbor, i zbog tog izbora radno mjesto ne bi smjelo trpiti. Očekujem da će me se popljuvati zbog ovog, ali prije toga, jedan konkretan primjer. Imam jednu kolegicu koja je dva puta za redom bila trudna, otišla na porodiljni, vratila se s porodiljnog, redovito kasnila na posao zbog toga jer je mali tulio u vrtiću, dobila slobodan dan i još kojekakve privilegije zbog svog majčinstva... U redu, poštujem njen izbor da bude majka, zapravo se divim svakoj ženi koja se na to odluči, ali-sorry, na radnom smo mjestu jednake, i ona s djetetom, i ja slobodna ko ptica. Pa sad da čujem tko je ovdje bio u neravnopravnijem položaju....
31.10.2010. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne bih uopćavala - odrasla sam u užoj (ma zapravo i u široj, kad bolje razmislim) gdje ova sranja o muško-ženskim poslovima ne drže vodu (btw. moj tata bolje kuha od mame, ali pst!); ja osobno sam si posložila život onako kako meni odgovara, tako da ... feminizam, što je to? :)))
31.10.2010. (19:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
još netko
A jest se ova nasrala jeftinih fraza o 'ženskoj ugroženosti' Nikako da prežvakaju tu priču o 'vječitoj ženskoj žrtvi'. Ne žele se prisjetit možda kad je bila ugrožena obitelj, muškarac je uvijek bio taj koji je išao ginuti u rat, braniti svoju ženicu i dječicu. Mnogima to nije bilo teško, bila im je čast. Ginuli su, ostajali bez udova, glava, robijali...što sve ne. Kad je trebalo otići zaraditi komad kruha, recimo u neki rudnik, ili na bauštelu, ili polje... Za to vrijeme su te 'žrtve' od žena kuvale ručak djeci i prale ukakane gaće. Nije ni to ugodno-priznajem. Možda su se trebali zamijenit i tad tražit emancipaciju? Muškarac, kakav je-ponosan bilo bi ga sramota biti u zapećku, jel tako. radije će časno ići poguinut. Nigdje ne vidim da itko to predbacuje ženama, ali one stalno-svaki put ista priča kako su žrtve... Pa dosta više-popele ste mi se navrh banane.
Ako ima koja da će mi zaraditi dovoljno novca za život, da će mi otvarat vrata, sipat piće...neka se javi. Ja ću joj kuvati i čistiti. ;-)
31.10.2010. (20:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odličan post. Uvijek se iznenadim koliko je malo muškaraca spremno koristiti porodiljni. Baš ovih dana prija vodi tu bitku sa svojim mužem jer ona inače ima veću plaću od njega.
31.10.2010. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...osim možda prvih mjeseci djetetovog života kada je mama ipak u prednosti.
dopusti da te korigiram... kod "dovoljno dobre majke" (po Winnicottu).. dakle, one koja ima dovoljno kapaciteta za biti dobar primarni objekt, ta prednost je znantno duža. optimalna je do 3 godine, ali nećemo cjepidlačiti.. rekla bih do 18 mjeseci života.. odnosno, u razvojnoj fazi kad dijete počne istraživati svijet. tada druge osobe (nazivaju se još i ne-majke) dobivaju značajniju ulogu. djeca razvijaju attachment prema majkam i ne.majkama, li ovaj prvi je matrica po kojoj će manje ili više funkcionirati. to ne znači da otac ne može biti bolji odnosno imati više potencijala (mentalnog i emocionalnog kapaciteta) od svoje partnerice . no, ako su oboje zdrave osobe, majka je u prednosti zbog svega onoga što se unutar nje, a u odnosu na dijete događalo u razdoblju trudnoće.
također, što sam starija, sve bih se više složila sa alkionom. u eri emancipacije mi smo puno prava i obveza dobile, ali skoro pa ni jednu obvezu nismo izgubile, i tu je nastao kaos.
osobno, kad sam rađala, odlučila sam do prve godine djetat ostati doma, bez obzira na znatno manja primanja. do treće godine su ih čuvali baka i djed.. no, mnogi to ne mogu i tu nastaju problemi.
31.10.2010. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
labirint blog
@ još netko koje potpune gluposti! kao prvo muškarci su ti koji stvaraju i vode ratove a za dalje mi se ne da pisat jer tko na piše ovakav komentar baš i ne misli daleko prttttttt! eto ti ko muškarac muškarcu!
31.10.2010. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jab' tebi napisala jedan mail, ali ne vidim nigdje adrese. pliz? il ak ne želiš keljit svoj mail u komentare možeš ti pisati meni :D (anspikbl@gmail.com)
31.10.2010. (23:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pošto se slažem sa tvojim postom zanima me jedam li i ja feministica? :) svašta se provodi pod ideju "općeg dobra" samo da bi se zadrržao određeni način razmišljanja u kojem te institucije koje to promoviraju i dalje mogu prati mozgove. Zamisli svijet u kojem su i muškarac i žena ostvareni kao živa bića i sljede svoj put.
Čemu Crkva u tom slućaju. Žele da mislimo kako su cijene posredništva nemjenjive.
01.11.2010. (12:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u mom ormaru pa cak niti vokabolaru ne postoji grudnjak :-) btw, cesto je i suvisan a i opasan, naime cesto je uzrok raku dojki, narocito oni sa zicama koji tako lijepo formiraju i dizu grudi, no sa 40 godina kakvog takvog iskustva u dupetu nisam sigurna vise je li feminizam i ili emancipacija dobra za zenu iako sam citav zivot bila prilicno neovisna, pa cak cesto brinula, i financijski o citavoj obitelji, moram priznati da me to umorilo. mislim sada kako bi bilo lijepo kada bi zena mogla brinuti o domu, naravno pod uvjetom da to zeli, dok muskarac radi i zaradjuje, jer izjednacavanjem, zena je dobila prava samo na jos jedan ekstra posao, pa tako najcesce radimo dva do tri a ponekad i vise poslova za koje nismo placeni a za onaj jedan koji radimo od 8 do 4 placene smo manje od muskaraca- u engleskoj je sasvim normalno da su zene za isti posao placene manje- ovdje to ne pise na papiru ali se provodi, sa drugim zemljama nisam upoznata. citav je sistem, globalno, formiran tako da ljude odvaja od ljudi, obitelj od obitelji, pa nije onda niti cudo da imamo toliko devijacija u ponasanju, osim sto roditelji nemaju vremena za djecu, svijesno ili nesvjesno prenose na njih i svoje frustracije. dijete sigurno treba dobar temelj, a dobiti ce ga samo i jedino u prvim godinama zivota u svojoj obitelji i mogla bih reci susjedstvu. ja dok sam bila mala o nama su brinuli svi susjedi u kvartu, kada si napravio glupost odvukli bi te za uho roditeljima na vrata, nitko tu nije na nikoga napadao vec si kao krivac dobio zasluzenu kaznu, no isto tako uvijek si mogao otici susjedi po casu vode ili nesto za staviti u kljun, no to je bilo vrijeme dok su zene bile kod kuce jer su im muzevi dovoljno zaradjivali da bi prehranili obitelj ili su radile do kojih 2-3 pa relativno odmorne dosle doma, skuhale rucak i imale jos puno od dana da se pozabave obitelji. uostalom muskarci i zene definitivno nisu isti i smjesno je traziti jednakost zasto svatko ne bi radio ono sto mu ide najbolje i umjesto da razliku medju nama uzimamo kao prepreku te razlike uzmemo kao prednost i nadopunjavanje, jednostavno ali ne svi samo i stalno isticemo nejednakost i razlike kao nesto sto nam smeta i pokusavamo biti sto slicniji ili isti kao drugi a to nikada nikada necemo biti, jer svako bice jest svemir za sebe a svi smo zajedno jedan svemir u kojem bi svatko trebao sudjelovati onime sto mu najbolje ide
01.11.2010. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni zapravo uopće nije jasna ta vječna prepirka oko spolova... jednakost/nejednakost... i tako to... Imamo li svi slobodan izbor? Imamo! Pa onda: ako želiš biti i supruga i majka i zaposlena žena (uz sve ono što uz to ide)- budi! Ako pak nešto od toga ne želiš - nemoj! Ako se želiš uklopiti u neku zajednicu, znaš da to sobom nosi kompromise, a ako nisi sklon/sklona kompromisima, tad budi sam! Svaku obavezu u životu koju smo preuzeli, preuzeli smo je na vlastiti rizik... Kako god nas nitko nije puškom natjerao da tu obavezu prihvatimo, isto tako nas nitko puškom ne tjera da tu i ostanemo! ... sve je to jako, jako jednostavno - samo ako se želi!
01.11.2010. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu se složiti sa Dordorom, upitno je koliko svi imamo slobodan izbor... I mislim da se oko toga, tj. oko pitanja slobode izbora kod žena, danas i započinju glavne rasprave. Feministi će tako reći da nije točno kako smo svi jednako slobodni, i upravo zbog toga će smatrati kako su žene i danas u lošijem položaju od muškaraca.
Kad govorimo o slobodi, možemo se pitati kako to da žene nisu slobodne, ukoliko ih nitko oružjem ne tjera da ostanu kod kuće i brinu za djecu? Mislim da je za slobodu potrebno nešto više; je li osoba koja nema novca da plati put za New York slobodna da tamo otiđe? Čini se da jest; s druge strane, ukoliko osoba nije kriva za svoju nemogućnost da tamo otiđe, pitanje je koliko je ona zapravo slobodna? Je li invalid u kolicima slobodan da se popne na 3. kat zgrade bez lifta? Jest, nema čuvara koji će mu to zabraniti. Međutim i nije, pošto on to jednostavno ne može učiniti.
Kakve ovo ima veze s emancipacijom žena? Danas neoliberalni teoretičari često razmišljaju samo u prvom značenju slobode; žena ima pravo da bira želi li graditi karijeru ili obitelj, može to i pokušati kombinirati, ali ne smije se poslodavce ograničavati zato što je neka žena izabrala oboje. Primjerice, ako sam ja poslodavac i želim naći što pouzdanijeg radnika, ja imam pravo pitati planira li u skorom vremenu imati djece, pošto će to značiti da na tog radnika (neko vrijeme) neću moći računati, i mogu na to gledati kao na negativno svojstvo koje će prevagnuti ili barem utjecati na moj izbor radnika kojeg ću zaposliti. Ovo posebice vrijedi za žene, koje će zbog trudnoće neko vrijeme biti spriječene da rade, kao i kasnije, kad će dobivati porodiljne dopuste. Feministkinje se bore protiv ovakvog načina razmišljanja; nisu žene odgovorne što je priroda tako uredila da one nose i rađaju djecu. Prema tome, one nisu krive za taj "nedostatak" koji uočava oko poslodavca; pošto za njega nisu krive, a vjerujemo da bi svi ljudi trebali imati jednake šanse, mi moramo zaštiti žene i zakonskom regulativom onemogućiti poslodavcima da ih diskriminiraju zbog svojstva (trudnoća) koja mogu imati, a za koja nisu "krive". "Krive" ovdje ne znači da su slučajno i bez predumišljaja (ili slučaj silovanja) zatrudnijele; one mogu planirati trudnoću, ali ne mogu utjecati tko će nositi dijete. Prema tome, muškarci su u boljem položaju od žena prilikom zapošljavanja, i zbog jednakosti šansi u ovakvim je slučajevima potrebno braniti slobodu žena, a ne tržišne slobode oko zapošljavanja.
Iz ovog, a primjenjena na broja druga područja, vidi se greška koju radi Dordora i koja je (greška) zapravo jako anti-feministička... Pogrešno je reći da žena ima slobodan izbor, ili barem jednako slobodan izbor kao i muškarac, ukoliko su se i biologija i društvo urotili da joj prikače određene društvene uloge. Naposlijetku, u ta famozna dilema, karijera ili posao, primjenjuje se samo na žene - ne sjećam da se dal sam ikad čuo da neki muškarac mora birati između obitelji i karijere (osim ako ne gradi vojnu karijeru ili nekud putuje, ali to ovdje nije predmet rasprave). Ono što feministkinje od početka žele pokazati je da nismo svi jednako slobodni, i da neke stvari trebamo mijenjati u društvu želimo li osigurati jednake slobode i jednake mogućnosti za sve.
Na feminizam možemo gledati kao na skup vjerovanja, te kao na politički pokret (aktivizam). Svatko tko vjeruje da žene trebaju biti jednako plaćene za isti posao, te da se društvo treba urediti kako bi im se pružile iste slobode i mogućnosti kao i muškarcima, je feminist u ovom prvom značanju riječi.
@ZlicaOdOpaka Ne može se to zaključiti, to je tipična logička pogreška... Moglo bi se zaključiti samo "Ako ne varaju žene, znači da ih nisu odgajale dadilje". http://en.wikipedia.org/wiki/Modus_tollens
02.11.2010. (04:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja pak potpisujem Xalika (i sebe, još jednom). Neka se nitko ne uvrijedi, ali način razmišljanja "ja sam sebi posložila život" ne vidi puno dalje od vlastitog nosa. I ja sam sebi isto posložila život onako kako mi odgovara i zadovoljna sam njime, ali nije u tome poanta. Poanta je u sljedećem: ako kolegica A (da sad ne spominjem još i kolege!) nema djece pa se preko vikenda uspjela fino naspavati i našetati po prirodi, a kolegica B ima dijete koje je bolesno pa se dizala sedam puta po noći i još ga vozila na hitnu, njih dvije NISU u jednakoj poziciji na radnom mjestu. Pitanje je samo hoće li društvo priznati tu razliku i pružiti kolegici B pomoć, ili će slegnuti ramenima i reći da je kombinacija djeteta i rada izvan kuće bila njezin osobni odabir, pa tko joj je kriv. To je stvar društva. E sad, budući da sve zapadne zemlje proklamiraju natalitetnu politiku, a ujedno im odgovara i da ženski rad pridonosi ekonomiji, ja smatram da bi u takvoj situaciji kolegica B morala dobiti određenu podršku društva/države. Minimalna podrška sastoji se u proklamiranju podjele odgovornosti za područja koja se smatraju "tradicionalno ženskima". Dakle, nije stvar u tome da muškarci moraju peglati i kuhati jer smo svi isti, nego u tome da su žene, kako je gore napisano u komentarima, emancipacijom samo dobile još jednu ekstra obavezu, što nije u redu i NE može se svesti na osobni izbor pojedinca. Tko će i kako odgajati djecu i tko će i kako raditi pitanja su od iznimnog značaja za društvo u cjelini (da ne kažem politička) pa ih društvo mora i rješavati. Ovako ili onako, ali NE tako da svu odgovornost svali na ženu kao pojedinca. A što se tiče tog sve popularnijeg uvjerenja da je ženama bilo lakše prije, kad su imale na brizi samo kuću i djecu... paaa, ajmo reći samo da su bez financijske samostalnosti sve slobode i ljudska prava samo lijepo slovce na papiru. @ Zona Z - ok, možda sam pretjerala s tim "prvih par mjeseci", ali mislim da to dosta ovisi i o djetetu. A bome i o mami. U mom slučaju mama (ja) je bila nezamjenjiva prvih 8-9 mjeseci, i još uvijek (21 mj.) je nezamjenjiva u "red alert" situacijama, ali u svim drugim situacijama da se zamijeniti bez ikakvih problema.
02.11.2010. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
naravno.. osobito ako je ta druga osoba bila redovito uz dijete (otac, baka... dakle objekti koje nazivamo i "ne-majke"). važno je da dijete nije "iz ruke u ruku", da ima jednu konstantnost i siurnost da odlaskom "majke" iz vododkruga, nije otišla i iz njihovog života (zauvijek, netragom). tu mogućnost (shvaćanja) dijete nema u prvim mjesecima i zato je naglasak na razvoju bliskosti, emocionalne privrženosti s jednom osobom (na stvaranju matrice, da bi dijete dobilo na samopouzadnju, osjećaju sigurnosti i emocionalne stabilnosti). ostalo si potpuno u pravu... ako bi država (društvo) mislilo na takve stvari, sutra bi dobilo zdravije/kreativnije/sposobnije/produktivnije zaposlenike. ali, kao što to obično biva.. svima je samo do trentačne dobiti. razmišljamo kratkoročno, ne gledamo dalje od nosa...
02.11.2010. (11:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uz potpuno uvažavanje ovdje iznesenih argmenata/stavova, ipak ostajem pri tom da su svi prijepori o jednakosti spolova jalov posao, jer tek onda kad se muž i žena budu mogli dogovoriti tko će od njih dvoje roditi, tada ćemo biti jednaki... e sad, kome bi se za to izjednačavanje trebali obratiti....prirodi?... evoluciji?...znanosti?...u svakom slučaju na to ćemo još dugo čekati! A do tada treba svatko posložiti, kako ti kažeš, svoj život – prema svom slobodnom izboru u zadanim okvirima, pa će i pojedincu a time i cijelom društvu biti puno lakše. Evo tek jednog primjera: tražiš kućnu pomoćnicu i na vrata ti dođu dvije žene, jedna od njih je trudnica, koju ćeš odabrati?
02.11.2010. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
romantales
Ovaj tvoj post bavi se pitanjima o kojima u zadnje vrijeme i sama razmišljam i zato mi se jako dopao :-)
Nikako ne mogu shvatiti da u zadnje vrijeme feminizam doživljavaju nepotrebnim, a još manje mi je jasno kada žena odbija razumjeti drugu ženu, samo zato što živi drugačiju stvarnost. Kada mi napišu postove po kojima je krivica pretučenih žena u tome što trpe maltretiranja nasilnika u vidu muža, sve u stilu " same su krive što trpe", onda su mi daleko, daleko draže feministkinje koje bez mnogo pitanja pružaju pomoć i otvaraju vrata sigurnh kuća.
Što se pak tiče "istraživanja su pokazala" iz prve ruke ti mogu posvjedočiti da sve ovisi o interpretaciji rezultata, pa i cijenjeni stručnjaci vrlo uspješno navode vodu na svoj mlin.
31.10.2010. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
ja uključujem suđericu, drugarica vešericu, jer su nove i prekomplicirano je da bi učili oboje, za svaki slučaj smo ostavili pismene naputke na samoljepivom papiru iznad strojeva :P
p.s.
u bišem DDR-u, čiji sam stipendist svojevremeno bio, čini mi se da su se najviše približili idealima jednakosti, cjelodnevni vrtići i slično, no uvijek se postavlja pitanje naličja sustava.
31.10.2010. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
netko
U al' ova ima jezičinu!
31.10.2010. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jiggo
Od obožavanih bića kojima su skladali pjesme postale su dekoracija za naslovnice časopisa, po mogućnosti sa što manje odjeće na sebi. S druge strane, kad uzmemo u obzir što se sve smatra naprednim u današnje vrijeme, rezultat emancipacije je još i iznenađujuće dobar. Znam da slobodna volja podrazumijeva i slobodnu volju za greške, ali moraju li se baš najgluplje stvari stalno raditi...
31.10.2010. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
U SAD-u je zbog famozne recesije otpušten vrlo veliki broj radnika. Interesantan podatak je da su u ukupnom broju otpuštenih radnika većinu činili muškarci. Ne bih sada ulazio u sociološke i ekonomske razloge iako si nikako ne mogu izbaciti sliku uplakane žene i moje nemoći pri tome...“
Dakle, prvi put u povijesti, omjer zaposlenih žena i muškaraca je prevagnuo na stranu žena. Kojih li sretnica! Nije li ovo vrhunac ženske borbe za jednakost spolova? Napokon rade više od muškaraca. A što je najbolje, žene su ostale potpuno dosljedne sebi: ni jedan posao u kući nisu izgubile ili, ne daj bože, prepustile nama muškarcima. I dalje se brinu za djecu, idu na tržnicu po spizu, spremaju kućno gnjezdo, peglaju, kuhaju, peru...
Nemate pojma koliko me je to počelo frustrirati. A gdje su moja muška prava? Zar sam zauvijek osuđen na ležanje na kauču s daljinskim u ruci? Zar sam i dalje osuđen na žensko nerazumijevanje moje strasti prema sportu i sportskim događanjima? Ta ja sam sasvim izgubljen. A tko je krivac? A tko drugi nego jednostrana ženska borba za jednakost spolova.
Vjerujte mi na riječ, ja bih veoma rado pomagao samo kad to ne bi bila sramota. Za boga miloga kako bih susjedu pogledao u oči kad bi on saznao kako peglam, usisavam, kuham ili (daleko bilo) perem čarape? Ne usudim se ni zamisliti takvu mogućnost...
Naravno situacija nije nerješiva. Moj osobni prijedlog: Haj'mo mi muškarci dići revoluciju kojom bi se izborili za svoja prava, za prava na čišćenje prašine, kuhanje, peglanje...
E sad se tu pojavljuje problem. Naime, ako mi muškarci ne znamo ni ručak podgrijati kako treba, ako ne znamo ni čarape oprati, a još manje nakon pranja ih složiti, kako pobogu, onda od nas očekivati da znamo i da ćemo biti u stanju dići revoluciju?
Nema nam druge nego se opet osloniti na vas žene koje ste već iskusne u borbi za jednakost spolova. Trebate nas lijepo organizirati, pripremiti nam transparente, poslati nas na ulice, napisati nam govore, i ... što je najvažnije sve lijepo za nama počistiti nakon uspješne revolucije...
Naravoučenije (poanta priče): Pazite što želite, moglo bi vam se ostvariti!
P.S. Inspirirano člankom Petre Hrupelj.
31.10.2010. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
život i tako dalje
nije bitno kategorizirati se u (ne)/feministicu. Lijepo je samo promišljati na nekoj razini, tj. promišljati o sebi i sebe. Svaka se žena razlikuje (na sreću) i svakoj nešto odgovara. Jedna uživa imati macho muškarca kod kuće i "biti potlačena", dok drugoj više odgovara uloga "pater familia". Važno je osjećati se vrijedno. Što nas čini vrijednima? I to je opet relativno i ovisi od odgoja te sto različitih utjecaja od prije. Čim jedna strana osjeti moć nad drugom, nažalost, nesvjesno ju iskorištava. Dakle, veza je borba, igra nadmoći (ne u punom smislu riječi) kako bi se i jedno i drugo osjećali voljeni i održali privlačnost. Razmišljaj, ali nemoj puno. ;)
Dok osjećaš da te tvoj odabranik voli i ne vrijeđa namjerno, ustraj na njemu i pokaži mu uvijek što ti paše, a što ne.
Biti svoja, a ujedno i nečija prava je sreća danas!
31.10.2010. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Odličan tekst :-)).
Ono što mi je od tih slinih međutim istraživanja upalo u oči jest; muškarci koji su imali dadilje varaju žene. Genijalno :-)). Znači, ako nije imao dadilju, ako je imao mamu doma, ne smije varati svoju ženu :-)). Argument koji ću koristiti uzduž i poprijeko :-)).
31.10.2010. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
An(t)onimka
Ta Ayaan je pogodila u srž stvari. Ja osobno ne mislim da sam imalo ugrožena zbog toga što sam žena, a i ne vidim oko sebe ugroženih žena, vidim samo ugroženih ljudi. Zbog toga što primaju mizernu, ili nikakvu, plaću, zbog toga što su marginalizirani, zbog toga nemaju posla.... Menadžerske pozicije i ravnopravnost muškaraca i žena na tom nivou je nešto strahovito daleko za "običnog" čovjeka.
Istraživanja također ne uzimam za ozbiljno, ljudi rade ono što mogu i moraju, dakle, žena koja mora zaraditi svoj kruh nema izbora nego dati dijete na čuvanje i otići na posao. Ne mislim da muškarac MORA raditi sve ono što žena radi samo da bi bili ravnopravni... Npr., zašto bi on morao peglati, znači li to da će ona morati cijepati drva? Ja ne bih, hvala....
A što se djece tiče, ona ipak jesu nečiji vlastiti izbor, i zbog tog izbora radno mjesto ne bi smjelo trpiti. Očekujem da će me se popljuvati zbog ovog, ali prije toga, jedan konkretan primjer. Imam jednu kolegicu koja je dva puta za redom bila trudna, otišla na porodiljni, vratila se s porodiljnog, redovito kasnila na posao zbog toga jer je mali tulio u vrtiću, dobila slobodan dan i još kojekakve privilegije zbog svog majčinstva... U redu, poštujem njen izbor da bude majka, zapravo se divim svakoj ženi koja se na to odluči, ali-sorry, na radnom smo mjestu jednake, i ona s djetetom, i ja slobodna ko ptica. Pa sad da čujem tko je ovdje bio u neravnopravnijem položaju....
31.10.2010. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
praktikum
ne bih uopćavala - odrasla sam u užoj (ma zapravo i u široj, kad bolje razmislim) gdje ova sranja o muško-ženskim poslovima ne drže vodu (btw. moj tata bolje kuha od mame, ali pst!); ja osobno sam si posložila život onako kako meni odgovara, tako da ... feminizam, što je to? :)))
31.10.2010. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
još netko
A jest se ova nasrala jeftinih fraza o 'ženskoj ugroženosti' Nikako da prežvakaju tu priču o 'vječitoj ženskoj žrtvi'. Ne žele se prisjetit možda kad je bila ugrožena obitelj, muškarac je uvijek bio taj koji je išao ginuti u rat, braniti svoju ženicu i dječicu. Mnogima to nije bilo teško, bila im je čast. Ginuli su, ostajali bez udova, glava, robijali...što sve ne. Kad je trebalo otići zaraditi komad kruha, recimo u neki rudnik, ili na bauštelu, ili polje... Za to vrijeme su te 'žrtve' od žena kuvale ručak djeci i prale ukakane gaće. Nije ni to ugodno-priznajem. Možda su se trebali zamijenit i tad tražit emancipaciju? Muškarac, kakav je-ponosan bilo bi ga sramota biti u zapećku, jel tako. radije će časno ići poguinut. Nigdje ne vidim da itko to predbacuje ženama, ali one stalno-svaki put ista priča kako su žrtve... Pa dosta više-popele ste mi se navrh banane.
Ako ima koja da će mi zaraditi dovoljno novca za život, da će mi otvarat vrata, sipat piće...neka se javi. Ja ću joj kuvati i čistiti. ;-)
31.10.2010. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LoveToRead
Ajme meni koliko informacija, ali svakako, korisnih informacija. Ono što sam primjetila jest dio vezan za muškarce i dadilje. Stvarno fascinantno.
31.10.2010. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
Odličan post. Uvijek se iznenadim koliko je malo muškaraca spremno koristiti porodiljni. Baš ovih dana prija vodi tu bitku sa svojim mužem jer ona inače ima veću plaću od njega.
31.10.2010. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
...osim možda prvih mjeseci djetetovog života kada je mama ipak u prednosti.
dopusti da te korigiram... kod "dovoljno dobre majke" (po Winnicottu).. dakle, one koja ima dovoljno kapaciteta za biti dobar primarni objekt, ta prednost je znantno duža. optimalna je do 3 godine, ali nećemo cjepidlačiti.. rekla bih do 18 mjeseci života.. odnosno, u razvojnoj fazi kad dijete počne istraživati svijet. tada druge osobe (nazivaju se još i ne-majke) dobivaju značajniju ulogu.
djeca razvijaju attachment prema majkam i ne.majkama, li ovaj prvi je matrica po kojoj će manje ili više funkcionirati.
to ne znači da otac ne može biti bolji odnosno imati više potencijala (mentalnog i emocionalnog kapaciteta) od svoje partnerice . no, ako su oboje zdrave osobe, majka je u prednosti zbog svega onoga što se unutar nje, a u odnosu na dijete događalo u razdoblju trudnoće.
također, što sam starija, sve bih se više složila sa alkionom. u eri emancipacije mi smo puno prava i obveza dobile, ali skoro pa ni jednu obvezu nismo izgubile, i tu je nastao kaos.
osobno, kad sam rađala, odlučila sam do prve godine djetat ostati doma, bez obzira na znatno manja primanja. do treće godine su ih čuvali baka i djed.. no, mnogi to ne mogu i tu nastaju problemi.
31.10.2010. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
labirint blog
@ još netko
koje potpune gluposti!
kao prvo muškarci su ti koji stvaraju i vode ratove a za dalje mi se ne da pisat jer tko na piše ovakav komentar baš i ne misli daleko
prttttttt!
eto ti ko muškarac muškarcu!
31.10.2010. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barba
ko sto rece Miranda u SATC2: blago njima (gledajuci zene pod burqom) ona bar mogu jesti french fries ispod burqe, a nama stavljaju ruku na usta.
31.10.2010. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anspik.
jab' tebi napisala jedan mail, ali ne vidim nigdje adrese. pliz? il ak ne želiš keljit svoj mail u komentare možeš ti pisati meni :D (anspikbl@gmail.com)
31.10.2010. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
o jey..hear hear:))
01.11.2010. (00:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
pošto se slažem sa tvojim postom zanima me jedam li i ja feministica? :) svašta se provodi pod ideju "općeg dobra" samo da bi se zadrržao određeni način razmišljanja u kojem te institucije koje to promoviraju i dalje mogu prati mozgove. Zamisli svijet u kojem su i muškarac i žena ostvareni kao živa bića i sljede svoj put.
Čemu Crkva u tom slućaju. Žele da mislimo kako su cijene posredništva nemjenjive.
01.11.2010. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samome-sebi
u mom ormaru pa cak niti vokabolaru ne postoji grudnjak :-) btw, cesto je i suvisan a i opasan, naime cesto je uzrok raku dojki, narocito oni sa zicama koji tako lijepo formiraju i dizu grudi, no sa 40 godina kakvog takvog iskustva u dupetu nisam sigurna vise je li feminizam i ili emancipacija dobra za zenu
iako sam citav zivot bila prilicno neovisna, pa cak cesto brinula, i financijski o citavoj obitelji, moram priznati da me to umorilo. mislim sada kako bi bilo lijepo kada bi zena mogla brinuti o domu, naravno pod uvjetom da to zeli, dok muskarac radi i zaradjuje, jer izjednacavanjem, zena je dobila prava samo na jos jedan ekstra posao, pa tako najcesce radimo dva do tri a ponekad i vise poslova za koje nismo placeni a za onaj jedan koji radimo od 8 do 4 placene smo manje od muskaraca- u engleskoj je sasvim normalno da su zene za isti posao placene manje- ovdje to ne pise na papiru ali se provodi, sa drugim zemljama nisam upoznata.
citav je sistem, globalno, formiran tako da ljude odvaja od ljudi, obitelj od obitelji, pa nije onda niti cudo da imamo toliko devijacija u ponasanju, osim sto roditelji nemaju vremena za djecu, svijesno ili nesvjesno prenose na njih i svoje frustracije.
dijete sigurno treba dobar temelj, a dobiti ce ga samo i jedino u prvim godinama zivota u svojoj obitelji i mogla bih reci susjedstvu. ja dok sam bila mala o nama su brinuli svi susjedi u kvartu, kada si napravio glupost odvukli bi te za uho roditeljima na vrata, nitko tu nije na nikoga napadao vec si kao krivac dobio zasluzenu kaznu, no isto tako uvijek si mogao otici susjedi po casu vode ili nesto za staviti u kljun, no to je bilo vrijeme dok su zene bile kod kuce jer su im muzevi dovoljno zaradjivali da bi prehranili obitelj ili su radile do kojih 2-3 pa relativno odmorne dosle doma, skuhale rucak i imale jos puno od dana da se pozabave obitelji.
uostalom muskarci i zene definitivno nisu isti i smjesno je traziti jednakost
zasto svatko ne bi radio ono sto mu ide najbolje i umjesto da razliku medju nama uzimamo kao prepreku te razlike uzmemo kao prednost i nadopunjavanje, jednostavno
ali ne svi samo i stalno isticemo nejednakost i razlike kao nesto sto nam smeta i pokusavamo biti sto slicniji ili isti kao drugi a to nikada nikada necemo biti, jer svako bice jest svemir za sebe a svi smo zajedno jedan svemir u kojem bi svatko trebao sudjelovati onime sto mu najbolje ide
01.11.2010. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Meni zapravo uopće nije jasna ta vječna prepirka oko spolova... jednakost/nejednakost... i tako to...
Imamo li svi slobodan izbor? Imamo! Pa onda: ako želiš biti i supruga i majka i zaposlena žena (uz sve ono što uz to ide)- budi! Ako pak nešto od toga ne želiš - nemoj! Ako se želiš uklopiti u neku zajednicu, znaš da to sobom nosi kompromise, a ako nisi sklon/sklona kompromisima, tad budi sam!
Svaku obavezu u životu koju smo preuzeli, preuzeli smo je na vlastiti rizik...
Kako god nas nitko nije puškom natjerao da tu obavezu prihvatimo, isto tako nas nitko puškom ne tjera da tu i ostanemo!
... sve je to jako, jako jednostavno - samo ako se želi!
01.11.2010. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Xalik
Ne mogu se složiti sa Dordorom, upitno je koliko svi imamo slobodan izbor... I mislim da se oko toga, tj. oko pitanja slobode izbora kod žena, danas i započinju glavne rasprave. Feministi će tako reći da nije točno kako smo svi jednako slobodni, i upravo zbog toga će smatrati kako su žene i danas u lošijem položaju od muškaraca.
Kad govorimo o slobodi, možemo se pitati kako to da žene nisu slobodne, ukoliko ih nitko oružjem ne tjera da ostanu kod kuće i brinu za djecu? Mislim da je za slobodu potrebno nešto više; je li osoba koja nema novca da plati put za New York slobodna da tamo otiđe? Čini se da jest; s druge strane, ukoliko osoba nije kriva za svoju nemogućnost da tamo otiđe, pitanje je koliko je ona zapravo slobodna? Je li invalid u kolicima slobodan da se popne na 3. kat zgrade bez lifta? Jest, nema čuvara koji će mu to zabraniti. Međutim i nije, pošto on to jednostavno ne može učiniti.
Kakve ovo ima veze s emancipacijom žena? Danas neoliberalni teoretičari često razmišljaju samo u prvom značenju slobode; žena ima pravo da bira želi li graditi karijeru ili obitelj, može to i pokušati kombinirati, ali ne smije se poslodavce ograničavati zato što je neka žena izabrala oboje. Primjerice, ako sam ja poslodavac i želim naći što pouzdanijeg radnika, ja imam pravo pitati planira li u skorom vremenu imati djece, pošto će to značiti da na tog radnika (neko vrijeme) neću moći računati, i mogu na to gledati kao na negativno svojstvo koje će prevagnuti ili barem utjecati na moj izbor radnika kojeg ću zaposliti. Ovo posebice vrijedi za žene, koje će zbog trudnoće neko vrijeme biti spriječene da rade, kao i kasnije, kad će dobivati porodiljne dopuste. Feministkinje se bore protiv ovakvog načina razmišljanja; nisu žene odgovorne što je priroda tako uredila da one nose i rađaju djecu. Prema tome, one nisu krive za taj "nedostatak" koji uočava oko poslodavca; pošto za njega nisu krive, a vjerujemo da bi svi ljudi trebali imati jednake šanse, mi moramo zaštiti žene i zakonskom regulativom onemogućiti poslodavcima da ih diskriminiraju zbog svojstva (trudnoća) koja mogu imati, a za koja nisu "krive". "Krive" ovdje ne znači da su slučajno i bez predumišljaja (ili slučaj silovanja) zatrudnijele; one mogu planirati trudnoću, ali ne mogu utjecati tko će nositi dijete. Prema tome, muškarci su u boljem položaju od žena prilikom zapošljavanja, i zbog jednakosti šansi u ovakvim je slučajevima potrebno braniti slobodu žena, a ne tržišne slobode oko zapošljavanja.
Iz ovog, a primjenjena na broja druga područja, vidi se greška koju radi Dordora i koja je (greška) zapravo jako anti-feministička... Pogrešno je reći da žena ima slobodan izbor, ili barem jednako slobodan izbor kao i muškarac, ukoliko su se i biologija i društvo urotili da joj prikače određene društvene uloge. Naposlijetku, u ta famozna dilema, karijera ili posao, primjenjuje se samo na žene - ne sjećam da se dal sam ikad čuo da neki muškarac mora birati između obitelji i karijere (osim ako ne gradi vojnu karijeru ili nekud putuje, ali to ovdje nije predmet rasprave). Ono što feministkinje od početka žele pokazati je da nismo svi jednako slobodni, i da neke stvari trebamo mijenjati u društvu želimo li osigurati jednake slobode i jednake mogućnosti za sve.
Na feminizam možemo gledati kao na skup vjerovanja, te kao na politički pokret (aktivizam). Svatko tko vjeruje da žene trebaju biti jednako plaćene za isti posao, te da se društvo treba urediti kako bi im se pružile iste slobode i mogućnosti kao i muškarcima, je feminist u ovom prvom značanju riječi.
@ZlicaOdOpaka
Ne može se to zaključiti, to je tipična logička pogreška... Moglo bi se zaključiti samo "Ako ne varaju žene, znači da ih nisu odgajale dadilje".
http://en.wikipedia.org/wiki/Modus_tollens
02.11.2010. (04:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sagittaria
Ja pak potpisujem Xalika (i sebe, još jednom). Neka se nitko ne uvrijedi, ali način razmišljanja "ja sam sebi posložila život" ne vidi puno dalje od vlastitog nosa. I ja sam sebi isto posložila život onako kako mi odgovara i zadovoljna sam njime, ali nije u tome poanta. Poanta je u sljedećem: ako kolegica A (da sad ne spominjem još i kolege!) nema djece pa se preko vikenda uspjela fino naspavati i našetati po prirodi, a kolegica B ima dijete koje je bolesno pa se dizala sedam puta po noći i još ga vozila na hitnu, njih dvije NISU u jednakoj poziciji na radnom mjestu. Pitanje je samo hoće li društvo priznati tu razliku i pružiti kolegici B pomoć, ili će slegnuti ramenima i reći da je kombinacija djeteta i rada izvan kuće bila njezin osobni odabir, pa tko joj je kriv. To je stvar društva. E sad, budući da sve zapadne zemlje proklamiraju natalitetnu politiku, a ujedno im odgovara i da ženski rad pridonosi ekonomiji, ja smatram da bi u takvoj situaciji kolegica B morala dobiti određenu podršku društva/države. Minimalna podrška sastoji se u proklamiranju podjele odgovornosti za područja koja se smatraju "tradicionalno ženskima". Dakle, nije stvar u tome da muškarci moraju peglati i kuhati jer smo svi isti, nego u tome da su žene, kako je gore napisano u komentarima, emancipacijom samo dobile još jednu ekstra obavezu, što nije u redu i NE može se svesti na osobni izbor pojedinca. Tko će i kako odgajati djecu i tko će i kako raditi pitanja su od iznimnog značaja za društvo u cjelini (da ne kažem politička) pa ih društvo mora i rješavati. Ovako ili onako, ali NE tako da svu odgovornost svali na ženu kao pojedinca.
A što se tiče tog sve popularnijeg uvjerenja da je ženama bilo lakše prije, kad su imale na brizi samo kuću i djecu... paaa, ajmo reći samo da su bez financijske samostalnosti sve slobode i ljudska prava samo lijepo slovce na papiru.
@ Zona Z - ok, možda sam pretjerala s tim "prvih par mjeseci", ali mislim da to dosta ovisi i o djetetu. A bome i o mami. U mom slučaju mama (ja) je bila nezamjenjiva prvih 8-9 mjeseci, i još uvijek (21 mj.) je nezamjenjiva u "red alert" situacijama, ali u svim drugim situacijama da se zamijeniti bez ikakvih problema.
02.11.2010. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
naravno.. osobito ako je ta druga osoba bila redovito uz dijete (otac, baka... dakle objekti koje nazivamo i "ne-majke"). važno je da dijete nije "iz ruke u ruku", da ima jednu konstantnost i siurnost da odlaskom "majke" iz vododkruga, nije otišla i iz njihovog života (zauvijek, netragom). tu mogućnost (shvaćanja) dijete nema u prvim mjesecima i zato je naglasak na razvoju bliskosti, emocionalne privrženosti s jednom osobom (na stvaranju matrice, da bi dijete dobilo na samopouzadnju, osjećaju sigurnosti i emocionalne stabilnosti).
ostalo si potpuno u pravu... ako bi država (društvo) mislilo na takve stvari, sutra bi dobilo zdravije/kreativnije/sposobnije/produktivnije zaposlenike. ali, kao što to obično biva.. svima je samo do trentačne dobiti. razmišljamo kratkoročno, ne gledamo dalje od nosa...
02.11.2010. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Uz potpuno uvažavanje ovdje iznesenih argmenata/stavova, ipak ostajem pri tom da su svi prijepori o jednakosti spolova jalov posao, jer tek onda kad se muž i žena budu mogli dogovoriti tko će od njih dvoje roditi, tada ćemo biti jednaki... e sad, kome bi se za to izjednačavanje trebali obratiti....prirodi?... evoluciji?...znanosti?...u svakom slučaju na to ćemo još dugo čekati!
A do tada treba svatko posložiti, kako ti kažeš, svoj život – prema svom slobodnom izboru u zadanim okvirima, pa će i pojedincu a time i cijelom društvu biti puno lakše.
Evo tek jednog primjera: tražiš kućnu pomoćnicu i na vrata ti dođu dvije žene, jedna od njih je trudnica, koju ćeš odabrati?
02.11.2010. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sklodowska
Divota! *sunce*
02.11.2010. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...