Komentari

duliba.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • žubor vode

    Ne znam što bih rekla... Zbog nedostatka empatije kod pojedinaca, desi se puno nevolja...

    avatar

    27.10.2010. (13:13)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Uh, a što reći? :(

    avatar

    27.10.2010. (14:57)    -   -   -   -  

  • Mare Prekobrojna

    Tužna tema...

    avatar

    27.10.2010. (17:44)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    možda mu je trebala reći da nije tako,izbaciti svoje osjećaje
    na površinu...

    avatar

    27.10.2010. (17:46)    -   -   -   -  

  • o b l a k

    Najviše me u ovoj priči dojmilo da je ostala čvrsta iznutra...ako je kvaliteta samo ono izvana mnogi bi se već trebali oprostiti sa životom

    avatar

    27.10.2010. (23:10)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Duli, sretno vam i slijedećih 25 i koliko ih bude!

    avatar

    28.10.2010. (08:03)    -   -   -   -  

  • o b l a k

    Čestitam na zavidnih 25...idućih 25 neka budu još ljepše!

    avatar

    28.10.2010. (14:31)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Uh...kažem i ja ...
    doista, medicina pomaže i dobro je da napreduje, otkriva , pomaže,
    ali nedostaje ona ljudska toplina u saobraćanju, ljudska pomoć, riječ...
    ...osjetih i sama nedavno

    Pozdrav , draga Duly:)

    avatar

    28.10.2010. (22:09)    -   -   -   -  

  • sarabela

    znam da je unutarnja snaga i optimizam, najveći protivnik bolesti, za to treba podosta pa i previše snage, ali može se ...vrlo tužna priča (:

    avatar

    28.10.2010. (22:16)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Otišla je kako bi se spasila. - točno tako, spasila je ono što ona jeste, nije htjela biti ono što bi drugi htjeli da bude

    ne znam što je 25 ali čestitam :)

    avatar

    28.10.2010. (22:34)    -   -   -   -  

  • tajanad

    ne znam šta na ovo reči..
    možda sam krivo ovo doživjela,
    jer čitam ovu priču kroz svoj život..
    i ja bih voljela takvu mogućnost..
    ali nemam je..
    živim ovako kako živim..
    od danas do sutra..
    i tužna, i sretna..
    i ne odustajem..
    ne još....

    avatar

    29.10.2010. (09:27)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Opće je poznato da liječnici boluju od nedostatka empatije, možda je kod kirurga to najviše izraženo.. Oni kod čovjeka vide samo bolestan dio kojeg treba rješiti, popraviti, zamijeniti...
    osoba i njeni osjećaji su potpuno nebitni.
    Osjećaji, što je to? Pa to se ne može dotaknuti, izrezati, držati u rukama...?! - tako nekako zamišljam reakciju kiruga na pitanje o osjećajima pacijenta kojeg će operirati

    avatar

    29.10.2010. (17:56)    -   -   -   -  

  • duliba

    Pozdrav draga Tajanice,
    drago mi je da si opet tu :))
    Znam da ovakve priče ocjenjuješ iz prve ruke, nažalost,
    pa i normalno je da svi težimo produljenju života i njegove kvalitete.
    Htjela sam samo pokazati kako u tim delikatnim stvarima kao kod transplatacije
    organa postoji i druga strana medalje i da nije sve crno-bijelo, već itekako kompleksno.
    Ovo što -gustirna- kaže , eto to je na žalost veliki problem.
    Mnogi ljudi ne shvaćaju da se ne sastojimo samo od pojedinih organa koji funkcioniraju ili ne pa ih se tako prema potrebi može mijenjati. Medicina svu pozornost posvećuje isključivo svojoj teh. vještini gdje je čovjek mehanički skup rezervnih dijelova.

    avatar

    30.10.2010. (10:08)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    "Otišla je kako bi se spasila."

    Svako malo viđam, susrećem ovozemaljske patnike.
    I sama patim.
    I molim Gospodina da nam se skrate muke.
    Svima koji ne mogu brinuti sami o sebi.

    Jer, jedino odlazak može nas spasiti patnje.
    Kad bi lijwečnici sebi DOZVOLILI predaju osjećajima, POTROŠILI bi se i nebi bili od pomoći ni sebi a još manje pacijentima.

    TO je činjenica, teška,možda i bolna kad se čuje ali istinita.

    Lijep i radostanželim ti ovaj zadnji, ovogodišnji listopadski vikend.

    avatar

    30.10.2010. (13:49)    -   -   -   -  

  • Andrea-Pisma

    lijep ti pozdrav
    upornost i želja su ono što treba da bi dokazali da možemo prebroditi sve,
    vedrina i osmijeh su najvažniji,
    i mene je moja upornost i volja spasila
    u mislima sam sa vama
    ugodan i lijep vikend

    avatar

    30.10.2010. (18:58)    -   -   -   -  

  • tajanad

    draga moja, znam kako je doći i stati pred liječnika
    a u srcu nositi nadu da će ovaj puta reći nešto dobro..
    nešto povoljno..
    i kad staneš pred njega, a on viši od zida radi svoje uobraženosti
    samo kaže: "nemam ti šta reći, ja sam svoje napravio"
    i onda odustaneš od odlaska na kontrole..
    jer čemu uopće gubiti vrijeme na čekanje u onom hladnom bolničkom hodniku...
    ali zato se ipak ne odustaje od života..
    mogla bih..imam jako puno razloga za..
    ali neću, jer hrabrost je živjeti..
    a opet s druge strane, jednom kada me ne bude, ovi moji zdravi organi,
    nekome će spasiti život..

    avatar

    01.11.2010. (09:47)    -   -   -   -  

  • K i O

    Evo me Duliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii ;))))))

    Malo sam u šlusu
    jer ovaj vikend nisam dobio pusu
    Nisam vozio prema jugu
    pa u srcu osijećam tugu
    Idući će vikend
    nadam se bolje biti
    Dragoj sa usana
    tada ću ljubav piti
    A tebe Duli
    pozdravljamo oboje nas
    Kraj drage svoje
    ja sam pronašao spas ;)

    Želimo ti prekrasno ovo sumorno veče ;)))))

    avatar

    01.11.2010. (18:16)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    hvala ti na posjetu i komentaru : )

    avatar

    02.11.2010. (07:19)    -   -   -   -  

  • safiris

    Surovost klasične medicine povremeno nema granica.Na žalost, izgubio se holistički pristup čovjeku.Hvala na lijepom podsjetniku.Pusa i svjetlosni zagrljaj za tebe:-*)

    avatar

    02.11.2010. (12:52)    -   -   -   -  

  • 1977

    Ovdje je izrečena jedna tako velika istina ali i sreća: Otići da bi se spasio. Sreća je znati prepoznati taj trenutak.

    avatar

    03.11.2010. (10:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...