Danasnja bjelokulska pjesmena poruka je po svemu prava odrednica odnosa covjeka i prirode. Modernim vokabularom reklo bi se ekoloska. Bozji rukosad je fenomen o kome treba da svakodnevno vodimo racuna, jer Bozji vrt je metafora sklada u razlikama, a Bozja rosa je metafora za potrebu cistote duse:
30. MOJ VRT MOJ RUKOSAD
Moj vrt, Moj rukosad, nad krasotama Moja krasota, zar da ostane neugledana?
Udjite, do srca oci natocite, iz duse se u rijec istocite: Ja vam Svoj vrt predajem na cuvanje i divljenje.
Ne iznevjerite nijedan cvijet, jer Moja ga je ruka zasadila.
Opjevajte mu svaku laticu, svaki prhaj mirisa uvijte u svoje cudjenje i njeznost.
A kad se siti nadivite, ogledajte se za Rukosaditeljem, da biste Mu vratili kljuceve od rose.
"Bijela kula", knjiga 22. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
27.10.2010. (08:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako visok je davek na notranji mir, če je kapital vodilo življenja?
Olga Kolenc
Recikel Bicikel
Projekt Recikel Bicikel je zasnovala skupina študentov v Ljubljani. Ljudje v tem času premalo skrbimo za zdrav in ekološki način življenja, poleg tega pa raje kupujemo nove stvari, kot da bi si popravili stare, še uporabne reči. Tipičen primer takega ravnanja so kolesa.
Več informacij objavljamo na spletni strani CNVOS.
MSS pričel s kampanjo za sodelovanje mladih pri odločanju na lokalnem nivoju
MSS si že od svojega nastanka prizadeva za čim večjo vključenost mladih in mladinskih organizacij pri odločanju na vseh nivojih, lokalnem, nacionalnem in mednarodnem.
Tokrat so v okviru projekta Mladi odpiramo prostor pričeli s kampanjo, s katero opozarjajo na pomen vključevanja mladih v odločanje na lokalnem nivoju.
Več informacij objavljamo na spletni strani CNVOS.
72 ur Brez kompromisa: Mladi iz kraja za kraj
V času akcije 72 ur Brez kompromisa med 25. in 28. oktobrom 2010 se bo več kot 120 mladih iz cele Slovenije spoprijelo z najrazličnejšimi izzivi z različnih ekoloških, družbenih, lokalnih in globalnih problematičnih področij v svojem kraju.
Več informacij objavljamo na spletni strani CNVOS.
GALERIJA O.K. ,K.U.N.S. Otvorenje izložbe OKUPACIJA U 26 SLIKA Darija Petkovića petak, 29. listopad, 2010. 21 sat Autor će se predstaviti serijom fotografija (26) nastalih na području RH kojima se proteže motiv (zgrade,logotipi...) velikih svjetski i nekada hrvatskih tvrtki a koje djeluju na području RH. Autor je hrvatskoj javnosti naročito poznat po seriji fotografija,portreta „Aveti prošlosti“, koje su nastale na partizanskim,ustaškim i četničkim skupovima. Više o radu Darija Petkovića u tekstu Branka Cerovca i
MIRNODOPSKA LOGO/S/OKUPACIJA LIJEPE NAŠE STVARNOSTI U VIZURI DARIJA PETKOVIĆA, U 26 SLIKA
Kao segment stalnog postava izložbe „Manifest zaborava“ ( na Max Art Fest-u 2009 ) u Podzemnoj garaži na Kvaternikovu trgu u Zagrebu Darije Petković je, pored M.Vesovića, P.Dapca, M.Kučere, I.Posavca i inih fotografa, problematizirajući zajedničku naslovnu temu izložio i ciklus „Okupacija u 26 slika“ – koji će potkraj listopada biti prezentiran riječkoj publici u Galeriji OK ( Klub umjetnika na Sušaku ) koja se pak nalazi na samom rubu / fronti nekadašnje međe između hrvatskog odnosno jugoslavenskog Sušaka i okupatorske (talijanske, fašističke ) armije, za čije se pak ciljeve već desetljećima ne bori ratnim sredstvima nijedna vojska pošto se pod mirnodopskim kasnokapitalističkim, korporativnim, „liberalno – tržišnim“ i multikulturalno – multinacionalnim „postmodernim kondicijama“ ( F. Lyotard ) sve ciljeve legalno može postići (i ) drugim, politički „naprednijim“ odnosno demokratskim sredstvima, putevima, medijima i trikovima, čemu zahvaljujući mediju fotografije zorno i neustrašivo svjedoči Darije Petković „ u 26 slika“ ( čime se naslovno upućuje na slavne kinematografske naslove i sineaste koji su još bili fascinirani patetičnim, anakronim „duhovima prošlosti“ – kojim „duhovima“ je fotograf Petković posvetio pozornost u jednom ranijem ciklusu crno – bijelih, „anakronističnijih“ fotografija ).
Za razliku od ganutljivih, nostalgičnih uniformiranih sjenki, odličjima, činovima i kojekakvom heraldikom znakovito nakićenih „Duhova prošlosti“, u ciklusu „Okupacija“ ne nalazimo više niti ostarjele „domobrane“,„ustaše“ niti „partizane“ niti „titoiste“ niti „četnike“ niti veterane ikojih vojski, pa ni njihovu „mladež“ odnosno „pionire“ ili pak „omladinu“. Nalazimo jedino „logo“ – ima, bilbordima, gigantskim reklamnim fotosima opremljenim odgovarajućim znakovljem i sloganima, „firmama“, europskim i „bjelosvjetskim“ globalistički nabrijanim i nabildanim „brandovima“ opremljene, prenapučene, spektakularno preobražene i „pretvor(b)ene“ vizure naših ( metropolskih, zagrebačkih ) urbanih prostora, sjajno i pronicljivo kadrirane i snimljene vedute u kojima se heraldika državnog, nacionalnog suvereniteta „Lijepe naše“ odnosno Republike Hrvatske ( grb, zastava, konjaničke skulpture: Kralj Tomislav, Ban Jelačić i, zna se, baš svo Ustavom RH i zakonima propisano ili pak „samo“ u nas uobičajeno i omiljeno domoljubno znakovlje – od slova „U“ do „Žuje“ i „Ja(m)nice“ ) suočava / križa / miješa / kibernetički – vizualno spreže s ne manje moćnim i semantički itekako utjecajnim „porukama“ sveprisutnih iz inozemstva uvezenih ili pak transnacionalnih ili nekoć „hrvatskih“ pa bogu / đavolu „Stranom Kapitalu“ rasprodanih tvrtki, banaka, trgovinskih „lanaca“, svakojakih „mreža“, „platformi“, „telekomunikacija“, te nesagledivog mnoštva znakova „globalizirajuće“ kulturne industrije / životnog stila / ideologije.
Primjerice, monumentalni Kralj Tomislav na konju „kontaminiran“ je veoma eksplicitnim porukama koje ga od dike hrvatstva preobraćaju u simboličkog frontmena određene strane tvrtke, dakle u „konja“ Kapitala / Globalizacije. „Bauhaus“ nas na jednoj od 26 „slika“ – u kompozicionoj relaciji prema zastavi RH – nepogrešivo i neminovno upućuje i na „jezičke igre“ ( L. Wittgenstein ) naše kulturološki kontaminirane svijesti / nesvjesnog koje u tu Nad – umjetničku igru uvlače moment estetske, „stilske“ dimenzije „Okupacije“ ( kodificirane istoimenom „školom“ i „međunarodnim stilom“ – modernističke arhitekture, dizajna, načina artističke percepcije, obrazovanja, mišljenja ) kao veoma sofisticirane sprege „kulturne strategije“ s gospodarskim, ne – samo – kulturnim strategijama / taktikama / ciljevima.
Petkovićev ciklus fotografija medijski i estetski jednako sofisticirano i prodorno čini „zornim“ proces sekularizacije, desakralizacije, profanacije, „trošenja“ mita o „suverenitetu“ unutar kasnokapitalističkog Svijeta globalizacije „transnacionalnih“ interesa i ciljeva. U tom procesu svaka zastava, svaki grb postaju dekorativnim elementom Baudrillardova svijeta simulacije, golemog automata koji „sam sebe zapisuje“, lišenog „subjektivnosti“, „slobode“, premda krcatog takozvanim „pravnim subjektima“ i navodno – suverenim državnim entitetima.
Tko je tu Okupator?
27.10.2010. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozivamo Vas na početak i sam performans riječkog umjetnika i performera Kreše Mustaća ; „S(I)JEDIM ZA HRVATSKU“ koji će se održati u Klubu umjetnika na Sušaku (K.U.N.S.), Franje Račkoga 24 a, od četvrtka, 28.listopada, 2010., 17 sati, te će trajati do četvrtka 04.studenog, 2010.godine. Za vrijeme izvođenja performansa, svaki dan, u vrijeme rada kluba K.U.N.S, (od 17,00 sati do 24,00 sata,) građani Rijeke i drugi, moći će sjediti sa umjetnikom i s njime razgovarati.
Krešo Mustać je hrvatskoj javnosti naročito poznat po nekoliko svojih umjetničkih akcija, performansa; „Kavez slobode“(1988), „Nova Godina na Korzu“(1987./88.) ,“Trčanje kroz vrijeme“(2002.), „Pušenje“,(2006.) kao što je poznat i po kaznenoj prijavi u „slučaju zastava“ kad je i izjavio; „ako je rezanje hrvatske zastave umjetnički čin, onda je i kaznena prijava umjetnički čin“.
„Ovim performansom želim ukazati na bezizlaznu situaciju u kojoj se nalazi hrvatsko društvo, te poručiti hrvatskoj javnosti da je krajnje vrijeme za promjene koje se mogu ostvariti samo ako svaki pojedinac, građanin Republike Hrvatske shvati da mora aktivno sudjelovati u istima.
Depresija koja je obuzela cjelokupno hrvatsko društvo naročito obične građane Republike Hrvatske namjerno je proizvedena od strane onih koji su sustavno opljačkali i uništili sve što je vrijedno u našoj domovini, te im kao umjetnik svojim činom poručujem da odu milom, a ako ne, pozivam građane na građanski neposluh i svaki oblik otpora u okvirima zakona demokratskog društva kako bi se isti odstranili.
Pri tome mislim na onaj veliki dio hrvatskih političara i crvenih i crnih , koji su ogrezli u kriminalu i korupciji, te su nas i doveli u ovu bezizlaznu situaciju.
Također želim ukazati na trendove u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti i kulturi koja također oponašajući svoje „mecene“ iz političko- kriminalnog miljea stvara privid idealnog stanja ili lažnog bunta,(„slučaj zastava“) „igrajući“ na taj način za neku od političkih opcija svojih „komesara“.
Dok u slobodnim demokratskim društvima svojim djelovanjem umjetnici stvaraju nove kulturne platforme za 21.stoljeće, te ih svjetska javnost slavi i poštuje, ( npr.izložba Marine Abramović, M.O.M.A.,2010. „The Artist Is Present“) ja već drugi puta u svom životu „sjedim“svjestan samo loših posljedica kojih će po mene ovaj performans vjerojatno imati. (Prvi ovakav performans je izveden u noći 31.12.1987.na riječkom Korzu kao moj bunt protiv represivnog političkog aparata u Rijeci i tadašnjoj državi.)
Još jednom pozivam sve građane, a naročito kulturne radnike, umjetnike i medije da pokušamo spasiti Hrvatsku.“
Krešo Mustać
Foto. u att.
Srđan Vrančić Vrana ;
Krešo Mustać- „Nova Godina na Korzu,1987/88“
KRATKA BIOGRAFIJA:
Krešo Mustać (Zagreb, 1963.) od 1980. živi u Rijeci. Izveo dvadesetak performansa. Performanse samostalno izvodio u Ljubljani, Velenju, Beogradu, Budvi, Kotoru, Herceg-Novom, Dubrovniku, Poreču, Čakovcu, Zagrebu i Rijeci. Sudjelovao na više festivala i grupnih izložbi širom Hrvatske.
Fraktura - Nakladnička kuća Promocija knjige Unterstadt Ivane Šojat-Kuči
Pozivamo Vas na promociju knjige Unterstadt Ivane Šojat-Kuči u Kinu Europa, Varšavska 3, utorak, 26. listopada 2010. u 19 sati
Ivana Šojat-Kuči govori o svom višestruko nagrađivanom romanu Unterstadt, o sudbini građanske obitelji njemačkih korijena u Osijeku, o povijesti, traumama, prešućivanjima. Razgovor vodi Srećko Horvat
Roman Unterstadt pripovijeda priču građanske obitelji njemačkih korijena u Osijeku od početka do kraja dvadesetog stoljeća kroz sudbine četiriju generacija žena - prabake, bake, majke i kćeri - gdje se isprepleću njihove propale iluzije, odgoj djece te povijesni događaji koji ih nemilice šibaju. Ivana Šojat-Kuči stvara svijet prepun detalja i nijansi, njezini glavni i sporedni likovi živopisni su, prepuni mana i vrlina, složeni i višedimenzionalni kakav je i sam život. Kroz likove žena u obitelji i sukob generacija autorica prikazuje svijet u kojem se često zahvaljujući bizarnim igrama sudbine i krivo odabranim kartama događaju najgore ili najbolje moguće stvari. No osnovna tema koja se provlači kroza sve generacije i sve likove skrivanje je od prošlosti, od događajâ, njihovo prešućivanje koje neminovno dovodi do trauma i nerazumijevanja. Unterstadt je roman o obitelji i gradu pisan u maniri najboljih i najvećih modernističkih romana. Kroz povijest jedne obitelji govori o dvadesetom stoljeću u višeetničkom gradu, diktaturama, pogrešnom izboru strana, o sudbini kojoj se teško othrvati.
Fraktura - Nakladnička kuća Beskompromisni eseji Dubravke Ugrešić
“U Berlinu sam upoznala Ryszarda Kapuścińskoga, koji se 1994. našao tamo na istoj stipendiji kao i ja. Kapuściński me upitao zašto sam napustila Hrvatsku, i ja sam – da bih zaobišla svoju priču – lanula… ‘Sjećate se onog filma Andrzeja Wajde, Bez anestezije? O onom novinaru kojemu jednoga dana u ured prestanu stizati strane novine, a onda postupno gubi posao, ženu, sve…’ Ustvari, filma sam se mutno sjećala, i već sam bila požalila što sam tako nesmotreno navela baš taj primjer. ‘Sjećam se’, rekao je Kapuściński. ‘Ja sam bio taj novinar.’” – Napad na minibar Dubravka Ugrešić Fraktura - Nakladnička kuća Bajkovita optužnica protiv pohlepe
U neimenovanoj zemlji o svom odnosu s Predsjednikom govore tri podanika – portretist, brijač i kuhar. Sva su trojica na neki način opčinjena svojim gospodarom, ali i uživaju u trenucima moći koju i sami imaju: portretist nad Predsjednikovim portretima, brijač kad Predsjednik izlaže svoj vrat njegovoj britvi, a kuhar kad batom ubija petrova uha spravljajući Predsjedniku kasni doručak. Međutim Predsjednik je svrgnut, a ovaj se trojac nađe zatočen u istoj sobi Ljetne rezidencije, čekajući rasplet događaja. Ubrzo na scenu stupa novi gospodar, Zapovjednik, a premda se čini da se život vraća u kolotečinu, neočekivan tijek događanja na površinu izvlači slabosti, manije, čak i izopačenost, ne samo muških protagonista nego i njima najvažnijih žena. Krvni rod snažna je priča o režimu, revoluciji, društvu u previranju i bezbrojnim ljudskim slabostima prvi je roman mlade južnoafričke spisateljice Ceridwen Dovey i dobitnik nagrade za najbolji roman južnoafričkog Sunday Timesa te nagrade Sveučilišta u Johannesburgu, a njegova su izdanja do sada objavljena u dvadesetak zemalja. Fraktura - Nakladnička kuća Mješavina humornih i posve ozbiljnih priča
Pedeset osam vožnji taksijem što ih je proslavljeni egipatski pisac Halid Al-Hamissi opisao u zbirci priča Taksi živopisna su slika suvremenoga egipatskog društva i prometnih kairskih ulica. Svaka je vožnja posebna, kao, uostalom, i glasovi taksista koji pripovijedaju zgode i nezgode koje svakodnevno proživljavaju nastojeći skrpati kraj s krajem. U toj mješavini anegdota, humornih i posve ozbiljnih pripovijesti zrcale se problemi egipatskog društva, odnosno stavovi običnih ljudi o politici, vjeri, birokraciji, korumpiranosti, ekonomiji, odgoju djece, nogometu... Od 2007. do danas Taksi je u Egiptu doživio dvadesetak izdanja i postao ondje jednom od najomiljenijih knjiga svih vremena, a zahvaljujući brojnim prijevodima podjednako uspješno plijeni pozornost čitatelja diljem svijeta. Fraktura - Nakladnička kuća Zavodljiva priča o anđelima i ljubavi
Jedno od najvećih imena suvremene svjetske književnosti Cees Nooteboom u zrelom razdoblju svoje bogate spisateljske karijere latio se bajke. U hvaljenom romanu Izgubljeni raj plete zavodljivu priču o anđelima, ljubavi i potrazi za iskonskim početkom. Nooteboom pripovijeda o dvoje ljudi koji se slučajno susreću u Perthu, o Brazilki Almi koja odlazi u Australiju kako bi prebrodila traumu i nizozemskome književnom kritičaru Eriku čiji je život odavno izgubio svaki smisao. Alma u Perthu može postati anđeo zahvaljujući neobičnome umjetničkom projektu, a Erik je ondje susreće siguran da je ona njegov anđeo… I dok Alma, studentica umjetnosti fascinirana anđelima, pripovijeda u prvome dijelu romana, u drugome tu ulogu preuzima Erik, oštri književni
27.10.2010. (16:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
"I PAHULJICA JE KADRA IZBRUSITI OBLUTAK
AKO JE VODI RUKA LJUBAVI". Victor Hugo
Dragi prijatelji,
Danasnja bjelokulska pjesmena poruka je po svemu prava odrednica odnosa covjeka i prirode. Modernim vokabularom reklo bi se ekoloska. Bozji rukosad je fenomen o kome treba da svakodnevno vodimo racuna, jer Bozji vrt je metafora sklada u razlikama, a Bozja rosa je metafora za potrebu cistote duse:
30. MOJ VRT MOJ RUKOSAD
Moj vrt, Moj rukosad, nad krasotama Moja krasota, zar da ostane neugledana?
Udjite, do srca oci natocite, iz duse se u rijec istocite: Ja vam Svoj vrt predajem na cuvanje i divljenje.
Ne iznevjerite nijedan cvijet, jer Moja ga je ruka zasadila.
Opjevajte mu svaku laticu, svaki prhaj mirisa uvijte u svoje cudjenje i njeznost.
A kad se siti nadivite, ogledajte se za Rukosaditeljem, da biste Mu vratili kljuceve od rose.
"Bijela kula", knjiga 22. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
27.10.2010. (08:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Misel tedna
Kako visok je davek
na notranji mir,
če je kapital
vodilo življenja?
Olga Kolenc
Recikel Bicikel
Projekt Recikel Bicikel je zasnovala skupina študentov v Ljubljani. Ljudje v tem času premalo skrbimo za zdrav in ekološki način življenja, poleg tega pa raje kupujemo nove stvari, kot da bi si popravili stare, še uporabne reči. Tipičen primer takega ravnanja so kolesa.
Več informacij objavljamo na spletni strani CNVOS.
MSS pričel s kampanjo za sodelovanje mladih pri odločanju na lokalnem nivoju
MSS si že od svojega nastanka prizadeva za čim večjo vključenost mladih in mladinskih organizacij pri odločanju na vseh nivojih, lokalnem, nacionalnem in mednarodnem.
Tokrat so v okviru projekta Mladi odpiramo prostor pričeli s kampanjo, s katero opozarjajo na pomen vključevanja mladih v odločanje na lokalnem nivoju.
Več informacij objavljamo na spletni strani CNVOS.
72 ur Brez kompromisa: Mladi iz kraja za kraj
V času akcije 72 ur Brez kompromisa med 25. in 28. oktobrom 2010 se bo več kot 120 mladih iz cele Slovenije spoprijelo z najrazličnejšimi izzivi z različnih ekoloških, družbenih, lokalnih in globalnih problematičnih področij v svojem kraju.
Več informacij objavljamo na spletni strani CNVOS.
Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Nina, Gape
27.10.2010. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
GALERIJA O.K. ,K.U.N.S.
Otvorenje izložbe OKUPACIJA U 26 SLIKA Darija Petkovića
petak, 29. listopad, 2010. 21 sat
Autor će se predstaviti serijom fotografija (26) nastalih na području RH kojima se proteže motiv (zgrade,logotipi...) velikih svjetski i nekada hrvatskih tvrtki a koje djeluju na području RH. Autor je hrvatskoj javnosti naročito poznat po seriji fotografija,portreta „Aveti prošlosti“, koje su nastale na partizanskim,ustaškim i četničkim skupovima.
Više o radu Darija Petkovića u tekstu Branka Cerovca i
http://www.croatian-photography.com/hr/darije-petkovic
Branko Cerovac:
MIRNODOPSKA LOGO/S/OKUPACIJA LIJEPE NAŠE STVARNOSTI U VIZURI DARIJA PETKOVIĆA, U 26 SLIKA
Kao segment stalnog postava izložbe „Manifest zaborava“ ( na Max Art Fest-u 2009 ) u Podzemnoj garaži na Kvaternikovu trgu u Zagrebu Darije Petković je, pored M.Vesovića, P.Dapca, M.Kučere, I.Posavca i inih fotografa, problematizirajući zajedničku naslovnu temu izložio i ciklus „Okupacija u 26 slika“ – koji će potkraj listopada biti prezentiran riječkoj publici u Galeriji OK ( Klub umjetnika na Sušaku ) koja se pak nalazi na samom rubu / fronti nekadašnje međe između hrvatskog odnosno jugoslavenskog Sušaka i okupatorske (talijanske, fašističke ) armije, za čije se pak ciljeve već desetljećima ne bori ratnim sredstvima nijedna vojska pošto se pod mirnodopskim kasnokapitalističkim, korporativnim, „liberalno – tržišnim“ i multikulturalno – multinacionalnim „postmodernim kondicijama“ ( F. Lyotard ) sve ciljeve legalno može postići (i ) drugim, politički „naprednijim“ odnosno demokratskim sredstvima, putevima, medijima i trikovima, čemu zahvaljujući mediju fotografije zorno i neustrašivo svjedoči Darije Petković „ u 26 slika“ ( čime se naslovno upućuje na slavne kinematografske naslove i sineaste koji su još bili fascinirani patetičnim, anakronim „duhovima prošlosti“ – kojim „duhovima“ je fotograf Petković posvetio pozornost u jednom ranijem ciklusu crno – bijelih, „anakronističnijih“ fotografija ).
Za razliku od ganutljivih, nostalgičnih uniformiranih sjenki, odličjima, činovima i kojekakvom heraldikom znakovito nakićenih „Duhova prošlosti“, u ciklusu „Okupacija“ ne nalazimo više niti ostarjele „domobrane“,„ustaše“ niti „partizane“ niti „titoiste“ niti „četnike“ niti veterane ikojih vojski, pa ni njihovu „mladež“ odnosno „pionire“ ili pak „omladinu“. Nalazimo jedino „logo“ – ima, bilbordima, gigantskim reklamnim fotosima opremljenim odgovarajućim znakovljem i sloganima, „firmama“, europskim i „bjelosvjetskim“ globalistički nabrijanim i nabildanim „brandovima“ opremljene, prenapučene, spektakularno preobražene i „pretvor(b)ene“ vizure naših ( metropolskih, zagrebačkih ) urbanih prostora, sjajno i pronicljivo kadrirane i snimljene vedute u kojima se heraldika državnog, nacionalnog suvereniteta „Lijepe naše“ odnosno Republike Hrvatske ( grb, zastava, konjaničke skulpture: Kralj Tomislav, Ban Jelačić i, zna se, baš svo Ustavom RH i zakonima propisano ili pak „samo“ u nas uobičajeno i omiljeno domoljubno znakovlje – od slova „U“ do „Žuje“ i „Ja(m)nice“ ) suočava / križa / miješa / kibernetički – vizualno spreže s ne manje moćnim i semantički itekako utjecajnim „porukama“ sveprisutnih iz inozemstva uvezenih ili pak transnacionalnih ili nekoć „hrvatskih“ pa bogu / đavolu „Stranom Kapitalu“ rasprodanih tvrtki, banaka, trgovinskih „lanaca“, svakojakih „mreža“, „platformi“, „telekomunikacija“, te nesagledivog mnoštva znakova „globalizirajuće“ kulturne industrije / životnog stila / ideologije.
Primjerice, monumentalni Kralj Tomislav na konju „kontaminiran“ je veoma eksplicitnim porukama koje ga od dike hrvatstva preobraćaju u simboličkog frontmena određene strane tvrtke, dakle u „konja“ Kapitala / Globalizacije. „Bauhaus“ nas na jednoj od 26 „slika“ – u kompozicionoj relaciji prema zastavi RH – nepogrešivo i neminovno upućuje i na „jezičke igre“ ( L. Wittgenstein ) naše kulturološki kontaminirane svijesti / nesvjesnog koje u tu Nad – umjetničku igru uvlače moment estetske, „stilske“ dimenzije „Okupacije“ ( kodificirane istoimenom „školom“ i „međunarodnim stilom“ – modernističke arhitekture, dizajna, načina artističke percepcije, obrazovanja, mišljenja ) kao veoma sofisticirane sprege „kulturne strategije“ s gospodarskim, ne – samo – kulturnim strategijama / taktikama / ciljevima.
Petkovićev ciklus fotografija medijski i estetski jednako sofisticirano i prodorno čini „zornim“ proces sekularizacije, desakralizacije, profanacije, „trošenja“ mita o „suverenitetu“ unutar kasnokapitalističkog Svijeta globalizacije „transnacionalnih“ interesa i ciljeva. U tom procesu svaka zastava, svaki grb postaju dekorativnim elementom Baudrillardova svijeta simulacije, golemog automata koji „sam sebe zapisuje“, lišenog „subjektivnosti“, „slobode“, premda krcatog takozvanim „pravnim subjektima“ i navodno – suverenim državnim entitetima.
Tko je tu Okupator?
27.10.2010. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
S(I)JEDIM ZA HRVATSKU
Poštovani,
pozivamo Vas na početak i sam performans riječkog umjetnika i performera Kreše Mustaća ; „S(I)JEDIM ZA HRVATSKU“ koji će se održati u Klubu umjetnika na Sušaku (K.U.N.S.), Franje Račkoga 24 a, od četvrtka, 28.listopada, 2010., 17 sati, te će trajati do četvrtka 04.studenog, 2010.godine. Za vrijeme izvođenja performansa, svaki dan, u vrijeme rada kluba K.U.N.S, (od 17,00 sati do 24,00 sata,) građani Rijeke i drugi, moći će sjediti sa umjetnikom i s njime razgovarati.
Krešo Mustać je hrvatskoj javnosti naročito poznat po nekoliko svojih umjetničkih akcija, performansa; „Kavez slobode“(1988), „Nova Godina na Korzu“(1987./88.) ,“Trčanje kroz vrijeme“(2002.), „Pušenje“,(2006.) kao što je poznat i po kaznenoj prijavi u „slučaju zastava“ kad je i izjavio; „ako je rezanje hrvatske zastave umjetnički čin, onda je i kaznena prijava umjetnički čin“.
„Ovim performansom želim ukazati na bezizlaznu situaciju u kojoj se nalazi hrvatsko društvo, te poručiti hrvatskoj javnosti da je krajnje vrijeme za promjene koje se mogu ostvariti samo ako svaki pojedinac, građanin Republike Hrvatske shvati da mora aktivno sudjelovati u istima.
Depresija koja je obuzela cjelokupno hrvatsko društvo naročito obične građane Republike Hrvatske namjerno je proizvedena od strane onih koji su sustavno opljačkali i uništili sve što je vrijedno u našoj domovini, te im kao umjetnik svojim činom poručujem da odu milom, a ako ne, pozivam građane na građanski neposluh i svaki oblik otpora u okvirima zakona demokratskog društva kako bi se isti odstranili.
Pri tome mislim na onaj veliki dio hrvatskih političara i crvenih i crnih , koji su ogrezli u kriminalu i korupciji, te su nas i doveli u ovu bezizlaznu situaciju.
Također želim ukazati na trendove u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti i kulturi koja također oponašajući svoje „mecene“ iz političko- kriminalnog miljea stvara privid idealnog stanja ili lažnog bunta,(„slučaj zastava“) „igrajući“ na taj način za neku od političkih opcija svojih „komesara“.
Dok u slobodnim demokratskim društvima svojim djelovanjem umjetnici stvaraju nove kulturne platforme za 21.stoljeće, te ih svjetska javnost slavi i poštuje, ( npr.izložba Marine Abramović, M.O.M.A.,2010. „The Artist Is Present“) ja već drugi puta u svom životu „sjedim“svjestan samo loših posljedica kojih će po mene ovaj performans vjerojatno imati. (Prvi ovakav performans je izveden u noći 31.12.1987.na riječkom Korzu kao moj bunt protiv represivnog političkog aparata u Rijeci i tadašnjoj državi.)
Još jednom pozivam sve građane, a naročito kulturne radnike, umjetnike i medije da pokušamo spasiti Hrvatsku.“
Krešo Mustać
Foto. u att.
Srđan Vrančić Vrana ;
Krešo Mustać- „Nova Godina na Korzu,1987/88“
KRATKA BIOGRAFIJA:
Krešo Mustać (Zagreb, 1963.) od 1980. živi u Rijeci. Izveo dvadesetak performansa. Performanse samostalno izvodio u Ljubljani, Velenju, Beogradu, Budvi, Kotoru, Herceg-Novom, Dubrovniku, Poreču, Čakovcu, Zagrebu i Rijeci. Sudjelovao na više festivala i grupnih izložbi širom Hrvatske.
--
K.U.N.S.
Franje Račkog 24
Sušak-Rijeka 51000
CROATIA
mob.:00385922459347
27.10.2010. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Fraktura
Fraktura - Nakladnička kuća
Promocija knjige Unterstadt Ivane Šojat-Kuči
Pozivamo Vas na promociju knjige Unterstadt Ivane Šojat-Kuči u Kinu Europa, Varšavska 3, utorak, 26. listopada 2010. u 19 sati
Ivana Šojat-Kuči govori o svom višestruko nagrađivanom romanu Unterstadt, o sudbini građanske obitelji njemačkih korijena u Osijeku, o povijesti, traumama, prešućivanjima.
Razgovor vodi Srećko Horvat
Roman Unterstadt pripovijeda priču građanske obitelji njemačkih korijena u Osijeku od početka do kraja dvadesetog stoljeća kroz sudbine četiriju generacija žena - prabake, bake, majke i kćeri - gdje se isprepleću njihove propale iluzije, odgoj djece te povijesni događaji koji ih nemilice šibaju. Ivana Šojat-Kuči stvara svijet prepun detalja i nijansi, njezini glavni i sporedni likovi živopisni su, prepuni mana i vrlina, složeni i višedimenzionalni kakav je i sam život. Kroz likove žena u obitelji i sukob generacija autorica prikazuje svijet u kojem se često zahvaljujući bizarnim igrama sudbine i krivo odabranim kartama događaju najgore ili najbolje moguće stvari. No osnovna tema koja se provlači kroza sve generacije i sve likove skrivanje je od prošlosti, od događajâ, njihovo prešućivanje koje neminovno dovodi do trauma i nerazumijevanja.
Unterstadt je roman o obitelji i gradu pisan u maniri najboljih i najvećih modernističkih romana. Kroz povijest jedne obitelji govori o dvadesetom stoljeću u višeetničkom gradu, diktaturama, pogrešnom izboru strana, o sudbini kojoj se teško othrvati.
Fraktura - Nakladnička kuća
Beskompromisni eseji Dubravke Ugrešić
“U Berlinu sam upoznala Ryszarda Kapuścińskoga, koji se 1994. našao tamo na istoj stipendiji kao i ja. Kapuściński me upitao zašto sam napustila Hrvatsku, i ja sam – da bih zaobišla svoju priču – lanula…
‘Sjećate se onog filma Andrzeja Wajde, Bez anestezije? O onom novinaru kojemu jednoga dana u ured prestanu stizati strane novine, a onda postupno gubi posao, ženu, sve…’
Ustvari, filma sam se mutno sjećala, i već sam bila požalila što sam tako nesmotreno navela baš taj primjer.
‘Sjećam se’, rekao je Kapuściński.
‘Ja sam bio taj novinar.’”
– Napad na minibar Dubravka Ugrešić
Fraktura - Nakladnička kuća
Bajkovita optužnica protiv pohlepe
U neimenovanoj zemlji o svom odnosu s Predsjednikom govore tri podanika – portretist, brijač i kuhar. Sva su trojica na neki način opčinjena svojim gospodarom, ali i uživaju u trenucima moći koju i sami imaju: portretist nad Predsjednikovim portretima, brijač kad Predsjednik izlaže svoj vrat njegovoj britvi, a kuhar kad batom ubija petrova uha spravljajući Predsjedniku kasni doručak. Međutim Predsjednik je svrgnut, a ovaj se trojac nađe zatočen u istoj sobi Ljetne rezidencije, čekajući rasplet događaja. Ubrzo na scenu stupa novi gospodar, Zapovjednik, a premda se čini da se život vraća u kolotečinu, neočekivan tijek događanja na površinu izvlači slabosti, manije, čak i izopačenost, ne samo muških protagonista nego i njima najvažnijih žena.
Krvni rod snažna je priča o režimu, revoluciji, društvu u previranju i bezbrojnim ljudskim slabostima prvi je roman mlade južnoafričke spisateljice Ceridwen Dovey i dobitnik nagrade za najbolji roman južnoafričkog Sunday Timesa te nagrade Sveučilišta u Johannesburgu, a njegova su izdanja do sada objavljena u dvadesetak zemalja.
Fraktura - Nakladnička kuća
Mješavina humornih i posve ozbiljnih priča
Pedeset osam vožnji taksijem što ih je proslavljeni egipatski pisac Halid Al-Hamissi opisao u zbirci priča Taksi živopisna su slika suvremenoga egipatskog društva i prometnih kairskih ulica. Svaka je vožnja posebna, kao, uostalom, i glasovi taksista koji pripovijedaju zgode i nezgode koje svakodnevno proživljavaju nastojeći skrpati kraj s krajem. U toj mješavini anegdota, humornih i posve ozbiljnih pripovijesti zrcale se problemi egipatskog društva, odnosno stavovi običnih ljudi o politici, vjeri, birokraciji, korumpiranosti, ekonomiji, odgoju djece, nogometu... Od 2007. do danas Taksi je u Egiptu doživio dvadesetak izdanja i postao ondje jednom od najomiljenijih knjiga svih vremena, a zahvaljujući brojnim prijevodima podjednako uspješno plijeni pozornost čitatelja diljem svijeta.
Fraktura - Nakladnička kuća
Zavodljiva priča o anđelima i ljubavi
Jedno od najvećih imena suvremene svjetske književnosti Cees Nooteboom u zrelom razdoblju svoje bogate spisateljske karijere latio se bajke. U hvaljenom romanu Izgubljeni raj plete zavodljivu priču o anđelima, ljubavi i potrazi za iskonskim početkom. Nooteboom pripovijeda o dvoje ljudi koji se slučajno susreću u Perthu, o Brazilki Almi koja odlazi u Australiju kako bi prebrodila traumu i nizozemskome književnom kritičaru Eriku čiji je život odavno izgubio svaki smisao. Alma u Perthu može postati anđeo zahvaljujući neobičnome umjetničkom projektu, a Erik je ondje susreće siguran da je ona njegov anđeo… I dok Alma, studentica umjetnosti fascinirana anđelima, pripovijeda u prvome dijelu romana, u drugome tu ulogu preuzima Erik, oštri književni
27.10.2010. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...