Pero u šaci, što je ovo bilo? Ne poznajem te, pa nemam osjećaj je li to priča(samo), ili tvoj život(ipak). Bolno, tužno, grčevito. Blagoslovljeni zaborav!
24.10.2010. (08:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam, razmišljam, razmišljam (iz svoje perspektive i u hipotetskom slučaju da nisam u vezi) pa mi se nekako čini nemogućim ugledati muškarca na ulici i zaključiti da je on 100% za mene. A ni 80%. A ni 50%. A ni manje. Čak ni intuitivno, na onoj njušećoj razini, nadnaravnoj i neopipljivoj, nadmentalnoj, rekla bih. Jer sve što na taj način vidim i percipiram je vanjština - fizički izgled, oblačenje, stil, kretnje, mimika. Sve to jesu posebnosti, posebnosti koje mi jednoga dana mogu postati čitav svijet u malome, svijet koji mogu grčevito obožavati do zadnjeg daha, ali -onako na prvi pogled- ne. Ne bih mogla to nanjušiti niti si utvarati da sam nanjušila. Razlog leži u činjenici što neki muškarac izvana može imati sve ono što me očarava, doista može, a iznutra biti totalna suprotnost. Susretala sam se s takvim primjerima i podosta su mi gadljivi jer čim iznutra osjetim naznaku submisivnosti (uz muževni i nesvakidašnji dojam izvana koji me zavarao), kidam nalijevo. I hajde ti onda zakači svoje misli za tako nekog prolaznika koji miriše baš onako kako ti paše, odjeven je onako kako ti se sviđa, prošao je rukom kroz kosu na način od kojega se ježiš, čak je imao i The Pogled, hod mu je bio različit od 90% drugih muškaraca, a tako blizak tvojim mislima, čak pomisliš i da jesi nanjušila. Kad ono... nakon par dana saznaš da je u prošloj vezi bio manji od makovog zrna, cura ga je vrtjela oko malog prsta, on je to dopuštao, na kraju su i prekinuli, a on je i dalje ostao jednako plastelinat kao prije. Plastelinast obrnuto proporcionalan onome kako djeluje izvana.
Bljakica. :) Zato ja na tron ipak stavljam ljubav - na drugi pogled jer oko nas je toliko fejkera da znaju opako zavarati i samu intuiciju. :)
24.10.2010. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DAN - To je priča (ali valjda ne ''samo''?). Mada je još od vremena Wildea poznato i to da život oponaša fikciju, ostavimo na tome da je pozadinski kontekst namjerno ostavljen otvorenim za razne interpretacije. Što je zapravo točno bilo između njega i nje? Ne zna se. Ni ne treba da se zna. U teme spada nešto drugo: koncept 100% djevojke (momka), eksperiment s fingiranom zamjenom lica, ''mrtvo lišće'' nostalgična melankolija, ex post pismo neostvarenoj ljubavi, kao i glavna tema mimoilaženja (s gubljenjem u masi). Sve to može biti prisutno kao epilog različitim prethodnim scenarijima; neka si svatko zamisli scenarij kakav mu najbolje odgovara. Nije jasno otkud znatiželja da li sam to ja ili nisam ja kada ionako nije poznato tko sam uopće ''ja''. Recimo kad bih i bio ''ja'' taj - što se time doznalo? Treba čitati priču u onome što ona kaže, ne u onome što ne kaže - znači samu po sebi, neovisno o prethodnom scenariju, i pogotovo je li ''istinit'' ili je fikcija. ZONA Z - Ja ili ne ja? Hint: priča je objavljena iz pera ''pera u šaci''. Koliko mi je poznato, dotična autorska persona živi isključivo cyber život, dakle uopće je nema u tzv. stvarnom i prema tome bi joj se teško u stvarnom dogodilo bilo što, pa tako ni nekakvo sretanje 100% djevojke.
24.10.2010. (11:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iz skromnog iskustva tvrdim-sve je to projekcija vlastite slike, slika....Murakamijev junak se spasio, jer infekcija završi samo na 2 načina-ako imaš sreće, umre(š); ako nemaš, prođe, prizdraviš... kako kaže Đole (u tvom muzičkom primjeru- nesreća je što se ja nje sjećam) ps. kao i obično, odlično napisano prenatrpao si i pokvario...za tebe posebno vrijedi ona stara 'više je manje'.
24.10.2010. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KINKY - Shvaćen apsolutno, koncept 100% djevojke/momka je u biti Platonov romantični mit o srodnoj duši, tj. o prabićima hermafroditima koji su nešto zgriješili pa ih je Zeus raspolovio i otada lutaju svijetom u potrazi za svojim izgubljenim drugim polovicama. To je mit, naravno, poguban, jer upropaštava i sakati ljude filujući ih jeftinim, prljavim lirizmima na bazi ''samo jednom se ljubi'' ideologije. S druge strane, kad se razmisli, sam izraz ''srodna duša'' i nije ništa tako strašno, jer pogledaj – srodna. Samo to. Ne jedna, ne jedina, ne apsolutna, ne vječna ni kozmička ni metafizička; bez sudbinskog predodređenja, za razliku od bahate Druge Polovice. Na žalost, običaj je da se i ''srodna duša'' kolokvijalno upotrebljava sa dodanim značenjem Druge Polovice, i mi ju danas više teško možemo pročitati nezamotanu u to najsvečanije ruho. Zato mi se više sviđa pojam 100% djevojke. U sto posto izdanju ovo je još jedna varijanta istoga: da svatko od nas negdje ima nekoga tko je samo za njega nastao i rastao. Stvar spašava aritmetika. Sviđa mi se činjenica da je koncept izražen brojčano, jer brojevi su odnosni fenomen, kad je 100 onda je to u nekom odnosu prema npr. 99 ili 54 ili 28. Pošto je izraženo aritmetički , to je kao da je rečeno da se stupanj srodnosti može slobodno vozati gore-dolje kao po kliznoj traci, kako nam već odgovara. Srodna duša? Nije obavezno da bude 100 (mit, čudo, budalaština); može biti i 75 ili 85 (povisoko, ali ipak zamislivo). Treba također imati u vidu da je i percepcija ''srodne duše'' ovdje odnosno, relativno pitanje. Značaj nekog odnosa za nas nije u realnom postotku (prepoznavanja), nego u koeficijentu (prepoznavanje kroz kontekst). Uzmimo da se nekoj osobi u životu redaju bliski međuljudski odnosi koji bi na traci srodnosti zasluživali postotke tipa 68, 52, 77, 63, 72 i sl. Istovremeno, drugoj osobi odnosi s bližnjima (bilo zbog njih ili zbog njega) prije odgovaraju vrijednostima 28, 33, 19, 37, 24 i sl. Zato je tu blažena aritmetika: pomoću nje si možemo predočiti kako može ista brojka iznositi jednom jedno, drugi put drugo. Pretpostavimo da se ove dvije osobe gore međusobno prepoznaju kao tako negdje 70% srodne. Neka je prvoj prosjek top 10 bliskih osoba u životu 65% - 70/65 daje koef. = 1.1, lijepo, ali ništa senzacionalno, ne možda nevažno ali ni presudno. Fino se razumijemo? Dobro se slažemo? Sjajno, stani u red. U isto vrijeme drugoj osobi je prosjek top 10 bliskih osoba 35% - 70/35 daje koef. = 2. A ako kažemo 2, komotno bi mogli reći i 20 ili 200, to konvergira u beskonačno. Dok prvoj osobi njihov međusobni stupanj prepoznavanja dođe tek kao malo jača norma, za koju teško da će rezati žile, drugoj to predstavlja udvostručenje njenog međuljudskog ja - ovih 70% komparirano s 35% na koje je navikla gromoglasno će joj odzvoniti kao ustostručenost, odskočit će joj kao čistih kao suza 100%. Doći će joj ta 70% srodna osoba kao rijetka i dragocjena, tj. zaljubit će se. Možda će svima govoriti da je to njena 100% djevojka/momak, i naravno, varat će se, jer u apsolutnom smislu vidimo da nije 100%, niti bi u apsolutnom smislu takvo što uopće moglo postojati - ali zato jest u relativnom smislu percepcije. Recimo da je kod moga junaka koji piše pismo to u pitanju. (Brojke su proizvoljne, ali račun ne može biti jasniji.) Skepsu da bi se stupanj srodnosti ili pogodovanja mogao utvrđivati na prvi pogled dijelim s tobom (zato se kod mene i ne radi o 9 sekundi, nego o 9 mjeseci). No, skeptičan sam i prema ovome što si napisala da si diskvalificirala lika koji je obećavao (odnosno, osobinu muževnosti kojom ti se na prvi pogled dopao) samo na temelju vanjskih saznanja o njegovoj bivšoj vezi - ili čak onoga što ti je netko rekao o njemu u njegovoj bivšoj vezi? Iz ovoga što si napisala se doduše ne može znati koja i koliko opsežna su točno tvoja saznanja, ali generalno su tzv. ozbiljne ljubavne veze tako složeni fenomeni da u vrlo rijetkim slučajevima gajim iluziju da bih nešto definitivno mogao doznati o karakteru nekog od partnera ukoliko sam nisam drugi partner - a često čak ni onda (ne bih bio ni prvi ni zadnji koji potpuno pogrešno tumači ponašanje svog partnera). Također, kada se radi o tome da mi netko iz prve ruke tumači karakterologiju svog partnera (sadašnjeg ili bivšeg) - tada sam posebno sklon ne vjerovati ni riječi, čak i ako vjerujem da me ne želi svjesno zavarati.
24.10.2010. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WALL - Zapravo se slažem s tobom. Znam sve. Štoviše, dugo je ovo pismo i stajalo u obliku ''manje''. Da kažem konkretno: od one rečenice ''...nešto rjeđe, daleko rjeđe, nešto dragocjenije od sviđanja'' preskakalo se direktno do ''znam, sad nakon što je sve svršeno, nije ti jednostavno ni javiti joj se'', ispuštajući sav ovaj ''mrtvo lišće'' dio. Zatim mi je pala na pamet ideja i mislio sam - dodati ili ne dodati? Naravno da sam dodao. I što je najgore, ne samo kad sam se konačno odlučivao, nego odmah čim mi je sinula ta ideja znao sam da će samo pokvariti stvar - i ipak se nisam mogao zaustaviti. Ne znam kako bih to objasnio, valjda neko nezdravo uživanje... i s činjenicom da sam pokvario dojam cjeline, ostaje ipak vrijediti činjenica da sam ja neizmjerno uživao nadograđujući dalje tu priču, Evom Cassidy, mrtvim lišćem i Nickom Drakeom, Dylanom i teorijom infišanosti u prazno - i o njenom nesjećanju, njegovom sjećanju koje prelazi u nesjećanje i žudnji za, ipak, produžavanjem sjećanja. Očekivao sam prigovore poput tvog jer mi se najvažnijim u priči činila ova linija koja kulminira (i završava) prebacivanjem lica i autorefleksijom lažnog pripovjedača, a bio sam svjestan da svime što sam nadodao (a što me samo po sebi isto veselilo) slabim tu kulminaciju, postižem da manje dolazi do izražaja. I svejedno si nisam mogao pomoći - znaš ono: znaju što rade i ipak to rade - vjerovatno iz taštine onog uživanja nisam imao snage izbaciti, ne prikazati, to u čemu sam si dao (ili pružio) toliko uživajućeg truda.
24.10.2010. (14:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jel ovo povezano sa onim osjećajem saudade i duende? zapravo isčituje se nostalgija za nečime što se još dogodilo nije: klupica, jesen, zaborav ali sve nježno, tuga sa laganim podsmjehom. Ima jedna pretpostavka sa ovime što pišeš jer osoba koja ne vjeruje da sreća postoji samo unutar okvira "srodne duše" da bi se bilo sretno kaže si "možda drugi put ili u drugom životu" i slegne ramenima. Lakše je biti fokusiran na 100% sebe :)
24.10.2010. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NISAM JA - lepršavo i vitalno zvuči s tvoje strane ovo kako si mu na takvim ''sitnicama'' kao pogani karakter i agresiva odbila ukupno 3%, pa ga još onda kao takvu 97% ljudinu ne možeš prežaliti :) NEVERIN - ispravno si povezao, ''mrtvo lišće'' je ultimativni duende... slijeganje ramenima također preporučujem MARČELINA - to sam ja namjerno da ne bude skroz savršeno, ne valja ni u čemu pretjerivati :)
24.10.2010. (17:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GRINČ - Nestrpljiv sam da čujem što to imaš za rasplesti... BABL - Pa zapravo ja još od '07 nisam uključen u nijednu knjižnicu, otkako sam iz Zagreba i Ogrizovića otišao. Imam jednu solidnu kod kuće, ali nema u njoj ''Stjecaja okolnosti''. Proguglao sam, tvoja knjiga - kažu: o ''raspadajućoj ljubavi'' starijeg muškarca prema mlađoj curi, ali i s prisjećanjem na ''idealnu ljubav'' iz mladosti (''koja je nesretno okončana zbog niza glupih nesporazuma''). Pretpostavljam da si me uputio po knjigu jer sadrži nešto vezano uz ovaj post - pa sam sad sav zaintrigiran: što to takvo može biti? Međutim, kako nisam siguran kad ću dospjeti do knjižnice (i hoću li uopće), možda da mi nešto natukneš?
24.10.2010. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero, ti si veliki romantik :) 100ÝquestionDD sto posto je možda na prvi pogled (i ja se sjećam toga, nekad davno prije 6 godina, imala sam prilike upoznat svoga stopostotnog - i onda je djelovalo tako prirodno i normalno, da nisam imala niti leptiriće u trbuhu, ili ih nisam onako neugodno osjećala). i to su vjerojatno feromoni: zamišljam kako lučim feromone koji se s njegovim sklapaju kao ključ u bravu, ili neka komplicirana slagalica. pripisujem to biologiji i kemiji. međutim, 6 i kusur godina kasnije, možda više ne bih govorila o tome da je on moj stopostotni, ali ne bih čak ni govorila u postotcima. u ovo vrijeme (zaljubljenost, kažu, traje 3 godine), najznačajnija je ODLUKA, naš izbor da nas naše različitosti ne pokolebaju u tome da ostanemo zajedno. u konačnici, šest je godina sasvim dovoljno da u osobi s kojom dijeliš najintimniju intimu vidiš i najboljeg prijatelja.
25.10.2010. (09:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema raspleta. ali kako sam ja ovako sklona vjerovati svemu i svačemu, mislim da barem dio mene vjeruje i u 100%. nego, zbunilo me ovo što reče bookeraj: ''imala sam prilike upoznat svoga stopostotnog - i onda je djelovalo tako prirodno i normalno, da nisam imala niti leptiriće u trbuhu, ili ih nisam onako neugodno osjećala..'' ja bi prije rekla da je obrnuto. 60/ 70/ 80% je prirodno i normalno. 100% je nenormalno da nenormalnije ne može bit. slažeš ''prave'' rečenice u glavi i na kraju najčešće ne kažeš ništa. i fiju.. ode 100%, baš kako je i doš(l)o. tako da.. (možda je ovo rasplet) lijepo je zadržati sjećanje na 100% tek ono mašte radi: što bi bilo da je bilo. al (bummer) mislim da svi skupa bolje funkcioniramo sa manjim postocima.
25.10.2010. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a pa da. sjetila sam se. imam i ja poezije na ovu temu. možda pogodiš čija je:
gledam ju ''Gledam ju dok prolazi poljima uništenja. Promatram njen hod, njene kretnje, dok razdvaja ostatke, dok određuje radnje. Ona prolazi kroz prostor i vrijeme, ona sjaji kroz noć, kroz dimove i oblake. Postoji kroz olakšavanje tuđih patnji.Promatram ju, za koraka, trunku nade, biće svijetlosti.''
bez osmijeha prilazi ''Tek tamna figura, dodirnuta uličnom svijetlošću, prilazi. U daljini, pod uličnoj svjetlosti, prilazi i sve je bliža. Je li to moja figura, pitam se, a ona prilazi, bez osmijeha. Među parkiranim vozilima, među bezlisnim brezama, tamna figura mi prilazi. Među živicama i travkama, pod uličnoj svijetlosti, figura mekana koraka prilazi, bez osmjeha. Sve misli što izmijenili smo, sve istine što odaslali smo, figura, bez osmijeha, prilazi. Bez mjesečine je nebo, bez zvijezda, oblacima obučeno, dok ona mi prilazi. Gotovo je preda mnom, figura bez osmijeha. Odrasla već u ženu, tamno obučenu, pod nebom bez zvijezda. Figura mi prilazi, nebeska i nedostižna, bez osmijeha. I sad je ovdje, bez osmijeha, sluša, bez mogućnosti da svoju priču ispriča. Bez osmijeha je kasnije otišla, crna figura, pod nebom bez mjeseca. Otišla je daljini, pod uličnoj svijetlosti, dok nije postala tek dio noći. Bez osmijeha. Tko bi pomislio da biti će to posljednji put?''
25.10.2010. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knez
mail
25.10.2010. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donedavno sam bio uvjeren da osobno poznajem sve štovatelje lika i djela Nick Drake-a .. To mi je prva impresija ovog posta, sad idem pažljivo pročitati priču .... Do 43 nisam upoznao nijednu ženu koja je čula za dotičnog, pa sam mislio oženit muškarca, a onda se iznenada pojavila jedna i evo ga sad sam zauzet... meni je to bilo 100% ja sam glazbeni fašista ... I SYd Barret je u redu... I Edwyn Collins.
25.10.2010. (16:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TRN - Izbor? Nisam te ukapirao. Što hoćeš reći - sami biramo činom volje hoćemo li nekoga doživjeti i priznati kao da nam je sto posto? ODMAK - Wall je, dakako, na mjestu. Iz same definicije proizlazi da je naš 100% partner naša vlastita projekcija - jer, gle, 100% isti kao mi - mi sami u nekom drugome. BOOKERAJ - Veliki romantik? Svakako - samo ne ja, nego ovaj moj fikcijski lik. Otvorila si, zatim, dobro pitanje: kada na površinu neumitno isplivaju razlike - dvije godine po Beigbederu (u trećoj se još ostaje zajedno i glumi ljubav iako je ona supstancijalno već minula) - nameće se nužda donošenja ODLUKE? Opcija prva: truditi se, boriti, ostajati zajedno i onda kada nije zabavno, i kada razlike drmaju žestoko. Jer ostati zajedno je toga vrijedno. A i ako se nekad možda i nije sigurno da je vrijedno, svejedno bi se moralo - jer duša bez ljubavi je ništa, cimbal što prazno zveči. Opcija druga: nije mi ljubavno partnerstvo baš pod ess muss sein, ako se pretvorilo u kompromis, trud i borbu - nemam nimalo volje da se borim i crnčim za nju, doviđenja. Kao osobne odluke, obje opcije smatram jednakovrijednima, no jako sam podozriv prema prvoj opciji kao ideologiji - uvijek je vrijednosno opterećena, još tamo od Sv. Pavla. Moralni normativi društva propovijedaju prvu opciju kao neusporedivo bolju, vrijedniju, ispravniju, zreliju od druge - kako u crkvi, tako i u školi, s finalnim tušom psihijatara koji su napravili znanost i biznis od omalovažavanja ''stanja zaljubljenosti'' i dizanja u nebo tzv. ''zrele ljubavi''. Osobno sam sklon u onima koji rado i nametljivo fazu u kojoj je voljenje prestalo biti spontano i postalo nešto oko čega se mora truditi, što se na silu u sebi mobilizira, imenuju ''zrelom ljubavi'' (nasuprot niževrsnoj ''običnoj'' zaljubljenosti), pročitati upravo nezrelost u toj sferi života. LJUTE BABE - kada bi se dovršilo ovu tvoju rečenicu, dal' bi glasila: ''a ipak nije nesreća što me se on ne sjeća, nesreća je što se ja njega sjećam''? ZVEČkA - Pretrpano doista je u smislu da ''nadograđeni'' dijelovi smanjuju efektnost i pripovjednu direktnost osnovne ideje ili kičme. S druge strane, ja bih to opet sve tako napravio, mada priznajući da je unazadilo kičmu - kao što sam otpisao Wallu, uživao sam u tome da iskapam tu dopunsku atmosferu i uranjam u nju. Stvar ukusa je: koliko će tko držati do jednoga, a koliko do drugoga. GRINČ - Rekao bih da zbunjenost dolazi otuda što je Bookeraj imala na umu upotrebu riječi prirodnost/normalnost u drugačijem smislu nego ti. Prirodnost i normalnost kao: zato što je bilo 100% nije bilo onog kompleksa pretvaranja i treme (inače karakterističnog za ljubavne početke). Druga upotreba je prirodnost i normalnost kao srednja statistička vjerovatnost - pa je 60% bliže vjerovatnijem nego 100%. Ali vrlo zanimljiva misao: ''mislim da svi skupa bolje funkcioniramo sa manjim postocima''. Misao o kojoj bi se dalo dosta razmišljati. Poezija je vrlo dark romantic i efektna u izrazu, sviđa mi se, ali ne znam prepoznati čija je. DOBAR LOŠ ZAO - Jedna od rečenica koje nisu ušle u final cut: ''Koliko smo samo puta preslušali zajedno Nicka Drakea! Samo nas dvoje smo ga voljeli, nikoga drugoga nismo znali koga bi iole zainteresirao. I zar nije pravo čudo ta slučajnost s kojom su se na malom prostoru ukrstili putevi dvama rijetkim velikim fanovima istog opskurnog kantautora?'' Na kraju ću te još uputiti na jedan raniji post u kojem Drake igra glavnu rolu..
26.10.2010. (00:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pročitao si me, ja sam jedna nevjerojatno konvencionalna djevojka, opterećena katoličkom vjerom kao piletina pod ciglom koju je jučer spremala ana ugarković :) razumijem podozrivost prema ideologiji, i samoj mi je odbojna ta pomisao. no zapravo mi se ne sviđa ni teza o potrošnosti ljubavi (beigbedder i de botton to jako forsiraju, no radi li se zapravo o pomodarstvu, prevelikoj količini izbora ili činjenici da ljudi danas nisu u mogućnosti održati svoju dosljednost?). ja bih to nazvala evolucijom osjećaja prema drugoj osobi, ne o manjoj vrijednosti (ranije) zaljubljenosti u odnosu na (kasniju) odluku o ljubavi prema nekom. ne bih to rangirala.
26.10.2010. (11:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dan
Pero u šaci, što je ovo bilo?
Ne poznajem te, pa nemam osjećaj je li to priča(samo), ili tvoj život(ipak).
Bolno, tužno, grčevito.
Blagoslovljeni zaborav!
24.10.2010. (08:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
vidim da su i dalje aktualne izričajne forme. osim ako nisu ;)
24.10.2010. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Ne znam, razmišljam, razmišljam (iz svoje perspektive i u hipotetskom slučaju da nisam u vezi) pa mi se nekako čini nemogućim ugledati muškarca na ulici i zaključiti da je on 100% za mene. A ni 80%. A ni 50%. A ni manje. Čak ni intuitivno, na onoj njušećoj razini, nadnaravnoj i neopipljivoj, nadmentalnoj, rekla bih. Jer sve što na taj način vidim i percipiram je vanjština - fizički izgled, oblačenje, stil, kretnje, mimika. Sve to jesu posebnosti, posebnosti koje mi jednoga dana mogu postati čitav svijet u malome, svijet koji mogu grčevito obožavati do zadnjeg daha, ali -onako na prvi pogled- ne. Ne bih mogla to nanjušiti niti si utvarati da sam nanjušila. Razlog leži u činjenici što neki muškarac izvana može imati sve ono što me očarava, doista može, a iznutra biti totalna suprotnost. Susretala sam se s takvim primjerima i podosta su mi gadljivi jer čim iznutra osjetim naznaku submisivnosti (uz muževni i nesvakidašnji dojam izvana koji me zavarao), kidam nalijevo. I hajde ti onda zakači svoje misli za tako nekog prolaznika koji miriše baš onako kako ti paše, odjeven je onako kako ti se sviđa, prošao je rukom kroz kosu na način od kojega se ježiš, čak je imao i The Pogled, hod mu je bio različit od 90% drugih muškaraca, a tako blizak tvojim mislima, čak pomisliš i da jesi nanjušila. Kad ono... nakon par dana saznaš da je u prošloj vezi bio manji od makovog zrna, cura ga je vrtjela oko malog prsta, on je to dopuštao, na kraju su i prekinuli, a on je i dalje ostao jednako plastelinat kao prije. Plastelinast obrnuto proporcionalan onome kako djeluje izvana.
Bljakica. :) Zato ja na tron ipak stavljam ljubav - na drugi pogled jer oko nas je toliko fejkera da znaju opako zavarati i samu intuiciju. :)
24.10.2010. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
DAN - To je priča (ali valjda ne ''samo''?). Mada je još od vremena Wildea poznato i to da život oponaša fikciju, ostavimo na tome da je pozadinski kontekst namjerno ostavljen otvorenim za razne interpretacije. Što je zapravo točno bilo između njega i nje? Ne zna se. Ni ne treba da se zna. U teme spada nešto drugo: koncept 100% djevojke (momka), eksperiment s fingiranom zamjenom lica, ''mrtvo lišće'' nostalgična melankolija, ex post pismo neostvarenoj ljubavi, kao i glavna tema mimoilaženja (s gubljenjem u masi). Sve to može biti prisutno kao epilog različitim prethodnim scenarijima; neka si svatko zamisli scenarij kakav mu najbolje odgovara. Nije jasno otkud znatiželja da li sam to ja ili nisam ja kada ionako nije poznato tko sam uopće ''ja''. Recimo kad bih i bio ''ja'' taj - što se time doznalo? Treba čitati priču u onome što ona kaže, ne u onome što ne kaže - znači samu po sebi, neovisno o prethodnom scenariju, i pogotovo je li ''istinit'' ili je fikcija.
ZONA Z - Ja ili ne ja? Hint: priča je objavljena iz pera ''pera u šaci''. Koliko mi je poznato, dotična autorska persona živi isključivo cyber život, dakle uopće je nema u tzv. stvarnom i prema tome bi joj se teško u stvarnom dogodilo bilo što, pa tako ni nekakvo sretanje 100% djevojke.
24.10.2010. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
iz skromnog iskustva tvrdim-sve je to projekcija vlastite slike, slika....Murakamijev junak se spasio, jer infekcija završi samo na 2 načina-ako imaš sreće, umre(š); ako nemaš, prođe, prizdraviš... kako kaže Đole (u tvom muzičkom primjeru- nesreća je što se ja nje sjećam) ps. kao i obično, odlično napisano prenatrpao si i pokvario...za tebe posebno vrijedi ona stara 'više je manje'.
24.10.2010. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
KINKY - Shvaćen apsolutno, koncept 100% djevojke/momka je u biti Platonov romantični mit o srodnoj duši, tj. o prabićima hermafroditima koji su nešto zgriješili pa ih je Zeus raspolovio i otada lutaju svijetom u potrazi za svojim izgubljenim drugim polovicama. To je mit, naravno, poguban, jer upropaštava i sakati ljude filujući ih jeftinim, prljavim lirizmima na bazi ''samo jednom se ljubi'' ideologije. S druge strane, kad se razmisli, sam izraz ''srodna duša'' i nije ništa tako strašno, jer pogledaj – srodna. Samo to. Ne jedna, ne jedina, ne apsolutna, ne vječna ni kozmička ni metafizička; bez sudbinskog predodređenja, za razliku od bahate Druge Polovice. Na žalost, običaj je da se i ''srodna duša'' kolokvijalno upotrebljava sa dodanim značenjem Druge Polovice, i mi ju danas više teško možemo pročitati nezamotanu u to najsvečanije ruho.
Zato mi se više sviđa pojam 100% djevojke. U sto posto izdanju ovo je još jedna varijanta istoga: da svatko od nas negdje ima nekoga tko je samo za njega nastao i rastao. Stvar spašava aritmetika. Sviđa mi se činjenica da je koncept izražen brojčano, jer brojevi su odnosni fenomen, kad je 100 onda je to u nekom odnosu prema npr. 99 ili 54 ili 28. Pošto je izraženo aritmetički , to je kao da je rečeno da se stupanj srodnosti može slobodno vozati gore-dolje kao po kliznoj traci, kako nam već odgovara. Srodna duša? Nije obavezno da bude 100 (mit, čudo, budalaština); može biti i 75 ili 85 (povisoko, ali ipak zamislivo).
Treba također imati u vidu da je i percepcija ''srodne duše'' ovdje odnosno, relativno pitanje. Značaj nekog odnosa za nas nije u realnom postotku (prepoznavanja), nego u koeficijentu (prepoznavanje kroz kontekst). Uzmimo da se nekoj osobi u životu redaju bliski međuljudski odnosi koji bi na traci srodnosti zasluživali postotke tipa 68, 52, 77, 63, 72 i sl. Istovremeno, drugoj osobi odnosi s bližnjima (bilo zbog njih ili zbog njega) prije odgovaraju vrijednostima 28, 33, 19, 37, 24 i sl. Zato je tu blažena aritmetika: pomoću nje si možemo predočiti kako može ista brojka iznositi jednom jedno, drugi put drugo.
Pretpostavimo da se ove dvije osobe gore međusobno prepoznaju kao tako negdje 70% srodne. Neka je prvoj prosjek top 10 bliskih osoba u životu 65% - 70/65 daje koef. = 1.1, lijepo, ali ništa senzacionalno, ne možda nevažno ali ni presudno. Fino se razumijemo? Dobro se slažemo? Sjajno, stani u red. U isto vrijeme drugoj osobi je prosjek top 10 bliskih osoba 35% - 70/35 daje koef. = 2. A ako kažemo 2, komotno bi mogli reći i 20 ili 200, to konvergira u beskonačno.
Dok prvoj osobi njihov međusobni stupanj prepoznavanja dođe tek kao malo jača norma, za koju teško da će rezati žile, drugoj to predstavlja udvostručenje njenog međuljudskog ja - ovih 70% komparirano s 35% na koje je navikla gromoglasno će joj odzvoniti kao ustostručenost, odskočit će joj kao čistih kao suza 100%. Doći će joj ta 70% srodna osoba kao rijetka i dragocjena, tj. zaljubit će se. Možda će svima govoriti da je to njena 100% djevojka/momak, i naravno, varat će se, jer u apsolutnom smislu vidimo da nije 100%, niti bi u apsolutnom smislu takvo što uopće moglo postojati - ali zato jest u relativnom smislu percepcije. Recimo da je kod moga junaka koji piše pismo to u pitanju.
(Brojke su proizvoljne, ali račun ne može biti jasniji.)
Skepsu da bi se stupanj srodnosti ili pogodovanja mogao utvrđivati na prvi pogled dijelim s tobom (zato se kod mene i ne radi o 9 sekundi, nego o 9 mjeseci). No, skeptičan sam i prema ovome što si napisala da si diskvalificirala lika koji je obećavao (odnosno, osobinu muževnosti kojom ti se na prvi pogled dopao) samo na temelju vanjskih saznanja o njegovoj bivšoj vezi - ili čak onoga što ti je netko rekao o njemu u njegovoj bivšoj vezi? Iz ovoga što si napisala se doduše ne može znati koja i koliko opsežna su točno tvoja saznanja, ali generalno su tzv. ozbiljne ljubavne veze tako složeni fenomeni da u vrlo rijetkim slučajevima gajim iluziju da bih nešto definitivno mogao doznati o karakteru nekog od partnera ukoliko sam nisam drugi partner - a često čak ni onda (ne bih bio ni prvi ni zadnji koji potpuno pogrešno tumači ponašanje svog partnera). Također, kada se radi o tome da mi netko iz prve ruke tumači karakterologiju svog partnera (sadašnjeg ili bivšeg) - tada sam posebno sklon ne vjerovati ni riječi, čak i ako vjerujem da me ne želi svjesno zavarati.
24.10.2010. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
WALL - Zapravo se slažem s tobom. Znam sve. Štoviše, dugo je ovo pismo i stajalo u obliku ''manje''. Da kažem konkretno: od one rečenice ''...nešto rjeđe, daleko rjeđe, nešto dragocjenije od sviđanja'' preskakalo se direktno do ''znam, sad nakon što je sve svršeno, nije ti jednostavno ni javiti joj se'', ispuštajući sav ovaj ''mrtvo lišće'' dio. Zatim mi je pala na pamet ideja i mislio sam - dodati ili ne dodati? Naravno da sam dodao. I što je najgore, ne samo kad sam se konačno odlučivao, nego odmah čim mi je sinula ta ideja znao sam da će samo pokvariti stvar - i ipak se nisam mogao zaustaviti. Ne znam kako bih to objasnio, valjda neko nezdravo uživanje... i s činjenicom da sam pokvario dojam cjeline, ostaje ipak vrijediti činjenica da sam ja neizmjerno uživao nadograđujući dalje tu priču, Evom Cassidy, mrtvim lišćem i Nickom Drakeom, Dylanom i teorijom infišanosti u prazno - i o njenom nesjećanju, njegovom sjećanju koje prelazi u nesjećanje i žudnji za, ipak, produžavanjem sjećanja.
Očekivao sam prigovore poput tvog jer mi se najvažnijim u priči činila ova linija koja kulminira (i završava) prebacivanjem lica i autorefleksijom lažnog pripovjedača, a bio sam svjestan da svime što sam nadodao (a što me samo po sebi isto veselilo) slabim tu kulminaciju, postižem da manje dolazi do izražaja. I svejedno si nisam mogao pomoći - znaš ono: znaju što rade i ipak to rade - vjerovatno iz taštine onog uživanja nisam imao snage izbaciti, ne prikazati, to u čemu sam si dao (ili pružio) toliko uživajućeg truda.
24.10.2010. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
psiholiza
ja sam srela jednog takvog 100% da jesam. minus pogani karakter i dva minusa za agresivu, znaci 97% ...ponekad mi bas nedostaje dammit
24.10.2010. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
jel ovo povezano sa onim osjećajem saudade i duende? zapravo isčituje se nostalgija za nečime što se još dogodilo nije: klupica, jesen, zaborav ali sve nježno, tuga sa laganim podsmjehom. Ima jedna pretpostavka sa ovime što pišeš jer osoba koja ne vjeruje da sreća postoji samo unutar okvira "srodne duše" da bi se bilo sretno kaže si "možda drugi put ili u drugom životu" i slegne ramenima. Lakše je biti fokusiran na 100% sebe :)
24.10.2010. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
wow....lipo, leglo uz ovaj nedjeljni dan...skoro savršeno, da nije, kako je wall rekao, malko prenatrpano :)
24.10.2010. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
NISAM JA - lepršavo i vitalno zvuči s tvoje strane ovo kako si mu na takvim ''sitnicama'' kao pogani karakter i agresiva odbila ukupno 3%, pa ga još onda kao takvu 97% ljudinu ne možeš prežaliti :)
NEVERIN - ispravno si povezao, ''mrtvo lišće'' je ultimativni duende... slijeganje ramenima također preporučujem
MARČELINA - to sam ja namjerno da ne bude skroz savršeno, ne valja ni u čemu pretjerivati :)
24.10.2010. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grinch
ja naime od jutra razmišljam o tom stopostotnom (srodnom, čemu već) i ne znam oću li uspjeti smisliti, razmisliti, odlučiti se..
24.10.2010. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Hitno odjuri u knjižnicu i potraži knjigu "Stjecaj okolnosti"!
24.10.2010. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
GRINČ - Nestrpljiv sam da čujem što to imaš za rasplesti...
BABL - Pa zapravo ja još od '07 nisam uključen u nijednu knjižnicu, otkako sam iz Zagreba i Ogrizovića otišao. Imam jednu solidnu kod kuće, ali nema u njoj ''Stjecaja okolnosti''. Proguglao sam, tvoja knjiga - kažu: o ''raspadajućoj ljubavi'' starijeg muškarca prema mlađoj curi, ali i s prisjećanjem na ''idealnu ljubav'' iz mladosti (''koja je nesretno okončana zbog niza glupih nesporazuma''). Pretpostavljam da si me uputio po knjigu jer sadrži nešto vezano uz ovaj post - pa sam sad sav zaintrigiran: što to takvo može biti? Međutim, kako nisam siguran kad ću dospjeti do knjižnice (i hoću li uopće), možda da mi nešto natukneš?
24.10.2010. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trn
100% je izbor. Ona ima malo veze s tim epitetom/postotkom.
24.10.2010. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Teško mi pada, ali ovaj put bih se složila s wallom.
Inače nema 100%, bar iz moje perspektive, neću reći iskustva.
25.10.2010. (07:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
pero, ti si veliki romantik :) 100ÝquestionDD sto posto je možda na prvi pogled (i ja se sjećam toga, nekad davno prije 6 godina, imala sam prilike upoznat svoga stopostotnog - i onda je djelovalo tako prirodno i normalno, da nisam imala niti leptiriće u trbuhu, ili ih nisam onako neugodno osjećala). i to su vjerojatno feromoni: zamišljam kako lučim feromone koji se s njegovim sklapaju kao ključ u bravu, ili neka komplicirana slagalica. pripisujem to biologiji i kemiji. međutim, 6 i kusur godina kasnije, možda više ne bih govorila o tome da je on moj stopostotni, ali ne bih čak ni govorila u postotcima. u ovo vrijeme (zaljubljenost, kažu, traje 3 godine), najznačajnija je ODLUKA, naš izbor da nas naše različitosti ne pokolebaju u tome da ostanemo zajedno. u konačnici, šest je godina sasvim dovoljno da u osobi s kojom dijeliš najintimniju intimu vidiš i najboljeg prijatelja.
25.10.2010. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baba ljutica
Nikada nisam srela 100%...a ipak nije nesreća...
25.10.2010. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grinch
nema raspleta. ali kako sam ja ovako sklona vjerovati svemu i svačemu, mislim da barem dio mene vjeruje i u 100%. nego, zbunilo me ovo što reče bookeraj: ''imala sam prilike upoznat svoga stopostotnog - i onda je djelovalo tako prirodno i normalno, da nisam imala niti leptiriće u trbuhu, ili ih nisam onako neugodno osjećala..'' ja bi prije rekla da je obrnuto. 60/ 70/ 80% je prirodno i normalno. 100% je nenormalno da nenormalnije ne može bit. slažeš ''prave'' rečenice u glavi i na kraju najčešće ne kažeš ništa. i fiju.. ode 100%, baš kako je i doš(l)o. tako da.. (možda je ovo rasplet) lijepo je zadržati sjećanje na 100% tek ono mašte radi: što bi bilo da je bilo. al (bummer) mislim da svi skupa bolje funkcioniramo sa manjim postocima.
25.10.2010. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grinch
a pa da. sjetila sam se. imam i ja poezije na ovu temu. možda pogodiš čija je:
gledam ju
''Gledam ju dok prolazi poljima uništenja. Promatram njen hod, njene kretnje, dok razdvaja ostatke, dok određuje radnje. Ona prolazi kroz prostor i vrijeme, ona sjaji kroz noć, kroz dimove i oblake. Postoji kroz olakšavanje tuđih patnji.Promatram ju, za koraka, trunku nade, biće svijetlosti.''
bez osmijeha prilazi
''Tek tamna figura, dodirnuta uličnom svijetlošću, prilazi. U daljini, pod uličnoj svjetlosti, prilazi i sve je bliža. Je li to moja figura, pitam se, a ona prilazi, bez osmijeha.
Među parkiranim vozilima, među bezlisnim brezama, tamna figura mi prilazi. Među živicama i travkama, pod uličnoj svijetlosti, figura mekana koraka prilazi, bez osmjeha.
Sve misli što izmijenili smo, sve istine što odaslali smo, figura, bez osmijeha, prilazi. Bez mjesečine je nebo, bez zvijezda, oblacima obučeno, dok ona mi prilazi.
Gotovo je preda mnom, figura bez osmijeha. Odrasla već u ženu, tamno obučenu, pod nebom bez zvijezda. Figura mi prilazi, nebeska i nedostižna, bez osmijeha.
I sad je ovdje, bez osmijeha, sluša, bez mogućnosti da svoju priču ispriča.
Bez osmijeha je kasnije otišla, crna figura, pod nebom bez mjeseca. Otišla je daljini, pod uličnoj svijetlosti, dok nije postala tek dio noći. Bez osmijeha.
Tko bi pomislio da biti će to posljednji put?''
25.10.2010. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knez
mail
25.10.2010. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ZAO
donedavno sam bio uvjeren da osobno poznajem
sve štovatelje lika i djela Nick Drake-a ..
To mi je prva impresija ovog posta,
sad idem pažljivo pročitati priču ....
Do 43 nisam upoznao nijednu ženu
koja je čula za dotičnog, pa sam mislio
oženit muškarca, a onda se iznenada
pojavila jedna i evo ga sad sam zauzet...
meni je to bilo 100%
ja sam glazbeni fašista ...
I SYd Barret je u redu...
I Edwyn Collins.
25.10.2010. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
TRN - Izbor? Nisam te ukapirao. Što hoćeš reći - sami biramo činom volje hoćemo li nekoga doživjeti i priznati kao da nam je sto posto?
ODMAK - Wall je, dakako, na mjestu. Iz same definicije proizlazi da je naš 100% partner naša vlastita projekcija - jer, gle, 100% isti kao mi - mi sami u nekom drugome.
BOOKERAJ - Veliki romantik? Svakako - samo ne ja, nego ovaj moj fikcijski lik. Otvorila si, zatim, dobro pitanje: kada na površinu neumitno isplivaju razlike - dvije godine po Beigbederu (u trećoj se još ostaje zajedno i glumi ljubav iako je ona supstancijalno već minula) - nameće se nužda donošenja ODLUKE? Opcija prva: truditi se, boriti, ostajati zajedno i onda kada nije zabavno, i kada razlike drmaju žestoko. Jer ostati zajedno je toga vrijedno. A i ako se nekad možda i nije sigurno da je vrijedno, svejedno bi se moralo - jer duša bez ljubavi je ništa, cimbal što prazno zveči. Opcija druga: nije mi ljubavno partnerstvo baš pod ess muss sein, ako se pretvorilo u kompromis, trud i borbu - nemam nimalo volje da se borim i crnčim za nju, doviđenja. Kao osobne odluke, obje opcije smatram jednakovrijednima, no jako sam podozriv prema prvoj opciji kao ideologiji - uvijek je vrijednosno opterećena, još tamo od Sv. Pavla. Moralni normativi društva propovijedaju prvu opciju kao neusporedivo bolju, vrijedniju, ispravniju, zreliju od druge - kako u crkvi, tako i u školi, s finalnim tušom psihijatara koji su napravili znanost i biznis od omalovažavanja ''stanja zaljubljenosti'' i dizanja u nebo tzv. ''zrele ljubavi''. Osobno sam sklon u onima koji rado i nametljivo fazu u kojoj je voljenje prestalo biti spontano i postalo nešto oko čega se mora truditi, što se na silu u sebi mobilizira, imenuju ''zrelom ljubavi'' (nasuprot niževrsnoj ''običnoj'' zaljubljenosti), pročitati upravo nezrelost u toj sferi života.
LJUTE BABE - kada bi se dovršilo ovu tvoju rečenicu, dal' bi glasila: ''a ipak nije nesreća što me se on ne sjeća, nesreća je što se ja njega sjećam''?
ZVEČkA - Pretrpano doista je u smislu da ''nadograđeni'' dijelovi smanjuju efektnost i pripovjednu direktnost osnovne ideje ili kičme. S druge strane, ja bih to opet sve tako napravio, mada priznajući da je unazadilo kičmu - kao što sam otpisao Wallu, uživao sam u tome da iskapam tu dopunsku atmosferu i uranjam u nju. Stvar ukusa je: koliko će tko držati do jednoga, a koliko do drugoga.
GRINČ - Rekao bih da zbunjenost dolazi otuda što je Bookeraj imala na umu upotrebu riječi prirodnost/normalnost u drugačijem smislu nego ti. Prirodnost i normalnost kao: zato što je bilo 100% nije bilo onog kompleksa pretvaranja i treme (inače karakterističnog za ljubavne početke). Druga upotreba je prirodnost i normalnost kao srednja statistička vjerovatnost - pa je 60% bliže vjerovatnijem nego 100%.
Ali vrlo zanimljiva misao: ''mislim da svi skupa bolje funkcioniramo sa manjim postocima''. Misao o kojoj bi se dalo dosta razmišljati.
Poezija je vrlo dark romantic i efektna u izrazu, sviđa mi se, ali ne znam prepoznati čija je.
DOBAR LOŠ ZAO - Jedna od rečenica koje nisu ušle u final cut: ''Koliko smo samo puta preslušali zajedno Nicka Drakea! Samo nas dvoje smo ga voljeli, nikoga drugoga nismo znali koga bi iole zainteresirao. I zar nije pravo čudo ta slučajnost s kojom su se na malom prostoru ukrstili putevi dvama rijetkim velikim fanovima istog opskurnog kantautora?''
Na kraju ću te još uputiti na jedan raniji post u kojem Drake igra glavnu rolu..
26.10.2010. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
"Natuknjivanje" neće funkcionirati. Da je to bilo moguće, ne bi bilo potrebe napisati knjigu.
26.10.2010. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
pročitao si me, ja sam jedna nevjerojatno konvencionalna djevojka, opterećena katoličkom vjerom kao piletina pod ciglom koju je jučer spremala ana ugarković :) razumijem podozrivost prema ideologiji, i samoj mi je odbojna ta pomisao. no zapravo mi se ne sviđa ni teza o potrošnosti ljubavi (beigbedder i de botton to jako forsiraju, no radi li se zapravo o pomodarstvu, prevelikoj količini izbora ili činjenici da ljudi danas nisu u mogućnosti održati svoju dosljednost?). ja bih to nazvala evolucijom osjećaja prema drugoj osobi, ne o manjoj vrijednosti (ranije) zaljubljenosti u odnosu na (kasniju) odluku o ljubavi prema nekom. ne bih to rangirala.
26.10.2010. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...