Komentari

vidrinsmijeh.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • sdrugestrane

    mora da nešto bolno i teško stoji iz ovih riječi, kad su toliko dotakle mene, čitača.
    kad bi moje riječi mogle pomoći odagnati ti taj strah i brigu...
    znaš, stvari nisu uvijek onakve kakve se čine na prvi pogled.
    i najstrašnije pokaže se samo kao test, ili kao kušnja ili kao dobrodošlo iskustvo,
    odrastanje.

    avatar

    24.10.2010. (08:32)    -   -   -   -  

  • smotani

    draga Vidrice....
    siguran sam da uz tvoju snagu, tvoje bdijenje na svakom koraku rijeka neće napustiti korito...znaš, dogode se ponekad male poplave, ali, ono što rijeka nosi u svojoj duši ljubav je za skutima svoga korita - i ona se uvijek u njega vraća - jača - možda i ranjena, možda i malo umorna od tih skretanja, ali, siguran sam, snažnija da svaki slijedeći zaveslaj bude usmjeren u putu koji je već napravljen.... ne, taj se put, uz tako snažni nasip, ne može srušiti...
    tvoje oči,srce i ljubav uvijek će trebati...jer rijeka ne zna bez tih osjećaja....
    veliki ti pufek i zagrljaj ..... .

    avatar

    24.10.2010. (15:31)    -   -   -   -  

  • Njofra

    Zauzeti

    možda je to samo privid :))

    avatar

    25.10.2010. (09:06)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ili nikoga zapravo tako dobro i ne poznajemo....tek upoznajemo, malo po malo, pa nas iznenadi, ha?! A zašto? Nema tu logičnog odgovora, neke jače su to sile ili mehanizmi, od onih koje bi mogli račlaniti i shvatiti, eventualno i upravljati njima. Tek puzzle, uklope se....ili ne!

    avatar

    25.10.2010. (15:59)    -   -   -   -  

  • e.t.

    Upravo sve što si napisala tako je jedinstveno a istovremeno i univerzalno , tvoja će ljubav
    prema njemu ( rijeka što se razlijeva) sigurno sve vratiti u ravnotežu , a trebat će te uvijek
    koliko god se pravio da te ne treba .
    A što reći o našoj velikoj pjesnikinji , meni najdražoj , nikako da je umrla , jer to je nemoguće
    uz tolike prelijepe stihove u kojim će vječno živjeti .
    Pred morem , kao i pred smrću nije imala tajne kao što je i naslov njene meni najdraže
    pjesme koju ću ovdje ostaviti

    Ako tražiš put u moju dušu
    odvedi me moru olujnom.

    Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
    kao razvaljen hram , moju mladost
    smokvama ograđenu visoravan .
    Moja bedra : drevnu tužaljku
    radi koje poganski bogovi
    kleče na koljenima .

    Pred morem , kao pred smrću , nemam tajne.
    Zemlja i mjesec postaju moje tijelo .
    Ljubav posađuje moje misli
    u vrtove vječnosti .

    VESNA PARUN

    avatar

    25.10.2010. (16:27)    -   -   -   -  

  • Jaguar

    Kad bi moje srce
    spaljeno od bola
    značilo za tebe spas
    neki dobar život
    dala bih da mi ga iščupaju
    ni glasa ispustila ne bi

    Eto što ti je otporno i izdržljivo žensko ... hahaha

    p.s ugasi video zeca pajde jer ću ispalit...

    avatar

    25.10.2010. (17:46)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Baš sam se rastužila, čuvši da poetesa više nije s nama:((
    Tvoju sam pjesmu pročitala nekoliko puta , uvijek s novim slikama,
    a sve su snažne!
    Topli osmijeh , Vidrice .:))

    avatar

    25.10.2010. (18:08)    -   -   -   -  

  • duliba

    Prekrasna pjesma, pretužna i predobra :))
    Otišla je velika pjesnikinja, a raskoš njezinih iskazanih misli uvijek će pružat inspiraciju :))

    avatar

    25.10.2010. (21:57)    -   -   -   -  

  • smotani

    i ja sam se jako rastužio za "tetom Vesnom"....
    počivala u miru........

    avatar

    26.10.2010. (00:56)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    @sdrugestrane...jest...zbiva se stalno...i bolno bude...i uvijek je onakvo kakvim se čini...
    @cmotana.... "ono što rijeka nosi u svojoj duši ljubav je za skutima svoga korita"...hvala ti...
    @ zauzeti....a možda je to sve....
    @ svašta.....uvijek pretpostavljamo da barem poznajemo svoje klince....
    @ E.T.....znaš i sama koliko snage ponekad treba....i ja volim tu pjesmu....
    @ Jaguarče....naravno, za pomoći djeci, samo nebo je granica...pajdu sam uklonila....
    @ Vitae...pa da, znali smo svi da je bubana, al ipak potrese vijest....pusa, mila:)
    @ Duliba....uvijek će ona biti tamo gdje se snažno voli.....
    @ Cmotana...ma pufek, ne bit tužan....:)

    avatar

    26.10.2010. (22:01)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Nismo se mogli
    sjetiti nekog imena.
    Nekog vrlo
    dragog imena.

    Nikad se dakle
    nećemo više
    ničega sjećati.
    Samo ćemo živjeti
    Kada god mi netko spomene Vesnu Parun ja odmah izrecitiram ove stihove...ne vjerujem da će doći dan kada se netko neće moći sjetiti njenog imena
    Draga moja Vidrice tvoje riječi me betoniraju (Sređujem dizajn za jednu firmu koja se bavi betonom sva sam u tome vidi se iz priloženog:)))))
    Ljubilice naše nek se vrte i vrte:)

    avatar

    27.10.2010. (20:18)    -   -   -   -  

  • Jaguar

    đegi zadovoljan, jako...

    avatar

    27.10.2010. (23:53)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Otišla je velika pjesnikinja,mnogi od nas starijih recitirali su u školi baš njene stihove-i ja!

    Pozdravljam te i osmjeh ostavljam :-)))
    P.S.Svojoj frendici Gogi pomogao sam oko otvaranja bloga i uredio sa njom duet pjesmu kao njen poetski prvijenac.Ako joj želiš dati podršku svrati na ovu adresu: http://stihopurgeraj.blog.hr/

    avatar

    28.10.2010. (08:33)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Sve uvijek dolazi tako, odjednom, iznenada. A kao da smo znali kako će doći. U čemu je tajna? U razlogu da to ne želimo?! U potrebi za sigurnošću?! Ili smo, jednostavno, preslabi za povjerovati kako će vrijeme odnijeti sve, a u tom odnošenju smo bespomoćni promatrači. Jer ako nasilno pokušavamo izmijeniti tijek, tek tada će izvjesnost njega biti uvećavana za svaki naš komadić napora da promijenimo ono što se promijeniti ne može.

    avatar

    28.10.2010. (17:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...