Komentari

smisao-zivota.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • izvorni život

    Reče nedavno jedan političar: "Istina je voda duboka". On je to naveo vezano uz svoju situaciju i svoj kontekst. Ako na kratko zanemarimo njega i njegove probleme i zadržimo se na toj čistoj rečenici, ona ima smisla. Istina je voda duboka, a pitanje za nas ostaje: znamo li što o njoj? Pijemo li iz te vode ili iz raznih bara i močvara? Istinu možemo smatrati i stvarnošću. oboje su tek termini, a lijepo bi bilo potruditi se (svako od nas za sebe) vidjeti što je iza tih termina i o kojoj istini i kojoj stvarnosti se tu radi.

    avatar

    20.10.2010. (12:28)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Vrlo zanimljiv tekst koji, avaj, traži osobni kontakt da se o njemu dublje "promozga". Uvijek me natjeraš da razmišljam i pažljivo čitam tvoje postove. Nisu oni za površne i lijene čitatelje.

    avatar

    20.10.2010. (17:55)    -   -   -   -  

  • Vesper

    Boc!

    avatar

    20.10.2010. (19:24)    -   -   -   -  

  • TransformacijaSvijesti

    Kao i uvijek, odličan post.

    Ja istinu jednostavno vidim ovako.
    Istina je istina, uvijek bila i uvijek će biti. Ono što je bila istina, istina je i danas, i biti će istina uvijek, istina jednostavno je. Istina ne može postati laž, isto kako niti laž ne može postati istinom. Ali kako laž, (čemu smo svjedoci danas) možemo smatrati istinom, tako i istinu možemo smatrati lažju. U tom slučaju živimo u iluziji. Svako odvajanje od istine je iluzija. Svaka iluzija može postojati dokle u nju vjerujemo da je istina. Kako možemo prepoznati iluziju (laž)? Tako što nikada nije sama, oko nje su uvijek uvjerenja, vjerovanja .... Istina jednostavno je, istini nisu potrebna uvjerenja, vjerovanja .... da bi bila istinom. Istina je dovoljna istini, istini nije potrebno ništa, uvijek je bila i uvijek će biti.

    Današnje društvo u potpunosti funkcionira na temelju uvjerenja, vjerovanja, odnosno iluzija. Iluzija jedino može manifestirati, stvoriti, iluziju, tako da mi danas živimo u društvu iluzija unutar iluzije.
    To je kao da sanjamo unutar sna, pa unutar tog sna ... itd.

    Prihvatili smo jednu iluziju kako stvarnost, da bi unutar te iluzije, prihvatili iluziju kao stvarnost ...............

    Mišljenja sam da istinu jedino možemo pronaći u nama, sve ostalo je po meni udaljavanje od istine. Sve je u nama: sreća (ne osjećamo sreću u novom autu, već u nama), Ljubav (ne osjećamo ljubav u partneru, djeci, bližnjima, okolini .... već u nama) ... Traženje sreće, ljubavi, istine .... van nas samih jest definitivno udaljavanje od istih, jer kako nešto što je u nama pronaći izvan, van nas? A to je upravo ono, nažalost, što čitavo čovječanstvo radi, i tako umjesto sreće, ljubavi, istine, nađemo vlasništvo ... kao izvor sreće, strah, bol, mržnju, krivnju, ratove kao ljubav .... uvjerenja, vjerovanja, laži, odnosno iluzije kao istinu.

    avatar

    20.10.2010. (21:59)    -   -   -   -  

  • Spin

    Da, pitanje je što je istina i gdje se istina nalazi, kada se opalim čekićem po prstu bol osjećam u sebi ne u čekiću, al hebemu volio bih da se nisam opalio po prstu,
    mislim da odgovore tražimo na krivom mjestu (unutar našeg uma sklonog stvaranju koncepata koji bi nas približili istini)
    kad nitko nebi postavljao nikakva pitanja nebi postojala ni potreba za odgovorima, al opet pitanja će mo postavljati i odgovore nećemo dobivati i to je jedna istina (trenutačno smišljena)
    Pozdrav

    avatar

    21.10.2010. (19:17)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @izvorni
    ...uistinu je duboka :)...

    @semper
    ...tko voli nek izvoli :)...

    @Vesper
    ...Boc!.. :)...

    @2012
    ...bloger vjeraufanjeljubav u svom je posljednjem postu opisao poznatu Platonovu alegoriju o špilji koja slikovito prikazuje naš iluzorni doživljaj stvarnosti :)...

    @Spin
    ...naš problem je upravo u tome što mi tražimo odgovore :)... stoga sam uvjerenja (jer to ne mogu znati) kako životinja lakše podnosi bol, te se općenito lakše nosi sa životnim izazovima nego mi, jer nema potrebu tražiti odgovore, tražiti istinu, ona je jednostavno nesvjesno osjeća... odnosno, koliko nam je samosvijest predivan dar, toliko nam je i prokletsvo :)...

    avatar

    21.10.2010. (22:11)    -   -   -   -  

  • Teofil

    Mislio sam nešto komentirati - ali nemam što! Definitivno preteška tema...
    Ne znam zapravo što si htio s tim reći?
    Shvaćam da se ljudi poistovjećuju s raznim stvarima i sa svojim egom - ali to je nužno - s čim drugim bi se trebali poistovjetiti?
    To je previše apstraktno za običnog čovjeka...
    lp

    avatar

    22.10.2010. (16:18)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Teofil
    ...naravno da nam je ego potreban, ali ne da bismo mi njemu služili, već on nama... htio sam reći kako je uzrok naše patnje poistovjećivanje s onim što nismo... nama je orijentacija u životu potrebna, ali prihvaćanje naših uvjerenja i vjerovanja (poput npr. nacionalnog ili vjerskog uvjerenja) kao apsolutne istine, odnosno kao našeg istinskog identiteta, jest izvor sukoba u ljudima i među ljudima, i kao takav izvor patnje... dakle, prihvaćanjem tog identiteta koji smo stvorili kao apsolutno istinitog mi sami sebe dovodimo do točke ludila u kojoj smo u obrani te svoje istine u stanju oduzimati slobodu i život drugim ljudima, što i činimo... naš život ne ovisi o našim uvjerenjima i vjerovanjima (o našoj istini koju smo sami stvorili), i dok god smatramo kako o njima ovisi stvaraćemo patnju sebi i drugima... da, ja jesam Hrvat, ja jesam katolik, ja jesam Srbin, ja jesam pravoslavac, ali te identitete trebamo prihvaćati onakvima kakvi oni jesu, odnosno prihvaćati što oni uistinu jesu - maske... ti identiteti su relativna, a ne apsolutna istina... oni su maske koje nosimo, odjeća koju smo sebi sašili da bi nas drugi po njoj prepoznavali, odnosno da bi se od drugih razlikovali... i sve je u redu dok ih tako doživljavamo... ali, ponavljam, ako ih prihvaćamo kao apsolutnu istinu, to onda nije u redu... jer ja u svojoj biti nisam niti Hrvat, niti Srbin, niti katolik, niti pravoslavac... ne znam što sam u svojoj biti pa stvaram zamjenske identitete, to mi je potrebno, ali kad ih stvaram kao takve onda ih kao takve trebam i prihvaćati, a ne od istih stvarati apsolutnu istinu, odnosno doživljavati ih kao stvarni identitet...

    avatar

    22.10.2010. (17:35)    -   -   -   -  

  • Spin

    @smisao, za mene ti naši identiteti ne predstavljaju ništa više od recimo cipela, glupo bi bilo smatrati cipele dijelom našega tijela ali isto bi bilo glupo po kamenjaru hodati bos, i bili bismo isto tako ljutiti da nam te cipele netko pokuša oteti jer su nam korisne,
    samo je svemu tome pogrešno pridavati neku vrhunaravnu važnost kako to čini podosta ljudi, pa čak i onih koji se smatraju duhovnim aspirantima, to mislim u smislu zabluda mi Hrvati smo posebni, mi kao katolički narod moramo zadržati neke svoje iluzorne vrijednosti i sl
    mislim da se nećemo kao ljudska bića maknuti iz pozicije na kojoj jesmo dok stvari ne postavimo na pravo mjesto, kako vidim ti na svom blogu pokušavaš što je pohvalno (osim ukoliko i ti i ja nismo u zabludi što je isto tako moguće)

    Uglavnom dijelim tvoja razmišljanja iz predhodnog posta, Pozdrav.

    avatar

    23.10.2010. (17:13)    -   -   -   -  

  • Voyager-nova generacija

    Da, čovjek nije u stanju spoznati cjelokupnu Istinu, ali to što je čovjek ograničen pa nije u stanju nešto spoznati ne znači da to ne postoji ;)
    Isto tako teze da je sve relativno uopće ne stoje. Činjenica je da mi postojimo.
    Naravno postoje neke teorije koje i to opovrgavaju pa razglabaju o tome postoji li išta izvan našega uma, izvan našega JA. Po njima je sve fikcija iluzija i ništa ne postoji nego samo JA i cijela stvarnost je samo iluzija moga uma.
    Ali onda i to što drugi govori pa nameće svoju istinu kako ti kažeš ili ako se opališ čekićem po prstu pa boli kako kaže drugi bloger je samo iluzija tvoga uma a ne stvarnost i onda svaka rasprava gubi smisao. Stoga ovu teoriju izbacujemo iz daljnje rasprave i pretpostavljamo da osim našega JA postoji i stvarnost izvan našega uma. Realna stvarnost.
    To je svijet oko nas kojega možemo precizno i točno opisivati pomoću alata kojega nam je poklonio Bog a zove se matematika.
    Istina je da mi kako ti kažeš položaj Sunca iz nekog drugog dijela svemira bi drugačije vidjeli, ista stvar za gibanje, te koliko treba svjetlosti da dođe od jedne zvijezde do nas, ali tvrditi zato da je sve relativno ili da živimo u relativnosti kako si ti pokušao je provući kroz ovaj post je ipak površno gledanje stvari i ne ulaženje u bit onoga što je bitno. Npr veliki Einstein nikada nije rekao da je sve relativno. Einstein je izjavio:
    “Sva su (inercijalna) gibanja relativna!”

    On je otkrio u svojoj teoriji relativnosti i takve apsolutne stvari o kojima se do tada nije ni sanjalo. Jedna od tih apsolutnih stvari je i brzina svjetlosti. Ona je uvijek ista, ona je apsolutna.
    Ja bih komentar završio sa spoznajom da ako netko ne zna za brzinu svjetlosti i nije toga svjestan to ne znači da to nije istina ili da je to moja subjektivna istina ili možda Einsteinova ;)

    avatar

    24.10.2010. (23:08)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Vojko
    ...a gdje sam ja napisao da je sve relativno?... ako prihvaćamo kako je sve relativno, tada prihvaćamo da apsolutne istine nema... ja nisam ustvrdio da apsolutne istine nema već da je naš doživljaj stvarnosti relativan, odnosno subjektivan, jer zahvaljujući našim osjetilima drugačiji ne može biti... subjekt promatra objekt i doživljava ga na svoj način, onako kako mu to njegova ograničena osjetila i misaona sposobnost omogućavaju, a to je subjektivna spoznaja - uvijek... svoje neznanje ili znanje o brzini svjetlosti ja pretvaram u svoju istinu - u svoju subjektivnu, relativnu istinu... a matematika je mjera naše stvarnosti, naše relativne stvarnosti, što ne znači da apsolutna stvarnost ne postoji, već je mi ne možemo spoznavati sa alatima poput naših osjetila i našeg uma, kao i pomoćnim alatima koje naš um koristi, poput matematike... ako izmjerimo brzinu svjetlosti i kažemo „ona je apsolutna“ mi nismo spoznali apsolutnu istinu već smo samo stvorili još jednu svoju relativnu istinu koju smatramo apsolutnom (zato što je možemo izmjeriti, definirati, ali ne shvaćamo kako su sve mjere i definicije subjektivne, jer proizlaze iz subjekta koji svojom percepcijom sam stvara svoj doživljaj stvarnosti)... matematički se ne dokazuje bit stvarnosti, već se samo potvrđuje stvarnost pod uvjetima koje smo mi stvorili, i naravno da se matematički može dokazati svako logično razmišljanje koje proizlazi iz naše svijesti... matematika služi kao objašnjenje naše logike, ona ne daje odgovore na pitanja već objašnjava odgovore koje nam nameće naša logika, odnosno mašta, a da li su naši odgovori logični dokazuje upravo matematika... matematika je doslovce samo mjera naše mašte... kao što je rekao poznati matematičar i filozof B. Russell: "Kada se bavimo matematikom, ne znamo ni o čemu govorimo ni je li istina to što govorimo." ... to je poanta ovog posta – MI NE ZNAMO - apsolutna istina ne spoznaje se njenim definiranjem, niti pomoću matematike, niti bilo čega drugog, ona je nedefinirajuća, neizreciva, nepostojuća koliko i postojuća, ona je sve i ona nije ništa... ili drugačije rečeno, apsolutna istina je, da tako kažem, područje duhovne spoznaje – osobnog duhovnog iskustva – ona je tu, uvijek, ali je mi ne „vidimo“ i ne možemo je „izmjeriti“, mi vidimo i mjerimo samo njen odraz u relativitetu...

    avatar

    25.10.2010. (12:40)    -   -   -   -  

  • Voyager-nova generacija

    Ja sam ti baš preko matematike ukazao kako se svijet može gledati objektivno i spoznati Istina. Vidiš dogovorili smo se da izbacimo onu teoriju po kojoj ne postoji ništa izvan našega JA, dakle postoji i drugi subjekt osim našega JA. Dakle sada opisujemo stvarnost oko nas i matamatika je ta pomoću koje je realno opisujemo, druga je sad stvar što mnogi filozofi među koje i ti spadaš ne poznaju bit matematike pa idu relativizirati i pričati o nečemu što ne razumiju. U filozofiji ti možeš filozofirati o bilo čemu bez ikakve koristi, a najsmješniji su mi oni koji filozofiju zovu znanošću a teologiji brane taj atribut. To je u najmanju ruku licemjerno od njih. Ali vratimo se mi ovoj temi i Istini. Vidiš 2+2 je 4 i to je tako u cijelom svemiru i za svakoga.
    Vidiš brzina svjetlosti je apsolutna, matematika objašnjava ovaj svijet koji ti možeš nazvati maštom našega uma, ali ti onda predlažem da subjektivno ti zamisliš da te neće boliti kada čekićem udariš po prstu i otrgni se od kolektivne svijesti za koju imputiraš da je subjektivna i ajde protiv zakona fizike za koje smatraš da su subjektivni, pa udaraj čekićem po prstu i leti poput supermena ;)
    Objektivna je istina da ti to ipak neće uspjeti.
    Već smo se složili da čovjek nije u stanju spoznati cjelokupnu Istinu zbog svoje ograničenosti, ali objektivnu stvarnost oko sebe može zahvaljujući egzaktnim mjerenjima koje nam omogućava matematika. Isto tako kao u postu kod vjereufanjeljubav stvar je koliko smo spremni prihvatiti znanje i nova otkrića ili smo navikli na mrak u kojemu stojimo. Kada čovjek vidi vatru vidi više a kada izađe vani nauči još više. Neki ljudi ostaju stalno u mraku okrenuti leđima, neki su pred vatrom dok su neki već izašli na svjetlost. Tvoje nepoznavanje i nekorištenje matematike te čini inferiornim u sagledavanju svijeta oko nas. Stoga težiš relativizirati ono što nije potrebno reltivizirati jer se može objektivno sagledati i raspraviti. isto tako sam te u prethodnim postoivima pozvao da nastojiš biti objektivniji a to se uvijek može ;)
    Evo dat ću i ovdje jedan primjer da potvrdim ove svoje teze Ti u ovom postu kada spominješ istine koje su dovele do ludila navodiš primjere fašizma nacizma i inkvizicije. Očito ne težiš objektivnosti ni u ovim sitnim malim primjerima jer recimo stvaljaš inkviziciju sa ovim ideologijama jer inkvizicija nije bila ideologija, ali zaboravljaš staviti komunizam, a da poznaš matematiku znao bi izračunati koliko vremenski period je trajala inkvizicija i koliko je trajao komunizam i koliko su imali žrtva. Čak i u apsolutnim brojevima komunizam je odnio puno više žrtava, a kad se to stavi u prosjek po godinama tek je onda razlika nevjerojatna, ali tebi je matematika i objektivnost izgleda malo veći doseg i preveliki zalogaj pa onda pokušavaš reloativizirati.

    avatar

    25.10.2010. (20:30)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Vojko
    ...a ja tebi kažem kako se apsolutna stvarnost ne može spoznavati preko matematike, i to kažem kao osoba za koju su matematika i objektivnost malo veći doseg i preveliki zalogaj... kao što rekoh, matematikom ne objašnjavamo stvarnost, već svoj doživljaj stvarnosti, a kada netko (subjekt) ima neki doživljaj prema nečemu (objektu) isti je uvijek subjektivan... i mslim da o tome više nema potrebe trubiti, polazimo od različitih pretpostavki, a i sasvim drugačije doživljavamo pojmove objektivnosti i subjektivnosti... bol osjećamo jer stvarnost doživljavamo subjektivno, kada bi ju doživljavali objektivno ne bi nas boljelo...takvi smo stvoreni, da budemo subjektivni... i daleko od toga da je 2+2=4 apsolutna istina svugdje u svemiru, to je naša relativna istina, to je jedino što možemo znati - da je to naša istina...

    ...spominjao si Einsteina, ali ja se ne vežem ovdje na njegovu teoriju relativnosti, već na kvantnu fiziku, koju Einstein nije htio prihvatiti (jer je bio subjektivan kao i svaki čovjek) govoreći kako nas kvantna fizika ne približava tajni "Starca" te da je uvjeren kako se Bog ne kocka - UVJEREN - jer na kraju krajeva sve se svodi na uvjerenja, na naš subjektivan doživljaj stvarnosti... Heisenberg je pak dokazao svojim "principom neodređenosti" kako ponašanje čestica nije moguće eksperimentalno utvrditi jer se iste ne ponašaju na neki određeni način, već nasumce (iz naše perspektive, naravno), te da je sama materija iskonski neodređena, i niti jedno mjerenje ne može biti točno, niti s jednim mjerenjem ne možemo proniknuti istinu ... čestice se ponašaju i kao valovi, što ovisi o promatraču... strašno nešto, zar ne?... naše promatranje utječe na naš doživljaj stvarnosti - EUREKA!... zakoni fizike jesu objektivni, ali ih mi doživljavamo subjektivno, stvarnost jest objektivna, ali ju mi doživljavamo subjektivno... mi ne možemo protiv zakona fizike jer smo subjektivni, a kad bismo bili objektivni mi bi postali zakon fizike, i mogli bismo letjeti...

    ...u postu nisam spominjao komunizam, ali nisam spominjao niti kršćanstvo, jer su to dvije prekrasne ideje (a anarhizam još ljepša)... i bez obzira na to što su i u ime kršćanstva i komunizma počinjeni strahoviti zločini te dvije ideje u svojoj biti nisu zločinačke, za razliku od fašizma i nacizma... a inkviziciju sam spomenuo jer je to institucija koja je osmišljena s ciljem činjenja zločina - eliminiranja heretika, svih onih koji se usuđuju stvarnost doživljavati drugačije od onih koji znaju što je istinska stvarnost... ograničio sam se u svojoj subjektivnosti na inkviziciju, fašizam i nacizam, pa što onda?... mogao sam nabrajati totalitarne zločinačke režime do preksutra, uključujući i komunističke, naravno, ali eto nisam... kao što zločini inkvizicije ne proizlaze iz istinskog kršćanstva, tako i zločini komunističkih režima ne proizlaze iz istinskog komunizma, za razliku od fašizma koji zahtjeva zločin, odnosno bez njega ne opstoji... fašizam je zato kao takav ostvaren, ali komunizam nije, jer te tzv. komunističke zemlje bile su u biti samo jedan oblik fašizma... svaki pak zločin proizlazi iz ideje posjedovanja istine, kada si uzmemo za pravo reći da mi posjedujemo istinu, te u njeno ime eliminiramo njene neprijatelje... ja prihvaćam kako je moj doživljaj stvarnosti subjektivan, te da je sve što pišem odraz moje subjektivnosti, ali Vojko, tako je i s tobom, i sa svima nama, samo što, eto, neki od nas misle da su objektivni i da znaju... nitko ništa ne zna, već samo misli da zna... a misliti da nešto znamo je jako opasno... no, dobro... vrijeme je za novi post... ajd bok...

    avatar

    26.10.2010. (00:25)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    ajme meni, srećom da ne čitam češće vojine komentare, jer bi mi zaista došlo slabo od njih.
    Kaže čovjek kako matematika "dokazuje" na vrlo jednostavan način da je inkvizicija kriva za puno manje žrtava nego komunizam. Toliko o upotrebi matematike. A kad bi se, barem malo, upotrjebio zdrav razum, onda bismo vidjeli kako čovjek takoreći minorizira strahote inkvizicije. Baš me zanima jel bi matematika mogla donjeti i neki izračun kojim će se "dokazati" kako je inkvizicija zapravo bila super stvar, jer je došla od same majke crkve. kakve gluposti.

    avatar

    29.10.2010. (17:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...