Komentari

itsprobablyme.blog.hr

Dodaj komentar (40)

Marketing

  • studena

    OK
    uvjerila si me. neću pisat knjigu.
    al´samo zato što vidim da si se usrala (da prostiš) od konkurencije :P

    avatar

    19.10.2010. (17:34)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    ja mogu potvrditi samo da si mlada i zgodna ...
    za ostalo nemam pojma...

    p.s.
    još malo pa mi ističe radno vrijeme ...
    mislim, na blogu ...

    avatar

    19.10.2010. (17:43)    -   -   -   -  

  • Marina kuharica

    slazem se s vecinom napisanog. i ja imam knjigu a nisam knjizevnica. a nisam ni kuharica i nerado to spominjem. ali ....hehehe....sanjam o tome da se, kad porastem naravno, primirim i nastavim pisati fikciju i price za djecu :)))). mozda u pemziji .....hej, mozda bismo mogle opet pisati price sa zadanim rijecima, ovaj put za djecu :))))) (i zamoliti tessu da ih ilustrira :))))))))

    avatar

    19.10.2010. (18:44)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    svoju sam nažvrljala u nedostatku pametnijeg posla (eto što kriza u gradjevinarstvu radi od ljudi) i još uvijek čekam honorar koji možda (buahaha) dodje jednog lijepog dana. s njim ću na pizzu, da se ne moram doma mučiti za štednjakom :P
    odrasti ionako ne namjeravam, to je tako dosadno :))

    avatar

    19.10.2010. (18:57)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    @studena: hehehe... pa nemoj mi razotkrivati taktiku i to još u prvom komentaru :)
    @dlz: nisam ti pričala o sponzoru? c, c, c... :D
    @mare: mislim da više nisam za takve akcije. prestala sam biti lakovjerna ;)))
    @kojotka: od prve knjige sam zaradila. slagala bih kad bih rekla da je bilo drugačije. no, bila sam jedini vlasnik autorskih prava. za drugu je dovoljno da jednog lijepog dana isplatim predujam. dovoljan je podatak da do danas nisam imala ni jednu promociju koju je organizirao izdavač.

    avatar

    19.10.2010. (19:20)    -   -   -   -  

  • chablis

    Jako me razveselio link na ljubavni SF roman ;)))

    avatar

    19.10.2010. (19:20)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    eto vidiš :D

    avatar

    19.10.2010. (19:23)    -   -   -   -  

  • geomir

    I ja svaku malo napišen jednu knjižicu..... štednu! :-)))

    avatar

    19.10.2010. (19:27)    -   -   -   -  

  • dviz

    Ja danas kupila tvoju knjigu!

    avatar

    19.10.2010. (19:50)    -   -   -   -  

  • baba ljutica

    Ja danas podala tvoju knjigu. Jesmo onda ja i dvizga ekonomisti ako nismo pisci?

    avatar

    19.10.2010. (20:44)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    @geomir: vidiš ti što je peMzionerksa banda!!! samo izvlače te knjižice ;)))
    @dvizga: juhu! zaradila sam 10 kn minus porez! častim te kavom :D
    @baba: ne otkrivaj da si ti ja, molim te... jer ako je dvizga kupila moju knjigu, a ti prodala knjigu, slijedom rečenog... molim te, ni zuc!

    avatar

    19.10.2010. (20:58)    -   -   -   -  

  • Petrarhistica

    Dakle, nema ni prestiža, ni slave, ni moći, a bogami ni para. Ipak...

    Kad porastem i ja ću napisati knjigu.
    Ovaj dio men se stalno vrti u glavi, kada si zamišljam da napišem knjigu.

    Znam da sam relativno mlada i da sada kada bih napisala neku knjigu, neki roman, izdala svoje pjesme, bilo bi to dječje sranje koje bi mogla iskoristiti za ogrijev slidece godine.

    Ali stvarno bih željela jednom napsiati knjigu, u glavi imam sve, likove, radnje, motive, ma imam sve, ali nemam dovoljno volje, vremena. kada krenem o nečem pisati, dođe neka nova ideja, pa započnem tu novu, pa onda stanem, pa zaboravim i tako se ponavlja sve to.

    ali kada bih napisala knjigu, ne bi je napisala zbog slave, novaca(nikako, skormna sam ja) napisala bih zbog sebe, da kada jednog dana me ne bude da ostanu neka moja dijela.

    I tako... ali stvarno imam želju napisati jednom knjigu, kada naučim hrvatski jezik i gramatiku.

    Ma zapravo nije ni važno hoću li je objaviti, važno mi je da ju napišem, da nastavim sa bilježenjem dnevnika ovog mog tužnog života i da i dalje naričem pjesme na papir, da brusim svoje riječi do zadnjeg dana. pa možda jednom kada me ne bude... moja sranja od djela postanu moderna :)

    eto, imala sam potrebu napisati ovo... sada me pljujte da sam mlada pa glupa... itd pozzz

    avatar

    19.10.2010. (21:08)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    @alissa: moja velika isprika. ovaj post se nije odnosio na osobe u adolescenciji (pred, afirmativnoj ili post). sasvim je normalno da imaš planove i to svakojake. pisala sam o ljudima koji su znatno stariji, nikada nisu napisali ni retka proze, ali su silno uvjereni kako trebaju napisati knjigu, kao da je knjiga mjerilo nečije ljudske vriednosti (namjerno nisam rekla umjetničke, jer mislim da umjetnik ne razmišlja o tome kako će pisati, već piše).
    ali, evo, ti s izrekla ono što ljude očigledno potiče na pomisao da je knjiga (barem jedna knjiga) u životu čovjeka važna. neka čudna nada da će ona živjeti i poslije njih (tjelesnih) pa tak i oni (duhovni) s njom. pokušavam proniknuti u vlastite nečasne namjere.. no, mislim kako nije bila tome riječ. nisam imala iluzije da bi knjiga u nakladi jednog lokalnog izdavača bila neki osobiti spomenik

    avatar

    19.10.2010. (21:17)    -   -   -   -  

  • Dodana vrijednost

    a što ne bi objavili zbirku blogova, hm

    avatar

    19.10.2010. (21:19)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    pa već postoje, a i bit će ih... naravno... poduzetniče ;)

    avatar

    19.10.2010. (21:20)    -   -   -   -  

  • geomir

    Ma viš ti! Ona me proglosila penzionieron, a jo mlod ko kapja rosie u podnie!! :-)))

    avatar

    20.10.2010. (00:25)    -   -   -   -  

  • Lund

    Ja pišem po knjigama. Nekad i crtam. Tu i tamo prolijem i kavu po njima.

    avatar

    20.10.2010. (00:42)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    He he, pa sama si to tražila :p
    Što da ja odgovorim kada me se... komplimentira, nego natrag... komplimentom.
    Samo ti se bumerang vratio.
    Ali sad ozbiljno. Stvar je naravno, kao što je netko rekao, u tome što dok inženjer ili liječnik postaju odmah ozbiljni čim se uhvate svoga posla, jer očigledno koriste, netko tko je - izvin'te - pisac, tko se dakle bavi mrčenjem izmišljenih priča po papiru, te čija je općedruštvena korist u najmanju ruku upitna, ne može biti ozbiljan dok god ga odnekud odozgo, u nekom Parizu, ne priznaju za ozbiljnog (tada postaje kip i spomenik, pa ga toleriraju jer je konačno dobio korisnu građansku svrhu). Zato tko god piše, a još nije priznat u Parizu, ne bi smio dopustiti da bude ulovljen sa svojim pisanjem - mi to svi (ukoliko nismo izgubili svaki osjećaj za vlastitu smiješnost) radije ne priznajemo pred bilo kim, mi to radije onako malo potajno, poskrivećki, ispod stola, da ne bude bruka i crvenjenje ako nas uhvate in flagranti s olovkom i papirom. ''Ma ne, ja to, znate, samo onako...'' Jer pisanje je odmah kao objava izvjesne vlastite Pretenzije, za koju pak, ako nisi već priznat u nekom Parizu, nemaš što ni za pokazati da si Pretenziji dorastao - a ima li većega poniženja od Pretenzije bez pokrića, ispadaš nezreli jadničak. Reći da si - izvin'te - pisac je kao namjestiti se na zicer za biti ismijan; nema nijedne druge ljudske djelatnosti koja bi tako u samom svom temelju nosila neminovnost poniženja, skrivanja, smiješne pretencioznosti. Nekome tepati kao piscu je uvijek pod sumnjom da li je u pitanju kompliment ili sprdanje s njegovom pretencioznošću. Pa i sve se druge umjetnosti još kako-tako provlače na bazi tehničke očiglednosti talenta - ako se netko, na primjer, izdvaja među narodnim masama svojim smislom za likovnost ili za sviranje, to upada u oči i nitko se neće smijati kad taj kaže: ja ću ići za slikara, ili za glazbenika. Ali netko tko se namjerio biti - izvin'te - pisac, nema ništa očiglednoga za pokazati što bi za njega jamčilo, u tehničkom smislu svi znamo sasvim dobro nešto pisati - na tehničkoj razini, koja je jedina očigledna, nema ničega demokratskijeg od pisanja (pa je i pretenzija utoliko više razdražujuća).

    avatar

    20.10.2010. (00:59)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ali mi je također interesantno kako čim se negdje spomene ta pretenzija na bivanje Piscem, Pravim - pola bloga ispadne iz ravnoteže; prokuljaju stari kompleksi, fobije, instinkti skrivanja, podzemne ambicije, požude i loše savjesti... jer to smo se naučili biti mi koji nešto pišemo: životinje podruma. Kada smo iskreni prema sebi, htjeli bi biti punopravni pisci, ako ništa drugo da možemo lakše pisati, ali i ne bi baš htjeli da nas se tek tako naziva piscima, jer je u taj naziv, tu ambiciju ucijepljeno mnogo loše savjesti, lošeg samoosjećanja, latentne poruge.

    avatar

    20.10.2010. (01:01)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    jedan moj klijent (nekad si, kad kažem klijent, zvučim kao prostitutka) je objavio knjigu pjesama. piše drugu (čita aralicu svake zime). on je u mirovini i sad ima vremena. sad ga je uhvatilo pisanje jer mu je mozak besposlen. prije nikad nije imao vremena za to, bavio se svojom strukom, bio privatnik, nikad se nije mogao posvetiti... nekako sumnjam u knjige pjesama, moram priznati. slabo ih čitam.

    naravno, i mene pere ta želja. mada, ja znam kako je to objaviti knjigu. sjećam se još uvijek. i za knjigu će biti vremena, ali ovo doživljavam kao vrijeme upijanja, ne vrijeme izražavanja, ako me razumiješ.

    dobar post.
    LP

    avatar

    20.10.2010. (09:30)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Na kraju se od svega nisam osvrnuo na tvoje pitanje zašto je takva grčevita ambicija i fama baš Objaviti Knjigu. Odlučila si se omalovažiti značaj koji za nekoga može predstavljati činjenica da na polici gleda vlastitu knjigu. ''Imaš knjigu i..? Zemlja se i dalje vrti oko Sunca. I oko svoje osi. Nebo je i dalje iznad tvoje poetske ili prozne glave. Ništa se nije promijenilo.'' Ali ti si to učinila zato što se zna da je izvjesna J.A., tvoj nick u stvarnom životu, već objavila neke knjige, i ne bez uspjeha, pa iz razloga takta prema blogerskoj većini koja nije (a pretežno ni neće); tj. iz predostrožnosti da ne bi bila optužena za dizanje nosa i snobizam Pravog Pisca naspram blogera dvonožnih običnih. I to je u redu, znak pristojnosti i dobrog odgoja. I sam bih tako na tvom mjestu. Kada uživam u nekoj privilegiji, nečemu boljem nego ljudi oko mene, recimo da se negdje dovezem u boljem autu, iz istog takvog razloga takta i pristojnosti ću minorizirati razliku, tipa - ''ma, sve isto'', ''4 točka k'o 4 točka'', ''glavno da ide'' i sl. Zato što bih se postidio međusobne neravnopravnosti, a i ne želim razdraživati. Trebaš biti teška skorojevićevska seljačina da bi svojim bijesnim bmw-om išao namjerno trljati sol na ranu nekoj sirotinji u yugiću.
    No, sad kad je to rečeno, treba ipak istaći da takva tvoja pristojnost okljaštruje punu istinu. Zašto ljudi maštaju o Objavljivanju Knjige? Zona, imperativ pristojnosti te dovodi čak dotle da se praviš nevješta. Da, odnos Zemlje, Neba i Sunca ostao bi isti, ali naravno da fascinacija objavljivanja vlastite knjige u prvom redu niti nije u nekom maštanju o probitku (prestiž, slava, moć, novac) - barem kod nas ne - nego u čistom ego-tripu, ekstazi taštine. Tu se vraćam na ono da svatko sa svojim pisanjem počinje kao biće podruma, za okolinu si s tim piskaranjem manje-više sprdnja, ili u najbolju ruku bezazleni zanesenjak na kojega se odmahuje rukom. Jer uobražavaš si, ha ha, da si baš ti pozvan da raznosiš sveti plamen zbog kojega je Prometej prikovan za stijenu - mada uopće nisi priznat u Parizu. Kafkin dnevnik: ''Očajna večer danas u obitelji. Šurjak treba novaca za tvornicu, otac je uzrujan zbog sestre, zbog poduzeća i svoga srca, moja nesretna druga sestra, i majka koja je nesretnija od svih, a ja s mojim piskaranjem.'' Jedna od neodvojivih značajki situacije piskaranja je odrastanje (simboličko) u atmosferi poniženja i neuzimanja za ozbiljno, jednom riječju nagaženosti ega, spuštanja ega, izgladnjelosti ega. Što vrlo dobro objašnjava zašto je čeljad koja piše tako natprosječno gladna sitnih počasti i ego-liftinga. Ako si u svom pisanju uspio dogurati dotle da ti knjiga bude objavljena (ili još bolje: prodavana), to je znak svima da si evo ipak priznat u nekom Parizu, netko tko se u te stvari razumije je, dakle, blagoslovio, pomazao tvoje pisanje - i više ti nitko ne može u vezi toga prići sa smijanjem i omalovažanjem ili odmahivanjem ruke - zato je to takva pohota i naslada, zato se o tome tako mašta! Kao melem, vidanje dubokih rana ega i valjda neka osveta svima onima kojima si bio smiješan i nisu te uzimali za ozbiljno. Naravno, ako pukneš pa počneš prerano o Objavljivanju Knjige, prije nego što te Pariz blagoslovio, upast ćeš u začarani krug: extra doza pretencioznosti rezultira extra dozom smiješnosti - a što si smiješniji, to ti postaje ego ranjeniji - a što je ego ranjeniji, jača je potreba za kompenzacijom, jače je maštanje - ter postaješ još malo pretenciozniji...

    avatar

    20.10.2010. (12:08)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    @lund: zamotaš li ponekad? ;))
    @pero: on što najviše volim kod tebe je poriv za okretanjem i obrtanjem stvari o kojoj pričaš. dakle, sagledavanje iz svakog mogućeg, tebi vidljivog kutka. pa čak i pretpostavljanje onoga što bi se najvjerojatnije trebalo kriti u samoj dubini; oku nevidljivoj unutrašnjosti. baš kao u pjesmici I]Dočepo se brata, očevoga sata...[/I]i tu me dobijaš... iako je moja opća kultura i načitanost znatno ispod razine na kojoj bi s posve ravnopravne točke mogla s tobom diskutirati (kao što vidiš, ja sam još uvijek kod Čika Jove Zmaja :)).
    no, uzmimo da mi moja urođena lukavost i intuicija kažu ništa nije crno-bijelo; ništa onako kako se čini. zato, klap-klap, pero. volim tvoje komentare

    no, vratimo se temi... naglasak moga posta je, dakako, u činjenici (bolje reći - mojoj pretpostavci) da ljudi pošto-poto žele knjigu, a ne u tome da žele, vole pisati. pisati se može i posve neambiciozno, kao što to čini većina blogera. jednostavno, s malom dozom egzibicionizma (dijelim sebe divnog drugima), ali bez ideje da to što okolo dijelim treba nužno biti knjiga. pisati se može i s namjerom da to jednog dana bude knjiga. ali pisati.. a ne samo pričati o tome kako ćeš jednog dana objaviti knjigu. to je slično kao i priča o tome da ćeš u ponedjeljak početi držati dijetu...

    daljni traktat od replike sam obrisala.. uglavnom se slažem sa izrečenim
    a i nisam dovoljno koncentrirana pa gubim nit.. dijete čeka da igramo kružić-kružić, punjena paprika samo što nije gotova...
    @mcmlx: zato da bi netko dobio tih 5 eura puta 1000, a onda tebi dao nešto malo posto ;))).
    @bookeraj: svako vrijeme je vrijeme prikupljanja.

    avatar

    20.10.2010. (13:37)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    i ja imam neodoljivu želju diskutirati sa @svetim petrom u šumi,
    pardon, @perom u šaci,
    ali uvijek odustanem (moja opća kultura i načitanost je još malo ispod razine od one
    koju je Zona spomenula, a nemam ni urođene intuicije i lukavosti)...
    Kad bi se meni ovaplotila knjiga, ne znam, iz nekog čudnog razloga,
    a pisao bi je recimo ocu i majci umesto diplome u izlogu,
    majka bi vjerojatno šutjela a otac bi mi odgovorio najvjerojatnije isto
    što je Johnny Cashu odgovorio njegov:
    "NIkad u životu nisi bio u stanju napraviti nešto pošteno i kako spada"
    Mojem bi prvo pitanje bilo: " O čemu ti je uopće ta knjiga, koliko vidim
    nije autobiografska (koga uostalom zanima moja biografija), nije iz medicine (njegova struka),
    nije ni iz jednog stručnog područja, to je nekakva fikcija (izraz fikcija za njega je nešto posprdno,
    nekakve izmišljotine."
    A ja volim lagati, izmišljati a to se ne smije u pravom životu,
    pa kud ćeš bolji razlog za napisati knjigu!?!?

    avatar

    20.10.2010. (14:33)    -   -   -   -  

  • Ali dražeN :)

    Ima neka japanska spika, ili čija već, da u uspješnom životu dobiješ dijete, posadiš drvo (valjda trešnju) i napišeš knjigu. Mislim da nije toliko štos u tome da se bude pisac koliko svi mi očajno želimo sebi i drugima predstaviti sebe kao nekoga tko ima što za reći, na ovaj ili onaj način.

    avatar

    20.10.2010. (14:37)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    @ali...: ili nekoga tko ima Knjigu... nema veze što je i kakvo je to što je u njoj ;)
    @dlz: ne folozofiraj, nego obznani svijetu da ćeš uskoro imati knjigu :)))

    avatar

    20.10.2010. (15:35)    -   -   -   -  

učitavam...