Komentari

babl.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • Gjuroo

    To ti je, dragi moj Babl, kao kad klekneš pred svoju dragu tražeć' je ruku... Jedan prilično intiman trenutak Tebe i Nje unatoč tome što si svjestan svog podrijetla. Da, umiremo sami i nitko nam taj trenutak ne može oduzeti niti poremetiti. Tja... Koliko o ovoj temi vrijede riječi živog čovjeka?

    avatar

    17.10.2010. (05:06)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Highlight posta o smrtnoj agoniji i kulturnim razlikama je svakako ovo s mlađim snahama i naizmjeničnim felacijima. Koliko ih ima koji postanu nestrpljivi, ne mogu dočekati takvu smrtnu agoniju?

    avatar

    17.10.2010. (07:56)    -   -   -   -  

  • lina

    evo situacije kada se ne bih baš trebala upetljat ,a posebno vizavi nekih pametnih koji sigurno uvijek i misle i napišu pametnije od mene ,...ipak ,,,ti si šališ i jako si duhovit u ovom postu ,,,haha,,a tim više mi je smiješno jer ipak u smrti jesmo sami ,ali gotovo cijeli smisao života stane u ruku koja te drži na samrtnoj postelji ..i sada mi se plače koliko je to ..istinito ..

    avatar

    17.10.2010. (09:11)    -   -   -   -  

  • baba ljutica

    Vrlo zanimljiv post koji sam pročitala naglas uz kavu...naravno, odmah su se javli kandidati koji su zatražili da ih se "isprati" po tibetanskim običajima :)) Inače, ne sjećam se kako je bilo posljednji put kada sam umrla ali bilo bi mi drago da "otputujem" uz osjećaj ljubavi osoba do kojih mi je stalo

    avatar

    17.10.2010. (09:53)    -   -   -   -  

  • velečasni

    Zaista, zaista vam kažem, svi oni koji su umrli u istom času u Hirošimi i Nagasakiju nisu umrli sami, ali i jesu. Tako i svi oni koji su stradali pod lavom i pepelom u Pompejima i jesu i nisu umrli na istom mjestu, jer su svi bili jedan pored drugoga ili jedan u blizini drugoga, pa čak i oni koji su umrli držeći se za ruke, svaki je od njih na svom mjestu bio. Na nogometnoj utakmici možemo reći da je igrač koji je dao gol to napravio sam, ali i nije jer bez momčadi iza sebe ne bi mogao ništa. Tako svatko tko umire to ne bi mogao bez majke i oca, pa je sam zato jer su oni već umrli, ali nije zato jer im se u smrtnom času pridružuje.

    avatar

    17.10.2010. (10:39)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Ček, babl, pa "Svatko umire sam" valjda nije nešto što treba tako doslovno shvaćati.
    Zar nije značenje te izjave u stvari to da, u kakvim god prilikama umrli, okruženi s koliko god dragih i brižnih ljudi, i glede i unatoč svim felacijima, svatko od nas pred tom pojavom, koja nam, ovisno o kulturi u kojoj se rađamo i umiremo više ili manje izaziva strah, stoji sam. Ako je umiranje prelaženje one neke rijeke, čovjeka se može ispratiti do obale, ali rijeku preplivava sam. Također, mislim da nema nista loše što neki ljudi, a možda i većina, imaju dojam da "s njima sve počinje i završava". Mislim, pa to na kraju krajeva i jest tako. Simbolički gledano, za mene je sve počelo kad sam se rodila, a sve će i završit, kad umrem. U biti uvjerena sam da će se kugla zaustaviti kad ja ispustim dušu, hehe )

    avatar

    17.10.2010. (10:46)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Zašto bismo se odrekli te utješne zablude?

    avatar

    17.10.2010. (10:53)    -   -   -   -  

  • Ali dražeN :)

    Puno budala misli da kuži istinu.

    avatar

    17.10.2010. (11:54)    -   -   -   -  

  • Neverin

    upoznao si Marijana Vejvodu? :) mislim da ga svaki riječanin zna jer nosi haljine...
    što se tiče ove rečenice mislim da se ona može interpretirati i na druge načine i ne nužno tužne i negativne..

    avatar

    17.10.2010. (12:25)    -   -   -   -  

  • studena

    Miješaš jabuke i kruške, Babl. Ali naravno, mogu razumijeti tvoju želju za ispraćanjem po tibetanskom običaju. Samo u ovom slučaju ne radi se samo o felaciju, taj običaj ispraćanja sa ovoga svijeta je samo uvod u dugotrajni i mukotrpni proces zvan bardo - budući pokojnik se priprema za ponovo rođenje, reinkarnaciju, koja je esencija budističkog vjerovanja.
    Nisam sigurna da u tom procesu ne bi više puta poželio umrijeti i to zaista SAM.
    A što se tiče te rečenice, e stvarno...ni život nije doslovan, a kamoli smrt.

    avatar

    17.10.2010. (12:27)    -   -   -   -  

  • blenderica

    E pa s ovakvim stavom prema krscanskoj religiji zaista i nije vazno da li umires sam ili ne jer te nakon smrti obavezno ceka Pakao gdje ces felacio izvoditi ti nad demonima u sve vijeke vjekova i to samo za praznike , kao odmor od svakodnevnog mucenja. Ali ako u to ne vjerujes nije ti to ni vazno, kaj ne? Smijesno je samo kako ces vjerojatno sad (ti slicni nevjernici) mene napasti radi ovakvog komentara kao da sam ja pisala pravila , a nisam. Ja ti samo ukazujem na posljedice.

    avatar

    17.10.2010. (20:39)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    Što bi reko Keith Richards: Dobro je biti živa legenda, ne zato što si legenda, nego zato što si živ. O mrtvima sve najbolje.

    avatar

    17.10.2010. (21:37)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Ja sam se rodil sam.
    Jedini sam ja bil, od svih tih milijona najsposobniji.
    I gledajući se sad, ovak samokritički, zapravo sam skužil
    da se neko gore zajebava zmenom.

    avatar

    17.10.2010. (23:21)    -   -   -   -  

  • whiteflesh

    Biti usamljen i biti sam nije jedno te isto. Ne umiru svi usamljeni, zapravo većina ih ne umire tako, ali svi umiru sami. Umiru sami zato jer je iskustvo smrti neizrecivo, nemislivo i ne može ga se podijeliti. Oni koji umiru jedni pored drugih kad padne bomba i dalje sami sa sobom doživljavaju svoju smrt, ne dijele to iskustvo jer ga ne mogu dijeliti. U seksu možeš biti s drugim, zato jer dijelite iskustvo, iako ono za vas može biti posve različito, u smrti si sam jer je smrt nedjeljiva, samo je tvoja. To je ontološko pitanje, ono nema nikakve veze sa sebičnošću. Niti ima veze sa izostankom empatije ili egomanijom ili bilo čim sličnim. I rođenje je, primjerice, samo tvoje, ali opet i nije, zato jer se tvoja majka rodila prije tebe i ona zna što znači biti rođen. I svi drugi ljudi na svijetu znaju što znači biti živ, iako je svako živ na svoj način. Ali nitko ne zna što znači biti mrtav, kakvo je iskustvo bivanja mrtvim, a to što jako dobro znamo što znači izgubiti nekog, ostati bez nekog zato što je umro, to je nešto posve drugo. To je i dalje iskustvo života a ne smrti. U najboljem slučaju možeš tvrditi da je reći da umiremo sami besmisleno jer ne umiremo nikakvi, pa ni sami, odnosno umiranje nije. Ali dokazivati da ne umiremo sami zato jer možemo biti okruženi drugim ljudima u tom trenutku potpuno fulava poantu.

    avatar

    18.10.2010. (00:13)    -   -   -   -  

  • jednabaka

    draga moja, mnogi budu zajedno s drugima , a da su ipak sami. Može li itko biti uz tebe i osječati tvoju bol, tvoju glad, zimu i sl. Tada si sama.Tako i u smrti. Tvoja duša ili tvoj život napušta tvoje tijelo sama,neovisno da su i milijarde drugih duša uz nju.Samo ti možeš doživjeti tvoja iskustva, utoliko je uzrečica da svatko umire sam istinita.

    avatar

    18.10.2010. (08:54)    -   -   -   -  

  • anemik

    Panjino pod 'svatko umure sam' misli se da svatko umire za sebe.
    Eto pročitao si Tibetanski knjigu mrtvih još drapi šegrta Hlapića i buš kompletan.

    avatar

    18.10.2010. (12:08)    -   -   -   -  

  • rU

    tko ne zna bez publike živjeti, valjda ne zna sam ni umrijeti ...
    a ipak, kad budem umirala, drago bi mi bilo neko drago lice u zadnjem prizoru ...

    avatar

    18.10.2010. (13:08)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ja ipak mislim da je "svatko umire sam" točna tvrdnja. Zašto? Jednostavno zato što u trenutku smrti osoba koja umire nema pojma je li uz nju tog trenutka umro još netko. Navodiš primjer nesreće na cestama. Ako u sudaru pogine troje ljudi svako od njih je umro sam, jer u trenutku smrti ni jedan od te trojice ne zna je li još netko od njih umro.

    Međutim ako taj pojam promatramo u širem kontekstu, tj uzmemo li slučaj koji opisuješ da je netko prisan umrlom bio uz njega u času smrti, onda se možda može govoriti o tome da nije umro sam. Koliko je u času smrti netko svjestan nečije prisutnosti to je drugo pitanje.

    avatar

    18.10.2010. (14:01)    -   -   -   -  

  • LoveToRead

    Ne znam jesi li gledala film Return to paradise? Neću ti prepričavati sadržaj nego ću ti ukratko opisati jednu scenu u filmu. Možda je malo morbidno pisati o tome, ali smrt nikako ne može biti lijepa tema, a ja se samo nadovezujem na tvoj tekst:). Naime, jedan od glavnih likova treba biti smaknut, i naravno, jako je uplašen . Za to vrijeme ga njegov prijatelj, kroz zatvorske ćelije, gleda i pokušava mu privući pozornost. Kada ga ovaj napokon doživi, prijatelj mu kaže da se ne boji i da je on tu i nekako ga je smirio. .Na kraju, nije umro sam, ovaj je bio uz njega, ne fizički.
    Zanimljiv tekst:).

    avatar

    18.10.2010. (18:44)    -   -   -   -  

  • MaraMica

    Mene više nervira kad ponavljaju da svatko sanja sam.

    avatar

    18.10.2010. (19:12)    -   -   -   -  

  • sasvim svejedno

    mislim da ta izreka stoji ali ne u kontekstu kako je ti objašnjavaš ...da li ti je umro netko drag i blizak na tvojim rukama? da je onda bi vidio kako je toćno da postoji "viša sila " koja oduzima život i kako si nemoćan i kako se- umire sam.

    avatar

    18.10.2010. (23:58)    -   -   -   -  

  • sasvim svejedno

    zapravo ,o smrti se rijetko iskreno priča.programirani smo strahom ,iskonskim za samodržanje bojati se smrti i težiti življenju ali trebali bi biti svjesniniji da je smrt neminovnost svakoga i kao takvi svatko će od nas umrijeti ,da li će se desiti da u tom ćasu umre i netko drugi kraj nas ,je samo slučajnost ali mi ćemo umrijeti zapravo sami ,pa i bez obzira na nečiju prisutnost ,jer smrt je naša radnja ,naš odlazak a ne ničiji tuđi,svatko će imati svoj vlastiti kraj,svoju vlastitu smrt.
    baš i nije neka tema pred spavanje a opet to je najprirodnija tema jer je smrt sastavnio dio života a ponekad i olakšanje života.

    avatar

    19.10.2010. (00:13)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    ”Tko je pročitao tibetansku knjigu mrtvih u kojoj su opisani njihovi običaji vezani uz umiranje i smrt? Uvjerenje „svatko umire sam“ teško može niknuti kod nekoga tko živi u kulturi gdje se oko umirućeg okupi cijela obitelj (koja broji nekoliko desetak do stotine osoba) i danima i tjednima bez prekida bdiju da mu olakšaju fizičke nelagode tog prelaska: pjevaju, masiraju ga, rastjeruju muhe, uključujući mlađe snahe u porodici koje iz poštovanja, ljubavi i zahvalnosti naizmjenično izvode felacio.”
    ovo ti nikao ne drži vodu. jako je teško laiku objasniti o čemu se zapravo radi u Tibetanskoj knjizi mrtvih, osim ako se baš ne baviš tom temom, a kod tebe se vidi da pričaš na pamet...
    ...kao i Studena na žalost...

    avatar

    19.10.2010. (03:13)    -   -   -   -  

  • misko

    Ah, što te muči ...
    Čovjek je uvijek sam! Samo se zavarava da nije. Čak i dok vodimo ljubav, dok jedno prodire u drugo, čovjek je sam. Jer ti nikad točno ne znaš što osjeća ona i obratno. Nema ničeg lošeg u tome. Moramo to prihvatiti i konačno se prestati okupljati u krda. Da ne bi bili sami ... bilo bi mnogo bolje i lakše živjeti.

    Ali to je samo moje mišljenje.

    avatar

    19.10.2010. (11:16)    -   -   -   -  

  • Psihic

    Smrt je samo poput rodjenja, jedan trenutak u zivotu, jedna promjena, jedan prijelaz. Drame koje koje proizlaze iz nje su samo posljedice mistifikacije iste kulturom, a strah od nepoznatog koji se time hrani i koji se uz nju paralelno vezuje samo dopunjava taj dojam.

    avatar

    19.10.2010. (21:40)    -   -   -   -  

učitavam...