Draga Bugenvilija, ja nemam ni polovne recenzore da bi nešto recenzirala.
Knjiga mi se jako svidjela jer smatram da spisateljica sve to što radi, radi jako dobro, rekla bih majstorski oslikava riječima jednu sredinu, točno onako kako je ja doživljavam. U knjizi se na mjestima ocrtava do u detalje moj pogled prema mome vlastitome životu u ovoj pripizdini i prema ljudima oko mene koji su postali svoje vlastite karikature. karikature susjeda, momaka, prijatelja, majki, očeva, ljubavnika, kolega, baka, djedova, gradonačelnika... pa čak i djece.
Knjiga mi se upravo zato na neki način i nije svidjela. Zapravo nije knjiga ta koja mi se ne sviđa već ukazivanje na ono što nesvjesno potiskujem u sebi, od čega okrećem glavu i što me tjera da od svega radim parodiju, satiru (ne na blogu nego u životu). Da li bi se to nešto od čega se okrećem pa vrtim u krug, moglo nazvati jednostavno BEZ? Bez smisla, bez perspektive, bez naprijed, bez budućnosti. Čini mi se da mi provincijalci (iako smo svi provincija) naše nerješive probleme (prelazim na množinu - ima nas dosta) pokušavamo otjerati tom kaštelanskom fjakom, filozofsko-satirično-sergioleonevskim-dalmatinski-teški-humor stavom. Poduzetniji se uvate droge, boga, dice, sportske kladionice, sapunice...Zapravo sve ti je to u knjizi.
13.10.2010. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Ovo je takozvana divlja recenzija knjige, krasno krasno :))))))
13.10.2010. (10:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sapunerija
Draga Bugenvilija, ja nemam ni polovne recenzore da bi nešto recenzirala.
Knjiga mi se jako svidjela jer smatram da spisateljica sve to što radi, radi jako dobro, rekla bih majstorski oslikava riječima jednu sredinu, točno onako kako je ja doživljavam. U knjizi se na mjestima ocrtava do u detalje moj pogled prema mome vlastitome životu u ovoj pripizdini i prema ljudima oko mene koji su postali svoje vlastite karikature.
karikature susjeda, momaka, prijatelja, majki, očeva, ljubavnika, kolega, baka, djedova, gradonačelnika... pa čak i djece.
Knjiga mi se upravo zato na neki način i nije svidjela. Zapravo nije knjiga ta koja mi se ne sviđa već ukazivanje na ono što nesvjesno potiskujem u sebi, od čega okrećem glavu i što me tjera da od svega radim parodiju, satiru (ne na blogu nego u životu). Da li bi se to nešto od čega se okrećem pa vrtim u krug, moglo nazvati jednostavno BEZ? Bez smisla, bez perspektive, bez naprijed, bez budućnosti. Čini mi se da mi provincijalci (iako smo svi provincija) naše nerješive probleme (prelazim na množinu - ima nas dosta) pokušavamo otjerati tom kaštelanskom fjakom, filozofsko-satirično-sergioleonevskim-dalmatinski-teški-humor stavom. Poduzetniji se uvate droge, boga, dice, sportske kladionice, sapunice...Zapravo sve ti je to u knjizi.
13.10.2010. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...