Stvarno je dugo prošlo. Što ne znači da mi nismo radile, trudile se, ali jednostavno su se neke stvari poklopile i - nije išlo. Ali zato kada smo ponovo sjele, nakon duge pauze, idejama nije bilo kraja. Čak smo morale prepoloviti nastavak! Što znači da bi sljedeći - ništa ne obećajemo, ali - trebao doći zasigurno mnogo brže.
Sjećate se još što se događalo? Društvo je konačno stiglo na svoje odredište, gdje ih je toplo dočekala Elisabeth. Amberine sve intenzivnije vizije, pravljenje božićnih kolača u Elisabethinoj divnoj kuhinji, dogovaranje sutrašnjeg snježnog rata, Lanino iskradanje u mrak te odlazak Siriusu još iste te noći...
Još malo pa smo tamo! Ostanite s nama, jer unatoč sporom tempu - mi ne odustajemo ;)
P.S. Možete primjetiti da smo uveli malenu novost na blog. Desni gornji box - skladba Thomasa Newmana pod nazivom "Any other name", nešto je što nam se silno svidjelo - kako za pisanje tako i za čitanje scena našega bloga. Zaključile smo da je zapravo sveprisutna i prikladna uz sve te da daje riječima na papiru još jednu dodatnu dimenziju. Svakako javite slažete li se s nama :)
Uživajte u čitanju!
~Vaše Shadowsice
09.10.2010. (21:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rachel
Prvo što moram primijetiti, kao i u prijašnjim nastavcima jest činjenica da ne odmaknete daleko s vremenom, a da vam radnje ima tako puno i da je tako gusta i komplicirana! Jedan pogled, jedan osjećaj, jedna slika iz prošlosti može sve promijeniti i zato mi je ovaj nastavak jedan od dražih. Lanu počinjemo malo jače upoznavati, raskrinkati ono što jest bilo prije svega ovoga što mi je jako drago. Nekako u Lani vidim onu misterioznost i malu zlobnost kao i u Bellatrix, ali uz dozu dobroga, onoga što se cijelo vrijeme bori s prošlošću. Elizabeth mi se jako sviđa, baš pokreće radnju i mislim da sve što radi radi s nekim razlogom. Samantha mi je genijalna u ovom nastavku i samo sam ju još više zavoljela. Lyra i Anna - ah, blizanke prave. Na njih uvijek možete igrati humorističnu kartu, a da ne govorim kako ste lijepo uvele priču o Lyri i njenim osjećajima za Lupina da je to nešto divno :D Sirius, James i Lupin su vam baš kao oni koje sam ja zamišljala u knjizi, nevjerojatno dobro idu skupa, a i odvojeno, te svaka scena sa njima donosi nešto novo. Rhianna je meni poboljšana verzija Hermione, ako je moguće da je lik Hermione meni mogao biti poboljšan, ali evo, uspjele ste, te mi je jako prirasla srcu jer uz Amber, Siriusa i Lupina uvijek doda onaj trag dobrote i pravoga prijateljstva koje me jednostavno očara. Radnju samu ne bih komentirala, da je išta promijenjeno to ne biste bile vi. Jednostavno najbolje znate kamo odvesti likove, te onda mi, možda čak i znajući put koji bi htjeli vidjeti bolje od vas, završimo poput Lane iza Siriusa, vođeni na domaćem terenu :D Sve skupa vrijedilo je čekati te samo tako nastavite dalje. ~ R
10.10.2010. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
As hope dies...
Namjeravala sam pisati sutra komentar dok mi se dojvmoi slegnu ali računam s tim da vi i želite da sam puna dojmova i da 'friško pišem'. Wow čovječe! Fantastično! ne mogu vjerovati kako vam se pisanje svaki put poboljša i izrodi još bolji nastavak. Opisi su jedno (koji su usput odlični), likovi su druga stvar a radnja treća, ali u ovom blogu je sve odlično prikazano i u jednakoj mjeri zastupljeno. Najviše mi se sviđaju male stvari koje lika podsjete na nešto i onda se to splete u misli i u neku interesantnu pouku (tišina, Rhiannine misli u knjižnici, Sirius i Amer, samy, Lyra i Remus...). Tako su dobro dočarani opisi i atmosfera da to sve točno mogu zamisliti i jako mi se sviđa stil. Nekako te uvlači u taj misteriozni magični svijet, inspiriše i jednostavno se osjećaš bolje. Također, suosjećala sam s Lanom, naročito u zadnjoj sceni kada Sirius konačno (ali mislim ne potpuno) zadire u nešto njeno privatno i kada ona gubi tu izvježbanu samokontrolu... i bilo je pomalo interesantno čitati njene reakcije koje su nam dosad bile nepoznate. Isto se vidi i njeno postupno zbližavanje s Siriusom (najviše s njene strane), zagrljaji, poljubci, zadirikivanja... :D (meni se baš sviđa ^^). Iako pomalo (ajd recimo dosta) povezujem radnju još uvijek je pokrivena velom tajne, ali postupnim detaljima i poveznicama obrazuje se mozaik i polako dolazimo do istine. „Oni nisu tu da bi tebe zapriječili da vidiš prošlost. Već su tu da bi nas spriječili da postavimo pitanja.“ Sirius je pronicljiv jako! :) Stvarno nemam nikakvih zamjerki, sve mi je odlično, muzika je preeedivno dočarala post i atmosferu, baš sam uživala čitajući, i toliko sam se uvukla u njihov svijet da mi je bilo teško vratiti se nazad! xD I dajte brzo nam stavite nastavak, jedva čekam što dalje!! ^^ i Bravo!!!!!!!! :D
10.10.2010. (15:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azra
Inače, Azra je, ne znam zašto mi komentira pod ovim nickom, kad sam pisala kao anonimac... hmm :D
10.10.2010. (15:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emma
Vau. Ovo je stvarno jedan predivan nastavak. Oh, sad kad se sjetim, kad sam sinoc otvarala svoj mejl, nije mi ni na kraj pameti bilo da cu docekati jednu od svojih najocekivanijih pošta haha, samo sam buljila u ono "13. nastavak" aaaaaa :DD
Cudno je to kako je proslo oko 10 mjeseci odkad sam citala zadnji post, a tako glako sam samo nastavila ovaj novi kao da je proslo samo par dana. To govori koliko su mi dogadjaji iz proslog nastavka tako lijepo bili usadjeni u sjecanje.
Ovaj toliko vrvi svim tim sitnicama, toliko se jako osjeca koliko vi poznajete te likove. Posebno mi se svidja ovo izmedju Lyre i Lupina, tako je slako bilo ono kako je ona zamislila njegovo sivilo kao ono udobno koje promatra sa prozora i s cajem u rukama, nekako sigurno i umirujuce naspred njenog nemira i sarenila. I to kako je on kasnije pomislio, totalno nesvjestan sto ona osjeca, da joj je dosadan i monoton. Aaaa
10.10.2010. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emma
Oh uf, objavila mi se samo polovica komentara. Presjekla mi se polovica recenice! To je cudno. Zapravo, nikad ne pisem komentare, pogotovo ne tako duge kao sto sam sada napisala, pa je mozda i normalno da mi se objavi pola ili?
Uglavnom, skraceno, druga polovica komentara je govorila kako mi je scena dorucka bila najdraza jer je tako predivno oslikana ta jutarnja obiteljska atmosfera da sam se osjecala kao kad i ja prozivljavam takva lijepa jutra i da su mi Lana i Sirius predivni i da jedva cekam saznati sto ce biti dalje i da ste mi definitivno uljepsali dan! :DD
10.10.2010. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elisai
oke, dok sam tek vidjela novi nastavak nije bilo ni jednog komentara, sada ih je već 5 :D 1. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA e da, sad kad je to vani xd skladbaa (L) volim ju iz house m.d., tamo se često pojavljuje
nda, nastavljate točno tamo gdje ste stale, nastavak za nastavkom. inače, volim te popunjene radnje gdje je sve prikazano. kad recimo između poglavlja prođe par dana ili tjedana i onda se to proteklo vrijeme opiše u par rečenica - e to ne volim ˇˇ imam osjećaj da sam toliko toga propustila. zaaato mi je ovo kul :D malo sam pročitala kraj prošlog nastavka i tek sad skužila da u jednom trenutku (kad su sirius i lana u njegovoj sobi) stoje jedno do drugog, a u idućem on sjeda do nje na krevet? xd + jedina primjedba mi je spelling :D opet netko nije prošao spelling u wordu hahaha
Lana je odlučila ne primjetiti oduševljenu razmjenu pogleda ispred njih.
“Zar nemaš ti nekakvu svoju djevojku za gnjaviti?” Lana je jasno čula naglasak na ‘svoju’.
gosh xd ja sam se tako oduševljeno cerekala na ovo da je buraz došo do mene u sobu i čitao sa mnom xd i onda je bilo: 'siriuus? kaje ovo potter?' ja sam mu rekla kao da je to potter bez pottera (bar onog vrrrlo annoying pottera :D) u vrijeme kad je sirius bio naše godište, i on je bio sav oduševljen i pitao kad će film HAHAHA
daaklem, radnja ;d čaaarobno je sve *-* sviđa mi se što samy predstavlja tradiciju, ono najbliže čemu se mi možemo poistovjetiti. rhin mi je hm, nekako karakter za sebe. jedina od njih svih koja bi da ostane sama bila u redu, ne slomila se. iako je tu prikazan njen strah od toga, kao da ju je strah da njena prisutnost ne znači ništa (što je moram priznat vrlo svjetovno), imam osjećaj da je ona ono o'hara našeg doba bez glumatanja :D eem lupin i lyra - mah, perfect već se vidi. baš ste dale lijep kontrast lyri koja je uvijek samopouzdana i brza na jeziku, al kad dođe do nečega gdje bi trebala otkrit svoju recimototako nježniju stranu - strah ju je. kao i sve nas. zapravo je ono što mi se najviše sviđa to što imate cijelu trpezu karaktera, osjećaja. oni su svi posebni (što je lijepo izraženo u scenama na ulici s bezjačkom djecom) no s druge su strane baš kao i svi mi, zaljubljeni, ustrašeni, sretni, tužni, samopouzdani, boje se pokazat osjećaje...
nego, mislim si dok čitam: ovo je ziher lana pisala. ovo je rhin pisala. itd xd recimo neke su rečenice tako sastavljene da bi to sasvim normalno zvučalo na engleskom ali ne i kod nas. da budem iskrena ja se ponekad uhvatim da prevodim u mislima, kako čitam, tekst na engleski :$ dakle, ovo što sam spomenula, to je sigurno lana pisala :D
oonda, onaj dio kad je slep u dućanu i ponovno susretne onog dečka, to mi je taaako čudno. skroz sam se pomotala tamo. zamjenice :$ nisam skužila jel ona cura koja je bila s njim se zove lana? ili je on to pozdravljao našu lanu? i na trenutak sam skužila da je elisabeth prodavačica? xd za tog dečka, hm, je li moguće da je on samo iluzija? i ta druga lana isto? iluzija onoga što je nekad bilo?
marvolo neki opaki plan kova.
lanina povijest me i dalje zbunjuje. to bi valjda tako trebalo biti, ne? *sigh* jako mi se sviđa siriusova intuitivnost, samo sam sad u strahu da je prešao neku granicu, narušio laninu ravnotežu. ova zadnja scena me grozno, u nekom mutno flashbacku, podsjetila na onu kad je sirius pao u hogwartsu sa stubišta i onda ga je lana spasila s moći koju je bila ostavila za sobom? sad je kao opet posegnula za tom moći. e sad, opet jedna stvar koja me muči - ta lanina prošlost - nikako mi nije jasno je li ona kriva za nečiju smrt, je li se 'igrala' s nečim s čime nije smjela. a onda opet ima scena (kao ona gdje razgovara s bakom) gdje kaže: što smo mi to napravili da smo to zaslužili? zašto baš mi? kao da je za smrti kriv neki 'vanjski izvor', ali se ona i dalje osjeća krivom, iako nije direktno sudjelovala u tome. e sad ta moć, to mi zvuči kao neka loša vrsta magije. kad joj se prepusti, preplavi ju kaonekavrsta zla, a opet, možda su to samo sjećanja koja ju vuku dolje. i misteriozni portret? sjetim se da je sa sjetom gledala lyru i annu, i pitam se je li ona imala brat zbog kojeg bi ju obuzela sjeta? je li taj brat na tom portretu, a ne neki dečko kojeg je voljela, kao što sam dosad mislila? piiiiitanja li ˇˇ elisabeth izgleda kao da sve konce drži u svojim rukama. želi da se lana oslobodi toga čega se već mora osloboditi i da krene dalje, i mislim da su svi njenu postupci suptilno okrenuti tome - zbog ljubavi naravno.
“Hej Johnsonice!” Prepoznala je glas. A i da nije, samo jedna osoba ju je tako zvala.
not true! u prošlom ju je nastavku sirius tako nazvao dok joj je navijestio snježni rat ;d Ali zato jest postojao jedan portret koji bi bio od velike koristi, no nije bila sigurna hoće li ikada smoći snage suočiti se s njime. - prošli nastavak
houhou! znači to je taj portret! od kakve koristi pitam se...
10.10.2010. (17:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elisai
"Igraš čarobnjački šah?" Upitao je James zainteresirano. "Aha, djed me naučio još dok sam bila mala."
tntntn!
+ srušeni dvorac? čini mi se da veliki dio lanine prošlosti ima veze s rušenjem i padanjem.
saad bih skrooz htjela i dalje nastaviti tražiti male znakove i čitate prijašnje nastavke, ali nažalost, taman sam krenula lektiru čitat prije nego sam vidjela novi nastavak *tužnatužnaužasnotužna*
jedva čekam božićne praznike kad ću se ponovno uhvatit prečitavanja sveega, pa ću napisat novi komentar kad skužim sve ono što mi je promaklo. a imam osjećaj da tog ima jaako puno ˇˇ
oprostite na dužini komentara, nisam shvatila kolko sam već napisala do sad >.<
elisai
10.10.2010. (17:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elisai
ohohoh!
mi slušamo tišinu koja priča. koja govori za nas. - vatra
10.10.2010. (17:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azra
elisai
Djelim iste dvojbe oko Lane, portreta i svega što si navela, što bi značilo da smo možda obje dobro skužile male detalje i korake u otkrivanju radnje ili su nas možda opet zbunile x)
10.10.2010. (20:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poslijepodne otvaram mail i sledi mi se pogled na nepročitanoj poruci od Lane '13. nastavak', a u glavi mi samo bubnja "jelmoguće? jelmoguće? jelmoguće?!". Onda je došao napad uzbuđenog hihiotanja i meškoljenja na stolcu dok sam jednim okom žurno iščitavala poruku, a drugim se pobrinula da otvorim bookmark (bez obzira na link u mailu, to mi je nekako tradicija :D). A taman sam jučer uzela Zatočenika Azkabana i čituckala dijelove sa Siriusom, kao da sam znala da će doći novi nastavak pa da se ubacim u svijet magije. :D
Što se tiče novine u obliku Newmanove skaldbe, mislim da bolju stvar niste mogle napraviti. Iako sam ju slušala i pri prošlom čitanju, ovo je puno bolje rješenje jer ne moram svako malo stiskati replay pa se baš skroz 'utone' u priču. Savršeno dočarava ugođaj cijele priče, pogotovo u ovom zimskom nastavku! A moram priznati da sam par puta i samo u video buljila jer je apsolutno prekrasan s onim zvijezdama i oblacima i munjama i Suncem! *srce*
A sad, krećem u analizu nastavka. Pripremite se na malo poduži/e komentar/e (da Lana, da Rhin, znam da jedva čekate to :D) Prvo što me jako zanimalo je kako ćete nazvati nastavak jer su vaši naslovi uvijek posebni - zanimljivi i originalni, ali uz to i govore mnogo o samom nastavku. 'Pandorina kutija' dala mi je materijala za razmišljanje; dvanaesti nastavak je završio u pomalo idiličnoj atmosferi pa mi je taj naziv zvučao malo zlokobno, ali me i zaintrigirao.
Prva scena - Lanin pogled. Već sam se na tome rastopila pa sam pomalo smetnula s uma činjenicu da je naslov predskazanje nečega potencijalno velikog, ali i nečeg vrlo vjerojatno negativnog (ne mogu se skoncentrirati na širu sliku kad su ovakve scene u pitanju :P). E, i divno mi je kako je Sirius upalio vatru. Pretpostavljam da to čine svako jutro kao što mi palimo svjetlo u mraku, ali dobije se dojam da ju upali tako da njoj ne bude hladno *.*
"Nešto u toj kretnji govorilo mu je da se ona toga ujutro vjerojatno neće sjećati. No zato će njemu taj prizor ostati urezan u sjećanje. Barem do onog trenutka kada ju opet ne vidi." - Tu ste me već malo zaplašile. Već su mi se u glavi izrodili razno razni scenariji da bi ih nešto moglo razdvojiti jako brzo, ali dobro, na kraju je ispao false alarm. Valjda ste me toliko znale bombaridrati hintovima da sad pušem i na hladno. A to je tek početak. XD
Scena Laninog buđenja mi je preslatka. Možda zbog onoga kako se na trenutak prepala da netko zna da je unutra. A i ono grljenje Siriusova jastuka je tako... svojstveno Lani. :)
"Sve je bilo tako poznato i tako... na mjestu. Kao kada kiša stane nakon dužeg vremena i konačno možete vidjeti mirnu i jasnu sliku ispred sebe..." - ova usporedba mi je divna. *srcesa*
Zajednički doručak mi je dočarao djelić one atmosfere koju sam osjećala dok su se pravili kolači u prošlom nastavku - skroz obiteljsku i toplu. Totalno je uklopljena u sav Božićni ugođaj. I baš mi je dirljivo ono kada Rhin kaže kako je slušala Amber dok spava, baš je brižna mama tog društva. :) I sviđa mi se ta nova bliskost Lane i Siriusa, to kako ju on bezbrižno obgrli pred svima ili ono kad se ona naslanja na njega, a zapravo sve teče tako prirodno i jednostavno. (tu sam se vrlo vjerojatno blesavo kesila dok sam čitala) Počela sam se smijati kad nam je zaljubljena Lana odlelujala u mislima, a opet je i u tako nečem banalnom prikazano koliko je još zapravo Lana odvojena od ostatka svijeta: "Ne sasvim objašnjivo, srce joj je počelo nabijati u grudima. Osjećala se kao da joj je netko probušio veliki ružičasti balon u čijoj se sigurnosti donedavno nalazila. Na trenutak se osjetila izloženom."
Također mi je zapelo za oko isticanje jedne od Elisabethinih osobina: "Njezina baka je rijetko izravno govorila što bi željela da netko napravi. I jednako toliko često dobivala upravo taj efekt." - joj, ona je meni kao neka dobra vila baš zbog tih svojih osobina čarobnjastih. Neobična je, ali opet ima i neke karakteristike drage bakice. Draga je, ali opet i zagonetna u isto vrijeme. Mogu misliti kako ju bezjaci iz njezinog okruženja doživljavaju.
Prizor Elisabethinog sviranja - jednom rječju WOW! Tako puno ste rekle kroz glazbu koju sam mogla čuti samo riječima. Općenito su mi cijeli oni ulomci o tišini veoma, veoma dobri i najradije bih ih cijele ovdje kopipejstala, ali svjesna sam da mi je post već na samom početku dovoljno dug i bez dodatnih citata. XD "Njena baka je uvijek govorila da samo u tišini možeš spoznati sebe. I bila je u pravu. Samo u tišini možeš čuti svoje srce. I to ne samo kako kuca već i način na koji kuca." - ovo mi je apsolutni favorit u tom dijelu, baš je nekako pogodilo bit samog Laninog lika, ali i priče u cjelosti, svakog lika i svakog događaja.
E i sad sam napisala cijeli jedan odlomak i gad mi kaže da sam dovoljno napisala za jedan komentar. Slušamo se u idućem! :D
11.10.2010. (02:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"I u tom trenutku shvatila je da se ono što ona svjesno zna – sve što ju je Elisabeth naučila i sve s čim se u teoriji slaže i što zagovara – protivi onome što osjeća i o čemu sada razmišlja. Shvatila je da je kukavica. I da neodgodivo dolazi vrijeme da se suoči sa... svojom tišinom." - Ovo sam odmah uzela kao major hint. Suočit će se morat', valjda će uskoro. :D
Zapravo mi se jako sviđa Elisabethin i Lanin odnos. Imam osjećaj kao da njima dvjema zapravo riječi ne trebaju, već da komuniciraju na nekoj višoj razini. Toliko je dubine u ovoj njihovoj sceni da osjećam kako mi se srce doslovno širi. To da Elisabeth svira harfu zapravo mi je bilo skroz logično - baš pristaje uz njezin lik i sijedu kosu. Zanimljivo je da je izabrana baš harfa od svih glazbala - baš ona s nekako najmekšim, ali i u jednom pogledu najprodornijim zvukom. Naizgled krhki instrument koji zapravo posjeduje iznimnu snagu i jasnoću zvuka, raznobojne žice, ali i jedinstven oblik. Zanimljivo mi je i samo plavetnilo sobe. Pridonosi tom 'vanzemaljskom' ugođaju harfina zvuka, ali i samom Elisabethinom karakteru. Recimo, meni je jako neobična koincidencija to da sam ja od samog uvođenja Elisabeth u priču, nju uvijek zamišljala u plavo-bijeloj odjeći, a njezina sijeda kosa mi je uvijek imala nekako plavkast obrub. Uvijek mi je odavala dojam 'čiste' osobe, stabilne i čvrste, ali i nježne, i te dvije boje - plava i bijela - su mi potpuno pristajale uz njezin lik. A medaljon je isto jako lijep detalj, brižljivo ga pamtim za buduća čitanja. Jako mi je upečatljivo to da se Elisabethina melodija mijenja Laninim dolaskom u sobu - baš taj jedan njihov jezik koji mi ostali smrtnici nikad nećemo moći u potpunosti shvatiti. Vjerojatno NAJnaj stvar kod Elisabeth je upravo činjenica da ne svira po notama, već iz srca. To da joj je svaka skladba drugačija kao što je i svaki udisaj drugačiji. Možda je baš to - umjetnost - ono što mi ju čini toliko fascinantnom i čarobnom, to što muziciranje shvaća kao trenutni govor duše, a ne kao zadani slijed tonova. Kao nešto što prenosi dublju poruku. I opet dolazim do onog dijela s nijemim razgovorom unuke i bake. (Ali da se mene pita, ja bih ju na diktafon snimila pa ispisala svaku skladbu u notama. Mogu samo zamisliti kakvih bi sve melodija i priča tu bilo za prenijeti drugima u formalni glazbeni jezik :D)
Sviđa mi se i nagla promjena atmosfere (ma koliko mi se mrskom u prvi mah činila) - da se plavetnilo pretvara u narančasti odsjaj vatre, bjelina snijega u tamnim naborima teških tkanina sobe, a glazba u riječi. Uznemirujuće riječi. "Elisabeth je u svojim dostojanstvenim godinama imala u sebi više života nego njena unuka ikako proteklih godina." - opet se loptica prebacuje na Lanu, opet ona pljuska koju mi često znate dati - osvješćivanje činjenice koliko je Lana duboko u svojoj tuzi. Posebno upečatljiv mi je ovaj citat: "„Toliko si nalik na svoje roditelje“, izrekla je Elisabeth tiho, nježno ju gledajući. „Da, i oni su mrtvi“, izletjelo joj je kao obrambena reakcija prije nego što je uspjela zatomiti taj osjećaj." 'Da, i oni su mrtvi." Toliko sam značenja našla u ovoj rečenici. Nekoliko oblika čežnje, i još više oblika tuge. Ali i priznanje same Lane da ju je zapravo strah biti slična nekome koga je prerano izgubila i premalo upoznala. E i baš razmišljam o onome kako nisam bila sigurna je li Elisabeth majka Laninog oca ili Lanine majke kad vidim da je ispravljeno to. :)
„Njihov lik... To je ono najmanje bitno, ono najmanje što ih je činilo osobama koje si voljela. Naša tijela su prolazna, zato ih sjećanje i godine i progutaju. Ono što je bitno jest osjećaj koji ostaje. Isti onaj osjećaj kojim se ti prisjećaš svoje majke i oca, one emocije koje su izazivali u tebi dok su bili s tobom, svojim bivanjem, zaštitom i ljubavlju koju su pružali, to se ne zaboravlja, zar ne? Ono što su ti pružili i tako zauvijek usadili u tebe... To je ono što ostaje.“ Moram reći da sam se tu rasplakala. Jako. Još jedan okus Lanine boli.
Djetinjasta rečenica - tako prikladna za taj trenutak. Prvo sam mislila da govori o onom sretnijem dijelu djetinjstva sve do gubitka roditelja - da se u tom trenutku ne prisjeća one osobe o kojoj tako često razmišlja, ali onda me u nedoumicu stavilo ono da Elisabeth zna da je Lana mislila baš o onome o čemu ja nisam. Trenutno ovo stavljam na čekanje pa ću već vidjeti rasplet dalje. Lana se uvijek ponaša kao da je kriva za smrt te osobe, ne vjerujem da bi tako brzo promijenila ploču po tom pitanju. Ili je jednostavno svoje 'ja' stavila u ruke sudbine kako bi si bar malo olakšala breme koje nosi. (ah, vidite kako možete izluditi osobu s takvim dvostrukim/trostrukim/stostrukim mogućnostima!)
Elisabethina priča je jednostavno divna. Niste mogle pronaći bolji način da zaokružite scenu. Jednostavno, duboko i potpuno u skladu s dotadašnjim razgovorom. Valjda mi je u knjigama najgora stvar kada pisac stavi neku 'mudrost' radi mudrosti same, a ne zato što je
11.10.2010. (03:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opa, Amber sprema knjigu na dno kovčega - znači sto posto čita one knjige o nadarenim čarobnjacima ili što to već mračno istražuje. Zapravo mi je njezina transformacija iz male istraživačice tih 'super' vještina u Božićno raspoloženje jako simpatična. Jako mi se sviđa škrinja s raznim ukrasima (svi ti razni ukrasi podsjećaju na Božić u Hogwartsu, a zapravo su savršeno uklopljeni u 'Božić na čarobnjački način'), čim sam prvi put pročitala riječ 'škrinja' pomislila sam da ima veze s naslovom 'Pandorina kutija' - mislila sam da će možda Lana vidjeti neki ukras za bor koji će joj probuditi sjećanja, Amber potaknuti viziju ili tako nešto. U biti i nisam bila daleko od istine, Lana njeguje tu tradiciju, a već smo mogli naučiti kako kod nje ništa nije slučajno.
Knjižnica. "Uplela se u čarobni krug ispisanih stranica, ako koga zanima", dobacila im je preko ramena, nestajući u dubini kuće. - Jako mi se sviđa što takvi "tragovi" nisu ostavljeni samo za neke veće događaje u rpiči, nego su ubačeni i u tako svakodnevni odlazak u kjižnicu u kući. Nešto tako jednostavno, a opet zagonetno kad je riječ i o Elisabeth, ali i o Lani. Zanimljivo mi je kako se Rhin automatski odvaja od svih i odlazi po Lanu (i ovo mi je jedan od mogućih putokaza ka kraju priče :D), ni sama ne znajući kamo ide, ali opet slijepo slušajući svoju intuiciju. A i tajno stepenište mi se jako sviđa, doprinosi dojmu čarobnosti i baš je logično za svijet magije da se knjižnica, utočište za one koji bježe od svakodnevice, bude izdvojeno i sakriveno od radoznalih pogleda.
"S druge strane ono zbog čega jest bila oprezna, bilo je njeno usputno zamjećivanje da se Elisabethine predodžbe o onome što bi se trebalo u životu ne poklapaju nužno s onima njene unuke. Iako je to možda bilo vješto prikriveno izvježbanim manirima." - Kad sad malo razmislim o tome, lik Elisabeth se do ovog dijela pojavljivao u jednom i pol nastavku, a vi ste već uspjele napraviti toliko višedimenzionalan lik od nje. Sve ovo što je napsaino u ovom citatu je istina. U tako malo vremena (zapravo u samo jednom danu radnje) Elizabeth je postala cjelovit lik, a u isto vrijeme ste ju uspjeli vješto usporediti s Lanom. Iako se one u ovoj životnoj situaciji čine kao prilične suprotnosti, mislim da bi joj Lana, kad bi bila nesputana prošlošću i neopterećena krivnjom koju cijelo vrijeme nosi sa sobom bila prilično slična. Ne možda potpuno u pogledu otvorenosti i spontanosti, Lana je pomalo drugačiji tip osobe (a možda je to samo dojam zbog toga što ju zapravo nikad nemam priliku vidjeti neopterećenu). A opet, svaka se sa gubtikom nosi na svoj način. Na toliko različite načine da nam se čine kao suprotnosti.
Veoma mi se sviđa opis knjižnice. Prostorija je okrugla, puna knjiga do kojih se dolazi ljestvama (to sam oduvijek htjela kao mala imati jer sam vidjela u nekom crtiću, mislim Labuđoj princezi, ali ovo je još puno magičnije :D još kad samo zamislim sve te naslove koji se kriju na policama ... *sigh*), stepeništa, ornamenti, svjetiljke - ma sve mi je tako krasno da bih se automatski preselila tamo. :D
"I onda joj je shvatila. Shvatila da je sada uistinu po prvi puta na pragu spoznavanja tajne Pandorine kutije. Shvatila je ono što su Sirius i Samy shvatili davno prije nje. Shvatila je kako se otvara." - ovdje ste stvarno zle, koliko god Rhin bila praktična, trenutno me samo još više zbunila. A možda ima nešto i u onome da je 4 ujutro dok pokušavam analizirati riječi. XD
Hm, Lana je promatrala Rhin an svom teritoriju, ali nije neko vrijeme ništa rekla? Zanimljivo. I daje materijala za razmišljanje.Ali trenutno mi je najzanimljivja Lanina reakcija, to kako se uvlači u svoju krinku hladnoće kada se osjeća ugroženo. E, i skroz me zanima koji je bio naslov knjige. Ccc Rinny. :D
Ahhh, Sirius scene :D :D "„Da“, kimnuo je. „Ja vjerujem u nju.“ Jednostavno poput toga. On vjeruje da je ona jača nego što ona sama misli da je. Da će izdržati suočavanje sa prošlošću, što god to podrazumijevalo, i onda krenuti dalje." - Baš mi je zanimljivo gledati Lanu iz Sirusove perspektive. On ju vidi na posve drugačiji način od svih ostalih. Zapravo i rzaumijem njegov postupak u zadnjoj sceni kad nas je prije toga upoznao sa svojim stajalištem u vezi s Laninim osjećajima. Baš je to ono što Lani treba - osoba koja vjeruje u nju i koja ju je sposobna izvući iz tog njezinog drugog života kojeg ne može/ne želi napustiti. To je počelo u prošlom nastavku, a sada se sve više petlja i petlja kako bi se razmotalo.
Ovdje ću za sada stati, već 3h čituckam, radim si zabilješke u glavi i pišem komentare. Reći ćemo da sam došla do pola nastavka (a šejm on mi, još uvijek nisam *shame*), ali bilo bi mi vrijeme da odem u krevet iako sam se baš zahuktala za pisanje i analiziranje. Od sutra mi opet počinje užurbani tempo, ali ću probati što prije nastaviti s komentiranjem. Za sada, drage moje Shadowsice, laka vam noć! :*
11.10.2010. (04:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azra
E Shadowsice, zaposlite vi ovu Lady za komentatora i ničiji komentari više nisu potrebni :P
11.10.2010. (16:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Azra - haha, pa da ostanemo bez toliko krasnih komentara? Nema šanse :D
@ Lady - zaboga! :D (sad čekamo nastavak tvojih dojmova i Miletov(e) komentar(e) pa da možemo ustvrditi da (li) si ga nadmašila,,, Baš mi drago da ti se sviđa skladba, meni je savršeno odgovarala atmosferi nastavka. Jesi bacila oko i na nove stihove u boxu? Nestrpljivo čekam nastavak ;)
@elisai - nego, mislim si dok čitam: ovo je ziher lana pisala. ovo je rhin pisala. itd xd Mi same nakon mjesec dva ne znamo što je koja pisala (djelom jer smo senilne pomalo, bar ja :), djelom jer često jedna napiše scenu pa druga prođe kroz nju sa svojim izmjenama. Činjenica je da imamo svojih tipičnih izraza i načina pisanja, ali svejedno, svaka čast na pothvatu ako uspijevaš odjeliti što je koja pisala :D
Ono s dečkom u dućanu je zapravo prilično očito, baci oko još jednom :) (ja sam taj dio teksta "na slijepo" dobila na čitanje, njegova je pojava i meni bila iznenađenje)
(i da... straaašno nam smeta duljina komentara :p)
@Emma - i nas je bilo pomalo strah hoće li vam svi potrebni detalji ostati u sjećanju, no čini mi se da nekako ipak jesu. Morat ćemo pokušati ne dovesti se ponovno do ovakvih razmaka među nastavcima.
@Azra - da, upravo tako, dok ste puno dojmova (tako je vama lakše a nama draže :))
@Rachel - i nama su likovi najdraži dio svega, oni su ti oko kojih stvaramo radnju, a ne obrnuto.
Rhin
11.10.2010. (17:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao što sam i obećala, slijedi nastavak :D Posebno volim scene s blizankama, uvijek su tako bogate događajima, zabavne, a opet se iz samih njihovih pokreta može puno toga iščitati o njihovom odnosu, tako da mi je scena s pisanjem pisma baš upečatljiva - to kako se drže za ruke i rade zajedno. I tu još moram istaknuti da jednostavno obožavam činjenicu da se maloljetnici mogu služiti magijom i izvan škole. U biti mi to u originalnoj priči nikad nije bilo baš najlogičnije, ali znala sam da tako mora biti zbog zapleta. Recimo, u tom slučaju su prilično povlašteni oni koji se školuju kod kuće, jel. Sviđa mi se kako ste magične dijelove toga svijeta savršeno uklopile u radnju, a opet su prilično unikatni (poput pisanja štapićem). A ni Lana nije ravnodušna na njihov odnos, to ste već istaknule nekoliko puta. I baš mi je zapelo za oko ono kad Lana primjeti: "U tom trenutku, Sirius joj se učinio tako dalekim. I nijednom se nije osvrnuo..." - Sirius se njoj čini dalekim, a zapravo ja cijelo vrijeme imam dojam da je ona ta koja je daleko od drugih pa i od Siriusa. Možda je baš zbog te njezine navike, on odlučio dati joj prostora (koji joj zapravo ne treba, imala ga je i previše svih ovih godina), ali mi je zapravo najzanimljiviji dio Lanine perspektive u ovom dijelu onaj dio kad gleda kako se James i Anna grle: "To je mogla razumjeti čak i više od čežnje za tradicijom vlastitog doma. Čežnju za nekime tko ti je istovremeno toliko blizu, a toliko daleko. A onda se Sirius, ničim izazvan, okrenuo i pogledao ju u oči." - obožavam te njihove intenzivne trenutke. *srce*
Ajme, Lyra i Remus !! Hahahah kako su vam smiješno morali zvučati oni komentari u vezi Rhin i Lupina. Više ni sama ne znam što bih mislila; od ono malo njihovih scena što ste nam dale u prošlih par nastavaka, ja sam u svojoj glavi iskonstruirala cijelu vezu njih dvoje da mi je sad teško odjednom to izbrisati i postaviti novu ploču. Iako zapravo ima puno više logike da se suprotnosti privlače: Remus, koji je staložen i miran i Lyra koja je razigrani duh društva. Uspjele ste me nemalo iznenaditi ovime, jer ih zapravo nikad nisam doživljavala zajedno, uvijek ili samostalne ili Lyru s Annom, a Remusa s Rhin. A kad bolje razmislim, možda nas opet vučete za nos, znalo se i prije dogoditi da ste me s nekim stvarima iznenadile. :P
U ovom dijelu zapravo sam prvi put istinski sagledala Lyru kao pojedinca. Uvijek je negdje oko nje lepršao Annin lik, uvijek su bile neraskidivo povezane i zapravo mi je Lyra ovako osamljena došla kao zanimljiva paralela sa samom Lanom - koja je dosad uvijek bila sama, izdvojena, (iako niste dosad ništa izričito rekle o tome je li imala brata, i tu pronalazim jednu zajendičku dimenziju njih dvije - naravno, uz uvjet da sam hintove dosadašnje dobro pokopčala), a sada ni Lyra sama ne zna kome se pridružiti kada nema Anne.
Cijeli Lyrin dio mi je zapravo predivan, od njezinih razmišljanja o tome kako su nekad Sirius, James i Remus bili 'stariji', koliko se toga promijenilo i kakav utjecaj te promjene imaju na nju. A tek usporedba Remusa i Lyre - baš odlično prikazano i tek kad sad razmišljam o tome očito je da bi si sjajno pristajali. Eh, onda slijedi Remusova perspektiva koju sam čitala s budalastim smiješkom. :) Baš mi se sviđa što mu je ona... nedokučiva. To kako njezinu šutnju pripisuje nezainteresiranosti, a nedostatak duha u njegovu društvu nije povezao ni sa čim drugim osim sa svojom jednoličnom naravi.
"„Hej, Lyra, hvataj!“, otkinuo je jednu od ledenica s drveta i dobacio joj. (...) Htio je još nešto reći, ali ona je već pogledala u stranu, okrećući glavu od njega. A možda se prevario. Možda joj stvarno nije drag. Odlučio je upamtiti kako bi se trebao pokušati sprijateljiti s njom" - joooj, cijeli ovaj ulomak je tako... blesav na tako slatki način -to kako Samy komentira dobacivanje ledenice - znači i drugi su primjetili, kako Lyra u šoku pokušava razbistriti misli i gubi na oštrini svojih inače britkih odgovora, kako se skriva iza kose... "Lyra je uzdahnula i nastavila za ostalima, puštajući da joj ostatci leda proklize između prstiju." - ovo mi je baš posebno jaka slika, iako ne mogu jasno odrediti zašto. Možda zato što Lyra inače nije takav lik pa mi ju je neobično gledati iz tog kuta. Svjesna sam da možda trčim pred hipogrife kad ih zamišljam kao par, ali, ne možda ono što misle, već to što uopće misle jedno o drugome su mi prilično očiti znakovi buduće naklonosti. Ako (da, ako, jer s vama se nikad ne zna :P) i bude nečeg većeg između njih, bit će baš neka zlatna sredina između trenutna dva para. Sirius i Lana su jedna krajnost baš zbog Laninog stanja u kojem se nalazi - njihovi susreti su dublji, strastveniji, ali i misaoniji nego od "karakterističnog para" dok su James i Anna opet druga krajnost - onaj tipični, neopterećeni par priče, tipični teenageri. Mislim da bi Lyra i Remus baš bili ona ravnoteža između dvije krajnosti, jer oboje imaju po dio onoga iz druga 2 para.
11.10.2010. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mile
Uvek kada krenem da pišem komentar(e) na vaš post, osećam se kao i da sam pišem nastavak. xD Evo sad već razimšljam, da li sam neki prošli komentar počeo istim rečima, tako da ću ako sad kažem:ne znam kako bih počeo, postati već: pa zar opet ne znaš, ili nešto u tom stilu. Sada sam prilično siguran da nisam počeo nijednom ovako post, tako da mi je laknulo-i same znate da sam loš u smišljanju uvoda. Ja bih odmah krenuo negde od zapleta, gde se događaji dinamično smenjuju(akcija, jel) i slično, tako da me je oduvek fasciniralo kako vi znate lepo napraviti uvod. Tačnije, fasciniralo me je kako uopšte imate strpljenja za tako polagane i detaljne uvode. Ja obično dobijem već neke ideje za zaplete i na kraju dok napišem uvod, već sam izmenjao milion različitih vrsta zapleta u glavi, pa onda to ispadne nikako. Previše ideja imam. Okej, sada se pitate zašto pričam o sebi, kada je tema vaš post, pa ću se vratiti na ono što sam hteo da kažem. Mislim da tek sada(u eventualno par prethodnih nastavaka) mogu videti neke pozitivne stvari baš zbog tog sporog uvoda i razvijanja priče. Pozitivne stvari-pre bih rekao neke dobre prednosti koje sada imate kada počinjete da pravite zaplet u priči. Za početak sam sad siguran, koliko to mogu biti jel, šta bi dotični lik mogao uraditi, a šta je nešto što jednostavno znam da taj lik ne bi uradio. Ili barem moja predstava o tom liku. Znači sada znam da ako bi James srušio dvorac Lyri, ona ne bi počela da plače nad životom, nego bi ga nokautirala. Ili pretpostavljam kad bi Amber rekla, okitite jelku sami, verovatno bih se zabrinuo da to radi iz nekih misterioznih razloga, a ne zato što je jednostavno lenja. Opet, pretpostaviću da sam o likovima i tome kako sad već imam jasniju predstavu o njima već govorio u prošlim komentarima, tako da se ovoga puta neću previše osvrtati na to kako se ne bih ponavljao. Dakle-sve vam je jasno. Ja volim da imam lepu predstavu o tome ko kako izgleda, ko je kakav, ko se kako ponaša i kako izgleda njihovo okruženje. Ispunjavate te uslove za sad, koje volim da imam kod čitanja. Naravno, mogu i sebi u glavi da osmislim izgled mesta gde su se nalazili ili kako je neko izgledao, nije problem u mašti. Ali ako ja zamislim Lyru sa riđom kosom, zato što nije nigde spomenuto, a negde usred priče moram da se pomirim sa tim da ona ima andjeoski plavu kosu..e to bi mi već problem bio. :D Nemam zasad problema tog tipa, ni u jednom aspektu priče. Doduše kuću mi je bio problem zamisliti nekako jasno i moram priznati da sam se par puta izgubio. Možda zato što je prošlo puno od prethodnog nastavka(*bekeljim se* =D). Kad smo već kod podužeg vremenskog perioda između dva nastavka, moram spomenuti još nešto. Sećam se da kad sam čitao prethodni nastavak koji je imao istu ovu neku zimsku i božićnu(auu, ovo je moguće i velikim slovom, joj xD) atmosferu, tada sam zaista i mogao iskusiti tu atmosferu. xD Mislim bila je svuda oko mene, bila je zima i stvarno sam mogao baš realno osetiti ceo taj doživljaj. Sada, iako je sada neka tmurna kišna jesen, tri godišnja doba i još milion vremenskih promena, uopšte nisam imao problem da doživim celu atmosferu Božića. Što zbog divne kompozicije(skladbe, ne znam koju reč koristite (:, koja mi je jednostavno prožimala svaku reč koju sam čitao čineći je kao deo stvarnosti. Kao da su vaše pisanje i ta predivna muzika začarale i prenele direktno u taj svet. Ili mi barem dopustili da osetim delić toga. Dakle, ta atmosfera mi se jako sviđa. Ja sam lično poveliki idealista koji voli čitati kako neko pod Božićnu atmosferu podrazumeva zajedničko kićenje jelke, miris kolača, sneg koji svi gledaju kroz prozor i slično. Prija mi o tome da čitam i da tokom čitanja osetim bar deo tog idealnog Božića. Pogodile ste ja mislim sve mogućnosti po kojima ste mi mogle dočarati taj lepi Božić. ^^ Da odmah nastavim o tim atmosferama tokom nastavka, tim manjim delićima koji upotpunjuju jedan celovit utisak posta koji je na mene imao dok sam čitao. Zato ću se baš direktno osvrnuti na neke delove koji su me ostavili bez teksta manje ili više. :D
Oči su joj bile otvorene, još ispunjene snom i nesvjesne stvarnosti, a kosa razasuta po jastuku. Bilo je to prvi put da vidi njezine crte lica oslobođene one maske koja bi dolazila sa njezinom prošlošću; prvi put da joj pogled nije ispunjen nekom nedokučivom drevnom tugom -Nije exactly opis atmosfere, ali je opis. Itekakav! Dakle tek je počela priča, a ja sam već imao o čemu o čemu da razmišljam. Već se desilo nešto što me nije ostavila ravnodušnim. Ne kao neki događaj, nego taj opis. Sviđa mi se izraz, oči su joj bile ispunjene snom. :) To mi između ostalog baš nekako lepo. Sviđa mi se kako vam padne na pamet neka stvar koju bi mogle opisati,a meni baš nikada ne bi palo na pamet.
Hihi, malo mi je čudno kad na primer kažu kao šta se desilo to prošle noći, kao sećanja na prošlu noć sa njim, zvuči mi baš nekako...odraslo. :D Ali ne želim to previše komentarisati, znam da je Lani teško pisati ljubavne scene. Sve pet o
11.10.2010. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elisai
a lijepo li si izbjegla sva moja VAŽNA pitanja ;p
11.10.2010. (21:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mile
Soba je bila... plava. Ne, ne inače, ali u tom trenutku da. Bio je to više neki tihi, prisutni osjećaj, koji je preplavljivao sobu, obavijajući njene zidove dok se izvana dopiruća, snježno isijavajuća svjetlost mješala sa nježnim sjenkama iznutra.
-Okej, ovo je samo deo opisa na koji mislim. ^^ Ali ceo taj opis sobe sa Elisabeth mi je naprosto..uh, kao što rekoh ponestaće mi pozitivnih prideva! Zapravo nisam siguran ni postoji li jedan koji bi ukratko mogao reći šta mislim o tome, ali objašnjavanje onog što mislim, pokušaću da svedem na minimum. (zašto li sam sad ovo rekao, znam da ne mogu :O ) Za početak sviđa mi se opis zato što sam prilično fasciniram bojama ljudskih aura..mislim, ne znam kako da to objasnim ali nekako često posmatram kakve je neko boje..kakve bi njegova aura bila boje. I to mi mnogo govori o osobi. Tako da sam lepo mogao predstaviti sebi Elisabeth sa tom kristalnom plavom bojom, pola detalja mi i nije bilo potrebno da bih shvatio sliku. Kako širi to svoje plavetnilo po celoj sobi dajući joj još jednu hladniju notu. Mislim da je to deo u kome sam najviše mogao osetiti tu atmosferu, da ne kažem da je toliko bilo dobro da sam skoro mogao osetiti hladnoću i na svojoj koži. Da kažem to, bojim se da bi zvučalo previše suludo, ali u tom trenutku je tako bilo. Atmosfera posta mi nikad nije bliža nego do tog trenutka. Čak se i muzika tu savršeno uklopila. Neverovatno zaista ,mislim da mi se to nikad nije desilo prilikom čitanja..bilo čega. (Sada se osvrćem i gledam koliko reči ranije sam rekao da ću ovo svesti na minimum i smejem se sam sebi, ali dobro, Bože moj!)
Ajooj, pa ja ne bih više da tražim opisa ovo je već bilo ubiitačno. :D A i ima previše. Tj., imao bih previše toga za reći da bi na kraju ispalo-jao dokle više. xD Zapravo sad sam izgubio za inspiraciju negde na polovini puta. U suštini imam jako toga puno za reći, a ne znam odakle početi, a još manje kako završiti . Od sada pišem samo stvari koje mi padnu na pamet, pa onda kako imam inspiraciju..dakle očekujte da vas spopadam još nedeljama na msnu sa-zaboravio sam spomenuti. xD
Ono sve o tišini što razmišlja Lana mi je apsolutno perfektno. Zaista me je podstaklo na razmišljanje i nije nešto o čemu sam ikada, ali ikada razmišljao pre ovoga, ali sam došao na zaključak da je tema skroz zanimljiva za razraditi je. Prilično mi je bilo žao što je to samo deo njenih misli, toliko mali delić celog posta. Mada, siguran sam da je previše o tome drobila, postalo bi potpuno besmisleno i van konteksta radnje. Ovako je savršeno.
Elisabethh
11.10.2010. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mile
Dakle poštto je blog.hr malo degen, pa me jako zakinuo moram ponovo sa manje entuzijazma nažalost napisati šta sam hteo. Sad sam jako umoran, pa mislim da ću to morati sutra posle škole. Žao mi je što ste sad očekivale do kraja, ali bolje sutra kada budem imao više živaca da napišem sve ponovo i više, nove , nadam se i bolje inspiracije. Tako će biti još bolje ne sumnjam. :(
11.10.2010. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shadows
Dragi naši, nadasve strpljivi čitatelji,
Stvarno je dugo prošlo. Što ne znači da mi nismo radile, trudile se, ali jednostavno su se neke stvari poklopile i - nije išlo. Ali zato kada smo ponovo sjele, nakon duge pauze, idejama nije bilo kraja. Čak smo morale prepoloviti nastavak! Što znači da bi sljedeći - ništa ne obećajemo, ali - trebao doći zasigurno mnogo brže.
Sjećate se još što se događalo? Društvo je konačno stiglo na svoje odredište, gdje ih je toplo dočekala Elisabeth. Amberine sve intenzivnije vizije, pravljenje božićnih kolača u Elisabethinoj divnoj kuhinji, dogovaranje sutrašnjeg snježnog rata, Lanino iskradanje u mrak te odlazak Siriusu još iste te noći...
Još malo pa smo tamo! Ostanite s nama, jer unatoč sporom tempu - mi ne odustajemo ;)
P.S. Možete primjetiti da smo uveli malenu novost na blog. Desni gornji box - skladba Thomasa Newmana pod nazivom "Any other name", nešto je što nam se silno svidjelo - kako za pisanje tako i za čitanje scena našega bloga.
Zaključile smo da je zapravo sveprisutna i prikladna uz sve te da daje riječima na papiru još jednu dodatnu dimenziju. Svakako javite slažete li se s nama :)
Uživajte u čitanju!
~Vaše Shadowsice
09.10.2010. (21:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rachel
Prvo što moram primijetiti, kao i u prijašnjim nastavcima jest činjenica da ne odmaknete daleko s vremenom, a da vam radnje ima tako puno i da je tako gusta i komplicirana!
Jedan pogled, jedan osjećaj, jedna slika iz prošlosti može sve promijeniti i zato mi je ovaj nastavak jedan od dražih.
Lanu počinjemo malo jače upoznavati, raskrinkati ono što jest bilo prije svega ovoga što mi je jako drago. Nekako u Lani vidim onu misterioznost i malu zlobnost kao i u Bellatrix, ali uz dozu dobroga, onoga što se cijelo vrijeme bori s prošlošću.
Elizabeth mi se jako sviđa, baš pokreće radnju i mislim da sve što radi radi s nekim razlogom.
Samantha mi je genijalna u ovom nastavku i samo sam ju još više zavoljela.
Lyra i Anna - ah, blizanke prave. Na njih uvijek možete igrati humorističnu kartu, a da ne govorim kako ste lijepo uvele priču o Lyri i njenim osjećajima za Lupina da je to nešto divno :D
Sirius, James i Lupin su vam baš kao oni koje sam ja zamišljala u knjizi, nevjerojatno dobro idu skupa, a i odvojeno, te svaka scena sa njima donosi nešto novo.
Rhianna je meni poboljšana verzija Hermione, ako je moguće da je lik Hermione meni mogao biti poboljšan, ali evo, uspjele ste, te mi je jako prirasla srcu jer uz Amber, Siriusa i Lupina uvijek doda onaj trag dobrote i pravoga prijateljstva koje me jednostavno očara.
Radnju samu ne bih komentirala, da je išta promijenjeno to ne biste bile vi.
Jednostavno najbolje znate kamo odvesti likove, te onda mi, možda čak i znajući put koji bi htjeli vidjeti bolje od vas, završimo poput Lane iza Siriusa, vođeni na domaćem terenu :D
Sve skupa vrijedilo je čekati te samo tako nastavite dalje.
~ R
10.10.2010. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
As hope dies...
Namjeravala sam pisati sutra komentar dok mi se dojvmoi slegnu ali računam s tim da vi i želite da sam puna dojmova i da 'friško pišem'. Wow čovječe! Fantastično! ne mogu vjerovati kako vam se pisanje svaki put poboljša i izrodi još bolji nastavak. Opisi su jedno (koji su usput odlični), likovi su druga stvar a radnja treća, ali u ovom blogu je sve odlično prikazano i u jednakoj mjeri zastupljeno. Najviše mi se sviđaju male stvari koje lika podsjete na nešto i onda se to splete u misli i u neku interesantnu pouku (tišina, Rhiannine misli u knjižnici, Sirius i Amer, samy, Lyra i Remus...). Tako su dobro dočarani opisi i atmosfera da to sve točno mogu zamisliti i jako mi se sviđa stil. Nekako te uvlači u taj misteriozni magični svijet, inspiriše i jednostavno se osjećaš bolje. Također, suosjećala sam s Lanom, naročito u zadnjoj sceni kada Sirius konačno (ali mislim ne potpuno) zadire u nešto njeno privatno i kada ona gubi tu izvježbanu samokontrolu... i bilo je pomalo interesantno čitati njene reakcije koje su nam dosad bile nepoznate. Isto se vidi i njeno postupno zbližavanje s Siriusom (najviše s njene strane), zagrljaji, poljubci, zadirikivanja... :D (meni se baš sviđa ^^). Iako pomalo (ajd recimo dosta) povezujem radnju još uvijek je pokrivena velom tajne, ali postupnim detaljima i poveznicama obrazuje se mozaik i polako dolazimo do istine.
„Oni nisu tu da bi tebe zapriječili da vidiš prošlost. Već su tu da bi nas spriječili da postavimo pitanja.“ Sirius je pronicljiv jako! :)
Stvarno nemam nikakvih zamjerki, sve mi je odlično, muzika je preeedivno dočarala post i atmosferu, baš sam uživala čitajući, i toliko sam se uvukla u njihov svijet da mi je bilo teško vratiti se nazad! xD
I dajte brzo nam stavite nastavak, jedva čekam što dalje!! ^^
i Bravo!!!!!!!! :D
10.10.2010. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azra
Inače, Azra je, ne znam zašto mi komentira pod ovim nickom, kad sam pisala kao anonimac... hmm :D
10.10.2010. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emma
Vau. Ovo je stvarno jedan predivan nastavak. Oh, sad kad se sjetim, kad sam sinoc otvarala svoj mejl, nije mi ni na kraj pameti bilo da cu docekati jednu od svojih najocekivanijih pošta haha, samo sam buljila u ono "13. nastavak" aaaaaa :DD
Cudno je to kako je proslo oko 10 mjeseci odkad sam citala zadnji post, a tako glako sam samo nastavila ovaj novi kao da je proslo samo par dana. To govori koliko su mi dogadjaji iz proslog nastavka tako lijepo bili usadjeni u sjecanje.
Ovaj toliko vrvi svim tim sitnicama, toliko se jako osjeca koliko vi poznajete te likove.
Posebno mi se svidja ovo izmedju Lyre i Lupina, tako je slako bilo ono kako je ona zamislila njegovo sivilo kao ono udobno koje promatra sa prozora i s cajem u rukama, nekako sigurno i umirujuce naspred njenog nemira i sarenila. I to kako je on kasnije pomislio, totalno nesvjestan sto ona osjeca, da joj je dosadan i monoton. Aaaa
10.10.2010. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emma
Oh uf, objavila mi se samo polovica komentara. Presjekla mi se polovica recenice! To je cudno. Zapravo, nikad ne pisem komentare, pogotovo ne tako duge kao sto sam sada napisala, pa je mozda i normalno da mi se objavi pola ili?
Uglavnom, skraceno, druga polovica komentara je govorila kako mi je scena dorucka bila najdraza jer je tako predivno oslikana ta jutarnja obiteljska atmosfera da sam se osjecala kao kad i ja prozivljavam takva lijepa jutra i da su mi Lana i Sirius predivni i da jedva cekam saznati sto ce biti dalje i da ste mi definitivno uljepsali dan! :DD
10.10.2010. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elisai
oke, dok sam tek vidjela novi nastavak nije bilo ni jednog komentara, sada ih je već 5 :D
1. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
e da, sad kad je to vani xd
skladbaa (L) volim ju iz house m.d., tamo se često pojavljuje
nda, nastavljate točno tamo gdje ste stale, nastavak za nastavkom. inače, volim te popunjene radnje gdje je sve prikazano. kad recimo između poglavlja prođe par dana ili tjedana i onda se to proteklo vrijeme opiše u par rečenica - e to ne volim ˇˇ imam osjećaj da sam toliko toga propustila. zaaato mi je ovo kul :D malo sam pročitala kraj prošlog nastavka i tek sad skužila da u jednom trenutku (kad su sirius i lana u njegovoj sobi) stoje jedno do drugog, a u idućem on sjeda do nje na krevet? xd
+ jedina primjedba mi je spelling :D opet netko nije prošao spelling u wordu hahaha
Lana je odlučila ne primjetiti oduševljenu razmjenu pogleda ispred njih.
“Zar nemaš ti nekakvu svoju djevojku za gnjaviti?” Lana je jasno čula naglasak na ‘svoju’.
gosh xd ja sam se tako oduševljeno cerekala na ovo da je buraz došo do mene u sobu i čitao sa mnom xd i onda je bilo: 'siriuus? kaje ovo potter?'
ja sam mu rekla kao da je to potter bez pottera (bar onog vrrrlo annoying pottera :D) u vrijeme kad je sirius bio naše godište, i on je bio sav oduševljen i pitao kad će film HAHAHA
daaklem, radnja ;d
čaaarobno je sve *-* sviđa mi se što samy predstavlja tradiciju, ono najbliže čemu se mi možemo poistovjetiti. rhin mi je hm, nekako karakter za sebe. jedina od njih svih koja bi da ostane sama bila u redu, ne slomila se. iako je tu prikazan njen strah od toga, kao da ju je strah da njena prisutnost ne znači ništa (što je moram priznat vrlo svjetovno), imam osjećaj da je ona ono o'hara našeg doba bez glumatanja :D
eem lupin i lyra - mah, perfect već se vidi. baš ste dale lijep kontrast lyri koja je uvijek samopouzdana i brza na jeziku, al kad dođe do nečega gdje bi trebala otkrit svoju recimototako nježniju stranu - strah ju je. kao i sve nas.
zapravo je ono što mi se najviše sviđa to što imate cijelu trpezu karaktera, osjećaja. oni su svi posebni (što je lijepo izraženo u scenama na ulici s bezjačkom djecom) no s druge su strane baš kao i svi mi, zaljubljeni, ustrašeni, sretni, tužni, samopouzdani, boje se pokazat osjećaje...
nego, mislim si dok čitam: ovo je ziher lana pisala. ovo je rhin pisala. itd xd
recimo neke su rečenice tako sastavljene da bi to sasvim normalno zvučalo na engleskom ali ne i kod nas. da budem iskrena ja se ponekad uhvatim da prevodim u mislima, kako čitam, tekst na engleski :$ dakle, ovo što sam spomenula, to je sigurno lana pisala :D
oonda, onaj dio kad je slep u dućanu i ponovno susretne onog dečka, to mi je taaako čudno. skroz sam se pomotala tamo. zamjenice :$ nisam skužila jel ona cura koja je bila s njim se zove lana? ili je on to pozdravljao našu lanu? i na trenutak sam skužila da je elisabeth prodavačica? xd
za tog dečka, hm, je li moguće da je on samo iluzija? i ta druga lana isto? iluzija onoga što je nekad bilo?
marvolo neki opaki plan kova.
lanina povijest me i dalje zbunjuje. to bi valjda tako trebalo biti, ne? *sigh*
jako mi se sviđa siriusova intuitivnost, samo sam sad u strahu da je prešao neku granicu, narušio laninu ravnotežu.
ova zadnja scena me grozno, u nekom mutno flashbacku, podsjetila na onu kad je sirius pao u hogwartsu sa stubišta i onda ga je lana spasila s moći koju je bila ostavila za sobom? sad je kao opet posegnula za tom moći.
e sad, opet jedna stvar koja me muči - ta lanina prošlost - nikako mi nije jasno je li ona kriva za nečiju smrt, je li se 'igrala' s nečim s čime nije smjela. a onda opet ima scena (kao ona gdje razgovara s bakom) gdje kaže: što smo mi to napravili da smo to zaslužili? zašto baš mi?
kao da je za smrti kriv neki 'vanjski izvor', ali se ona i dalje osjeća krivom, iako nije direktno sudjelovala u tome.
e sad ta moć, to mi zvuči kao neka loša vrsta magije. kad joj se prepusti, preplavi ju kaonekavrsta zla, a opet, možda su to samo sjećanja koja ju vuku dolje. i misteriozni portret? sjetim se da je sa sjetom gledala lyru i annu, i pitam se je li ona imala brat zbog kojeg bi ju obuzela sjeta? je li taj brat na tom portretu, a ne neki dečko kojeg je voljela, kao što sam dosad mislila?
piiiiitanja li ˇˇ
elisabeth izgleda kao da sve konce drži u svojim rukama. želi da se lana oslobodi toga čega se već mora osloboditi i da krene dalje, i mislim da su svi njenu postupci suptilno okrenuti tome - zbog ljubavi naravno.
“Hej Johnsonice!” Prepoznala je glas. A i da nije, samo jedna osoba ju je tako zvala.
not true! u prošlom ju je nastavku sirius tako nazvao dok joj je navijestio snježni rat ;d
Ali zato jest postojao jedan portret koji bi bio od velike koristi, no nije bila sigurna hoće li ikada smoći snage suočiti se s njime. - prošli nastavak
houhou! znači to je taj portret! od kakve koristi pitam se...
10.10.2010. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elisai
"Igraš čarobnjački šah?" Upitao je James zainteresirano.
"Aha, djed me naučio još dok sam bila mala."
tntntn!
+ srušeni dvorac? čini mi se da veliki dio lanine prošlosti ima veze s rušenjem i padanjem.
saad bih skrooz htjela i dalje nastaviti tražiti male znakove i čitate prijašnje nastavke, ali nažalost, taman sam krenula lektiru čitat prije nego sam vidjela novi nastavak *tužnatužnaužasnotužna*
jedva čekam božićne praznike kad ću se ponovno uhvatit prečitavanja sveega, pa ću napisat novi komentar kad skužim sve ono što mi je promaklo. a imam osjećaj da tog ima jaako puno ˇˇ
oprostite na dužini komentara, nisam shvatila kolko sam već napisala do sad >.<
elisai
10.10.2010. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elisai
ohohoh!
mi slušamo tišinu koja priča. koja govori za nas. - vatra
10.10.2010. (17:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azra
elisai
Djelim iste dvojbe oko Lane, portreta i svega što si navela, što bi značilo da smo možda obje dobro skužile male detalje i korake u otkrivanju radnje ili su nas možda opet zbunile x)
10.10.2010. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady Moonlight
Oke, ajmo po redu.
Poslijepodne otvaram mail i sledi mi se pogled na nepročitanoj poruci od Lane '13. nastavak', a u glavi mi samo bubnja "jelmoguće? jelmoguće? jelmoguće?!". Onda je došao napad uzbuđenog hihiotanja i meškoljenja na stolcu dok sam jednim okom žurno iščitavala poruku, a drugim se pobrinula da otvorim bookmark (bez obzira na link u mailu, to mi je nekako tradicija :D). A taman sam jučer uzela Zatočenika Azkabana i čituckala dijelove sa Siriusom, kao da sam znala da će doći novi nastavak pa da se ubacim u svijet magije. :D
Što se tiče novine u obliku Newmanove skaldbe, mislim da bolju stvar niste mogle napraviti. Iako sam ju slušala i pri prošlom čitanju, ovo je puno bolje rješenje jer ne moram svako malo stiskati replay pa se baš skroz 'utone' u priču. Savršeno dočarava ugođaj cijele priče, pogotovo u ovom zimskom nastavku! A moram priznati da sam par puta i samo u video buljila jer je apsolutno prekrasan s onim zvijezdama i oblacima i munjama i Suncem! *srce*
A sad, krećem u analizu nastavka. Pripremite se na malo poduži/e komentar/e (da Lana, da Rhin, znam da jedva čekate to :D)
Prvo što me jako zanimalo je kako ćete nazvati nastavak jer su vaši naslovi uvijek posebni - zanimljivi i originalni, ali uz to i govore mnogo o samom nastavku. 'Pandorina kutija' dala mi je materijala za razmišljanje; dvanaesti nastavak je završio u pomalo idiličnoj atmosferi pa mi je taj naziv zvučao malo zlokobno, ali me i zaintrigirao.
Prva scena - Lanin pogled. Već sam se na tome rastopila pa sam pomalo smetnula s uma činjenicu da je naslov predskazanje nečega potencijalno velikog, ali i nečeg vrlo vjerojatno negativnog (ne mogu se skoncentrirati na širu sliku kad su ovakve scene u pitanju :P). E, i divno mi je kako je Sirius upalio vatru. Pretpostavljam da to čine svako jutro kao što mi palimo svjetlo u mraku, ali dobije se dojam da ju upali tako da njoj ne bude hladno *.*
"Nešto u toj kretnji govorilo mu je da se ona toga ujutro vjerojatno neće sjećati. No zato će njemu taj prizor ostati urezan u sjećanje. Barem do onog trenutka kada ju opet ne vidi."
- Tu ste me već malo zaplašile. Već su mi se u glavi izrodili razno razni scenariji da bi ih nešto moglo razdvojiti jako brzo, ali dobro, na kraju je ispao false alarm. Valjda ste me toliko znale bombaridrati hintovima da sad pušem i na hladno. A to je tek početak. XD
Scena Laninog buđenja mi je preslatka. Možda zbog onoga kako se na trenutak prepala da netko zna da je unutra. A i ono grljenje Siriusova jastuka je tako... svojstveno Lani. :)
"Sve je bilo tako poznato i tako... na mjestu. Kao kada kiša stane nakon dužeg vremena i konačno možete vidjeti mirnu i jasnu sliku ispred sebe..." - ova usporedba mi je divna. *srcesa*
Zajednički doručak mi je dočarao djelić one atmosfere koju sam osjećala dok su se pravili kolači u prošlom nastavku - skroz obiteljsku i toplu. Totalno je uklopljena u sav Božićni ugođaj. I baš mi je dirljivo ono kada Rhin kaže kako je slušala Amber dok spava, baš je brižna mama tog društva. :)
I sviđa mi se ta nova bliskost Lane i Siriusa, to kako ju on bezbrižno obgrli pred svima ili ono kad se ona naslanja na njega, a zapravo sve teče tako prirodno i jednostavno. (tu sam se vrlo vjerojatno blesavo kesila dok sam čitala)
Počela sam se smijati kad nam je zaljubljena Lana odlelujala u mislima, a opet je i u tako nečem banalnom prikazano koliko je još zapravo Lana odvojena od ostatka svijeta:
"Ne sasvim objašnjivo, srce joj je počelo nabijati u grudima. Osjećala se kao da joj je netko probušio veliki ružičasti balon u čijoj se sigurnosti donedavno nalazila. Na trenutak se osjetila izloženom."
Također mi je zapelo za oko isticanje jedne od Elisabethinih osobina:
"Njezina baka je rijetko izravno govorila što bi željela da netko napravi. I jednako toliko često dobivala upravo taj efekt."
- joj, ona je meni kao neka dobra vila baš zbog tih svojih osobina čarobnjastih. Neobična je, ali opet ima i neke karakteristike drage bakice. Draga je, ali opet i zagonetna u isto vrijeme. Mogu misliti kako ju bezjaci iz njezinog okruženja doživljavaju.
Prizor Elisabethinog sviranja - jednom rječju WOW! Tako puno ste rekle kroz glazbu koju sam mogla čuti samo riječima. Općenito su mi cijeli oni ulomci o tišini veoma, veoma dobri i najradije bih ih cijele ovdje kopipejstala, ali svjesna sam da mi je post već na samom početku dovoljno dug i bez dodatnih citata. XD
"Njena baka je uvijek govorila da samo u tišini možeš spoznati sebe. I bila je u pravu. Samo u tišini možeš čuti svoje srce. I to ne samo kako kuca već i način na koji kuca." - ovo mi je apsolutni favorit u tom dijelu, baš je nekako pogodilo bit samog Laninog lika, ali i priče u cjelosti, svakog lika i svakog događaja.
E i sad sam napisala cijeli jedan odlomak i gad mi kaže da sam dovoljno napisala za jedan komentar. Slušamo se u idućem! :D
11.10.2010. (02:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady Moonlight
"I u tom trenutku shvatila je da se ono što ona svjesno zna – sve što ju je Elisabeth naučila i sve s čim se u teoriji slaže i što zagovara – protivi onome što osjeća i o čemu sada razmišlja. Shvatila je da je kukavica. I da neodgodivo dolazi vrijeme da se suoči sa... svojom tišinom." - Ovo sam odmah uzela kao major hint. Suočit će se morat', valjda će uskoro. :D
Zapravo mi se jako sviđa Elisabethin i Lanin odnos. Imam osjećaj kao da njima dvjema zapravo riječi ne trebaju, već da komuniciraju na nekoj višoj razini. Toliko je dubine u ovoj njihovoj sceni da osjećam kako mi se srce doslovno širi. To da Elisabeth svira harfu zapravo mi je bilo skroz logično - baš pristaje uz njezin lik i sijedu kosu. Zanimljivo je da je izabrana baš harfa od svih glazbala - baš ona s nekako najmekšim, ali i u jednom pogledu najprodornijim zvukom. Naizgled krhki instrument koji zapravo posjeduje iznimnu snagu i jasnoću zvuka, raznobojne žice, ali i jedinstven oblik.
Zanimljivo mi je i samo plavetnilo sobe. Pridonosi tom 'vanzemaljskom' ugođaju harfina zvuka, ali i samom Elisabethinom karakteru. Recimo, meni je jako neobična koincidencija to da sam ja od samog uvođenja Elisabeth u priču, nju uvijek zamišljala u plavo-bijeloj odjeći, a njezina sijeda kosa mi je uvijek imala nekako plavkast obrub. Uvijek mi je odavala dojam 'čiste' osobe, stabilne i čvrste, ali i nježne, i te dvije boje - plava i bijela - su mi potpuno pristajale uz njezin lik. A medaljon je isto jako lijep detalj, brižljivo ga pamtim za buduća čitanja.
Jako mi je upečatljivo to da se Elisabethina melodija mijenja Laninim dolaskom u sobu - baš taj jedan njihov jezik koji mi ostali smrtnici nikad nećemo moći u potpunosti shvatiti.
Vjerojatno NAJnaj stvar kod Elisabeth je upravo činjenica da ne svira po notama, već iz srca. To da joj je svaka skladba drugačija kao što je i svaki udisaj drugačiji. Možda je baš to - umjetnost - ono što mi ju čini toliko fascinantnom i čarobnom, to što muziciranje shvaća kao trenutni govor duše, a ne kao zadani slijed tonova. Kao nešto što prenosi dublju poruku. I opet dolazim do onog dijela s nijemim razgovorom unuke i bake. (Ali da se mene pita, ja bih ju na diktafon snimila pa ispisala svaku skladbu u notama. Mogu samo zamisliti kakvih bi sve melodija i priča tu bilo za prenijeti drugima u formalni glazbeni jezik :D)
Sviđa mi se i nagla promjena atmosfere (ma koliko mi se mrskom u prvi mah činila) - da se plavetnilo pretvara u narančasti odsjaj vatre, bjelina snijega u tamnim naborima teških tkanina sobe, a glazba u riječi. Uznemirujuće riječi.
"Elisabeth je u svojim dostojanstvenim godinama imala u sebi više života nego njena unuka ikako proteklih godina." - opet se loptica prebacuje na Lanu, opet ona pljuska koju mi često znate dati - osvješćivanje činjenice koliko je Lana duboko u svojoj tuzi.
Posebno upečatljiv mi je ovaj citat:
"„Toliko si nalik na svoje roditelje“, izrekla je Elisabeth tiho, nježno ju gledajući.
„Da, i oni su mrtvi“, izletjelo joj je kao obrambena reakcija prije nego što je uspjela zatomiti taj osjećaj."
'Da, i oni su mrtvi." Toliko sam značenja našla u ovoj rečenici. Nekoliko oblika čežnje, i još više oblika tuge. Ali i priznanje same Lane da ju je zapravo strah biti slična nekome koga je prerano izgubila i premalo upoznala.
E i baš razmišljam o onome kako nisam bila sigurna je li Elisabeth majka Laninog oca ili Lanine majke kad vidim da je ispravljeno to. :)
„Njihov lik... To je ono najmanje bitno, ono najmanje što ih je činilo osobama koje si voljela. Naša tijela su prolazna, zato ih sjećanje i godine i progutaju. Ono što je bitno jest osjećaj koji ostaje. Isti onaj osjećaj kojim se ti prisjećaš svoje majke i oca, one emocije koje su izazivali u tebi dok su bili s tobom, svojim bivanjem, zaštitom i ljubavlju koju su pružali, to se ne zaboravlja, zar ne? Ono što su ti pružili i tako zauvijek usadili u tebe... To je ono što ostaje.“
Moram reći da sam se tu rasplakala. Jako. Još jedan okus Lanine boli.
Djetinjasta rečenica - tako prikladna za taj trenutak. Prvo sam mislila da govori o onom sretnijem dijelu djetinjstva sve do gubitka roditelja - da se u tom trenutku ne prisjeća one osobe o kojoj tako često razmišlja, ali onda me u nedoumicu stavilo ono da Elisabeth zna da je Lana mislila baš o onome o čemu ja nisam. Trenutno ovo stavljam na čekanje pa ću već vidjeti rasplet dalje. Lana se uvijek ponaša kao da je kriva za smrt te osobe, ne vjerujem da bi tako brzo promijenila ploču po tom pitanju. Ili je jednostavno svoje 'ja' stavila u ruke sudbine kako bi si bar malo olakšala breme koje nosi. (ah, vidite kako možete izluditi osobu s takvim dvostrukim/trostrukim/stostrukim mogućnostima!)
Elisabethina priča je jednostavno divna. Niste mogle pronaći bolji način da zaokružite scenu. Jednostavno, duboko i potpuno u skladu s dotadašnjim razgovorom. Valjda mi je u knjigama najgora stvar kada pisac stavi neku 'mudrost' radi mudrosti same, a ne zato što je
11.10.2010. (03:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady Moonlight
Opa, Amber sprema knjigu na dno kovčega - znači sto posto čita one knjige o nadarenim čarobnjacima ili što to već mračno istražuje. Zapravo mi je njezina transformacija iz male istraživačice tih 'super' vještina u Božićno raspoloženje jako simpatična.
Jako mi se sviđa škrinja s raznim ukrasima (svi ti razni ukrasi podsjećaju na Božić u Hogwartsu, a zapravo su savršeno uklopljeni u 'Božić na čarobnjački način'), čim sam prvi put pročitala riječ 'škrinja' pomislila sam da ima veze s naslovom 'Pandorina kutija' - mislila sam da će možda Lana vidjeti neki ukras za bor koji će joj probuditi sjećanja, Amber potaknuti viziju ili tako nešto. U biti i nisam bila daleko od istine, Lana njeguje tu tradiciju, a već smo mogli naučiti kako kod nje ništa nije slučajno.
Knjižnica.
"Uplela se u čarobni krug ispisanih stranica, ako koga zanima", dobacila im je preko ramena, nestajući u dubini kuće. - Jako mi se sviđa što takvi "tragovi" nisu ostavljeni samo za neke veće događaje u rpiči, nego su ubačeni i u tako svakodnevni odlazak u kjižnicu u kući. Nešto tako jednostavno, a opet zagonetno kad je riječ i o Elisabeth, ali i o Lani.
Zanimljivo mi je kako se Rhin automatski odvaja od svih i odlazi po Lanu (i ovo mi je jedan od mogućih putokaza ka kraju priče :D), ni sama ne znajući kamo ide, ali opet slijepo slušajući svoju intuiciju. A i tajno stepenište mi se jako sviđa, doprinosi dojmu čarobnosti i baš je logično za svijet magije da se knjižnica, utočište za one koji bježe od svakodnevice, bude izdvojeno i sakriveno od radoznalih pogleda.
"S druge strane ono zbog čega jest bila oprezna, bilo je njeno usputno zamjećivanje da se Elisabethine predodžbe o onome što bi se trebalo u životu ne poklapaju nužno s onima njene unuke. Iako je to možda bilo vješto prikriveno izvježbanim manirima." - Kad sad malo razmislim o tome, lik Elisabeth se do ovog dijela pojavljivao u jednom i pol nastavku, a vi ste već uspjele napraviti toliko višedimenzionalan lik od nje. Sve ovo što je napsaino u ovom citatu je istina. U tako malo vremena (zapravo u samo jednom danu radnje) Elizabeth je postala cjelovit lik, a u isto vrijeme ste ju uspjeli vješto usporediti s Lanom. Iako se one u ovoj životnoj situaciji čine kao prilične suprotnosti, mislim da bi joj Lana, kad bi bila nesputana prošlošću i neopterećena krivnjom koju cijelo vrijeme nosi sa sobom bila prilično slična. Ne možda potpuno u pogledu otvorenosti i spontanosti, Lana je pomalo drugačiji tip osobe (a možda je to samo dojam zbog toga što ju zapravo nikad nemam priliku vidjeti neopterećenu). A opet, svaka se sa gubtikom nosi na svoj način. Na toliko različite načine da nam se čine kao suprotnosti.
Veoma mi se sviđa opis knjižnice. Prostorija je okrugla, puna knjiga do kojih se dolazi ljestvama (to sam oduvijek htjela kao mala imati jer sam vidjela u nekom crtiću, mislim Labuđoj princezi, ali ovo je još puno magičnije :D još kad samo zamislim sve te naslove koji se kriju na policama ... *sigh*), stepeništa, ornamenti, svjetiljke - ma sve mi je tako krasno da bih se automatski preselila tamo. :D
"I onda joj je shvatila. Shvatila da je sada uistinu po prvi puta na pragu spoznavanja tajne Pandorine kutije. Shvatila je ono što su Sirius i Samy shvatili davno prije nje. Shvatila je kako se otvara." - ovdje ste stvarno zle, koliko god Rhin bila praktična, trenutno me samo još više zbunila. A možda ima nešto i u onome da je 4 ujutro dok pokušavam analizirati riječi. XD
Hm, Lana je promatrala Rhin an svom teritoriju, ali nije neko vrijeme ništa rekla? Zanimljivo. I daje materijala za razmišljanje.Ali trenutno mi je najzanimljivja Lanina reakcija, to kako se uvlači u svoju krinku hladnoće kada se osjeća ugroženo.
E, i skroz me zanima koji je bio naslov knjige. Ccc Rinny. :D
Ahhh, Sirius scene :D :D
"„Da“, kimnuo je. „Ja vjerujem u nju.“
Jednostavno poput toga. On vjeruje da je ona jača nego što ona sama misli da je. Da će izdržati suočavanje sa prošlošću, što god to podrazumijevalo, i onda krenuti dalje." - Baš mi je zanimljivo gledati Lanu iz Sirusove perspektive. On ju vidi na posve drugačiji način od svih ostalih. Zapravo i rzaumijem njegov postupak u zadnjoj sceni kad nas je prije toga upoznao sa svojim stajalištem u vezi s Laninim osjećajima. Baš je to ono što Lani treba - osoba koja vjeruje u nju i koja ju je sposobna izvući iz tog njezinog drugog života kojeg ne može/ne želi napustiti. To je počelo u prošlom nastavku, a sada se sve više petlja i petlja kako bi se razmotalo.
Ovdje ću za sada stati, već 3h čituckam, radim si zabilješke u glavi i pišem komentare. Reći ćemo da sam došla do pola nastavka (a šejm on mi, još uvijek nisam *shame*), ali bilo bi mi vrijeme da odem u krevet iako sam se baš zahuktala za pisanje i analiziranje. Od sutra mi opet počinje užurbani tempo, ali ću probati što prije nastaviti s komentiranjem. Za sada, drage moje Shadowsice, laka vam noć! :*
11.10.2010. (04:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azra
E Shadowsice, zaposlite vi ovu Lady za komentatora i ničiji komentari više nisu potrebni :P
11.10.2010. (16:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shadows
@ Azra - haha, pa da ostanemo bez toliko krasnih komentara? Nema šanse :D
@ Lady - zaboga! :D (sad čekamo nastavak tvojih dojmova i Miletov(e) komentar(e) pa da možemo ustvrditi da (li) si ga nadmašila,,,
Baš mi drago da ti se sviđa skladba, meni je savršeno odgovarala atmosferi nastavka. Jesi bacila oko i na nove stihove u boxu?
Nestrpljivo čekam nastavak ;)
@elisai - nego, mislim si dok čitam: ovo je ziher lana pisala. ovo je rhin pisala. itd xd
Mi same nakon mjesec dva ne znamo što je koja pisala (djelom jer smo senilne pomalo, bar ja :), djelom jer često jedna napiše scenu pa druga prođe kroz nju sa svojim izmjenama. Činjenica je da imamo svojih tipičnih izraza i načina pisanja, ali svejedno, svaka čast na pothvatu ako uspijevaš odjeliti što je koja pisala :D
Ono s dečkom u dućanu je zapravo prilično očito, baci oko još jednom :) (ja sam taj dio teksta "na slijepo" dobila na čitanje, njegova je pojava i meni bila iznenađenje)
(i da... straaašno nam smeta duljina komentara :p)
@Emma - i nas je bilo pomalo strah hoće li vam svi potrebni detalji ostati u sjećanju, no čini mi se da nekako ipak jesu. Morat ćemo pokušati ne dovesti se ponovno do ovakvih razmaka među nastavcima.
@Azra - da, upravo tako, dok ste puno dojmova (tako je vama lakše a nama draže :))
@Rachel - i nama su likovi najdraži dio svega, oni su ti oko kojih stvaramo radnju, a ne obrnuto.
Rhin
11.10.2010. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady Moonlight
Kao što sam i obećala, slijedi nastavak :D
Posebno volim scene s blizankama, uvijek su tako bogate događajima, zabavne, a opet se iz samih njihovih pokreta može puno toga iščitati o njihovom odnosu, tako da mi je scena s pisanjem pisma baš upečatljiva - to kako se drže za ruke i rade zajedno. I tu još moram istaknuti da jednostavno obožavam činjenicu da se maloljetnici mogu služiti magijom i izvan škole. U biti mi to u originalnoj priči nikad nije bilo baš najlogičnije, ali znala sam da tako mora biti zbog zapleta. Recimo, u tom slučaju su prilično povlašteni oni koji se školuju kod kuće, jel. Sviđa mi se kako ste magične dijelove toga svijeta savršeno uklopile u radnju, a opet su prilično unikatni (poput pisanja štapićem). A ni Lana nije ravnodušna na njihov odnos, to ste već istaknule nekoliko puta. I baš mi je zapelo za oko ono kad Lana primjeti: "U tom trenutku, Sirius joj se učinio tako dalekim. I nijednom se nije osvrnuo..." - Sirius se njoj čini dalekim, a zapravo ja cijelo vrijeme imam dojam da je ona ta koja je daleko od drugih pa i od Siriusa. Možda je baš zbog te njezine navike, on odlučio dati joj prostora (koji joj zapravo ne treba, imala ga je i previše svih ovih godina), ali mi je zapravo najzanimljiviji dio Lanine perspektive u ovom dijelu onaj dio kad gleda kako se James i Anna grle:
"To je mogla razumjeti čak i više od čežnje za tradicijom vlastitog doma. Čežnju za nekime tko ti je istovremeno toliko blizu, a toliko daleko. A onda se Sirius, ničim izazvan, okrenuo i pogledao ju u oči." - obožavam te njihove intenzivne trenutke. *srce*
Ajme, Lyra i Remus !! Hahahah kako su vam smiješno morali zvučati oni komentari u vezi Rhin i Lupina. Više ni sama ne znam što bih mislila; od ono malo njihovih scena što ste nam dale u prošlih par nastavaka, ja sam u svojoj glavi iskonstruirala cijelu vezu njih dvoje da mi je sad teško odjednom to izbrisati i postaviti novu ploču. Iako zapravo ima puno više logike da se suprotnosti privlače: Remus, koji je staložen i miran i Lyra koja je razigrani duh društva. Uspjele ste me nemalo iznenaditi ovime, jer ih zapravo nikad nisam doživljavala zajedno, uvijek ili samostalne ili Lyru s Annom, a Remusa s Rhin.
A kad bolje razmislim, možda nas opet vučete za nos, znalo se i prije dogoditi da ste me s nekim stvarima iznenadile. :P
U ovom dijelu zapravo sam prvi put istinski sagledala Lyru kao pojedinca. Uvijek je negdje oko nje lepršao Annin lik, uvijek su bile neraskidivo povezane i zapravo mi je Lyra ovako osamljena došla kao zanimljiva paralela sa samom Lanom - koja je dosad uvijek bila sama, izdvojena, (iako niste dosad ništa izričito rekle o tome je li imala brata, i tu pronalazim jednu zajendičku dimenziju njih dvije - naravno, uz uvjet da sam hintove dosadašnje dobro pokopčala), a sada ni Lyra sama ne zna kome se pridružiti kada nema Anne.
Cijeli Lyrin dio mi je zapravo predivan, od njezinih razmišljanja o tome kako su nekad Sirius, James i Remus bili 'stariji', koliko se toga promijenilo i kakav utjecaj te promjene imaju na nju. A tek usporedba Remusa i Lyre - baš odlično prikazano i tek kad sad razmišljam o tome očito je da bi si sjajno pristajali.
Eh, onda slijedi Remusova perspektiva koju sam čitala s budalastim smiješkom. :) Baš mi se sviđa što mu je ona... nedokučiva. To kako njezinu šutnju pripisuje nezainteresiranosti, a nedostatak duha u njegovu društvu nije povezao ni sa čim drugim osim sa svojom jednoličnom naravi.
"„Hej, Lyra, hvataj!“, otkinuo je jednu od ledenica s drveta i dobacio joj. (...) Htio je još nešto reći, ali ona je već pogledala u stranu, okrećući glavu od njega.
A možda se prevario. Možda joj stvarno nije drag. Odlučio je upamtiti kako bi se trebao pokušati sprijateljiti s njom" - joooj, cijeli ovaj ulomak je tako... blesav na tako slatki način -to kako Samy komentira dobacivanje ledenice - znači i drugi su primjetili, kako Lyra u šoku pokušava razbistriti misli i gubi na oštrini svojih inače britkih odgovora, kako se skriva iza kose...
"Lyra je uzdahnula i nastavila za ostalima, puštajući da joj ostatci leda proklize između prstiju." - ovo mi je baš posebno jaka slika, iako ne mogu jasno odrediti zašto. Možda zato što Lyra inače nije takav lik pa mi ju je neobično gledati iz tog kuta.
Svjesna sam da možda trčim pred hipogrife kad ih zamišljam kao par, ali, ne možda ono što misle, već to što uopće misle jedno o drugome su mi prilično očiti znakovi buduće naklonosti.
Ako (da, ako, jer s vama se nikad ne zna :P) i bude nečeg većeg između njih, bit će baš neka zlatna sredina između trenutna dva para. Sirius i Lana su jedna krajnost baš zbog Laninog stanja u kojem se nalazi - njihovi susreti su dublji, strastveniji, ali i misaoniji nego od "karakterističnog para" dok su James i Anna opet druga krajnost - onaj tipični, neopterećeni par priče, tipični teenageri. Mislim da bi Lyra i Remus baš bili ona ravnoteža između dvije krajnosti, jer oboje imaju po dio onoga iz druga 2 para.
11.10.2010. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mile
Uvek kada krenem da pišem komentar(e) na vaš post, osećam se kao i da sam pišem nastavak. xD Evo sad već razimšljam, da li sam neki prošli komentar počeo istim rečima, tako da ću ako sad kažem:ne znam kako bih počeo, postati već: pa zar opet ne znaš, ili nešto u tom stilu. Sada sam prilično siguran da nisam počeo nijednom ovako post, tako da mi je laknulo-i same znate da sam loš u smišljanju uvoda.
Ja bih odmah krenuo negde od zapleta, gde se događaji dinamično smenjuju(akcija, jel) i slično, tako da me je oduvek fasciniralo kako vi znate lepo napraviti uvod. Tačnije, fasciniralo me je kako uopšte imate strpljenja za tako polagane i detaljne uvode. Ja obično dobijem već neke ideje za zaplete i na kraju dok napišem uvod, već sam izmenjao milion različitih vrsta zapleta u glavi, pa onda to ispadne nikako. Previše ideja imam. Okej, sada se pitate zašto pričam o sebi, kada je tema vaš post, pa ću se vratiti na ono što sam hteo da kažem.
Mislim da tek sada(u eventualno par prethodnih nastavaka) mogu videti neke pozitivne stvari baš zbog tog sporog uvoda i razvijanja priče. Pozitivne stvari-pre bih rekao neke dobre prednosti koje sada imate kada počinjete da pravite zaplet u priči. Za početak sam sad siguran, koliko to mogu biti jel, šta bi dotični lik mogao uraditi, a šta je nešto što jednostavno znam da taj lik ne bi uradio. Ili barem moja predstava o tom liku. Znači sada znam da ako bi James srušio dvorac Lyri, ona ne bi počela da plače nad životom, nego bi ga nokautirala. Ili pretpostavljam kad bi Amber rekla, okitite jelku sami, verovatno bih se zabrinuo da to radi iz nekih misterioznih razloga, a ne zato što je jednostavno lenja.
Opet, pretpostaviću da sam o likovima i tome kako sad već imam jasniju predstavu o njima već govorio u prošlim komentarima, tako da se ovoga puta neću previše osvrtati na to kako se ne bih ponavljao. Dakle-sve vam je jasno. Ja volim da imam lepu predstavu o tome ko kako izgleda, ko je kakav, ko se kako ponaša i kako izgleda njihovo okruženje. Ispunjavate te uslove za sad, koje volim da imam kod čitanja. Naravno, mogu i sebi u glavi da osmislim izgled mesta gde su se nalazili ili kako je neko izgledao, nije problem u mašti. Ali ako ja zamislim Lyru sa riđom kosom, zato što nije nigde spomenuto, a negde usred priče moram da se pomirim sa tim da ona ima andjeoski plavu kosu..e to bi mi već problem bio. :D Nemam zasad problema tog tipa, ni u jednom aspektu priče.
Doduše kuću mi je bio problem zamisliti nekako jasno i moram priznati da sam se par puta izgubio. Možda zato što je prošlo puno od prethodnog nastavka(*bekeljim se* =D). Kad smo već kod podužeg vremenskog perioda između dva nastavka, moram spomenuti još nešto.
Sećam se da kad sam čitao prethodni nastavak koji je imao istu ovu neku zimsku i božićnu(auu, ovo je moguće i velikim slovom, joj xD) atmosferu, tada sam zaista i mogao iskusiti tu atmosferu. xD Mislim bila je svuda oko mene, bila je zima i stvarno sam mogao baš realno osetiti ceo taj doživljaj. Sada, iako je sada neka tmurna kišna jesen, tri godišnja doba i još milion vremenskih promena, uopšte nisam imao problem da doživim celu atmosferu Božića. Što zbog divne kompozicije(skladbe, ne znam koju reč koristite (:, koja mi je jednostavno prožimala svaku reč koju sam čitao čineći je kao deo stvarnosti. Kao da su vaše pisanje i ta predivna muzika začarale i prenele direktno u taj svet. Ili mi barem dopustili da osetim delić toga.
Dakle, ta atmosfera mi se jako sviđa. Ja sam lično poveliki idealista koji voli čitati kako neko pod Božićnu atmosferu podrazumeva zajedničko kićenje jelke, miris kolača, sneg koji svi gledaju kroz prozor i slično. Prija mi o tome da čitam i da tokom čitanja osetim bar deo tog idealnog Božića. Pogodile ste ja mislim sve mogućnosti po kojima ste mi mogle dočarati taj lepi Božić. ^^
Da odmah nastavim o tim atmosferama tokom nastavka, tim manjim delićima koji upotpunjuju jedan celovit utisak posta koji je na mene imao dok sam čitao. Zato ću se baš direktno osvrnuti na neke delove koji su me ostavili bez teksta manje ili više. :D
Oči su joj bile otvorene, još ispunjene snom i nesvjesne stvarnosti, a kosa razasuta po jastuku. Bilo je to prvi put da vidi njezine crte lica oslobođene one maske koja bi dolazila sa njezinom prošlošću; prvi put da joj pogled nije ispunjen nekom nedokučivom drevnom tugom
-Nije exactly opis atmosfere, ali je opis. Itekakav! Dakle tek je počela priča, a ja sam već imao o čemu o čemu da razmišljam. Već se desilo nešto što me nije ostavila ravnodušnim. Ne kao neki događaj, nego taj opis. Sviđa mi se izraz, oči su joj bile ispunjene snom. :) To mi između ostalog baš nekako lepo. Sviđa mi se kako vam padne na pamet neka stvar koju bi mogle opisati,a meni baš nikada ne bi palo na pamet.
Hihi, malo mi je čudno kad na primer kažu kao šta se desilo to prošle noći, kao sećanja na prošlu noć sa njim, zvuči mi baš nekako...odraslo. :D Ali ne želim to previše komentarisati, znam da je Lani teško pisati ljubavne scene. Sve pet o
11.10.2010. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elisai
a lijepo li si izbjegla sva moja VAŽNA pitanja ;p
11.10.2010. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mile
Soba je bila... plava. Ne, ne inače, ali u tom trenutku da. Bio je to više neki tihi, prisutni osjećaj, koji je preplavljivao sobu, obavijajući njene zidove dok se izvana dopiruća, snježno isijavajuća svjetlost mješala sa nježnim sjenkama iznutra.
-Okej, ovo je samo deo opisa na koji mislim. ^^ Ali ceo taj opis sobe sa Elisabeth mi je naprosto..uh, kao što rekoh ponestaće mi pozitivnih prideva! Zapravo nisam siguran ni postoji li jedan koji bi ukratko mogao reći šta mislim o tome, ali objašnjavanje onog što mislim, pokušaću da svedem na minimum. (zašto li sam sad ovo rekao, znam da ne mogu :O )
Za početak sviđa mi se opis zato što sam prilično fasciniram bojama ljudskih aura..mislim, ne znam kako da to objasnim ali nekako često posmatram kakve je neko boje..kakve bi njegova aura bila boje. I to mi mnogo govori o osobi. Tako da sam lepo mogao predstaviti sebi Elisabeth sa tom kristalnom plavom bojom, pola detalja mi i nije bilo potrebno da bih shvatio sliku. Kako širi to svoje plavetnilo po celoj sobi dajući joj još jednu hladniju notu. Mislim da je to deo u kome sam najviše mogao osetiti tu atmosferu, da ne kažem da je toliko bilo dobro da sam skoro mogao osetiti hladnoću i na svojoj koži. Da kažem to, bojim se da bi zvučalo previše suludo, ali u tom trenutku je tako bilo. Atmosfera posta mi nikad nije bliža nego do tog trenutka. Čak se i muzika tu savršeno uklopila. Neverovatno zaista ,mislim da mi se to nikad nije desilo prilikom čitanja..bilo čega. (Sada se osvrćem i gledam koliko reči ranije sam rekao da ću ovo svesti na minimum i smejem se sam sebi, ali dobro, Bože moj!)
Ajooj, pa ja ne bih više da tražim opisa ovo je već bilo ubiitačno. :D A i ima previše. Tj., imao bih previše toga za reći da bi na kraju ispalo-jao dokle više. xD Zapravo sad sam izgubio za inspiraciju negde na polovini puta. U suštini imam jako toga puno za reći, a ne znam odakle početi, a još manje kako završiti . Od sada pišem samo stvari koje mi padnu na pamet, pa onda kako imam inspiraciju..dakle očekujte da vas spopadam još nedeljama na msnu sa-zaboravio sam spomenuti. xD
Ono sve o tišini što razmišlja Lana mi je apsolutno perfektno. Zaista me je podstaklo na razmišljanje i nije nešto o čemu sam ikada, ali ikada razmišljao pre ovoga, ali sam došao na zaključak da je tema skroz zanimljiva za razraditi je. Prilično mi je bilo žao što je to samo deo njenih misli, toliko mali delić celog posta. Mada, siguran sam da je previše o tome drobila, postalo bi potpuno besmisleno i van konteksta radnje. Ovako je savršeno.
Elisabethh
11.10.2010. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mile
Dakle poštto je blog.hr malo degen, pa me jako zakinuo moram ponovo sa manje entuzijazma nažalost napisati šta sam hteo. Sad sam jako umoran, pa mislim da ću to morati sutra posle škole. Žao mi je što ste sad očekivale do kraja, ali bolje sutra kada budem imao više živaca da napišem sve ponovo i više, nove , nadam se i bolje inspiracije. Tako će biti još bolje ne sumnjam. :(
11.10.2010. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shadows
@ elisai - pa nisi valjda stvarno očekivala odgovore? :)
dobit ćeš ih u idućim nastavcima ;)
Rhin
13.10.2010. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elisai
dum spiro spero xd
15.10.2010. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emma
Mogu li se nadati nekom novom nastavku uskoro?
14.12.2010. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shadows
Ovisi što ti sve spada pod pojam "uskoro" :)
Prije zimskih praznika sigurno ne.
Uostalom, još nam nisu ni komentirali svi koje smo očekivali :p
Rhin
19.12.2010. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emma
Meni bi bilo savrseno kad bi novi nastavak citala za vrijeme praznika pa da pijem caj i zamisljam vase predivne zimske opise aaa
21.12.2010. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...