Prvo da ukratko samo prokomentiram nešto nevezano za tekst, ponos i dostojanstvo nije isto. Ponos je nešto negativno, a dostojanstvo nešto pozitivno. Barem tako ja gledam na te dvije riječi. Tako da gaženje ponosa je dobro, dostojanstva nije. Slažem se s tobom i previše, a opet promjena u mom životu je premalo. Hvala što si mi još više to osvjestila, koliko god da me to pogađa (premda ne na toj osobnoj razini npr. za žene, ali rekao bih najbliže tome što može), opet se uhvatim kako nekad ne mislim o tome ili, kao što si napisala, nasmijem na neki vic ili šalu koji u suštini nije smiješan jer u sebi nosi "snagu" da povrijedi nekoga. To što taj netko nije prisutan ne znači da je taj vic manje uvredljiv ili da ima manju moć povređivanja. I kao što kažeš, kako se borit protiv te kulture? Vjerujem da, premda se možda čini kao Sizifov posao, se trebamo truditi promijeniti sebe što više možemo i ukazati drugima na to, da barem svoje najdraže "probamo promijeniti", tj. osvjestiti na to. Zato ti hvala još jednom na ovom razmišljanju, nije uzaludno boriti se, nije uzaludno mijenjati se, nije uzaludno govoriti i dijeliti to s ljudima. To znam. Prije nisam, ali vidim da je to potaknulo neku, bar malu promjenu u meni, a ako može promijeniti mene, može i nekog drugog, a to već govori da nije uzaludno. Q.E.D. :) Srdačan pozdrav
08.10.2010. (14:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
v
Prvo da ukratko samo prokomentiram nešto nevezano za tekst, ponos i dostojanstvo nije isto. Ponos je nešto negativno, a dostojanstvo nešto pozitivno. Barem tako ja gledam na te dvije riječi. Tako da gaženje ponosa je dobro, dostojanstva nije.
Slažem se s tobom i previše, a opet promjena u mom životu je premalo. Hvala što si mi još više to osvjestila, koliko god da me to pogađa (premda ne na toj osobnoj razini npr. za žene, ali rekao bih najbliže tome što može), opet se uhvatim kako nekad ne mislim o tome ili, kao što si napisala, nasmijem na neki vic ili šalu koji u suštini nije smiješan jer u sebi nosi "snagu" da povrijedi nekoga. To što taj netko nije prisutan ne znači da je taj vic manje uvredljiv ili da ima manju moć povređivanja. I kao što kažeš, kako se borit protiv te kulture? Vjerujem da, premda se možda čini kao Sizifov posao, se trebamo truditi promijeniti sebe što više možemo i ukazati drugima na to, da barem svoje najdraže "probamo promijeniti", tj. osvjestiti na to. Zato ti hvala još jednom na ovom razmišljanju, nije uzaludno boriti se, nije uzaludno mijenjati se, nije uzaludno govoriti i dijeliti to s ljudima. To znam. Prije nisam, ali vidim da je to potaknulo neku, bar malu promjenu u meni, a ako može promijeniti mene, može i nekog drugog, a to već govori da nije uzaludno. Q.E.D. :)
Srdačan pozdrav
08.10.2010. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...