Komentari

bookeraj.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • Tri Pojma

    miss je uvijek puno oštrija i (meni) bliža kada se uhvati eseja.. izvrstan presjek Tikvi i uvijek aktualnog društvenog problema... pokondirenost ostaje, samo se akteri mijenjaju...

    što se tiče tržišta i pisaca... isitna je negdje između. no, jedno je sigurno. ne znam koliko kvalitetan bio, ako iza tebe ne stoje moćni mediji, ti si ništa. barem što se zarade tiče. na prvoj knjizi sam zaradila sasvim slolidno, iako je postojao problem s organiziranom distribucijom (uzdaj se u se u se...),a s drugom, iako iza mene stoji respektabilan nakladnik - ako pređem 4000 kn, častit ću te kavom.. prvom prilikom kad se sretnemo.. e sad zamisli da si utuvim u glavu kako želim biti pisac :p
    za jedan hobi,kao što je u mom slučaju riječ.. to je ok.. ali Hrvatska je mala zemlje, s upitnom kulturom čitanja i još manjom kupovanja knjiga, tako da je iluzorno vjerovati samo u zakon tržišta. s obzirom da pisci nisu cajke, nego bi trebali biti nositelji kulture... normlno je da ponekad dobiju potporu. drugi je par čarapa je li to učinjeno transparentno, objektivno (uvijek netko sjedi u žiriju) i imaju li pisci koristi od potpora koje se daju izdavačima..

    avatar

    10.10.2010. (13:16)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    izvrstan post

    avatar

    10.10.2010. (13:37)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Razmišljanje o razmišljanju je i mene navelo na razmišljanje, s time da nemam, barem u prvi tren, neki jasan zaklučak, osim da i ti i Tomić i Missillusion sjajno pišete i argumentirate i da su mi vrlo bliska takva shvaćanja. Poučena nekim životnim iskustvom, pročitala bih još i Perišićeve argumente i onda možda isto ne bih imala neki jasniji stav , ali bi mi slika o kojoj bih mogla donijeti neki svoj sud, bila potpunija. Ovako mi se čini da opredijeljenje za tržišnu politiku ili za subvencioniranje od strane države, baš kao što si i sama napisala ne garantira kvalitetu pisanja. A ja se pitam tko garantira kvalitetu ostalih profesija, tržišno ili državno financiranih?. I zašto se uopće od kulture očekuje da bude automatski "kvalitetna" i tko uopće određuje njezinu kvalitetu? Broj čitatelja ili recenzija uglednog kritičara? Mislim da je puno važnije u svemu autocenzura po vlastitoj savjesti, tj. profesionalna neovisnost i dosljednost, bez obzira tko nas financira. To je ono o čemu piše Tomić, koji je vjerujem dosljedan sebi, premda mu neki zamjeraju da se "prodao". Uvijek ćemo se po nekima, nekome prodati...bez obzira otkuda se financiramo. Ako iz proračuna idu novci i za naše navodno profesionalne političare (ne znam ima li ijedan koji je osim Račan izučio taj zanat, a da mu politika nije drugo, ili treće zanimanje ili hobi ili joker u rukavu), onda ne vidim neki problem ako dio proračunskih sredstava ode i na subvencioniranje pisaca. Druga je stvar što se u autocenzuri i mentalitetu naših krajeva to odmah shvaća kao poziv na poltronstvo iliti pokondiranost.Jasno mi je da su rijetki oni koji će financirati ili objavljivati nešto što možda nije njima samima blisko ili poziva njih same na preispitivanje. Imala sam i ja na ovoj blogosferi slično iskustvo-moj tekst nije legao uredništvu, nisam ga htjela mijenjati, dobila opasku kako sam neprofesionalna, jer se i najveći novinari moraju korigirati i podložiti uredništvu (pozivanje na pisanje u čitanim i poznatim novinama je velika i neprikosnovena preporuka) i shvatila da se s pojmom korekcije ili prilagodbe prekriva pojam neiskrene komunikacije koja nije u stanju reći:Nećemo to objaviti tako kao je napisano jer nam ne odgovara u onome što želimo promovirati". I to je problem koji ja vidim, jer oni koji izdavaju ili financiraju, očekuju i poslušne sljedbenike i svaka različitost je opasna, bez obzira na deklarativnu, toleranciju, nenasilje i sl...To su mehanizmi koji su po meni puno bitniji od pitanja jesu li pisci, ili bilo koja druga profesija, profesionalci ako se financiraju iz državnog proračuna ili podliježu zakonu tržišta.

    avatar

    10.10.2010. (14:09)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    btw, postavimo pitanje ovako: kako bi miss prošla da ovisi isključivo o tržištu? koliko je njezin izričaj i teme kojih se dotiče (i to na vrlo specifičan način) "tržišan"?
    da jednog dana miss postane objavljivana (čemu se iskreno nadam), bojim se da njezinu uradci ne bi bili nešto što će svaki drugi Rvat rado i lako kupiti (osim ako im sse ne bude slagalo sa štofom tresjeda u dnevnoj). tu se ona i Nives ne mogu natjecati jer, nažalost, zna se na čijoj strani bi bilo tzv. tržište.

    avatar

    10.10.2010. (15:02)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Bookeraj, hvala na uvrštavanju u post. Da, rijetko se hvatam eseja, ali voljela bih se više posvetiti tome , međutim teško je usporedno pisati jedno i drugo, vremenski i psihički. Sad sam napravila pauzu s ovim drugim pisanjem da se slegne, pa ću se možda više baviti ovom vrstom.

    Zona, stanje u Hrvatskoj što se književnosti tiče mi je donekle jasno , dosad sam pisala više manje isključivo za sebe, i svjesna sam da to nije marketinški pogodna/podobna "roba", e sad, budući da sam ja amater i početnica ne očekujem zasad ni previše osim možda baš šačice ljudi kojima se to sviđa i koji se u tome prepoznaju. Mada, kažem, preda mnom je još poveća dionica puta do nekog objavljivanja i sređivanje tih mojih bujica misli u neki sređeniji tok:) (mada ni tad to neće biti znatno drukčije, što se tržišnog dijela tiče). Ipak, hvala na razmatranju, cijenim :)

    Uglavnom, ja se ipak slažem s Perišićevim tekstom jer nije ni čitanost pokazatelj vrijednosti u svakom slučaju, jer je ljude koji nisu skloni kulturi čitanja moguće zainteresirati uglavnom skandalima, knjigama Vlatke Pokos i sličnima, a ljudi koji se ozbiljno bave pisanjem ili se žele bavit pisanjem ipak bi trebali dobit kakvu takvu potporu. Što se honorara tiče, zaista ne znam, ali čula sam da se baš i ne plaćaju, no da je javna tajna da se od pisanja ne živi, jest. I da život na dvostrukom i trostrukom kolosijeku umara, umara i ne ostavlja puno vremena inspiraciji.

    avatar

    10.10.2010. (20:48)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    a kako bi oi procijenili tko vrijedi subvencije a tko ne:) to je isto tržišno natjecanje:) meni recimo sad ide na jetru što je unazad par mjeseci zbog proklete sumrak sage potrebno prokopati metar dva da bi se došlo do nečeg bez vampira vukodlaka sila tame i tih stvari:D ali očito to ljudi sad vole pa nek izvole:D

    avatar

    11.10.2010. (07:46)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Zona - i ja se slažem da je istina negdje između. naravno da ne potičem to da se apsolutno ukinu potpore i subvencije (jer novac iz državnog proračuna i mora, po mom mišljenju, biti upotrijebljen za poticanje kulture), niti mislim da je jedino profitabilan pisac dobar pisac.

    nego mi je palo na pamet nešto drugo: svi kukaju kako je u Hrvatskoj (koja je mala zemlja, a u kojoj je kultura čitanja porazna) situacija loša, međutim - ja mislim da se generacije čitatelja, odnosno korisnika literature moraju odgajati. od pelena do staračkog doma ima ljudi koji imaju vremena i novca za čitanje. predrasuda je da je čitanje namijenjeno samo onih 10% visokoobrazovanih. konkretno, ja ne poznajem nijednu osobu koja ne čita (sad, različit je interes) - moja frizerka čita, teta iz kioska čita (doduše, teta koju znam s kioska je i diplomirana pravnica), čita radijski voditelj, čita državna inspektorica, čita moja sestrica u 7. razredu... ti ljudi su voljni potrošiti (sad, koliko, ovisi o njihovim primanjima) novac za knjige. ne znam kako nakladnici hrvatskih pisaca kao da nikako ne uspijevaju doći do tih ljudi.

    @djevojka s bisernom naušnicom - hvala!

    @Monoperajanka - izvrstan je kriterij osjećaja vlastite dosljednosti i profesionalne neovisnosti (međutim, i tu se javlja jedan problem - on je vrijednosno neutralan: netko može biti izrazito profesionalan i dosljedan u promicanju nacističkih vrijednosti, rasizma i seksizma, što s time?). Oko toga kako se netko "prodao" i "postao komercijalan", toga smo se naslušali, pogotovo u muzici (ali i u književnosti) i oko toga doista ne znam što bih rekla.

    @Missillusion - ja sam pak jako ogorčena na ljude koji kukaju o drugom poslu - ja isto radi preživljavanja radim tri, četiri posla (kao što sam navela i u postu) i ni na jednom od njih mi nije dopušteno kukati kako ih nekvalitetno obavljam zato što uz njih imam još drugih nekoliko obveza. to nikoga ne zanima. naravno da bi svijet (a pogotovo Hrvatska) bio idealan da se svatko može baviti samo svojom strukom i ne mora raditi ništa drugo, ali nažalost to nije tako. a jesti i preživjeti moramo.

    @elektronegativka - imam dojam da u vampirskoj tematici prednjači Algoritam. U posljednje vrijeme ih nekako zaobilazim, štajaznam. Nisam si kupila knjigu od... prošlog mjeseca? (ali ta se baš i ne računa:)

    avatar

    11.10.2010. (10:40)    -   -   -   -  

  • Neverin

    treba samo spriječiti da poticaj postane sinekura jedne osobe koja kada vidi da pare dolaze pisao on ili ne nema neke posebne volje pisat. I ja smatram profesionalnog pisca onog koji sebe uzdržava sa novcima od svog pisanja, ne mora nužno biti najčitaniji jer to više nije neki pokazatelj kao što ocjene u školi nisu pokazatelj inteligencije jednog učenika. Dante, Bocacci, i Petrarca su bili profesionalni pisci iako su zapravo bili dvorjani i pisali u čast onoga koji ih je trenutno financirao.., neovisnost i intelektualno poštenje bez podilaženja nekom gazdi su meni izraz profesionalizma.

    avatar

    11.10.2010. (12:26)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    odlican tekst i pitam se moze li se u hrvatskoj uopce zivjeti samo od ( i kakvog) pisanja koje bi se nazvalo freelancing...ako si "neovisan" (nisi zaposlen u jednoj novini) svjedno si ovisan. tezak je zivot slobodnjaka koji pisu za sve i svakoga. i na kraju se - zbog honorara - takodjer sve svede na potraznju o kojoj ovisi ponuda. tako da slobodnjak mora pisati i tekstove koje inace ne bi te se prilagodjavati u ovom slucaju raznim poslodavcima, a samo da bi bio u stanju platiti rezije. samo od pisanja knjiga je tesko zivjeti ako nisi pisac bestsellera na velikom trzistu. nase je trziste (jezicno gledano) premalo za domace pisce bestsellera koji bi mogli zivjeti samo i jedino od pisanja knjiga.

    avatar

    11.10.2010. (13:07)    -   -   -   -  

  • project mayhem

    Za mene je uspješan književnik svaki onaj koji uspije prodat svoje radove izvan okvira naše domovine... Kada nekoga tamo u Americi zainteresiraju tamo neki nostalgični Jergovićevi tekstovi o odrastanju, onda mogu reći: Jergović je uspješan književnik... Na žalost, realno je da naklade od nekih 1000 primjeraka idu više u sferu "za prijatelje i rodbinu"... to je još i jasnije kad se uzme u obzir da se DNEVNO izda 3000 novih naslova... Drugim riječima, nije svak kome se izda knjiga ili koji objavi neki tekst književnik...

    avatar

    11.10.2010. (13:48)    -   -   -   -  

  • Uvijek bolji

    Znači, država uzme novce od mene u vidu raznih poreza i da ih piscu da napiše knjigu koju će možda prodati meni i drugima a možda nikome. Predlažem da izbacimo državu iz tog kruga i dogovorimo se s piscem - ja kupim njegovu knjigu ako je napiše. Neka vrsta pretplate. :) Imam već u mislima nekoliko autora na koje bih se odmah pretplatila! :))

    avatar

    11.10.2010. (14:34)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    to je negdje između tržišta i poticanja kulture
    zlatna sredina je sigurno najbolje rješenje

    avatar

    11.10.2010. (18:45)    -   -   -   -  

  • NF

    perišić je dobar pisac, barem iz vremena kad sam ga ja čitao, sad baš kad je plaćenik, ne čitam tu tiskovinu, ovo jesam i slažem se s njegovim stavovima

    avatar

    11.10.2010. (21:41)    -   -   -   -  

  • sasvim svejedno

    piscu je kod nas ko i penzićima ,scopral ih Tuđman sa sto bogatih familija ,jedni za tih sto pišu a drugi im prekapaju po kantama za smeće

    avatar

    11.10.2010. (22:40)    -   -   -   -  

  • Trn

    Zakon tržišta, bar danas, može pokazati vrijednost pisca u trnutku u kojem živi. Svi se mogu dati na ocjenu javnosti putem interneta. Ne trebaju piscima subvencije, samo volja i onda će biti i vremena za pisanje. A ako se netko probije s pisanjem i počne zarađivati od njega, onda će stvoriti i više vremena za pisanje. Novac nije kočnica. Čak je ponekad taj nedostatak love inspiracija za pisanje - tu vjerojatno najeftiniju aktivnost/hobby.

    avatar

    12.10.2010. (07:56)    -   -   -   -  

  • sasvim svejedno

    zONA,NE VELI SE TRŽIŠAN NEGO TRŽIŠTAN -ti si zona strava od spisateljice,pa je zato dobro da neregistrirani korisnici ne mogu komentirati na tvom blogu tvoje umne serotvorine

    avatar

    12.10.2010. (08:37)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Bookeraj - dosljednost za mene nije isto što i neprestano preispitivanje i samokritičnost, a bojim se da je za to potrebna i vrlina skromnosti. Ali u pravu si što se tiče te samo-uvjerenosti u vlastiti rad, to je u konačnici uvijek subjektivna kategorija. Naravno da će onda svako društvo ili politički sustav odabirati određene sadržaje, na žalost ne po neutralnosti, već po vlastitim subjektivnim potrebama. PA će tako nacistički režim uzimati samo kulturne tvorevine nacističkog sadržaja. I neko takozvano demokratsko društvo će isto tako subvencionirati nešto što se uklapa u vrijednosnoi sustav tog društva. Hoće li uvijek to biti nešto vrijedno, pitanje je (ne)uređenosti društva i postavljanja društvenih vrijednosti. Tu su pisci opet prepušteni svojim savjestima, hoće li pristati na promicanje nekih upitnih ili negatiovnih ideja, pa makar to bilo legitimno u društvu, kao što je slučaj sa spomenutim nacizmom.
    BAš zato mislim da je odgajanje vlastite savjesti u (a to onda po mom shvaćanju gubi predznak neutralnosti) prvi korak za svakog pisca, ali i svake druge profesije)))

    project mayhem, skrenula bih samo na razlikovanje pojma uspješnog profesionalca, od prefesionalca. Pitanje autorice posta je bilo tko se među književnicima može smatrati profesionalcem, dakle tko od svoga rada može živjeti (kao i svaki drugi profesionalac, tj. čovjek koji se bavi nekom profesiojom)."Uspješnost" nekog pisca nije sinonim za profesionalnost, već jedna kategorija u toj profesionalnosti.
    Inače se sa tvojom kategorizacijom uspješnih i manje uspješnih mogu dijelom složiti. Uspjeh je doista kada netko iz tako male zemlje kao štojej Hrvatska uspije predstaviti svoje knjige na većem tržištu. Ali postoje i drugi načini sagledavanje nečije uspješnosti, čak i kada ona ostane samo u okviru nekog manjeg broja čitatelja.

    avatar

    12.10.2010. (09:41)    -   -   -   -  

  • Iva

    Da, bilo bi super kada bi pisci, ali i drugi umjetnici u Hrvatskoj mogli živjeti od svog rada. No nažalost, to možda može funkcionirati na većim, jačim, stabilnijim, kulturno osviještenim tržištima, no u maloj, nestabilnoj i nažalost zemlji s još uvijek velikim brojem nepismenih ljudi, i koja je ono statistika ?, sa samo sedam posto visoko obrazovane populacije, da, pisanje i umjetnost bi trebala biti državno subvencionirala. Ne zato da bi pisci i drugi umjetnici mogli biti lijeni u svojoj poziciji, nego zato što bi je umjetnost bitna za razvoj jednog društva, za razvoj kritičkoga mišljenja a po istraživanju mjerodavnih institucija Europske Unije, umjetnost, tj. kultura u velikoj mjeri utječe na životni standard jedne zajednice. I da, pisanje je poriv, potreba, potreban je talent i sve što se uobičajeno uz tu aktivnost stavlja, ali kada ste profesionalno time bavite, to je POSAO!!! Eto, mislim da je te stvari ponekad potrebno istaknuti i ponavljati. S druge strane, slažem se da sustav, kao i svugdje drugdje u dragoj nam našoj zemlji ne funkcionira, ali onda je to jedna posve druga tema, zar ne?! Što se tiče tvrdnje da su svi drugi "tržišno orijentirani" u ovoj zemlji, to je notorna neistina, da ne kažem laž. Sve dok se bajoslovnim svotama subvencioniraju sportski klubovi, a među njima i "udruga građana" koja stoji iza Dinama, sve dok je u ovoj zemlji više od 70 000 činovnika viška na državnim jaslama koji dnevno rade dva efektivna sata a ostatak surfaju recepte ili tome slično, o čemu zapravo pričamo?!

    avatar

    12.10.2010. (16:40)    -   -   -   -  

  • saraja azra

    lijep post
    pozdrav

    avatar

    13.10.2010. (11:53)    -   -   -   -  

  • svinjce

    Nisam baš uvjeren da tržište može i treba biti regulator svega, pa isto tako da bude i arbitar tko je "dobar" pisac, a tko ne. Tomić i Jergović su specifičan primjer jer su oni "projekti" EPH, izdavačke kuće; to rekavši, ne mislim umanjiti njihovu vrijednost kao pisaca, međutim lakše je baviti se pisanjem kada ne moraš brinuti o pukoj egzistenciji...

    avatar

    13.10.2010. (14:51)    -   -   -   -  

  • odmak

    Dobar post i dobri neki od komentara. Mogu samo reći da su rijetki pisci (pa čak i oni najčitaniji) u svijetu koji samo pišu i od pisanja žive.
    Čitanost, ako je dobar pisac, često ide s komuniciranjem čitaća kojih je nekad možda bilo više iz jednostavnog razloga što je pisana riječ na neki način bila jedina komunikacija na velikim udaljenostima. Onda su se pisala pisma rodbini i prijateljima, recimo, koja danas izlaze kao književna djela.
    Danas, ako hoćeš živjeti od pisanja, moraš znati mjeru i dužinu djela, temu (najčešće aktualnu, ne mora biti prizemna, ali skoro ili u većini slučajeva jest.)
    Mislim da je dobar broj odlično napisanih djela ostao nepoznat širem djelu čitaća, a ipak su to nezaobilazna velika djela za čovječanstvo. Tko čita Dantea ili Shakespeare ili Kafku ili čak i Manna- pitam koliki broj čitaća koji su zadovoljni sa jednostavnijim djelima, a ipak ne čitaju nesretnu Nives ili Pokosicu.

    Malo se čita i iz razloga što dužnosti i vrijeme pa čak dnevna tiskovina naprosto gutaju u nekoj borbi za opstanak, ali i za zabavu. Zašto bi se opterećivali, kažu. Vrlo je malo ljudi koji se tolikim stvarima mogu oduprijeti i zaroniti u pravu literaturu ( u koju bi obavezno ubrojila Miss, koja je vjerujem upravo zbog svog razmišljanja i izričaja u sukobu sa okolinom)

    Koliki uđu u kuću i odmah upale televiziju.

    Osobno sam za subvenciju, ali onog što ćeš raditi uz dobro obrazloženje modernim rječnikom rečeno: dobro napravljen projekt. Teško je znati hoće li iz toga nešto biti, ali umjetnost je općenito rizičan 'posao'. Kažem'posao' jer stvaranje nije posao. Umjetnost je stvaranje, nije ponavljanje već onoga što jest. Slično je proročanstvima i misticima. Bilo je doba i ljudi koji su tako gledali na umjetnost.
    Predugo bi bilo ići u detalje. Sjetite se samo najočitijeg: Jules Vernea i njegovih djela.
    Danas bih tu ubrojila Houlebecka koji govori o novom čovjeku, rekla bih bez duše, u kojeg se većina pretvara/mo. Tu se potpuno slažem s njim.
    Ali subvencioniranje kod nas ide isto tako po nekom ključu i uz veliku borbu za koju mnogi umjetnici nemaju želuca, nerva, snage ni ostalog.

    avatar

    14.10.2010. (09:57)    -   -   -   -  

  • hm

    Nažalost, post nije dobar jer autorica nije baš upućena. Pa Tomića i Jergovića bogato plaća i reklamira EPH, a EPH je dno dna. Svatko radi za nekog. A oni nisu najbolji, već samo najreklamiranijei hrvatski pisci i bez Jutarnjeg gdje objavljuju kolumne bi bili nigdje kao i ostali.

    avatar

    14.10.2010. (10:55)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    drago mi je da se ovaj tekst još komentira, iako sam ja već malo pogubila trag u onome što sam željela reći:

    @hm - ne živim na Marsu pa sam vrlo svjesna da su Tomić i Jergović kolumnisti i novinari u Jutarnjem. A je li moguće da oni budu plaćeni od strane nekog, a ipak svoji i da pišu stvari kakve oni žele pisati? Mislim da da.Toliko o tome da su se prodali. Sad je opet glupo reći "gdje bi bili Tomić i Jergović bez EPH" jer očito da ne znamo: možda bi baš bili uspješni. Možda bi bili i uspješniji jer bi ih neki ljudi radije čitali (pošto za te ljude oni ne bi izgubili umjetnički kredibilitet)

    @odmak - jest posao, ali nije posao? ne mogu se garantirati rezultati, to je istina. Htjela sam samo reći da mi ne može o teškoj situaciji u Hrvatskoj drviti osoba kojoj samo oči vire iz državnih jasala. Za tu osobu, sve je u najboljem redu dok još subvencije stižu. Tako da nije nikakva razlika u tome plaća li pisce država ili privatni poduzetnik, oni su ipak nekome nešto dužni. Onih pravih, koji nikome nisu ništa dužni - i nema baš puno. Ali da, izrazito su rijetki pisci koji mogu živjeti isključivo od pisanja. Što znači - to nije posao, ali jest posao (u kojem ima mjesta samo za najbolje)

    @I grešnici su ljudi - hvala na pohvalama

    @svinjce - "lakše" je relativan pojam. Isto je i sa subvencijama od strane države, zar ne? ako ti netko da subvenciju pa ti ne moraš brinuti o egzistenciji, lakše je stvarati, zar ne? ali zapravo i nije: ja sam najbolje radila za svoju tvrtku kad mi je voda bila do grla, pod egzistencijalnim pritiskom. Tomić i Jergović, priznajem, nisu najbolji primjeri, ali mislim da su obojica više puta dokazali da njihova vrijednost nije samo u tome što su projekti EPH-a (Jergović je, uostalom, jedan od rijetkih naših pisaca koji je objavljivan i u Penguinu, Tomićeva su djela adaptirana za kazalište i za televiziju...) Ma teško je o tome kazuistički, ali smatram da se bolje radi kad je to važno i kad to nešto znači, kad si osobno odgovoran za ono što radiš. Najveći problem u Hrvatskoj, od Vlade pa naniže, jest u tome što uvijek ima netko drugi na koga se može prebaciti sve, od krivnje do radnog zadatka. Nitko ne osjeća odgovornost i nikome nije stalo.

    @saraja azra - lijep pozdrav

    @Iva - ja sam uvijek za to da se potaknu dobre i lijepe stvari, kultura poglavito (ona nije neophodna za naciju kao što je neophodno komunalno gospodarstvo, stanogradnja, proizvodnja hrane i vodoprivreda, pa je zato treba posebno njegovati). Isto kao i na pisce, treba biti oprezan koga država potiče: isto me tako kao i ovi subvencionirani pisci vrijeđaju i udruge građana koje zarađuju na milijunskim transferima, kao i ljudi s plaćama od 20000 kuna koji ušićare na plaćanju parkinga i putnim nalozima. to je sramota.

    @Windmills - a koji je motiv? Subvencija? Čitanost? Zarada? Slažem se da jest važno zbog čega netko piše (a isto tako je važno i kako piše), no mislim da je motivacija najjača kad osjećamo osobnu odgovornost za svoj rad.

    @sasvim svejedno - nažalost ste oboje u krivu, Hrvatski jezični portal nalazi riječi tržišni i tržišno, ali ne i tržištan ni tržišan. Hvala na lingvističkoj opservaciji.

    @Trn - čini mi se da se slažemo, hvala na komentaru (evo primjera za sve: Murakami je počeo pisati vodeći jazz klub u Japanu, pisao je prije posla, za vrijeme rada u klubu te nakon njega u gluho doba noći - zato su mu prvi romani kraći i odsječnijih rečenica. Kad je postao slavan, prestao je raditi u jazz klubu i više je vremena provodio pišući).

    avatar

    14.10.2010. (11:29)    -   -   -   -  

  • hm

    ne, nije moguće. očigledno da, usprkos dobrim namjerama, ipak pomalo živiš na marsu :-). nek probaju napisati nešto protiv todorića ili svog gazde pavića.
    i zašto, pobogu, ništa ne poduzmu po pitanju nestanka kulture iz njihove novine.
    i ti za njih znas jer pisu za jutarnji, a za ostale ne znas jer ne pisu.

    avatar

    14.10.2010. (12:19)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @hm - zapravo, to i jest istina, doista pomalo živim na marsu :) ne vidim ni da subvencionirani pisci nešto grizu ruku bože biškupića koja ih hrani... :)
    znam za brojne hrvatske pisce (za brojne ne znam jer su pisci samo na papiru, samo po iznosu love iz mojih poreza koju su dobili da bi nadrljali nešto).

    avatar

    14.10.2010. (14:46)    -   -   -   -  

učitavam...