Svetica Nauciteljica Djevica Terezija se rodila kao deveto dijete bracnoga para Luja-Josipa-Stanislava Martina i Marije-Azelije Guérin 2. siječnja 1873., u punoj radosti božicnoga vremena, u gradicu Alençonu, u Normandiji. Dva dana kasnije bila je krštena dobivši imena Marija-Franciska-Terezija. Imala je divne roditelje, ali toplinu majcina srca nije dugo uživala jer je izgubila dragu majku vec 28. kolovoza 1877. Djevojcica tada nije imala još ni 4 godine. Prema njezinu vlastitom svjedocanstvu djetinjstvo joj se dijeli na dva oprecna dijela: najprije na radost, a onda, nakon majcine smrti, na žalost i pretjeranu osjetljivost. Dok joj je još majka bila teško bolesna, Terezija je sa sestricama boravila kod jedne susjede. Ta bi ih ujutro skupila na jutarnju molitvu, a onda otišla. Terezija, još posve malena, no duševno razvijena, razocarano bi primijetila: "O, kod mame nije bilo tako, ona bi skupa s nama molila jutarnju molitvu!" Za divnu majku svete Male Terezije vodi se postupak da i ona bude uvrštena medu blaženike i svece. Prvi kršcanski odgoj Terezija je primila od majke, no otac je u tome imao takoder aktivnu ulogu. Terezija je sama o njemu posvjedocila: "Dosta mi je bilo promatrati mog oca kod molitve pa da vidim kako se mole sveci." Drugi joj je odgoj pružila sestra Paulina, a treci sestre benediktinke u Lisieuxu. Terezija je bila njihova gojenica kao polukonviktica - po danu je bila kod njih, a po noci kod kuce - od listopada 1881. pa do konca veljace 1886. U to je vrijeme - tocno 2. listopada 1882. - Paulina stupila u Karmel u Lisieuxu. Od znacajnih dogadaja prije Terezijina ulaska u Karmel valja spomenuti njezinu tešku bolest. Razboljela se baš na Blagovijest 1883., a ozdravila ju je, nasmiješivši joj se, Naša draga Gospa od pobjede, kojoj su se molili za nju, baš na sam blagdan Duhova iste godine. Tada je molila Gospodina da bi joj "oduzeo njezinu slobodu", kako bi na taj nacin "postala jedno s božanskom silom". Treci je dogadaj nutarnji poziv u redovnicki stalež i to u red bosonogih karmelicanki. Prije nje ode u Karmel najprije Paulina, a zatim najstarija sestra Marija. Kako je za tako odlucan korak bila odviše mlada, Terezija je s ocem poduzela hodocašce cak u Rim, a i posjet papi Leonu XIII. da bi joj on dopustio ulazak u Karmel u dobi od 15 godina. Papa ju je kod jedne audijencije - gdje je bio uprilicen susret s njime - uputio na redovit put preko mjesnih crkvenih poglavara u njezinoj biskupiji, što ju je nemalo razocaralo, ali ne i slomilo. Dobivši dopuštenje od mjesnoga biskupa, Terezija je napokon u ponedjeljak 9. travnja 1888. ušla u Karmel u Lisieuxu, ustrajavši u njemu sve do svoje svetacke smrti 30. rujna 1797. Ušla je da bi spašavala duše i molila za svecenike". Život u Karmelu bio je veoma jednostavan, tvrd i prozaican. Terezija je utrošila dnevno 6 i pol sati na molitvu u koru i na razmatranje, 5 sati na rucni rad, 2 sata na zajednicki odmor, za vrijeme koga se mogla baviti, dakako prisutna u rekreaciji, nekim privatnim zanimanjem, 45 minuta je išlo na obroke, a za nocni bi pocinak još ostajalo 6-7 sati. Prvih je pet godina redovnickoga života Terezija veoma mnogo trpjela od osamljenosti, duhovne suhoce, pa i od škrupula. Sve je to podnosila s nadnaravnom radošcu. Ta nije li je sam Gospodin obavijestio "da ce joj dati duše jedino po križu". Terezija je 8. rujna 1890. polagala zavjete. To je bio dan nepomucene radosti.
01.10.2010. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No naskoro je opet došla tama koja se smrkla sve do napadaja na njezinu vjeru, a sve to je trajalo sve do smrtnoga casa. Ona je ipak i u takvu stanju bili zadovoljna. O tome piše ovako: "O, kako je slatko služiti Gospodinu u noci, u kušnji! Imamo samo ovaj život za proživljavanje svoje vjere." Terezijin je molitveni život bio obican. Poznato je da je doživjela samo jedan jedini misticni doživljaj. To je bio zanos pri jednome križnom putu, o koje je pripovijedala svojoj sestri Paulini. Ali baš taj obicni molitveni život cini nam se tako bliskom i lakom za nasljedovanje. Ona je sama rekla: "Sve što sam cinila, mora biti dohvatno malim dušama." No Terezija nam može takoder biti uzor u spremnosti kako se prihvaca i ide putem tame, kojim je ona hodila, te unatoc duhovnoj suhoci uvijek bila vjerna svakidašnjim molitvenim vježbama. Na koncu života mogla je uskliknuti: "Kalež je pun do vrha! Nikad nisam vjerovala da je moguce tako mnogo trpjeti. Kako si mogu to drugačije protumaciti, negoli mojom prevelikom željom da spašavam duše?" Njezina Povijest jedne duše, u kojoj je opisala svoj vlastiti životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koracati putem duhovnoga djetinjstva posve predan u volju Božju, bez ocekivanja cudesa i nadnaravnih objava. Mala je Terezija vratila cast onim malim krepostima sive svakidašnjice: poniznosti, poslušnosti, siromaštvu, cistoci, požrtvovnosti, jednostavnosti srca, povezanosti s Bogom. Za sve to Crkva ju je Svete godine 1925. po Piju XI. proglasila svetom, samo 28 godina nakon njezine smrti. Nad njezinim se grobom u Lisieuxu diže velicanstvena bazilika, podignuta prilozima zahvalnih vjernika iz cijeloga svijeta, tolikih koji su u njoj našli ne samo mocnu zagovornicu, vec i dragu životnu prijateljicu i uciteljicu. Papa Pavao VI, prigodom 100. obljetnice Terezijina rodenja u sijecnju 1973. upravio je biskupu Lisieuxa posebno pismo u kojem opet uzdiže Terezijine vrline, osobito njezin molitveni život i povezanost s Bogom. Novi veliki Katekizam Katolicke crkve sadrži mnoštvo navoda iz spisa sv. Male Terezije. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 19. listopada 1997. nauciteljicom Crkve.
01.10.2010. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A vidim da je UEFA blokirala video zbog ekskluzivnih TV autorskih prava na koji sam stavio link u kojem se vidi čudo koje nam je podario Sveti Jeronim na njegov dan, ali evo zato jedan drugi link na pjesmicu koja se pjevala nakon toga čuda. A kad sam već kod Dalmacije i pjesama bio bi grijeh ne staviti i ovu pjesmu
@ let duše Kako je post o Svetom Augustinu, mogli bi reći velikom kako primijeti @ Tigar doista velik i možda treba više da se pročlita, neće moći svatko iz prve pročitati nisam još htio novi post pisati, da bi posjetitelji koji baš ne dolaze svaki dan mogli pročitati o Svetom Augustinu Stoga je Sveta Terezija koja je mala a u biti velika dobila komentare. Ona je nama pokazala kako se živi vjera i kako se prolazi kroz tamu u trenucima napasti jer Bog je uvijek s nama. Nadam se da ćeš mi i ti oprostiti to jer kako si i sama rekla mala Terezija to je u skladu s njome. Ona je bila skromna. Ona je nama primjer i pokazala je kako svi mi možemo biti kao ona pozvani smo na svetost. Posve predana Božjoj volji, bez očekivanja čudesa, pokazala je put svetosti: male kreposti sive svakidašnjice – poniznost, poslušnost, siromaštvo, čistoća, požrtvovnost, jednostavnost srca, povezanost s Bogom. U jednoj je prigodi zapisala: »Crkva ima tijelo od udova, ali ima i srce koje gori od ljubavi; ljubav oživljuje udove Crkve i kad bi se ljubav ugasila, ne bi bilo apostola, ne bi bilo mučenika ni svjedoka. Ljubav obuhvaća sva zvanja, ljubav je sve: obuhvaća sva vremena i mjesta – jednom riječju, ona je vječna. Ljubav mi je dala ključ moga zvanja i tako je našla svoje zvanje. Moje zvanje je ljubav. Bit ću ljubav i tako će se ostvariti moj san iz mladosti: mučeništvo, a ono se postiže ljubavlju. Najsavršeniji darovi nisu ništa bez ljubavi. Ljubav je najizvrsniji put koji vodi Bogu jer Bog je ljubav. I stoga: kršćaninovo poslanje jest ljubav.« Spoj pobožnosti prema Raspetome i prema Bogu Ocu, dakle, isticanje muke Isusove i milosrđa Božjega daje pečat pobožnosti i našoj novoj blaženici Mariji od Propetog Petković, vjerojatno stoga što je svoju mladost živjela upravo u vrijeme općeg oduševljenja za Malu Tereziju. @ Tigre hvala na posjeti ;)
a komentar bi završio pošto danas slavimo anđele čuvare molitvom anđelu čuvaru
Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću, danju. Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem. Da se ondje s tobom mogu vijekom klanjat dragom Bogu.
02.10.2010. (18:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sv. Augustin je čudo! Ne kaže se uzalud da je on kršten u suzama svoje majke Sv. Monike. Nakon čitanja njegovih Ispovijesti, čovjek se osjeti ohrabrenim jer shvaća da još uvijek ima nade, a i Božje milosrđe je bezgranično. Srdačan pozdrav :-)
05.10.2010. (13:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala Vam svima na posjeti i komentarima. Bog vas sve blagoslovio!!!! Jedino mi je žao što vidim da su let duše i DOLINA ČUDA ukinule svoje blogove. Let duše je imala lijep blog i ako ih nema mogu samo reći Bog Vas čuvao i blagoslovio!!!!
06.10.2010. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znaš voy@ čitao sam pažljivo, da štogod ne propustim te "korigirati" al vrlo si oprezan, niša ne dodaješ, ništa ne oduzimaš... ako čovjek pročita "Ispovijesti", to ti dođe ko mala Biblija, nije pročita ništa..i "Ispovijesti ruskog hodočasnika" a ovo što srčeko@ govori o nadi je vrlo optimistično, ko će se danas tako "obratiti"???
ne znam znaš li onu dogodovštinu o Ciceronu, u Širokom.... već sam jednom negdje pisao, al meni je toliko smiješna, da moram opet... naime kad je drug šuvar ukino gimnazije, onda je dio širokobrijeških profesora počeo predavati i po školama tzv. ŠUPa (škola učenika u privredi) pa je tako jednog učenika, pretenciozni profa upitao, da mu nešto kaže o Ciceronu..ovaj se odvalio od smijeha, pita ga prof -Šta je smiješno?" a ovaj če "Nisam čuo smišnijeg imena!!"
06.10.2010. (22:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ let duše tako mi je drago da si ostala s nama. Ne znam u čemu je bio problem ali gore kad kliknem na tebe ne optvara mi tvoj blog jedino sad ovdje na zadnjem komentaru, ali nema veze neka tebe s nama
BB
@ tigre
ti si zaista originalan i da te nema trebalo bi te izmisliti ;) ja zaista nastojim ne ići previše u krajnosti a što se srčeka@ tiče ja znam da ti je ona posebno u srcu, pa to ne bih komentirao ali ovo što se tiče nade i ja se slažem sa njom, treba biti optimista ;) A Ciceron je stvarno smoješno ime, što nije???
08.10.2010. (14:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sveti Augustin jest "kasno", ali i jest "uzljubio", potpuno i konačno. Teško se čovjeku nositi sa svojom ljudskom prirodom. I dobro se na to stalno podsječati. Hvala, prijatelju!
18.10.2010. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Danas je inače Sveti Jeronim o kojem sam već pisao na ovom blogu, pa stoga našemu dalmatincu zahvaljujem od svega srca za ovo
30.09.2010. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Odličan post. Lijepi pozdrav.
01.10.2010. (10:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
@ gospa moja
LP i BB
@let duše
Svetica Nauciteljica Djevica Terezija se rodila kao deveto dijete bracnoga para Luja-Josipa-Stanislava Martina i Marije-Azelije Guérin 2. siječnja 1873., u punoj radosti božicnoga vremena, u gradicu Alençonu, u Normandiji. Dva dana kasnije bila je krštena dobivši imena Marija-Franciska-Terezija. Imala je divne roditelje, ali toplinu majcina srca nije dugo uživala jer je izgubila dragu majku vec 28. kolovoza 1877. Djevojcica tada nije imala još ni 4 godine. Prema njezinu vlastitom svjedocanstvu djetinjstvo joj se dijeli na dva oprecna dijela: najprije na radost, a onda, nakon majcine smrti, na žalost i pretjeranu osjetljivost. Dok joj je još majka bila teško bolesna, Terezija je sa sestricama boravila kod jedne susjede. Ta bi ih ujutro skupila na jutarnju molitvu, a onda otišla. Terezija, još posve malena, no duševno razvijena, razocarano bi primijetila: "O, kod mame nije bilo tako, ona bi skupa s nama molila jutarnju molitvu!" Za divnu majku svete Male Terezije vodi se postupak da i ona bude uvrštena medu blaženike i svece. Prvi kršcanski odgoj Terezija je primila od majke, no otac je u tome imao takoder aktivnu ulogu. Terezija je sama o njemu posvjedocila: "Dosta mi je bilo promatrati mog oca kod molitve pa da vidim kako se mole sveci." Drugi joj je odgoj pružila sestra Paulina, a treci sestre benediktinke u Lisieuxu. Terezija je bila njihova gojenica kao polukonviktica - po danu je bila kod njih, a po noci kod kuce - od listopada 1881. pa do konca veljace 1886. U to je vrijeme - tocno 2. listopada 1882. - Paulina stupila u Karmel u Lisieuxu. Od znacajnih dogadaja prije Terezijina ulaska u Karmel valja spomenuti njezinu tešku bolest. Razboljela se baš na Blagovijest 1883., a ozdravila ju je, nasmiješivši joj se, Naša draga Gospa od pobjede, kojoj su se molili za nju, baš na sam blagdan Duhova iste godine. Tada je molila Gospodina da bi joj "oduzeo njezinu slobodu", kako bi na taj nacin "postala jedno s božanskom silom". Treci je dogadaj nutarnji poziv u redovnicki stalež i to u red bosonogih karmelicanki. Prije nje ode u Karmel najprije Paulina, a zatim najstarija sestra Marija. Kako je za tako odlucan korak bila odviše mlada, Terezija je s ocem poduzela hodocašce cak u Rim, a i posjet papi Leonu XIII. da bi joj on dopustio ulazak u Karmel u dobi od 15 godina. Papa ju je kod jedne audijencije - gdje je bio uprilicen susret s njime - uputio na redovit put preko mjesnih crkvenih poglavara u njezinoj biskupiji, što ju je nemalo razocaralo, ali ne i slomilo. Dobivši dopuštenje od mjesnoga biskupa, Terezija je napokon u ponedjeljak 9. travnja 1888. ušla u Karmel u Lisieuxu, ustrajavši u njemu sve do svoje svetacke smrti 30. rujna 1797. Ušla je da bi spašavala duše i molila za svecenike". Život u Karmelu bio je veoma jednostavan, tvrd i prozaican. Terezija je utrošila dnevno 6 i pol sati na molitvu u koru i na razmatranje, 5 sati na rucni rad, 2 sata na zajednicki odmor, za vrijeme koga se mogla baviti, dakako prisutna u rekreaciji, nekim privatnim zanimanjem, 45 minuta je išlo na obroke, a za nocni bi pocinak još ostajalo 6-7 sati. Prvih je pet godina redovnickoga života Terezija veoma mnogo trpjela od osamljenosti, duhovne suhoce, pa i od škrupula. Sve je to podnosila s nadnaravnom radošcu. Ta nije li je sam Gospodin obavijestio "da ce joj dati duše jedino po križu". Terezija je 8. rujna 1890. polagala zavjete. To je bio dan nepomucene radosti.
01.10.2010. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
No naskoro je opet došla tama koja se smrkla sve do napadaja na njezinu vjeru, a sve to je trajalo sve do smrtnoga casa. Ona je ipak i u takvu stanju bili zadovoljna. O tome piše ovako: "O, kako je slatko služiti Gospodinu u noci, u kušnji! Imamo samo ovaj život za proživljavanje svoje vjere." Terezijin je molitveni život bio obican. Poznato je da je doživjela samo jedan jedini misticni doživljaj. To je bio zanos pri jednome križnom putu, o koje je pripovijedala svojoj sestri Paulini. Ali baš taj obicni molitveni život cini nam se tako bliskom i lakom za nasljedovanje. Ona je sama rekla: "Sve što sam cinila, mora biti dohvatno malim dušama." No Terezija nam može takoder biti uzor u spremnosti kako se prihvaca i ide putem tame, kojim je ona hodila, te unatoc duhovnoj suhoci uvijek bila vjerna svakidašnjim molitvenim vježbama. Na koncu života mogla je uskliknuti: "Kalež je pun do vrha! Nikad nisam vjerovala da je moguce tako mnogo trpjeti. Kako si mogu to drugačije protumaciti, negoli mojom prevelikom željom da spašavam duše?" Njezina Povijest jedne duše, u kojoj je opisala svoj vlastiti životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koracati putem duhovnoga djetinjstva posve predan u volju Božju, bez ocekivanja cudesa i nadnaravnih objava. Mala je Terezija vratila cast onim malim krepostima sive svakidašnjice: poniznosti, poslušnosti, siromaštvu, cistoci, požrtvovnosti, jednostavnosti srca, povezanosti s Bogom. Za sve to Crkva ju je Svete godine 1925. po Piju XI. proglasila svetom, samo 28 godina nakon njezine smrti. Nad njezinim se grobom u Lisieuxu diže velicanstvena bazilika, podignuta prilozima zahvalnih vjernika iz cijeloga svijeta, tolikih koji su u njoj našli ne samo mocnu zagovornicu, vec i dragu životnu prijateljicu i uciteljicu. Papa Pavao VI, prigodom 100. obljetnice Terezijina rodenja u sijecnju 1973. upravio je biskupu Lisieuxa posebno pismo u kojem opet uzdiže Terezijine vrline, osobito njezin molitveni život i povezanost s Bogom. Novi veliki Katekizam Katolicke crkve sadrži mnoštvo navoda iz spisa sv. Male Terezije. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 19. listopada 1997. nauciteljicom Crkve.
01.10.2010. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
gusti je bezsmrtan....a tvoji postovi sve duži??!!!
drž se!!!
02.10.2010. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
A vidim da je UEFA blokirala video zbog ekskluzivnih TV autorskih prava na koji sam stavio link u kojem se vidi čudo koje nam je podario Sveti Jeronim na njegov dan, ali evo zato jedan drugi link na pjesmicu koja se pjevala nakon toga čuda. A kad sam već kod Dalmacije i pjesama bio bi grijeh ne staviti i ovu pjesmu
@ let duše
Kako je post o Svetom Augustinu, mogli bi reći velikom kako primijeti @ Tigar doista velik i možda treba više da se pročlita, neće moći svatko iz prve pročitati nisam još htio novi post pisati, da bi posjetitelji koji baš ne dolaze svaki dan mogli pročitati o Svetom Augustinu
Stoga je Sveta Terezija koja je mala a u biti velika dobila komentare. Ona je nama pokazala kako se živi vjera i kako se prolazi kroz tamu u trenucima napasti jer Bog je uvijek s nama.
Nadam se da ćeš mi i ti oprostiti to jer kako si i sama rekla mala Terezija to je u skladu s njome. Ona je bila skromna. Ona je nama primjer i pokazala je kako svi mi možemo biti kao ona pozvani smo na svetost. Posve predana Božjoj volji, bez očekivanja čudesa, pokazala je put svetosti: male kreposti sive svakidašnjice – poniznost, poslušnost, siromaštvo, čistoća, požrtvovnost, jednostavnost srca, povezanost s Bogom. U jednoj je prigodi zapisala: »Crkva ima tijelo od udova, ali ima i srce koje gori od ljubavi; ljubav oživljuje udove Crkve i kad bi se ljubav ugasila, ne bi bilo apostola, ne bi bilo mučenika ni svjedoka. Ljubav obuhvaća sva zvanja, ljubav je sve: obuhvaća sva vremena i mjesta – jednom riječju, ona je vječna. Ljubav mi je dala ključ moga zvanja i tako je našla svoje zvanje. Moje zvanje je ljubav. Bit ću ljubav i tako će se ostvariti moj san iz mladosti: mučeništvo, a ono se postiže ljubavlju. Najsavršeniji darovi nisu ništa bez ljubavi. Ljubav je najizvrsniji put koji vodi Bogu jer Bog je ljubav. I stoga: kršćaninovo poslanje jest ljubav.«
Spoj pobožnosti prema Raspetome i prema Bogu Ocu, dakle, isticanje muke Isusove i milosrđa Božjega daje pečat pobožnosti i našoj novoj blaženici Mariji od Propetog Petković, vjerojatno stoga što je svoju mladost živjela upravo u vrijeme općeg oduševljenja za Malu Tereziju.
@ Tigre
hvala na posjeti ;)
a komentar bi završio pošto danas slavimo anđele čuvare molitvom anđelu čuvaru
Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem.
Da se ondje s tobom mogu vijekom klanjat dragom Bogu.
02.10.2010. (18:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo gdje je srce
Sv. Augustin je čudo!
Ne kaže se uzalud da je on kršten u suzama svoje majke Sv. Monike.
Nakon čitanja njegovih Ispovijesti, čovjek se osjeti ohrabrenim jer shvaća da još uvijek ima nade, a i Božje milosrđe je bezgranično.
Srdačan pozdrav :-)
05.10.2010. (13:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
Treba pročitati njegove ispovijesti, koja legenda! ;)
05.10.2010. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Hvala Vam svima na posjeti i komentarima. Bog vas sve blagoslovio!!!!
Jedino mi je žao što vidim da su let duše i DOLINA ČUDA ukinule svoje blogove. Let duše je imala lijep blog i ako ih nema mogu samo reći Bog Vas čuvao i blagoslovio!!!!
06.10.2010. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
znaš voy@
čitao sam pažljivo, da štogod ne propustim te "korigirati" al vrlo si oprezan, niša ne dodaješ, ništa ne oduzimaš...
ako čovjek pročita "Ispovijesti", to ti dođe ko mala Biblija, nije pročita ništa..i "Ispovijesti ruskog hodočasnika"
a ovo što srčeko@ govori o nadi je vrlo optimistično, ko će se danas tako "obratiti"???
ne znam znaš li onu dogodovštinu o Ciceronu, u Širokom.... već sam jednom negdje pisao, al meni je toliko smiješna, da moram opet...
naime kad je drug šuvar ukino gimnazije, onda je dio širokobrijeških profesora počeo predavati i po školama tzv. ŠUPa (škola učenika u privredi) pa je tako jednog učenika, pretenciozni profa upitao, da mu nešto kaže o Ciceronu..ovaj se odvalio od smijeha, pita ga prof -Šta je smiješno?" a ovaj če "Nisam čuo smišnijeg imena!!"
06.10.2010. (22:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
@ let duše
tako mi je drago da si ostala s nama. Ne znam u čemu je bio problem ali gore kad kliknem na tebe ne optvara mi tvoj blog jedino sad ovdje na zadnjem komentaru, ali nema veze neka tebe s nama
BB
@ tigre
ti si zaista originalan i da te nema trebalo bi te izmisliti ;) ja zaista nastojim ne ići previše u krajnosti a što se srčeka@ tiče ja znam da ti je ona posebno u srcu, pa to ne bih komentirao ali ovo što se tiče nade i ja se slažem sa njom, treba biti optimista ;)
A Ciceron je stvarno smoješno ime, što nije???
08.10.2010. (14:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
evti portal www.velcasnisudac.com
09.10.2010. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
@ kapisrece
Hvala ti, samo u linku si ispustio slovo e pa se ne otvara ali evo ako netko želi točan link
10.10.2010. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milord55
Sveti Augustin jest "kasno", ali i jest "uzljubio", potpuno i konačno. Teško se čovjeku nositi sa svojom ljudskom prirodom. I dobro se na to stalno podsječati. Hvala, prijatelju!
18.10.2010. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...