29.09.2010. (16:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
U nedavno odgledanom "Capitalism-Love Story" čovjek pred otkazom kaže isto to: KAKO SMO, kraj svih institucija, uprava, udruga, MI PROBLEM? Pri tome on već odavno nema nade u institucije koje potječu od nečeg što se zove država, već prvenstveno upire na upravu, menadžere, savjetnike, savjetnikove menadžere, menadžerove savjetnike i slične. I tamo, u Jamerici, ne bi vjerovali, morali su ljudi štrajkati i suprotstavljati se čuvarima, snagatorima, zaštitarima i drugim potpornjima grudobrana kapitalizma. Kapitalistički poduhvat, naime, propagira se kao nešto u biti moralno, prirodno i sveto, jer se prema toj teoriji polazi od točke jednakih mogućnosti. U tome svjetlu, duboko je nepravedno ne omogućiti slobodnoj i kreativnoj duši da živi bolje od drugih ako si to može priuštiti (iako je čak jedan Benjamin Franklin, jedan od kamena temeljaca tog poretka, navodno izjavio kako nijedan čovjek ne treba imati više nego što mu je potrebno za život, a ostalo, po pravdi, pripada zajednici). Kad odjednom - eto u Kaliforniji tvornice koja proizvodi robote, ima milijunsku zaradu, petnaest zaposlenih i u potpunosti njome upravljaju radnici-bogataši prema principu jedan radnik - jedan glas. Nema dionica niti je kriterij novca prisutan. Ako netko mulja bilo lovom, bilo poslom (jer to je ono što se unosi u svaki poduhvat, taj famozni odnos kapital-rad, ne?) lako ga se preglasa. Nema trgovanja dionicama, burzi, malih ni velikih dioničara, dokapitalizacija, pretvorbi niti štrajkova. Tko ne radi - neće biti niti kapitalist, po tom sustavu! Ma, to mora da je opet neka utopija, kao da netko ponovno ispod stola gura kakvo kraljevstvo nebesko u ovoj dolini suza. Morali bismo se, naime, prije svega dogovoriti - što je to "pravedna" raspodjela bogatstva, - da li se ono treba raspodjeljivati sukladno radu koji ulažemo ili nečemu drugome, - zašto i kako taj rad vrednovati ("ja sam drugovi električar, i kad ja pogrešim - ode glava!" prema Bogdanovićevim "Mrtvouzicama" u raspravi o "odgovornosti za javno izrečenu reč"), te - posebice: kako to osigurati de lege ferenda pa potom još i u stvarnosti :))) Svijetlih primjera nema ili ih je - kako je razvidno - prilično malo. Inače ćemo se morati pomiriti s time da ovaj svijet, u ljudskoj moći, mora biti takav da u njemu "... čovjeku čovjek za grkljan skače i urla pri tom' od sreće, dapače..." Priznajem, otišao sam predaleko relativizirajući ovu očitu nepravdu iz posta. Ali problem, da odgovorimo na postavljeno pitanje, ovaj put doista nije rješiv. Sve do časa dok u ovoj zemlji ne bude i posljednja kost oglodana. Jer svi smo mi, dok su razni nevoljnici marširali, šutjeli zadovoljno skutreni u svom kutku. Sve dok i njega ne raščereče.
29.09.2010. (19:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da sam svoj komentar na isti tekst na blogu marcheline. Kao i fra gavun. I onad se našao jedan tip i počeo bljuvati svoju žuč i prostote. Da se to ne bi desilo i na ovom blogu neću ponoviti komentar niti spomenuti nick spomenutog bljuvatora. Tko želi pročitati naći će ga na spomenutom blogu.
30.09.2010. (12:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
radnice Dalmatinke pričale su istu tužnu priču...
29.09.2010. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
U nedavno odgledanom "Capitalism-Love Story" čovjek pred otkazom kaže isto to: KAKO SMO, kraj svih institucija, uprava, udruga, MI PROBLEM? Pri tome on već odavno nema nade u institucije koje potječu od nečeg što se zove država, već prvenstveno upire na upravu, menadžere, savjetnike, savjetnikove menadžere, menadžerove savjetnike i slične.
I tamo, u Jamerici, ne bi vjerovali, morali su ljudi štrajkati i suprotstavljati se čuvarima, snagatorima, zaštitarima i drugim potpornjima grudobrana kapitalizma.
Kapitalistički poduhvat, naime, propagira se kao nešto u biti moralno, prirodno i sveto, jer se prema toj teoriji polazi od točke jednakih mogućnosti. U tome svjetlu, duboko je nepravedno ne omogućiti slobodnoj i kreativnoj duši da živi bolje od drugih ako si to može priuštiti (iako je čak jedan Benjamin Franklin, jedan od kamena temeljaca tog poretka, navodno izjavio kako nijedan čovjek ne treba imati više nego što mu je potrebno za život, a ostalo, po pravdi, pripada zajednici).
Kad odjednom - eto u Kaliforniji tvornice koja proizvodi robote, ima milijunsku zaradu, petnaest zaposlenih i u potpunosti njome upravljaju radnici-bogataši prema principu jedan radnik - jedan glas. Nema dionica niti je kriterij novca prisutan. Ako netko mulja bilo lovom, bilo poslom (jer to je ono što se unosi u svaki poduhvat, taj famozni odnos kapital-rad, ne?) lako ga se preglasa. Nema trgovanja dionicama, burzi, malih ni velikih dioničara, dokapitalizacija, pretvorbi niti štrajkova. Tko ne radi - neće biti niti kapitalist, po tom sustavu!
Ma, to mora da je opet neka utopija, kao da netko ponovno ispod stola gura kakvo kraljevstvo nebesko u ovoj dolini suza. Morali bismo se, naime, prije svega dogovoriti
- što je to "pravedna" raspodjela bogatstva,
- da li se ono treba raspodjeljivati sukladno radu koji ulažemo ili nečemu drugome,
- zašto i kako taj rad vrednovati ("ja sam drugovi električar, i kad ja pogrešim - ode glava!" prema Bogdanovićevim "Mrtvouzicama" u raspravi o "odgovornosti za javno izrečenu reč"), te
- posebice: kako to osigurati de lege ferenda pa potom još i u stvarnosti :)))
Svijetlih primjera nema ili ih je - kako je razvidno - prilično malo.
Inače ćemo se morati pomiriti s time da ovaj svijet, u ljudskoj moći, mora biti takav da u njemu
"... čovjeku čovjek za grkljan skače
i urla pri tom' od sreće, dapače..."
Priznajem, otišao sam predaleko relativizirajući ovu očitu nepravdu iz posta. Ali problem, da odgovorimo na postavljeno pitanje, ovaj put doista nije rješiv. Sve do časa dok u ovoj zemlji ne bude i posljednja kost oglodana. Jer svi smo mi, dok su razni nevoljnici marširali, šutjeli zadovoljno skutreni u svom kutku. Sve dok i njega ne raščereče.
29.09.2010. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Da sam svoj komentar na isti tekst na blogu marcheline. Kao i fra gavun. I onad se našao jedan tip i počeo bljuvati svoju žuč i prostote. Da se to ne bi desilo i na ovom blogu neću ponoviti komentar niti spomenuti nick spomenutog bljuvatora. Tko želi pročitati naći će ga na spomenutom blogu.
30.09.2010. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Grozno, da bar mogu kako pomoći. L
01.10.2010. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...