Komentari

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Bugenvilija

    Slažem se u potpunosti.
    I ja preferiram mješance, dapače, radije imam kujice nego hirovite mužjake sklone skitnji :))
    Ovo za upale uha je vrlo česta pojava kod pasa duge dlake. Ne znam kako čistiš joj uha, ali u principu bi valjalo redovito čupati dlake iz uha (ne boli ju ništa) i sprejati morskom vodom (ima za kupiti u veterinara bar tu u Njamačkoj) a zatim štapićima ili čistom krpicom malo umoćenom u maslinovo ulje obrisati ušnu školjku.
    To mi je savjetovao veterinar kad sam prije desetak godina svoju sad već pokojnu mješanku velike šnaucerice vodila zbog upale uha.

    avatar

    27.09.2010. (10:19)    -   -   -   -  

  • nataša

    slažem se s tobom. pored toliko siročića, grijeh je kupovati psa. mi smo uvijek imali pse i uvijek su to bili mješanci. sad imamo dva, prekrasna, pametna mješanca iz istog legla. vlasnik je odlučio ubiti ih, iako su već bili odrasli, a ne štenci " jer mu ne trebaju " ???
    njima se posrećilo, ali, što s drugima ?

    avatar

    27.09.2010. (10:35)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Istina - meni je veterinarka za Goldie na samom početku rekla da će imati više zdravstvenih problema - jer je rasni pas :((((
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    27.09.2010. (11:17)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    to je samo djelomicno tocno. moja je mjesanka imala preveliko srce za svoje tijelo i veci je dio zivota bila na lijekovima. to je problem kada se pare veliki i mali psi.

    avatar

    27.09.2010. (12:16)    -   -   -   -  

  • Elle Woods Gone Brunnette

    ti ne govoriš tu o rasnom psu nego o psu određene pasmine, što je ogromna razlika (dapače, čak ne možeš reć da li je pas po svim standardima njem. ovčara ili pratiti roditelje).
    to za sklonost pasmine bolestima je patka i glupost, kao i da kujice treba bar jednom parit prije sterilizacije da bi se izbjegli tumori i sl.
    ja sam se odlučila za određenu pasminu (i pas mi je rasni, s praćenim rodoslovljem) jer obožavam upravo karakter te pasmine, ali to ne znači da nisam u djetinjstvu imala mješance.
    uostalom, pudli baš i nisu toliko skloni epilepsiji.
    kod parenja tih famoznih pasa s rodovnicom uzgajivači su obično ljudi koji obožavaju svoje pse i upravo tu pasminu, i potrude se pronaći par za svoju životinju koji ima vrhunsko zdravlje i osobine koje npr mogu popraviti neke od mogućih urođenih mana (npr. mužjak koji je hip inproover za ženku koja je već dala ili u svojim genma nosi displaziju kukova, a njegovo potomstvo dokazano ima dobre kukove).
    pravi problem s psima određene pasmine je što ljudi npr imaju ženkicu kupljenu od švercera, bez papira, bez da znaju išta o genetici i osobinama koje nosi, i pare je na divlje, da joj čak nisu poslikali ni kukove, vidjeli da li pas može iznijeti trudnoću i sl. često ženka male pasmine ostane skotna s krupnijim mužjakom ili mješancem koji u genima ima i veće pse pa ima komplikacija u trudnoći, ili se dogodi da sama umre. da, lijepo bi bilo psa pustiti da se pari s kim hoće. ali da li je to zdravo za samog psa? i što ako štence nitko ne bude htio?

    zdravstveni problemi kod pasa su često izazvani i glupošću vlasnika koji kupe često bolesnog psa preko oglasa, ili nabave psića jer se ove godine npr nosi chihuaua ili maltezer, a nemaju volje ni želje brinuti se o životinji, raspitati se o pasmini, jer svaka ima specifične potrebe (kao i mješanci, naravno), pobrinuti se oko hrane, pravilne igre, vježbe i aktivnosti, ili koji dižu kućna legla zbog novaca ne brinući o zdravlju kuje, bla. e, takvi ljudi meni užasno idu na živce i te bi ja zakonski prisilila da mjesec dana sjede u boksu u azilu, bez šetnje i čišćenja kaveza...

    da imam uvjeta sigurno bih udomila još bar tri psa, svejedno kakva, ali opet ne velika (jbg, ja volim svoje pse sa sobom na krevetu i nosit ih na rukama i ljubit i svašta, što baš ne bih mogla s npr. križancem mastifa i berndskog planinskog). ali kad već mogu imati samo jednog psa biram rasnog psa određene pasmine koju volim i poznajem.

    avatar

    27.09.2010. (13:09)    -   -   -   -  

  • studena

    U pravu si kao i citati koje si postala. U zadnjih 100 godina "izumljeno" je više od 200 novih rasa, a sve one nose u sebi genetske greške koje se prenose i šire.
    Uz to ide i problem nekontroliranog uzgoja koji odavno nema veze s ljubavlju prema psima, jer se pretvorio u biznis. Na zapadu muku muče s ilegalnim uvozom štenaca iz istočne Europe gdje se psi masovno uzgajaju u očajnim uvjetima, onda ih se, već s par tjedana transportira u prtljažniku u kojekakvim kutijama, torbama i slično. Oni koji i prežive su najčešće teško bolesni, ako ne odmah onda zasigurno kasnije, ali opet , i tu cijena presuđuje: jedan zlatni retriver u Njemačkoj košta 900 € , a i iz ilegalne prodaje 300 €.

    Ovdje je zanimljiv film ( na njemačkom).

    Uzgoj pasa se pretvorio u biznis upravo zbog onih kojima je jako važna razlika između rasnog psa i psa određene pasmine, a da ne pričam o sljedbenicama poremećene Paris Hilton.
    Zbog takvih se uzgajaju i psi bez dlake, ili s očima koji im ispadaju iz očnih duplji (čiuvave, mops) kako bi bili što "slađi" tako da ih njihove vlasnice u nedostatku nečeg boljeg mogu lizat i ljubit i nosit kao accessoir.
    Zbog takve bolesne dekadencije psi više ne mogu ni biti ono što zapravo jesu i zbog čega su uopće stvoreni. Od čovjeka biti lizani, sigurno ne.

    Sve rase nose defekne gene koji dolaze do izražaja kad se spoje određeni kromosomi. Neki imaju sreće, ali većina ne.
    Spisak bolesti je nevjerojatno dugačak, počevši od bolesti dišnih putova zbog deformacije lubanje ( (Brachycephalie syndrom) gdje su najteže pogođene male rase kao engleski i francuski buldog, mops, boston terijer, pekinezer, Cavalier King Charles Spaniel, shar-pei,, lhasa apso, shih tzu;
    preko krvnih i hormonalnih bolesti ( od dijabetesa do hemofilije) - zlatni retriveri, labradori, boxeri, colli (ili Lesi) npr često oboljeva od jedne vrste leukemije; dalmatineri osim gluhoće imaju čak bolest nazvanu njihovim imenom: Dalmatiner Bronze Syndrom ili bolest kože,
    zatim bolesti gastro-trakta, metabolizma, skeleta i mišića (i ne samo displazija kukova), živčanog sistema -epilepsija ne pogađa samo pudle nego i koker spanijele, bigle, foxterijere, i opet retrivere, labradore, setere.......popis je zaista predug i sve rase su zahvaćene, a najviše se spominju retriveri, labradori, njem. ovčari, dobermani, boxeri.

    Naravno da mješanci nisu pošteđeni bolesti, ali pošto se kod njih ne radi o ciljanom uzgoju, imaju više šanse da im se kromosomi "poslože" kako treba nego što je slučaj s rasnim psima.

    Za tvoju Dunju bih ti preporučila da poradiš na jačanju metabolizma: ima jedan vrlo jednostavan recept koji je vrlo efikasan- u apoteci kupi tinkturu propolisa i 2 ml pomiješaj s 100 ml vode. Umiješaj joj u hranu 2x dnevno 2 ml. Propolis je i prirodni antibiotik, znači suzbija upale, etc...ali najbitnije je da jača metabolizam (nikako davati nerazrijeđenu tinkturu!).
    Možeš joj i 1-2x tjedno dati 1-2 žlice jogurta s malom žličicom meda bolje kvalitete.
    A da ostale dvije dame ne budu ljubomorne slobodno daj i njima isto, bit će ti zahvalne :)

    avatar

    28.09.2010. (00:23)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    Kad sam htjela imati psa desilo se da je jedan poznanik poklanjao štence labradorke koju je pario s labradorom. Što je bio jedini razlog da ga uzmem, jer također ne bih nikad kupovala psa. Ipak, zgodno je znati koliko će pas na kraju narasti i kakvo ponašanje otprilike možeš očekivati. Kažem otprilike, jer ovako živog i temperamentnog labradora srela sam samo u nekim pričama, nikada uživo.
    Bilokakobilo, preminuo je u svojoj 16-oj godini, kod veterinara smo išli samo na redovno cjepljenje i tu i tamo koje krpanje kao posljedicu napada drugih pasa.
    Iskreno, malo su mi sumnjive te priče o čistokrvno bolesnim psima, a i malo mi je čudno da ti je susjed bacao štene za koje je mogao dobiti tu lovu koju spominješ.
    Često se desi da u leglu, pa i mješanaca, bude neko štene slabije razvijeno, kod čistokrvnih se to već gleda kao na neki feler, iako se vremenom to može popraviti, onima koji na pse gledaju kao na izvor zarade se baš i ne da s takvima zajebavati i onda ih eliminiraju...
    Mislim da tu leži osnovna razlika kod uzgajivača - na one koji pse vole i one koji na njima zarađuju. Kako god okreneš, ni čistokrvni ni mješanci ne mogu s ljudima biti sigurni kakav će kraj izvuć...

    avatar

    28.09.2010. (16:27)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    al viš što su ljudi bedasti,...nitko ne kupuje čistokrvnog hrčka ili ne daj bože zamorca, ali pas...e tu smo teški fašisti...ne kužim kako to nekom može igrati ulogu, meni su svi simpatični iako sumnjam da ću uzimati psa jer prvo nemam ni vremena, ni strpljenja ni volje za to što pas traži

    avatar

    28.09.2010. (19:59)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Imala sam nekoliko pasa mješanaca u djetinjstvu i moram reći da su zaista zahvalni za držanje, naročito za djecu.Kasnije sam imala čistokrvnog njemačkog ovčara, svog obožavanog Arisa, s rodovnikom , potomka višestrukih šampiona oba roditelja. Predivna životinja i ta mi je vrsta definitivno najdraža. Doživio je duboku starost zdrav kao dren, tek u zaista dubokoj starosti imao je problema s kukovima.Doživio je više od 17 g. i morali smo ga uspavati. Jedan od meni najtužnijih dana.
    Sada imam prekrasnog crno-bijelog pekinezera( izbor moga sina!) i naravno on mi je sada najdraži na svijetu. Kupili smo ga i ja u tome ne vidim problem,jer ima dom i vlasnike koji ga naprosto obožavaju.Ne, to nije snobizam, jednostavno treba uzeti u obzir i veličinu psa i sve njegove druge karakteristike i prosuditi da li si odgovarate, po naravi, temperamentu....što takva životinja sve treba. Pa ako si odgovarate to je to svi sretni.Mislim da mješanci imaju veliku manu upravo zbog tog miješanja karakteristika različitih pasmina pa nikada ne znaš što od njega možeš očekivati a kod rasnog psa se to uglavnom zna. Jasno i odgoj je važan.
    Madox sada ima 2,5 g. i osim problema s dišnim putevima i alergijom potpuno je zdrav. Meni najviše glavobolje zadaje njegova tvrdoglavost po pitanju hrane. Jako je izbirljiv i ono, baš me ponekad maltretira. Čak kad se zainati odbija svoju( pesju hranu) makar nastojim kupovati mu najkvalitetniju i hranu i poslastice, ali on baš hoće ono što ja jedem. Žao mi je kad vidim da je gladan pa popustim i sad sam napravila vraga....
    Ipak ne vjerujem u priču kako su mješanci otporniji.
    Dunji želim skori oporavak i pomazi je u moje ime.

    avatar

    01.10.2010. (00:35)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...