@mcmlx - da, svejedno. nekima od nas dogodi se da prođemo kroz život i ne upoznamo tog nekog, kome smo sve, kao i on nama, već samo susrećemo one koji pored pažnje koju nam pridaju ipak drže figu u džepu u odnosu na našu iskrenu ljubav. na žalost ja sam imala priliku ovih zadnjih dosta upoznati. bilo je i ljubavi koje su kroz faze mog života bile različite, od one dječje do pubertetske pa do prve mladenačke ili studentske, no uvijek sam imala osjećaj da ja volim više, da taj netko ima uvijek neku rezervu i nikada s ne daje potpuno i iskreno. i nisam se prevarila u svojim osjećajima. iako kad sad takvo što napišem smiješno zvuči to neko 'mjerenje' tko je koga više volio. i ne radi se o tome. samo o tome da zbog nekoga koga voliš i bez koga ne možeš zamisliti svoju budućnost, spremnosti da promijeniš sve kako bi ostvario to zajedništvo, tu ljubav. rijetki su oni koji su spremni toliko se žrtvovati. možda sam ja neizlječiva romantičarka koja bih zbog ljubavi mogla na kraj svijeta otići, možda je to meni normalno, možda netko drugi kalkulira, što ako ode, što ako promijeni zbog tog drugoga svoj život i onda otkrije da nije sretan, što ako...? i kad god sam ja bila spremna na taj 'korak', druga strana nije. ne jedanput. da, dogodilo se da sam nekoga jedno duže razdoblje voljela i zbog razdvojenosti (živjeli smo u dva grada) bila uvjerena kako koliko god sam primala ljubavi od njega, taj netko nije dovoljno jak ili spreman promijeniti svoj život radi mene, radi nas, kako bismo bili napokon par, živjeli zajedno, bili jedno, postojali 'mi'. i kad su se u mom životu neke stvari promijenile, i kad sam baš zbog nedostatka potvrde jačine te ljubavi (ako se takav korak može računati kao potvrda) krenila dalje, stigla je potvrda, uvjerenje, kako god. no prekasno. ipak, kako sam kažeš, lijep osjećaj, jako lijep...
17.11.2010. (16:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fulvus
naravno da jesi. sada, ovog trena. hrani tu ljubav da traje, traje i traje....
29.09.2010. (09:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
@fulvus - hvala :) objasnit ću ti.
12.10.2010. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
ispusti ove riječi "bar jednom" i osjeti svu veličinu tog osjećaja o kojem govoriš... jer biti voljen iskreno, dosta je i za nekoliko života... :)
18.10.2010. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
@dordora2 - u pravu si, osjećam svakodnevno i sretna sam zbog toga :)
19.10.2010. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
uživaj u tom osjećaju :o)
20.10.2010. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
@mcmlx - da, svejedno. nekima od nas dogodi se da prođemo kroz život i ne upoznamo tog nekog, kome smo sve, kao i on nama, već samo susrećemo one koji pored pažnje koju nam pridaju ipak drže figu u džepu u odnosu na našu iskrenu ljubav. na žalost ja sam imala priliku ovih zadnjih dosta upoznati. bilo je i ljubavi koje su kroz faze mog života bile različite, od one dječje do pubertetske pa do prve mladenačke ili studentske, no uvijek sam imala osjećaj da ja volim više, da taj netko ima uvijek neku rezervu i nikada s ne daje potpuno i iskreno. i nisam se prevarila u svojim osjećajima. iako kad sad takvo što napišem smiješno zvuči to neko 'mjerenje' tko je koga više volio. i ne radi se o tome. samo o tome da zbog nekoga koga voliš i bez koga ne možeš zamisliti svoju budućnost, spremnosti da promijeniš sve kako bi ostvario to zajedništvo, tu ljubav. rijetki su oni koji su spremni toliko se žrtvovati. možda sam ja neizlječiva romantičarka koja bih zbog ljubavi mogla na kraj svijeta otići, možda je to meni normalno, možda netko drugi kalkulira, što ako ode, što ako promijeni zbog tog drugoga svoj život i onda otkrije da nije sretan, što ako...? i kad god sam ja bila spremna na taj 'korak', druga strana nije. ne jedanput. da, dogodilo se da sam nekoga jedno duže razdoblje voljela i zbog razdvojenosti (živjeli smo u dva grada) bila uvjerena kako koliko god sam primala ljubavi od njega, taj netko nije dovoljno jak ili spreman promijeniti svoj život radi mene, radi nas, kako bismo bili napokon par, živjeli zajedno, bili jedno, postojali 'mi'. i kad su se u mom životu neke stvari promijenile, i kad sam baš zbog nedostatka potvrde jačine te ljubavi (ako se takav korak može računati kao potvrda) krenila dalje, stigla je potvrda, uvjerenje, kako god. no prekasno. ipak, kako sam kažeš, lijep osjećaj, jako lijep...
17.11.2010. (16:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...