Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • mina

    istina da ovo nije svijet za nas.. odnosno govorit ću u svoje ime pa reći ovo nije svijet za mene. međutim drugog svijeta nemam i iskreno ponekad sam umorna od borbe.
    sposobnost razmišljanja i neprihvačanja stvari i događaja onakvima kavim su nam nametnuti najčešće je dvosjekli mač jer živimo u sustavu koji funkcionira po principu budi poslušan i slijedi.
    već sam previše puta ne slijedila puteve ovoga svijeta i uvijek mi se na kraju obije o glavu. naravno uvijek možemo reći da imamo satisfakciju da smo činili ono što smo istinski željeli i postupali onako kako smo osjećali ispravno. međutim ne mogu ne pitati se jeli sve to vrijedno živaca i sve te borbe jesu li vrijedne življenja.
    teško mi je odstupiti od svojih principa i svakako ne mogu razmišljati tuđom glavom kada na ramenima nosim svoju a niti to želim..
    možda ti govoriš o nekoj unutarnjoj stvarnosti koja postoji ovisna samo o nama ali niti to mi nije utjeha s obzirom na ovu stvarnost kojom smo okruženi i od koje ne možemo pobjeći a najčeće se od nje teško i sakriti.. pa makar na trenutak.

    avatar

    24.09.2010. (12:51)    -   -   -   -  

  • lady flower

    Lijepi pozdrav

    avatar

    24.09.2010. (15:27)    -   -   -   -  

  • mina

    bemu miša.. u prethodnom komentaru zvučim kao da se neka kataklizma sprema :D

    avatar

    24.09.2010. (16:16)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @mina, ne, ne govorim o unutrašnjoj stvarnosti ni pokušaju otkrivanja i življenja u toj nekoj imaginaciji. S tim se bave religije pa vidimo kako lijepo im ide. Govorim o ovome što i sama kažeš da je frustirajuće, ali čini se kao da nam je neminovno "slušati i slijediti". Imam neki neobičan osjećaj da mi uopće ne moramo ni slušati ni slijediti. Barem ne više od onoga što je, eventualno, neophodno za preživljavanje. Svijet koji Je za nas mislim da nije tamo-negdje-daleko, već točno ovdje gdje se i nalazimo, samo moramo stvari drukčije posložiti (prvo u sebi, a onda i oko sebe; ne mislim tu na pokušaj mjenjanja drugih, nego za mijenjanje osobnog stila života). I to baš mi sami, nitko drugi to neće, niti je ikom drugom stalo.
    Meni ne zvučiš kao da se sprema kataklizma. Mislim da je kataklizma već stigla, i potvrđuje se svaki dan.

    @lady, i tebi

    avatar

    24.09.2010. (19:31)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    Ovo zasigurno nije svijet za mene , za to nalazim dokaze svaki dan....kao da sam s nekog drugog planeta, he he...sjajan tekst.Izgubljeni...ima nas još...........pozdrav, izvorni...

    avatar

    24.09.2010. (19:43)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    manje više oduvijek sam bila neprilagodjena, što će onda valjda reći da ovo nije svijet za mene...a vanzemeljci nikako da dodju po mene :)
    nego, baš me razveselila ova cry babies izvedba, prošlih smo godina visili u saxu svaka tri tjedna kad oni sviraju, katarina (pjevačica) mi je zakon :))

    avatar

    24.09.2010. (19:52)    -   -   -   -  

  • Vesper

    Sigurna sam da je ono što mi nazivamo stvarnošću-nije stvarno. Uhvatimo se u klopku kad god se pokušavamo previše identificirati sa fizičkim-onim vidljivim, izvanjskim..
    Čovječanstvu je još uvijek teško prihvatiti da se prava stvarnost odigrava na mnogo suptilnijoj razini...

    avatar

    25.09.2010. (01:57)    -   -   -   -  

  • ksenija

    meni je moj svijet prilično ok,zapravo najčešće odličan.drugi svjetovi me ne zanimaju tako da se s njima ni ne sudaram previše.ista stvar iz nekoliko različitih perspektiva je iskreno različita.život nam donosi ono što mi jesmo, izabiremo svaki dan, a mislimo da nam se nameće.nekako sam prilično sigurna da je sve u nama.kad osoba zna što želi i živi s tim u skladu .svijet promjeni boju,okus ,okolnosti postanu drugačije.jedan od puteva da ne dođe do promjene jest onaj da krivimo druge,sustav...kada se oslonimo na sebe a pri tom imamo sebe ....divota

    avatar

    25.09.2010. (07:44)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @kojotica, o da, katarina razvaljuje.

    @vesper, i ja sam u to siguran.

    @ksenija, slažem se s tobom da je naš unutrašnji svijet naša pr(a)va briga i da nas vanjski svijetovi ne moraju opterećivati ako je onaj unutarnji po mjeri. Ali ne slažem se da vanjski svijet nema nikakvog utjecaja na nas. Ako je tebi skroz svejedno što se događa vani, mora da ti je baš lijepo i ugodno. Ali, negiranje ili zanemarivanje onoga što vidim oko sebe nije nešto čemu bih osobno težio.

    avatar

    25.09.2010. (09:49)    -   -   -   -  

  • ksenija

    nije moj posao da od ljudi napravim ljude već posao evolucije.moj posao je da od svog života napravim mjesto vrijedno življenja te u mjeri kojoj mogu na poz. način dijelim život s drugima.koliko god plakala,bunila se i sl.neću doprinjeti većoj promjeni kako rekoh to je posao pametnijeg od mene.svatko ima svoju zabludu ili istinu?

    avatar

    25.09.2010. (10:43)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Ni ja ne plačem. Ali volim otvoreno opisati ono što vidim. Samo, ako je većina ljudi oko tebe uvučena u društvenu igru i iluzije, ne vidim s kim ćeš to dijeliti svoj evoluirani život. Naravno, nisu svi ljudi uvučeni u to, tako da uvijek imaš šansu družiti se s onima koji nisu.
    Ni ja ne mislim da je na meni da nekoga mjenjam. Međutim, ako vidim nekoga da spava, mogu ga, barem onako u prolazu, malo prodramati, pa se možda i probudi. Ali, prisilno mijenjanje drugih, to ne.
    Ako recimo vidiš neku staricu kako pokušava preći cestu, a to joj je očiti problem, nije li šteta ne pomoći joj da pređe? Ili treba samo proći i baviti se svojom evolucijom?

    avatar

    25.09.2010. (11:03)    -   -   -   -  

  • ksenija

    apsolutno uvažavam tvoj stav,način i mišljenje,ali oko nekih stvari ga ne dijelimo i to je ok.također mislim da drugoj osobi možeš i trebaš pružiti ruku na kojem god stupnju (koristimo ovaj termin pa ću nastaviti) evolucije bila.međutim za mene je totalni egoizam misliti da ja(netko drugi)može probuditi,osvjestiti kako god... drugu osobu.dijete koje uči hodati će možda lakše prohodati uz ruku roditelja,ali prohodat će i bez nje jer ima predispoziciju.istinsko učenje je plod iskustva,primjene činjenica koje ,znamo.moj evoluirani život upravo čini suprotno to da ga mogu dijeliti sa svima koji to žele,ali ja nemam iluzije da ću nekoga probuditi,spasiti...samo ću ga zagrliti,utješiti,pomoći a sve ostalo napravit će on sam jer je sposoban.ako nije svjedno ću ga zagrliti i vjerovati da će kada bude spreman pregaziti i tu stepenicu.

    avatar

    27.09.2010. (15:30)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    ksenija, ni ja ne mislim da se nekoga može probuditi tek tako. To prvenstveno ovisi o njemu samom, njegovoj spremnosti, sklonosti prema tome itd. Ako si neko umišlja kako ima sposobnost buđenja drugih bez da oni sami prethodno imaju tu želju u sebi, vara se i u vezi toga se slažem s tobom. Ne slagati se u svemu, kao što i sama kažeš, apsolutno nije problem i nije prepreka kako bi komunikacija tekla. Jedini nužan preduvjet za dobru komunikaciju je otvorenost.
    Inače, što se tiče mog stava prema sistemu u kojem živimo: mi jesmo u sistemu u kojem jesmo i to vidim kao činjenicu. Možemo biti vrlo stabilni i vrlo neovisni iznutra, ali sistem će svejedno igrati određenu uogu u našem životu. Da npr. živimo u Iranu, tamo bi pandže sistema djelovale na jedan drukčiji način, pogotovo poguban za žene. Ali, ni ovaj naš sistem nije nešto reprezentativno, naprotiv. U vezi toga, samo da pojasnim svoj stav, mislim da nije ni malo svejedno kako funkcionira društvo u kojem živimo. Problem ovog našeg društva je što ograničava, suzbija, umjesto da potiče i da stvara prostore za razvoj. To je osnovni grijeh društva i ja ne mislim kako ću taj problem riješiti ako se budem ljutio na sistem. Upravo iz razloga što mislim da ne mogu promjeniti sistem kao cjelinu, pokušavam naći načine da ona načela za koja mislim da vrijede uvedem u svoj život, a ako je moguće i da ih prezentiram drugim ljudima. Jel ti svejedno u kakvu školu ti dijete ide? Jel ti svejedno koje poruke tamo sluša? Meni nije. Nije mi svejedno ni puno toga drugog. Svako je na nekom svom putu razvoja, evolucije ili kako god to zvali, ali vrlo je poželjno da se čovjeku na tom putu potakne, umjesto da mu se podmeću noge na svakom koraku. Ja nisam optimist što se tiče društva kao cijeline, ali sam optimist što se tiče mikrosvijetova koje manje grupe ljudi mogu pokrenuti. Zato me zanimaju alternative.

    avatar

    27.09.2010. (17:41)    -   -   -   -  

  • ksenija

    vidiš ipak se slažemo razlika je u tome da ja smatram da moj utjecaj prestaje u tom mikrosvijetu.to je dovoljan doprinos većoj slici.ovo što ti radiš je ok.pa zar bi bila ovdje da nije?uvijek ću dati svoje iskreno mišljenje slagalo se to s tuđim ili ne.mislim da poanta nije u podilaženju nego razmjeni iskustava,mišljenja i osjećaja.meni je to kao pružiti ruku.

    avatar

    28.09.2010. (08:13)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    da, kao pružiti ruku. S tim da moram naglasiti ovo: to što ja pišem blog ne znači da želim utjecati na nekom makro nivou, već upravo na tom mikro nivou, s obzirom da ovaj blog ni pod razno neće posjećivati netko tko već unaprijed u sebi nema sklonost i potrebu da pokuša živjeti drukčije od standardnog obrasca.
    Iskrena mišljenja su uvijek dobrodošla, ako bi si međusobno podilazili, od toga ništa produktivno. pozdrav i uživaj u danu

    avatar

    28.09.2010. (09:52)    -   -   -   -  

  • ksenija

    razlog zašto ja dolazim na ovu stranici nije taj što ću čitati brdo činjenica,raspraviti ili bolje razumijeti neke teme i tome slično.razlog je što vidim što se nalazi iza ,ispod ili među tim slovima.(ti bi to bolje znao izraziti)iskrena težnja,veliko i toplo srce,dodir s bogom...sjednem na stolicu malo odmorim,udahnem,nasmješim se i nastavim trčati za djecom.lijepo ,nije li?

    avatar

    29.09.2010. (13:20)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    je

    avatar

    30.09.2010. (11:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...