Komentari

zs69.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • iVsha

    Oćemo puni izvještaj, skupa sa Zakonitom!

    avatar

    12.10.2010. (23:27)    -   -   -   -  

  • ZakonitA

    Prije mnogo ljeta, nebitnog li broja, jedna mlada djeva voljela je momka svog. Naocit mladic sportske gradje... Tanan u struku, obdaren gdje treba, misticnog pogleda, s oziljkom na prsima, samozatajan i tajanstven, u koznjaku s razderanim trapericama i irokezom na glavi... Bio joj je najdivniji, najkrasniji, najljepsi! Voljela je svaki trenutak proveden s njim, uzivala u svemu sto su radili zajedno, radovala se zajednicki ispijenoj pivi iz limenke i pizzi iz menze, voznji bicklom, branju kestenja, sa strepnjom od ozljede navijala u fightovima za njega... On je bio uz nju, otkrivao joj nove svjetove, ucila je od njega i s njim. I tako jednom, za njenu dobrobit, odluci on uvest ju u tajne trcanja. I ona radosno pristade! Pazljivo ga je slusala, radila je sve sto joj je savjetovao, trudila se, bio je uz nju... No, nije bilo pravo vrijeme. Ona nije bila spremna. Nije uspjela pomaknuti svoje granice. Ostala je zivjeti s vlastitim ogranicavajucim uvjerenjem da ona ne moze trcati.
    Vrijeme je prolazilo, zivot je cinio svoje... I ona je pozeljela shvatit i razumjeti njega i njegovu novu strast. Prvo ga je pocela pratit na utrkama. Osim veselja zbog navijanja za vlastitog muzjaka, pocelo ju je zanimati i intrigirati samo trcanje. Potaknuta djecom i njihovim trenutnim zanimanjem za trcanjem, odlucila je i ona, pomalo sramezljivo i nepovjerljivo, ponovo navuci tenisice. I krenula je prvo pola kruga oko zgrade. Samo pola kruga jer vise nije mogla, jer je mislila da ce joj srce i pluca izletjeti na nos van. Tako je bilo prvi dan, tako je bilo drugi dan. Treci dan je napravila puni krug, za par dana jos par krugova vise i vise... Sve dok njegovo iskusno oko nije procjenilo da je napravila 1km i da sada moze izaci na pravu stazu. Bio je uz nju, pratio ju i savjetovao, pruzao potporu, vjerovao, trenirao s njom... I nesto se pomaklo i probudilo u njoj! Pocela je shvacati radost u njegovom oku kada se vrati s treninga, razumijevati ovisnost koju stvara trcanje, radovati se prevaljenim metrima... Malim koracima... Spoznala je da ima veliki cilj za sebe - istrcati maraton! Pocela je s utrkom od 3 km i bila sretna kao malo dijete, zatim 5 km... Na tom putu, uzivala je u zajednickom znojenju s dragim, pregledavanju statistika i radjenju planova. Zivot joj ga je privremeno odveo u tudjinu, sada trenira sama ili ponekad u drustvu drage prijateljice. U samoci koraka, vlastitom lupanju srca i ubrzanom dahu nalazi spas i utjehu od razdvojenosti. Kasnije s veseljem zajednicki komentiraju malene brojcice i rade velike planove.
    Ona je pobijedila sebe, svoja vlastita ogranicavajuca uvjerenja, pokazala strpljivost i upornost, predanost cilju, pronasla razumjevanje njega. On je pokazao vjeru u njezine unutarnje snage, svoju brigu i pozrtvovnost, davao joj poticaj, bodrio ju i savjetovao.
    Nikad nije kasno za promijeniti sebe, za dati sve od sebe, za pomicanje granica i normi... I biti sretan, razumjeti i uzivati u malim, jednostavnim stvarima koje zivot znace.
    I tu prici nije kraj... Neg' tek je pocetak ;-)!

    A sada kako je meni bilo na ZG maratonu trcati polumaraton ;-)...
    Jednostavno – odlicno :-)! Zacrtano vrijeme mi je bilo 2:10 – 2:20. Ipak mi je ovo prvi, pa trebam biti realna. Na pocetku lagana nervoza, hocu li izdrzati, hoce li me nesto boljeti, hoce li me grcevi loviti po cesti? Hladnoca na startu donosi nove dileme... Kako se najoptimalnije obuci? Konacni odabir, odlazak do startne linije, toplina koju stvaraju trkaci oko mene, zavrsne upute i start! Nalazim se u mnostvu ljudi koji mi ne dozvoljavaju da brzo krenem. Malo kaoticno, ali takticki odlicno za mene. Stalno si mislim da ne budem prebrza, da se ne potrosim prerano. I trcim, gledam, veselo odmahujem i pozdravljam poznate mi trkace koji su brzi od mene, neke cak i ja prestizem. U radosti pozdravljanja meni dragih trkaca prosla mi je prva trecina puta. Zoharu veselo dojavljujem da sam zadovoljna kako mi ide. Slijedi malo usamljeniji dio utrke, brzi su mi pobjegli, spori ostali. Oko mene par trkaca nestabilnog ritma. Malo povuku, pa hodaju, pa trckaraju. To me malo iritiralo pa sam se potrudila ostaviti ih sto je prije moguce. Veselje zbog prolaska kroz Trg, pa unutarnji monolozi koliko jos ima do Selske. Noge su sada malo teze, a puls ubrzaniji. Ponovo veseli susret sa Zoharom koje se btw odlicno drzi, daje mi snagu za nastavak. Okret kod Selske i radost promatranja koliko trkaca jos ima iza mene. Ne, ne, to jos nisu maratonci u drugom krugu ;-). U zadnjih 2 km moja osobna trka s jednim dedekom (u kojoj mladost ipak izvlaci sretniji kraj) vodi me pored veselih i glasnih navijaca naseg kluba AK Sljeme i s preciznoscu od 236 uvodi u cilj. Prva polumaratonska medalja, sreca i ponos docekali me tamo :-D!
    Vesela jer nemam bolova u koljenu, uz lagana zatezanja u noznim misicima, u mislima se okrecem mojem iducem izazovu... Ljubljanskom polumaratonu :-)!

    avatar

    13.10.2010. (03:55)    -   -   -   -  

  • p.o.s.

    Čestitam!

    avatar

    13.10.2010. (08:07)    -   -   -   -  

  • zeljko.dugic

    Čestitam! Postali ste prava trkačka obitelj...

    avatar

    13.10.2010. (08:29)    -   -   -   -  

  • žana

    vas dva tjerate mi suze na oči, ko kad gledam srcedrapajuće filmove :)))))
    super ste mi! :)

    avatar

    13.10.2010. (08:48)    -   -   -   -  

  • iVsha

    Preeedooobrooo! Bravo za oboje, fakat bi super mogli raditi promociju zdravog života u vidu trčanja, a da ne spominjem promociju AK Sljemena :) A poseban pozdrav Zakonitoj na koju sam naletio na Jarunu u sklopu trkačkih priprema i čiji se žar u očima za trčanjem lijepo mogao vidjeti i sa par kilometara udaljenosti, a o žaru za bolju polovicu da i ne spominjemo :)
    A životna priča bolja od većine sapunica - bravo Žohariiii! Današnji dugi brdski trening i trčanje po hrptu Medvednice posvećujem vama, u slučaju da se pitate zašto štucanje u večernjim satima :)

    avatar

    13.10.2010. (10:21)    -   -   -   -  

  • Zohar

    hvala svima na cestitkama.
    @dugic: pa i tvoja obitelj ide u tom smjeru. :)
    @ZakonitA: pa, dobro, čiji je ovo blog? :)
    @iVsha: mislim sada, u večernjim satima, na tebe, negdje na hrptu Medvednice. :)
    @Batica: bez vrijeđanja, znam da si ih skupljao, nego, jesi li ih i postavljao? :P
    Bye.

    avatar

    13.10.2010. (18:21)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    Haha, Željac, naravno da je tvoj blog, pa nije li Zakonitin prvu pasus naručen upravo stoga! :) Kakav mužjak! Andrea, tvoj drugi pasus poznat nam je svima, podizanje prečke i spoznaje koje uz to idu. A treći, draga, treći je već lagana harmonija zvukova s trubom koja drži ritam! I još nešto: ti, ja i mnoge prepoznale smo Lidl i one divne roze majice :).

    avatar

    14.10.2010. (10:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...