Jučer smo mi igrali križić-kružić s kišom i ipak smo na kraju dobili-otišli smo u Kaštela do Biblijskog vrta i bio savršen 2.dio nedjelje. Vidim dole tvoje odgovore i pitanje da li idem na koncert Marize. Gdje i kad? :-) Vjerujem da će sa svakim novim ponedjeljkom biti sve više osmijeha.:-) Svaki početak je težak i nama odrasli, a kamoli neće njima malenima.
20.09.2010. (11:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustrina...ponedjeljak je počeo bez suza i dječak je ostao s osmijehom na licu....oko 10:30 ga je ulovila kriza, a ja sam opet dočekana s riječima "majko, on je neutješan"....i sve što je jutros bilo lijepo potonulo je u tren oka....nemam ništa protiv toga da mi iskreno kažu kako je imao krizu i plakao, no na riječ "neutješan" sam se sva naježila....osobno smatram kako je ovaj put teta krajnje neprofesionalno i bez imalo optimizma odradila svoj ragovor sa mnom kao roditeljem... no, sad nešto lijepo, konecert će biti u Zagrebu, 03.11 u Hypo Centru u Dvorani Veliki Kornati (adresa je Slavonska avenija 6)....bila sam na njezinom prvom koncertu u Zagrebu i bila sam oduševljena
20.09.2010. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja ih znam pobrkati. :-))) Pretpostavljam da se radi o jaslicama. U blizini dvorane gdje radimo tai chi nalazi se jedan vrtić za jasličnu dob. Imaju dvorište i kad je lijepo vrijeme mi izađemo odraditi vježbu na travnjaku ispod borova što graniči s vrtićkim dvorištem. Dječica se uglavnom igraju, ali jednom je jedno dijete plakalo. To me uvijek uznemiri, plač djeteta i poželim poći tamo i nekako ga smiriti. Ali, mislim tete su tu, one najbolje znaju kako će ga zabaviti i zaokupiti, bar bi trebale. Način na koji se jedna teta obratila tom uplakanom mališanu nije mi se nimalo svidio. Nije to bilo nešto grubo,ali je bilo u stilu - kad već ne želiš prestati plakati, onda plači , ja tu više ništa ne mogu. Meni je takav stav jedne tete nedopustiv i smatram da uvijek postoji način da se dijete zabavi, zaokupi nekom pričom, igrom...ali za to se treba potruditi, uložiti malo više truda prema jednom djetetu, a čini mi se da se to izbjegava. Kao, nije dobro previše pažnje usmjeriti na jedno dijete koje pažnju privlači plakanjem. Ne odobravam takvo postavljanje i uvijek mi je smetalo kad bi primjetila da tete puste dječicu da svoje razmirice rješavaju sami, što često završi s plačem jednog od njih. Jer neki su osjetljiviji i neznaju razmirice rješiti na grub ili hladnokrvan način, pa se rasplaču. To se događalo s našim mlađim, iako je u vrtić krenuo sa pune 4 god. i ostajao 4 sata. Dugo je nosio sa sobom te traume iz vrtića gdje je bio jedan od emotivnijih. Tete i psiholozi su dali svoju dijagnozu - emotivno nezreo. Primjećivali su da bi postajao osjetljiviji kada bi tata otputovao na brod. Znali bi me dočekati vijestima: Sigurno je tata partio na brod, danas je bilo teško s njim. Koliko god je sa starijim sve išlo nekako lako i bez problema, sa mlađim je sve bilo drugačije i teže-zato se trebalo više potruditi, a to je nešto za što tete u njegovom vrtiću nisu baš bile raspoložene. O školi da i ne govorim. Želim ti puno strpljenja, a ljubavi znam da imaš na pretek. :-) Poljubac oboma i (:-)=(-:)
20.09.2010. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna...Tako je, radi se o jaslicama. Dječji plač i mene uznemiri i najradije bih odmah krenula u akciju spašavanja. Dječak boravi u jaslicama od 8 do 12. U praksi, ja ne radim i mogao je biti sa mnom doma, no upisali smo ga pojaviše radi druženja s drugom djecom, osamostaljivanja i jačanja pozitvine slike o sebi i svijetu. No, nije isto, kad ga netko od nas vodi u park na sat-dva ili boravak s drugom djecom na duži vremenski period, u kojem se oni moraju naučiti posvađati, ali i rješavati sukobe. Isto tako, jednom ga moram pustiti u svijet i prebroditi osjećaj praznine, ako nije svake minute uz mene. Vrijeme adaptacije nije lak ni za jednu stranu: ni dijete, ni roditelje,a niti za tete u vrtiću. Djece je puno, a teta kroz jutro jedna sama, sa dvije ruke i noge. Iz iskustva kažem, nije ni njoj lako. No, ona bi trebala biti ta koja će već ovako ili onako uplašenog i sumnjičavog roditelja ohrabriti i pomoći mu da prevlada odvajanje od djeteta. A opet, biti tu i za dijete, pomoći mu prevladati strah od odvajanja, biti mu podrška i pomoć kad mu zatreba. Mene je danas sašila sa zemljom. I sad se pitam: što to uopće znači "neutješan"? Je li to kritika mene, mojeg djeteta...vrijedi li moje dijete manje od druge djece. Iz onoga što vidim i čujem, kad dolazimo ili odlazimo iz vrtića je sljedeća slika: moje dijete dugo plače, krize su česte, jedino je dijete koje odbija papuče, jedino dijete koje ne želi konzumirati niti jedan obrok, iako tu i tamo gricne neki keksić ili voće, što imaju za međuobrok. Ili se iza riječi "neutješan" skriva teta koja ne zna pomoći mojem djetetu. Znam, kako ne može svima biti lijep i drag kao meni, no u suštini on je veseo, druželjubiv, nježan, radoznao dječak. Stekla sam dojam kako ništa pozitivno ne vide na njemu,već samu vreću suza. Danas je otišao bez suza, mogla bih čak reći kako je s radošću ostao. Po tetinim riječima, kriza je nastupila oko 10:30. Ako je od 8 do 10:30 bio bez suza, to je za njega veliki korak i uspjeh. Pa, zar mi ništa pozitivno barem oko toga nije mogla reći? I da, osim riječi "neutješan", rekla je kako je "osjetljiv". Da je rekla "osjećajan" šteta bi bila kud i kamo manja. I kako da ga sutra bez grča ponovno odvedem? Čak sam razmišljala zatražiti indivudualni razgovor s tetama, iako ne bih rado ispasti mama koja samo zanovijeta. U svakom slučaju, tamo gdje bi teta kao profesionalac trebala pomoći, ohrabriti, danas je debelo podbacila. Hvala ti od srca na razumijevanju i razgovoru.
20.09.2010. (14:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je to. Pristup odgajatelja je bitan. I ne samo prema djetetu, nego i prema roditelju. I sma sam se često znal pitati što to nije u redu s njim ili sa mnom, sa nšim odgojom. Jednom mi je tet rekl kako je velik problem s djecom koja su previše zaštićena. Vjerujem da razumiješ na što mislim. Roditelj previše štiti svoje dijete od vanjskih utjecaja i ond nastju problemi u socijalizaciji. Nravno, i sma sam se često osjećala prozivanom i krivom što prirodno želim zštititi svoje dijete od onog što mu škodi, što g čćini nesretnim. Da ne bi sad razdužile ovu prepisku , zaista smo se jednom mogle naći na kavici i fino se napričati. :-) p.s. na tipkovnici ponekad preskoći slovo a, zato ih je toliko pojedeno u tekstu
20.09.2010. (18:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna...kod mene preskače zarez, a i neke druge tipke idu u tom smjeru...; ))) slažem se za kavicu, kod mene svari stoje ovako: slobodna sam za kavicu od ponedjeljka do petka, od 9 do 11, jer do 12 moram stići po dječaka....a mogu i popodne, od 5 nadalje, samo moram znati dan ranije da dogovorim čuvanje....a sad ti, kad tebi odgovara?
21.09.2010. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Jučer smo mi igrali križić-kružić s kišom i ipak smo na kraju dobili-otišli smo u Kaštela do Biblijskog vrta i bio savršen 2.dio nedjelje.
Vidim dole tvoje odgovore i pitanje da li idem na koncert Marize. Gdje i kad? :-)
Vjerujem da će sa svakim novim ponedjeljkom biti sve više osmijeha.:-)
Svaki početak je težak i nama odrasli, a kamoli neće njima malenima.
20.09.2010. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lavender Blue
gustrina...ponedjeljak je počeo bez suza i dječak je ostao s osmijehom na licu....oko 10:30 ga je ulovila kriza, a ja sam opet dočekana s riječima "majko, on je neutješan"....i sve što je jutros bilo lijepo potonulo je u tren oka....nemam ništa protiv toga da mi iskreno kažu kako je imao krizu i plakao, no na riječ "neutješan" sam se sva naježila....osobno smatram kako je ovaj put teta krajnje neprofesionalno i bez imalo optimizma odradila svoj ragovor sa mnom kao roditeljem...
no, sad nešto lijepo, konecert će biti u Zagrebu, 03.11 u Hypo Centru u Dvorani Veliki Kornati (adresa je Slavonska avenija 6)....bila sam na njezinom prvom koncertu u Zagrebu i bila sam oduševljena
20.09.2010. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lavender Blue
draga, oprosti,opet sam pobrkala "i" i "r"....; )))
20.09.2010. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
I ja ih znam pobrkati. :-)))
Pretpostavljam da se radi o jaslicama. U blizini dvorane gdje radimo tai chi nalazi se jedan vrtić za jasličnu dob. Imaju dvorište i kad je lijepo vrijeme mi izađemo odraditi vježbu na travnjaku ispod borova što graniči s vrtićkim dvorištem. Dječica se uglavnom igraju, ali jednom je jedno dijete plakalo. To me uvijek uznemiri, plač djeteta i poželim poći tamo i nekako ga smiriti. Ali, mislim tete su tu, one najbolje znaju kako će ga zabaviti i zaokupiti, bar bi trebale. Način na koji se jedna teta obratila tom uplakanom mališanu nije mi se nimalo svidio. Nije to bilo nešto grubo,ali je bilo u stilu - kad već ne želiš prestati plakati, onda plači , ja tu više ništa ne mogu.
Meni je takav stav jedne tete nedopustiv i smatram da uvijek postoji način da se dijete zabavi, zaokupi nekom pričom, igrom...ali za to se treba potruditi, uložiti malo više truda prema jednom djetetu, a čini mi se da se to izbjegava. Kao, nije dobro previše pažnje usmjeriti na jedno dijete koje pažnju privlači plakanjem. Ne odobravam takvo postavljanje i uvijek mi je smetalo kad bi primjetila da tete puste dječicu da svoje razmirice rješavaju sami, što često završi s plačem jednog od njih. Jer neki su osjetljiviji i neznaju razmirice rješiti na grub ili hladnokrvan način, pa se rasplaču. To se događalo s našim mlađim, iako je u vrtić krenuo sa pune 4 god. i ostajao 4 sata. Dugo je nosio sa sobom te traume iz vrtića gdje je bio jedan od emotivnijih. Tete i psiholozi su dali svoju dijagnozu - emotivno nezreo. Primjećivali su da bi postajao osjetljiviji kada bi tata otputovao na brod. Znali bi me dočekati vijestima: Sigurno je tata partio na brod, danas je bilo teško s njim.
Koliko god je sa starijim sve išlo nekako lako i bez problema, sa mlađim je sve bilo drugačije i teže-zato se trebalo više potruditi, a to je nešto za što tete u njegovom vrtiću nisu baš bile raspoložene. O školi da i ne govorim.
Želim ti puno strpljenja, a ljubavi znam da imaš na pretek. :-) Poljubac oboma i (:-)=(-:)
20.09.2010. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lavender Blue
gustirna...Tako je, radi se o jaslicama.
Dječji plač i mene uznemiri i najradije bih odmah krenula u akciju spašavanja.
Dječak boravi u jaslicama od 8 do 12. U praksi, ja ne radim i mogao je biti sa mnom doma, no upisali smo ga pojaviše radi druženja s drugom djecom, osamostaljivanja i jačanja pozitvine slike o sebi i svijetu. No, nije isto, kad ga netko od nas vodi u park na sat-dva ili boravak s drugom djecom na duži vremenski period, u kojem se oni moraju naučiti posvađati, ali i rješavati sukobe. Isto tako, jednom ga moram pustiti u svijet i prebroditi osjećaj praznine, ako nije svake minute uz mene.
Vrijeme adaptacije nije lak ni za jednu stranu: ni dijete, ni roditelje,a niti za tete u vrtiću.
Djece je puno, a teta kroz jutro jedna sama, sa dvije ruke i noge. Iz iskustva kažem, nije ni njoj lako. No, ona bi trebala biti ta koja će već ovako ili onako uplašenog i sumnjičavog roditelja ohrabriti i pomoći mu da prevlada odvajanje od djeteta. A opet, biti tu i za dijete, pomoći mu prevladati strah od odvajanja, biti mu podrška i pomoć kad mu zatreba.
Mene je danas sašila sa zemljom. I sad se pitam: što to uopće znači "neutješan"? Je li to kritika mene, mojeg djeteta...vrijedi li moje dijete manje od druge djece.
Iz onoga što vidim i čujem, kad dolazimo ili odlazimo iz vrtića je sljedeća slika: moje dijete dugo plače, krize su česte, jedino je dijete koje odbija papuče, jedino dijete koje ne želi konzumirati niti jedan obrok, iako tu i tamo gricne neki keksić ili voće, što imaju za međuobrok. Ili se iza riječi "neutješan" skriva teta koja ne zna pomoći mojem djetetu.
Znam, kako ne može svima biti lijep i drag kao meni, no u suštini on je veseo, druželjubiv, nježan, radoznao dječak. Stekla sam dojam kako ništa pozitivno ne vide na njemu,već samu vreću suza.
Danas je otišao bez suza, mogla bih čak reći kako je s radošću ostao. Po tetinim riječima, kriza je nastupila oko 10:30. Ako je od 8 do 10:30 bio bez suza, to je za njega veliki korak i uspjeh. Pa, zar mi ništa pozitivno barem oko toga nije mogla reći?
I da, osim riječi "neutješan", rekla je kako je "osjetljiv". Da je rekla "osjećajan" šteta bi bila kud i kamo manja.
I kako da ga sutra bez grča ponovno odvedem? Čak sam razmišljala zatražiti indivudualni razgovor s tetama, iako ne bih rado ispasti mama koja samo zanovijeta.
U svakom slučaju, tamo gdje bi teta kao profesionalac trebala pomoći, ohrabriti, danas je debelo podbacila.
Hvala ti od srca na razumijevanju i razgovoru.
20.09.2010. (14:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
To je to. Pristup odgajatelja je bitan. I ne samo prema djetetu, nego i prema roditelju. I sma sam se često znal pitati što to nije u redu s njim ili sa mnom, sa nšim odgojom. Jednom mi je tet rekl kako je velik problem s djecom koja su previše zaštićena. Vjerujem da razumiješ na što mislim. Roditelj previše štiti svoje dijete od vanjskih utjecaja i ond nastju problemi u socijalizaciji. Nravno, i sma sam se često osjećala prozivanom i krivom što prirodno želim zštititi svoje dijete od onog što mu škodi, što g čćini nesretnim. Da ne bi sad razdužile ovu prepisku , zaista smo se jednom mogle naći na kavici i fino se napričati. :-)
p.s. na tipkovnici ponekad preskoći slovo a, zato ih je toliko pojedeno u tekstu
20.09.2010. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lavender Blue
gustirna...kod mene preskače zarez, a i neke druge tipke idu u tom smjeru...; )))
slažem se za kavicu, kod mene svari stoje ovako: slobodna sam za kavicu od ponedjeljka do petka, od 9 do 11, jer do 12 moram stići po dječaka....a mogu i popodne, od 5 nadalje, samo moram znati dan ranije da dogovorim čuvanje....a sad ti, kad tebi odgovara?
21.09.2010. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...