Komentari

oaza0mira.blog.hr

Dodaj komentar (2)

Marketing


  • PONIZNI

    U vrijeme kad je „dim Sotone“ ušao u Crkvu „kroz neku pukotinu“, kako kaže papa Pavao VI., pravo je vrijeme malo više progovoriti o djelovanju. Mnogi ljudi se zavaravaju i ne vjeruju u Sotoninom postojanju postojanje zla, odnosno Zloga ili Sotone. Danas se lakše složiti s ljudima oko pitanja o postojanju Boga, jer oni tako često iskusili Njegovu blizinu kroz svoju vjeru. No, malo je onih koji će priznati postojanje zlih sila, sila tame kako ih Isus naziva. Često je shvaćanje među ljudima da zli duhovi, demoni, postoje samo u horor-filmovima. Zašto čovjek mora nešto vidjeti da bi vjerovao da to „nešto“ zaista postoji? Odgovor na ovo pitanje nije lako naći. Nije li po nekoj prirodnoj logici i zakonu prirode da sve što nas u svijetu okružuje ima svoju suprotnost: lijepo – ružno, toplo – hladno, ljubav – mržnja, prijatelj – neprijatelj, dobro – zlo...? Ako dakle postoji dobro, a Bog je sama dobrota i ljubav, ne slijedi li zaključak da onda mora postojati i zlo, ne kao počelo jer bi smo otišli u dualističko shvaćanje svijeta, nego kao nastala stvarnost, kao suprotnost dobru, i netko tko je slika ili predstavnik zla? No, ako i tražimo vidljive dokaze djelovanja Zloga zar ih onda ne možemo naći i u današnjim ratovima, nepravdama, mržnjama…?

    Svjedoci smo da se danas prilično malo u društvu pa i u Crkvi, govori o demonima i zlim silama, njihovoj egzistenciji i djelovanju. Ovim radom, kojeg sam najviše temeljio na iskazima i svjedočenju dugogodišnjeg rimskog egzorciste patera Gabriela Amortha, koja je zapisao u svojoj knjizi „Izvješća rimskog egzorciste“, želim svima nama podsvijestiti ono što je apostol Petar rekao: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se čvrsti u vjeri!“ (1 Pt 5,8).

    Svi smo pozvani boriti se protiv zla i grijeha, boriti se protiv Zloga na svom životnom bojištu, i sa strahom i trepetom raditi oko svoga spasenja (usp. Fil 2,12). Ali kako se boriti protiv neprijatelja, kako ga poraziti ako ne znamo njegovu ratnu strategiju, ako ne znamo na što je sve neprijatelj spreman kako bi nas porazio, ako ne poznajemo područja njegova djelovanja, oružje kojim se služi? Zato, ovim radom želim da bolje upoznamo svog Neprijatelja, Oca laži i prijevare, taktiku njegove igre zavaravanja, oružje kojim napada svakog čovjeka, kako bi mu se mogli što uspješnije oduprijeti i odgovoriti na pitanje: Jesu li egzorcizam i govor o postojanju demona potreba današnjeg svijeta ili samo jedna velika iluzija?

    Budući da nam se nije „boriti protiv krvi i mesa nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnog svijeta, protiv zlih duhova“ (Ef 6,12) potrebno je pogledati dublje u sam fenomen postojanja demona i zlih sila u poganskim kulturama i religijama, a zatim i govor Svetog Pisma i učiteljstva Crkve o njima.



    1. DEMONOLOGIJA

    1. Pojam i predodžbe o demonima

    Vjera u postojanje demona zajednička je cijelom starom svijetu: od područja Mezopotamije, preko grčke i rimske kulture pa sve do biblijsko-židovskog svijeta. Riječ demon dolazi od grčke imenice daimon (dai,mwn) što je preuzela kasnije i Septuaginta. Riječ Sotona dolazi iz hebrejskog jezika ( שָׂטָן – satan; grč. Σατανᾶς), a znači suparnik, klevetnik. Stari zavjet je ovu riječ koristio općenito za suparnike. Tek Knjiga o Jobu (1,6) riječ sotona koristi kako bi označila poglavicu palih anđela. Septuagintin prijevod riječi sotona glasi diabolos, a označuje također „suparnika“ i „razbacivača“ (od grčkog glagola diaballein). U Starom zavjetu riječ sotona se pojavljuje četiri puta kao osobno ime (Job 1,6,12; 2,1; Zah 3,1), dok se u ostalim slučajevima koristi 24 puta. U Novom zavjetu se riječ sotona (diabolos) javlja 53 puta.[1]

    1.1. Mezopotamija

    Sumerska i akadska literatura, koja donosi mezopotamsku demonologiju, je vrlo stara i imala je velik utjecaj na starozavjetne Židove, a preko Kaldejaca je ušla prvo u svijet helenske kulture i religije, a zatim i u Europu. Običaji, kakvi su vladali u Mezopotamiji, su sve nevolje i zla koja su pogađala čovjeka pripisivali utjecaju demona. Što se tiče broja demona, mezopotamska demonologija skoro da ne pozna njihov broj. Što se tiče njihovog djelovanja jedni su djelovali samostalno dok su drugi djelovali u skupinama. Samostalnog demona su nazivali utukku. Demoni, koji su djelovali u skupinama djelovali su na taj način da bi jedan napao glavu, drugi vrat, treći prsa, četvrti ruke… Postojali su demoni koji su izazivali noćne more, drugi su bili povezani sa smrću dok su treći bili u službi boga podzemlja gdje će doći svi mrtvi. Posebna skupina demona, u mezopotamskoj demonologiji, predstavlja skupina onih koji su imali zastrašujući izgled koji je bio kombinacija ljudskih i životinjskih obilježja. Ti su demoni obično noću posjećivali groblja te samotna i napuštena mjesta. Također, mezopotamska demonologija spominje i „dobre“ demone od kojih se tražila pomoć u borbi protiv zlih demona. Najčešća njihova ul

    avatar

    21.09.2010. (09:07)    -   -   -   -  

  • PONIZNI

    POGLEDAJTE NA http://www.raskrizje.com

    avatar

    21.09.2010. (10:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...