13.09.2010. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
ma slažem se i ja ali sad mi je palo na pamet jedno vlastito iskustvo.jedan problem sam rješavala 10 god.srce je bilo puno,željno...okolnosti su bile (djelovale) ne premostive.vrijeme,napor,trud,žrtva i ljubav koju sam uložila...strava...ali.. vratilo mi se stostruko...kada sam napokon vidjela...shvatila sam da bi se isplatilo potrošiti i život.vjerujem da bi većina odustala...a sasvim sam sigurna da bi to bila totalna pogreška .tako da se meni čini da kad ne ide češto ne ide zbog vlastitog ega ili sl.što ne znaći da je cilj odnosno ono prema čemu idemo krivo za nas.jedina patnja,frustracija i bol je ona koju sami stvaramo jer ne možemo shvatiti,vidjeti..Istinu.
13.09.2010. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo ti analize onog mog slučaja: ja sve radim srcem, pa me teško pogodi što ljudi to prihvaćaju svojim egom. vražji ego, umjesto da se raduju, oni iznalaze kako će omalovažiti i potcijeniti tuđe srce. e neće više...postalo je neugodno...ugodinje je gledat svoja posla, a ne se trošiti na društvenokorisnom radu....srce mi govori da se povučem...k'o ajnštajn p.s.. nije li taj nauk prepuštanja ugodi zapravo ići linijom manjeg otpora p.s.2. na kraju tunela predivno svjetlo i livada s cvijećem do iznad koljena....mislim da su bile ivančice u pitanju
13.09.2010. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da se u ovom tekstu ne radi o nauku prepuštanja ugodi, već o nauku slušanja sebe i življenja u skladu s tim što čujemo. To sigurno ne znači kako bi stvari uvijek trebale ići ko po loju, ali znači da uvijek imaju smisla, čak i onda kad ne idu kao po loju.
13.09.2010. (21:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a što danas zapravo ima smisla. ništa. jedino što ima smisla je okrenuti se sebi i zaboraviti sve oko sebe. to ja danas čujem u sebi. e sad, mogu li ja živjeti u skladu s tim. ne mogu. meni moja narav, moj prirodni nagon to ne da. odo ja ravno glavom kroz zid, pa tko je jači, kvači :):)
13.09.2010. (21:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Para(ne)normalan!
Samo poštenje i sve će funkcionirati!
Pozdrav!
13.09.2010. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
ma slažem se i ja ali sad mi je palo na pamet jedno vlastito iskustvo.jedan problem sam rješavala 10 god.srce je bilo puno,željno...okolnosti su bile (djelovale) ne premostive.vrijeme,napor,trud,žrtva i ljubav koju sam uložila...strava...ali.. vratilo mi se stostruko...kada sam napokon vidjela...shvatila sam da bi se isplatilo potrošiti i život.vjerujem da bi većina odustala...a sasvim sam sigurna da bi to bila totalna pogreška .tako da se meni čini da kad ne ide češto ne ide zbog vlastitog ega ili sl.što ne znaći da je cilj odnosno ono prema čemu idemo krivo za nas.jedina patnja,frustracija i bol je ona koju sami stvaramo jer ne možemo shvatiti,vidjeti..Istinu.
13.09.2010. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
evo ti analize onog mog slučaja: ja sve radim srcem, pa me teško pogodi što ljudi to prihvaćaju svojim egom. vražji ego, umjesto da se raduju, oni iznalaze kako će omalovažiti i potcijeniti tuđe srce. e neće više...postalo je neugodno...ugodinje je gledat svoja posla, a ne se trošiti na društvenokorisnom radu....srce mi govori da se povučem...k'o ajnštajn
p.s.. nije li taj nauk prepuštanja ugodi zapravo ići linijom manjeg otpora
p.s.2. na kraju tunela predivno svjetlo i livada s cvijećem do iznad koljena....mislim da su bile ivančice u pitanju
13.09.2010. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
mislim da se u ovom tekstu ne radi o nauku prepuštanja ugodi, već o nauku slušanja sebe i življenja u skladu s tim što čujemo. To sigurno ne znači kako bi stvari uvijek trebale ići ko po loju, ali znači da uvijek imaju smisla, čak i onda kad ne idu kao po loju.
13.09.2010. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
a što danas zapravo ima smisla. ništa. jedino što ima smisla je okrenuti se sebi i zaboraviti sve oko sebe. to ja danas čujem u sebi. e sad, mogu li ja živjeti u skladu s tim. ne mogu. meni moja narav, moj prirodni nagon to ne da. odo ja ravno glavom kroz zid, pa tko je jači, kvači :):)
13.09.2010. (21:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...